My 30th writing to my grandchildren = Moj 30-ti opis mojim unucima

 

My 30th writing to my grandchildren = Moj 30-ti opis mojim unucima.

 
                                            Question is:

“Babu, Robin wants to know about your time as a leader in the Croatian National Resistance”.
That is the question of my daughter-in-law Robin to her father-in-law Mile Boban.
Daughter-in-law Robin, your question to me, to your father-in-law Mili Boban is of great Croatian historical importance to which I will give a true historical answer as far as I know. Because if I don’t tell the truth about the name of Croatian National Resistance, my daughter-in-law Robin won’t ever know the real truth about her question posed to me above.

First,
After WWI in 1918, Croatia was forcibly pushed into a state of Slovenes, Croats and Serbs ruled by the Serbian royal dynasty. At the conference in Versailles, some 30 km south-west of Paris. In June 1919, that country Yugoslavia was internationally recognized under the name of “Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes”. The Slovenians started to get terribly angry because the Serbs put them from the first place to the last. The Croats understood the Slovenes and supported them in this. A political quarrel started with Belgrade, more against the Croats than against the Slovenes. The Croats began to rebel and defend themselves against Belgrade and began to respond to their lies, especially when the Serbian king Aleksandar Karađorđević said in a speech “that he will make the Croats less than poppy seeds. And when the Croatian delegation at the head of Stjepan Radić came to Belgrade on June 20, 1928 and was at the assembly to ease and calm the tension between Croats and Serbs, then Puniša Račić rose up and killed Stjepan Radić.

Second,

On January 6, 1929, the Serbian king Aleksandar Karađorđević annulled the state of the kingdoms of SHS and established the state of Yugoslavia, forbade any highlighting of Croatian historical features, which was truly a true Serbian dictatorship imposed on the Croatian people.

Third,
At that time, lawyer Ante Pavelić founded the Croatian Revolutionary Organization “Ustaša” in Zagreb. Serbian King Alexander immediately sentenced Pavelić to death. To save his life, Dr. Ante Pavelić had to leave Croatia on January 17, 1929 and flee into emigration.

Fourth,

In emigration, dr. Ante Pavelić branched out the Croatian revolutionary struggle for the liberation of Croatia from the Serbian royal dictatorship. In that branched struggle for the liberation of Croatia, dr. Ante Pavelić gave himself the name Poglavnik, which means Leader. To prove URBI ET ORBI, which means letting the whole world know that the Croats want their Croatian State, he first avenged Stjepan Radić, who was killed by the Serbs in Belgrade on June 20, 1928, by killing the Serbian King Alexander Karađorđević in Marseille on October 9, 1934. That act opened the eyes of the whole world that the Croats know what they want, and that is that the Croats want their Independent State of Croatia.

Fifth,

It is not my intention to go into the details of the six-year WW2 war, which began in 1939 and ended in 1945, which the Croats did not want or ask for, but certainly that war was imposed on the Croats and the Croats had to defend themselves. So the Croats, in that fight for their survival as a nation, proclaimed the Independent State of Croatia on April 10, 1941. As in every war, it is known that nations are divided, some are allies of one and others of others. Croats joined those who recognized the Croatian people and recognized the Croatian State, while others joined those who recognized Stalin and his Third International, which means communism “Comintern”, which was founded in Moscow in 1919. In other words, WW2 was divided into two groups: (1) Triple Pact: Rome, Tokyo, Berlin and  (2) “Comintern” which means Lenin and Stalin’s Communism, which means dictatorship joined by Western Bloc Allies. Sad but true.

Sixth,

As the WW2 war was coming to an end, and the Western Allies recognized communist Yugoslavia, which was led by Stalin’s pupil Tito, whom Winston Churchill invited at the beginning of August 1944 to come visit him in Naples, Italy, which Tito did. There, with Tito, the foundations of the Western Allies led by British Prime Minister Winston Churchill and the Allied Forces against the Independent State of Croatia were laid. And as I write this on July 23, 2024, which is 80 years after the Tito/Churchill meeting, I claim that the Western Allies and their pet Tito are guilty of the downfall of the Independent State of Croatia and the GENOCIDE committed against the Croatian people at Bleiburg in May 1945, where over 200,000 Croatian soldiers, civilians, children and the elderly were killed, plus over 300,000 died in the Ways of the Cross, prisons and forced labor in Yugoslavia.

Seventh,
In October 1944, the Croatian government ordered the general of the Croatian Armed Forces, Vjekoslav Maks Luburić, to organize a defensive line, called “Zvonimir’s Line”, to protect the retreat of the Croatian army and civilians towards Austria, where the Croats would surrender to the forces of the Western Allies through a diplomatic agreement. To the greatest historical  regret the Western Allies did not keep their promise and agreement and they surrendered Croatian Army and civilians to Tito’s army which they slaughtered over a few hundred thousand Croatian soldiers and civilians.

