N A Z N A NJ E – O A G R O K O R U piše Rd. Ružica ćavar

Dr. Ružica Ćavar
Dalmatinska 12
10000 Zagreb
Mob: 098 389 890
E-mail: hapok1990@hotmail.com

O Agrokoru

Budući da je koncern Agrokor najveća hrvatska poljoprivredna kompanija i jedna od najvećih u jugoistočnoj Europi sa oko 60 tisuća zaposlenih i da u Hrvatskoj obuhvaća najveći obim poljoprivredno-prehrambeno-trgovačkog poslovanja, svi se moramo zabrinuti za zbivanja koja se događaju oko Agrokora. Trebalo bi se upitati kojim mućkama u privatizaciji nakon 1990. g. su propadali toliki PIK-ovi u Slavoniji, iz socijalističkog vremena, sa golemim površinama obradivog poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji i Baranji, te kako su te firme smišljeno devastirane i kako su jeftino došle u ruke Ivice Todorića. Također

od dvijetisućite na dalje kakvu je kontrolu hrvatska država ostvarivala nad poslovanjem Agrokora i kako se je smjelo dopustiti da se on tako hazarderski zadužuje i sa peterostruko većim kamatama od kompanija u zapadnoj Europi i da stvara bez pokrića i svoje osobno carsko bogatstvo. Sada kada je smišljeno, od strane zakulisnih moćnika i vjerovnika, poslovanje dovedeno do kolapsa i kada prijeti bankrot, trese se cijela Hrvatska, za što ima i te kako razloga. Cilj je naravno stranih velikih vjerovnika preuzeti imovinu, a to su u prvom redu velike poljoprivredne površine.

Mladi iz Slavonije i Baranje iseljavaju jer su smišljeno do toga dovedeni. Sudjeluju li i hrvatske vlasti u tom zakulisnom planu jer pripremaju zakon na nekretnine u kojem je predviđeno da onaj tko ne plaća porez, jer ne može ili ne zna za porez, jer možda živi izvan domovine, da u tom slučaju ostaje bez svoje imovine koju država preuzima. Dakle, kako svojevremeno reče besmrtni Antun Gustav Matoš u svojoj pjesmi Kip Domovine: “Moli se sinko, nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti!”.

Antun Gustav Matoš:

Kip Domovine

U katedralu jedne teške noći,
uđoh tiho i priđoh do oltara,
Sa zvonika jecahu zvona stara,
htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
jedna žena gledaše u daljinu,
Tri su joj boje ovile haljinu,
prepoznah crvenu, bijelu i modru.
I reče mi tiho: moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…

dr. Ružica Ćavar