Ne treba zaboraviti srpsko-četničke pokolje u Hrvatskom Blagaju u lipnju 1941. godine kada su Srbi poubijali mnoge Hrvate među kojima je bila obitelj Jose Mavrunca. Maloj djevojčici od 7 godina su zaklali i u potok bacili, ali je djevijčica još bila živa kada su hrvatske vlasti došle i mala djevojčica je još mogla prstom uprijeti na onoga tko je to učinio, a to je bio njihov susjed i prijatelj Srbin… kada se piše o Srbu, ne treba zaboraviti ni Hrvatski Blagaj, nego ih zajedno usporediti. Pročitajte sadržaj priložene poveznice i saznat ćete mnogo više…
———- Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: uto, 27. srp 2021. u 22:09
Subject: Mora se bez uvijanja reći: MILORADA PUPOVCA, AGRESIVNOG VLAHA, TREBA PROTJERATI IZ HRVATSKE! – 1. dio,
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: uto, 27. srp 2021. u 22:09
Subject: Mora se bez uvijanja reći: MILORADA PUPOVCA, AGRESIVNOG VLAHA, TREBA PROTJERATI IZ HRVATSKE! – 1. dio,
piše dr. Tomislav Dragun
To: Desk <hina@hina.hr>, <desk@index.hr>, <dciglenecki@gmail.com>, Marko Ljubić <mljubic3107@gmail.com>, <mark.cigoj@dnevno.hr>, Redakcija 24sata <redakcija@24sata.hr>, redakcija Politika <redakcija@politika.rs>, Fenix Redaktion <fenix@fenix-magazin.com>, Dnevnik Hrvatski <dnevnik@dnevnik.hr>, <urednistvo@seebiz.eu>, Uredništvo hkv.hr <urednistvo@hkv.hr>, <redakcija@informer.rs>, GLAS KONCILA <redakcija@glas-koncila.hr>, <ivanka_toma@yahoo.com>, <desk@pobjeda.me>, novi list <redakcija@novilist.hr>, Direktno <redakcija@direktno.hr>, > SLOBODNA <redakcija@slobodnadalmacija.hr>, Josip Jurčević <jurjosip@gmail.com>Krenulo se s mrtve točke!!!
Ivan Košutić (novinar “Vjesnika”): 49 MJESECI NDH, Zagreb, 1977.
1. Družina iz Srba 1941. godine
“Jedanaestog travnja 1941. Poglavnikov zamjenik Slavko Kvaternik izdao je pod brojem 4/41. naredbu kojom se do ustoličenja vlade Države Hrvatske ovlašćuju sve banovinske ustanove da mogu i nadalje obavljati svoje poslove služeći se, kako je već ranije bilo naređeno, banovinskim žigovima, preko kojih je samo otisnut hrvatski grb s tamno-bijelim poljima i krunom povrh.
Međutim, lokalne vlasti u nekim krajevima Zagore, dijela Like i Banije kategorički su odbile naredbu tvrdeći da to neće prihvatiti i da hrvatsko znamenje nikada neće postati njihovo. Nastavili su se koristiti isključivo samo ćiriličnim pismom, čak s mješavinom ekavice i ijekavice, jer na čistu ekavicu u tim krajevima nitko nije navikao.
Pučanstvo pravoslavne vjere, odnosno Srbi, kako su zahtijevali da ih zovu, oduvijek su u kućama imali raznog oružja, od kojega se ni uz koju cijenu nisu namjeravali razdvojiti. Sada, prvih dana nakon početka rata, a potom i raspada Jugoslavenske vojske, došli su u priliku da se naoružaju koliko god ih je volja. Stoga nije bilo srpske kuće koja ne bi imala barem vojnički karabin i obilje streljiva. No, nisu bili rijetki oni koji su pokupili automatsko naoružanje, pa čak i dobro posakrivali lake brdske topove što ih je vojska ostavljala ondje gdje ju je zateklo opće rasulo: u stogovima sijena ili slame, zakopano u zemlju ili su odvlačeni duboko u šumu. Takvo su naoružavanje opravdavali opasnošću po vlastiti život kakva, navodno, prijeti “ugroženom, uznemirenom i golorukom srpskom življu u ovim krajevima”. Iza svega toga, razumljivo, stajali su nekakvi inicijatori i pokretači okupljanja Srba u tim krajevima, osobito u okolici Knina. Među njima je bio bivši narodni poslanik Niko Novaković sa svojim bratom Vladom iz Kistanja, zatim prota Momčilo Đujić iz Strmice, Pajo Popović iz Biskupije, Stevo Rađenović, bivši poslanik JRZ, Milan Torbica i Jovo Keča iz Srba. Oni su srpskom pučanstvu toga kraja govorili o opasnosti što im prijeti od vlasti novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske i uspostavljenih oružničkih postaja, iako je to oružništvo bilo ne samo slabije naoružano čak i od najvećeg broja srpskih seljaka, nego su među njima najvećim dijelom bili Srbi ili njima naklonjeni oružnici bivše Jugoslavije.” (str. 46 i 47)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.