 
Eight.
Maks Luburić founded the CROATIAN NATIONAL RESISTANCE Defense Line there on Ivan Planina or Ivan Sedlo. According to the agreement with the Allied Forces stationed in the area of Bleiburg in Austria, it was the starting point for the retreat of the Croatian army and civilians towards Bleiburg. That period of 6 or 7 months was a great period of huge fighting against URSS – today Russia-  communist forces and Tito’s Yugoslav communist forces. These communist forces of tavariš Stalin and Comrade Tito were greatly supported by the forces of the Western Allies. And for the sake of history, we should add and not avoid the truth, that FOR THE TRAGEDY OF BLEIBURG AND FOR THE GENOCIDE OF THE CROATIAN PEOPLE IN BLIEBURG, AS MUCH AS STALIN AND TITO ARE TO BE BLAMED, THEIR PARTNERS, THE “WESTERN ALLIES”, ARE JUST TO BE BLAME ALSO.

Ninth.

After the Bleiburg Tragedy in May 1945, those Croats, civilians and soldiers who managed to save themselves, were displaced in Italy, Germany, France, Spain, Sweden, Argentina, Canada, America, etc. The last commander of the Croatian Armed Forces, General Vjekoslav Maks Luburić, saved himself and came to Spain. There he restarted the Croatian National Resistance. With his more military than political experience through the Drinapres press of the Croatian National Resistance organization, he managed to convince the vast majority of Croatian political emigration, and even Croatian communists, that the salvation of the biological extermination of the Croatian people is CROATIAN COMMUNITY, FAITH IN GOD AND FAITH IN THE CROATIAN PEOPLE.

The tenth.

General Maks Luburić’s conciliation idea with all Croats, from left and right, bothered the Yugoslav communist government in Belgrade so much that Tito and all the Tito’s people decided to kill Maks Luburić. They found the murderer Ilija Stanić, who was sent to Carcagente in Spain, where Maks Luburić lived. Ilija Stanić introduced himself to Maks that he was the son of one of his soldiers who was in his unit. Maks immediately remembered that soldier and accepted Ilija Stanić as his soldier’s son. Little by little, Ilija Stanić prepared the ground for the murder of Maks Luburić. It happened on Sunday, April 20, 1969, around 10:30 in the morning. No one was there and Ilija Stanić fled Spain across France to Yugoslavia. The Yugoslav authorities paid Ilija Stanić very richly for this murder. As I write this, Ilija Stanić is still alive and rich in the fictional country of Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina is not a nation. Bosnia and Herzegovina are regional provinces of the Croatian Nation and the Croatian State.

The eleventh.

Now my dear daughter-in-law Robin, your father-in-law Mile Boban will answer your question above “…about my time as the leader of the Croatian National Resistance”.
After the murder of Maks Luburić, there were various arguments about who would be the main leader of the Croatian National Resistance organization. The main session of the Croatian National Resistance for the North American Continent was convened in Chicago in November 1977. At that session, all the official delegates of the HNO organization democratically elected me as the Head of the HNO. That’s how I, my dear daughter-in law Robin, was chosen as the leader of the Croatian National Resistance out of Croatian national feelings and my feelings of the Croatian National Reconciliation.

Dear daughter-in-law Robin, I hope I have answered your wish as to why and how I became the leader of the Croatian National Resistance.

Your father-in-law, Mile Boban.
Austin, Texas,
Tuesday, July 23, 2024.
————————————————————————————-
                        Translated into Croatian = Prevedeno na hrvatski.
                                       Moj 30-ti opis mojim unucima.
 
                                                    Pitanje je:
“Babu, Robin želi znati o tvom vremenu kao vođi u Hrvatskom Narodnom Odporu”.
To je pitanje moje nevjeste Robin njezinu svekru Mili Boban. Nevjesta Robin tvoje pitanje meni, tvom svekru Mili Boban je od jedne velike hrvatske povijesne važnosti na koje ću dati istiniti povijesni odgovor onoliko koliko ja zna. Jer ako ja ne iznesem istinu o imenu Hrvatski Narodni Otpor, moja nevjesta Robina nikada neće znati pravu istinu o njezinu meni gore postavljenom pitanju.

Prvo.
Poslije WWI 1918. Hrvatska je silom jačega bila gurnuta u državu Slovenaca, Hrvata i Srba kojom je vladala srpska kraljevska dinastija. Na konferenciji u Versailesaju, južno-zapadno od Pariza nekih 30 km. u lipnju 1919. ta država Jugoslavija je međunarodno bila priznata pod imenom “Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca”. Slovenci su se jezovito počeli ljutiti zato što su ih Srbi stavili sa prvog mjesta na zadnje. Hrvati su razumjeli Slovence i dali im u tome podršku. Počela je politička svađa iz Beograda, više protiv Hrvata nego protiv Slovenaca. Hrvati su se počeli buniti i braniti se protiv Beogradu i počeli odgovarati na njihove laži, osobito kada je srpski kralj Aleksandar Karađorđević u jednom scvom govoru rekao “da će on Hrvate napraviti manje od makova zrna”. I kada je hrvatska delegacija na čelu sa Stjepanom Radićem 20 lipnja 1928. došla u Beograd i bila na skupštini za ublaživanje i smirivanje napetosti između Hrvata i Srba, tada se je digao Puniša Račić i ubio Stjepana Radića.

Drugo.

Srpski kralj Aleksandar Karađorđević je 6 siječnja 1929. poništio državu kraljevina SHS i uspostavio državu Jugoslaviju, zabranio svako isticanje hrvatskih povijesnih obilježja, što je uistinu bila i prava srpska diktatura nametnuta hrvatskom narodu.

Treće.

Tada je u Zagrebu odvjetnik Ante Pavelić osnovao Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju “Ustaša”. Srpski kralj Aleksandar je Pavelića odmah osudio na smrt. Da spasi svoj život dr. Ante Pavelić je morao napustiti Hrvatsku 17 siječnja 1929. i bjžati u emigraciju.

Četvrto.

Dr. Ante Pavelić je u emigraciji razgranao hrvatsku revolucionarnu borbu za oslobođenje Hrvatske od srpske kraljevske diktature. U toj razgranatoj borbi za oslobođenje Hrvatske dr. Ante Pavelić je sebi dao ime Poglavnik, što znači Vođa. Da dokaže URBI ET ORBI  a to znači dati cijelom svijetu na znanje da Hrvati hoće svoju Hrvatsku Državu, on je najprije osvetio Stjepana Radića kojeg su Srbi ubili u Beogradu 20 lipnja 1928., ubivši srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934. Taj čin je cijelom svijetu otvorilo oči da Hrvati znaju šta oni hoće, a to je da Hrvati hoće svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Peto.

Nije mi namjera ulaziti u detalje šestogodišnjeg WW2 rata, koji je počeo 1939. a završio 1945, kojeg Hrvati nisu željeli niti tražili, ali svakako taj se je rat Hrvatima nametnuo i Hrvati su se morali braniti. Tako su Hrvati u toj borbi za svoj opstanak kao narod Proglasili Nezavisnu Državu Hrvatsku 10 travnja 1941. Kako i u svakom ratu poznato je da su narodi podjeljeni, jedni su saveznici jednih a drugi drugih. Hrvati su se priključili onima koji su priznavali hrvatski narod i koji su priznavali Hrvatsku Državu, dok su se drugi pridružili onima koji su priznavali Staljina i njegovu treću internacionalu, što znači komunizam “Kominterna”, koja je osnovana u Moskvi 1919. Drugim riječima je to da je WW2 bio podijeljen na dvije grupe: (1) Trojni pakt: Rim, Tokio, Berlin i  (2) “Kominterna” što znači Lenjinov i Staljinov komunizam, a to znači diktatura kojoj su se priključili Saveznici Zapadnog Bloka. Žalostno ali istinito.

Šesto.
Kako se je WW2 rat primicao kraju, a Zapadni Saveznici priznavali komunističku Jugoslaviju kojoj je bio vođa Staljinov đak Tito kojeg je Winston Churchill pozvao početkom kolovoza 1944. da ga dođe posjetiti u Napel, Italija, što je Tito i učinio. Tu su sa Titom udareni temelji Zapadnih Saveznika na čelu britanskog premijera i Savezničkih snaga Winston Cherchilla protiv Nezavisne Države Hrvatske. I dok ja ovo pišem 23 srpnja 2024., što je 80 godine poslije sastanka Tito/Churchill, tvrdim da su Zapadni Saveznici sa njihovim ljubimcem Titom krivi za propast Nezavisne Države Hrvatske i GENOCIDA počinjen nad hrvatskim narodom na Bleiburgu u svibnju mjesecu 1945., gdje je ubijeno preko 200 tisuća hrvatske vojske, civila, djece i staraca, plus nastradali preko 300 tisuća po Križnim Putevima, zatvorima i prisilnim jugoslavenskim radovima.

Sedmo.

Hrvatska državna vlada u listopadu 1944. je dala zapovijed generalu Hrvatskih Oružanih Snaga Vjekoslav Maks Luburić da organizira Obrambenu Liniju, nazvanu imenom “Zvonimirova Linija” za zaštitu povlačenja hrvatske vojske i civila prema Austriji, gdje je preko diplomatskog sporazuma dogovoreno Hrvati će se predati snagama Zapadnih Saveznika. Najveća povijesna pogreška Zapadnih Saveznika je ta što se nišu držali svog obećanja i dogovora te isporučili Hrvatsku Vojsku i civile Titovoj vojsci koja je poklala više ods nekoliko stotina tisuća Hrvatske Vojske i civila.

 
Osmo.
Maks Luburić je tu na Ivan Planini ili Ivan Sedlu osnovao Obrambenu Liniju HRVATSKI NARODNI OTPOR. Prema dogovoru sa Savezničkim Snagama stacionirane na području Bleiburga u Austriji, to je bila zalaznica povlačenja hrvatske vojske i civila prema Bleiburgu. To razdoblje od 6 ili 7 mjeseci je bilo veliko razdoblje ogromnih borbi protiv protiv URSS kumunističkih snaga i Titovi jugoslavenskih komunističkih snaga. Ove komunističke snage tavariša Staljina i druga Tite su uveliko bile podpomagane snagama Zapadnih Saveznika. A za povijest treba nadodati a ne izbjegavati istinu, da su ZA TRAGEDIJU BLEIBURGA I ZA GENOCID HRVATSKOG NARODA NA BLIEBURGU KOLIKO GOD SU KRIVI STALJIN I TITO, TOLIKO SU ISTO KRIVI I NJIHOVI PARTNERI, “ZAPADNI SAVEZNICI”.

Deveto.

Poslije Bleiburške Tragedije u svibnju 1945. oni Hrvati, civili i vojska koji su se uspjeli spasiti, su se naselili po Italiji, Njemačkoj, Francuskoj Španjoloskoj, Švedska, Argentina, Kanada, Amerika itd. Zadnji Zapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS general Vjekoslav Maks Luburić se je spasio i došao u Španjolsku. Tu je on pokrenuo Hrvatski Narodni Otpor. Sa svojim više vojničkim nego političkim iskustvom preko tiska Drinapresa i organizacije Hrvatski Narodni Otpor on je veliku većinu hrvatske političke emigracije uspio uvjeriti, pa čak i hrvatske komuniste da je spas biološkog istrebljenja hrvatskog naroda HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO, VJERA U BOGA I VJERA I U HRVATSKI NAROD.

Deseto.

Pomirdbena ideja generala Maksa Luburića sa svim Hrvatima, od ljevice do desnice je toliko zasmetala jugoslavenskoj komunističkoj vladi u Beogradu da su se Tito i svi titovci odlučili ubiti Maksa Luburića. Našli su ubojicu Iliju Stanića kojeg su poslali u Carcagente, Španjolska gdje je živio Maks Luburić. Ilija se je predstavio Maksu da je on sin jednog njegova vojnika koji je bio u njegovoj jedinici. Maks se odmah sjetio tog vojnika i primio Iliju Stanića kao sina njegova vojnika. Ilija Stanić je sve malo po malo pripremao teren za ubojstvo Maksa Luburića. To se je dogodilo u nedjelju 20 travnja 1969. oko 10 i pol satu ujutro. Tu nitko nije bio i Ilija Stanić je pobjegao iz Španjolske preko Francuske za Jugoslaviju. Jugoslavenske vlasti su vrlo bogato platile Iliji Staniću za ovo ubojstvo. Dok ja ovo pišem, Ilija Stanić je još uvijek živ i bogato živi u izmišljenoj državi Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina nije nikakva narodnost. Bosna i Hercegovina su regionalne provincije Hrvatskog Naroda i Hrvatske Države.

Jedanaesta.

Sada draga moja nevjesta Robin tvoj svekar Mile Boban će odgovoriti na tvoje gore postavljeno pitanje “…o mome vremenu kao vođa Hrvatskog Narodnog Otpora”.
Poslije Maksa Luburića ubojstva, nastale su razne svađe tko će biti glavni vođa organizacije Otpora. Sazvana je glavna sjednica Hrvatskog Narodnog Otpora za Sjeverni Kontinent Amerike u Chicagu u studenom 1977.. Tu na toj sjednici svi službeni delegati organizacije HNO su na demokratski način izabrali mene za Pročelnika HNO. Tako sam ja, draga moja nevjesta Robin iz hrvatski nacionalnih osjećaja i mojih osjećaja Hrvatskog Nacionalnog Izmirenja bio izabran kao vođa Hrvatskog Narodnog Otpora.

Draga nevjesta Robin nadam se da sam odgovorio na tvoju želju zašto i kako sam ja postao vođa Hrvatskog Narodnog Otpora.
Tvoj svekar Mile Boban.
Austin, Texas,
utorak, dne 23 srpnja 2024.