———- Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: sri, 24. sij 2024. u 07:16
Subject: Safvet Kafedžić: CRNI ORLOVI (1/7)
To: Anđelko Kaćunko <crodonangelo@gmail.com>, anđelko jelicic <kanarinac45@net.hr>, Marijan Majstorović <tkanica@hrvatski-fokus.hr>, portal <portal@kamenjar.com>, Narod Info <info@narod.hr>
CRNI ORLOVI (1/7)
Iz pripoviesti: „Krvava ruža“
Safvet Kafedžić, „Novi list“, Sarajevo, Bajramski broj, 495, 18. prosinca 1942.
Sunce je zalazilo za daleke granitne gore, mrak je svojim blagim slabašnim dahom polagano obavijao sviet, a blaga se večernja tišina opuštala s bliedoga, hladnoga neba.
Negdje, daleko, zavijao je pas.
Momci Jure Francetića
Gomila snažnih, suncem opaljenih ljudi, poskaka iz svojih zaklona i skupi se na jednom proplanku, koji je s jedne strane bio zaštićen visokim, strmim liticama, a s druge gustom, neprohodnom šumom, gledaju ljutim, mrkim pogledima preko visokih oštrih litica, kao da bi htjeli pogledima dohvatiti Drinu, koja se probijala iza onih granitnih klisura, što su se izpred njih izpriečile poput kamenih zidova.
Bilo ih je osamdeset.
Snažni, kao od klisure odvaljeni, ljutog, mrkog pogleda. U tim njihovim pogledima opazilo se da ne poznaju straha ni tjeskobe. Bili su obučeni u crne odore, naoružani puškama, strojopuškama i bombama. U mnogih si vidio još i strojnicu. Na kapama im se ponosno blistalo slovo „U“.
Kao da su iz kamena izklesani, stajahu junački borci pred svojim vodjom zastavnikom Marakovićem, koji ih izpitivački promatraše dugim pogledom, kao da bi htio pogledom svojim prodrieti u najdublje ponore njihove duše.
A oni i dalje stajahu pred njim kao klisura. Ni jedan ne trepnu okom. Svi izdržaše njihov oštri izpitivački pogled.
On, očito zadovoljan s njihovim držanjem, diže desnu ruku i reče:
— Junaci! U dosadašnjim borbama pokazali ste se dostojnim povjerenja koje vam je dao Poglavnik i Domovina. U krvavim borbama sa zakletim neprijateljem našeg naroda dokazali ste djelima svojim, da će ustaška ruka stići svakog onoga, tko se drzne dirnuti u svetinje naše. Junaci, ja se ponosim s vama.
Iza vas ostadoše oslobodjena bosanska sela, Žljebovi, Podkozlovac, Malo Polje, Viogor, Pusnulići i bezbroj uništenih protivnika hrvatskog naroda, koji su iz busije, poput gladnih šumskih zvieri napadali mirno i nedužno hrvatsko pučanstvo u ovim krajevima, rušeći i paleći domova njihove koljući i ubijajući na nevidjen i čovjeka nedostojan način starce, ljude, žene i sitnu, nejaku djecu.
Srdca su nam drhtala. Ali ne od straha, jer mi ne poznajemo straha, već od groze gledajući tragove divljačtva, koja su vršile ove zvieri u ljudskom obliku, nad našim nemoćnim otčevima, majkama, ženama, sestrama i nejakom djecom.
Junaci!
Pred vama je Drina. (Prilažem poveznicu “U” na Fes granica na DRINI https://otporas.com/u-na-fes-granica-na-drini/ mo. Mile Boban, Otporaš.)
Ona je cilj naših stremljenja.
Sutra kada prvi jutarnji zraci sunca pozlate smaragdno-zelene valove Drine, ustaška zastava imade se zavijoriti na Drini. Ništa nas ne smije zadržati. Ma kakve priepreke pred nama bile, mi moramo izvršiti naš zadatak. To od nas traži Poglavnik i draga nam Domovina.
Zadatak je težak, ali ne i nesavladiv. Mi ćemo ga izpuniti kao i sve dosadašnje.
Oni, kojima možda srdce drhće slušajući ovo, koji ma i na čas gube hrabrost, neka odstupe, jer se od nas traži ono, što nadmašuje sve naše dosadašnje borbe. Možda neki od nas nikada više ne će vidjeti dom svoj, svojih milih i dragih, svoje djece, roditelja svojih, braće i sestara svojih.
Ali ni jedan ne odstupi. Svi i dalje stajahu oko njega poput div-junaka, poput lavova.
Junaci!, nastavio je on. Došao je najuzvišeniji čas naše borbe. Na svakom koraku, koji učinite sada, znajte, da iza vas stoji Poglavnik i ciela Domovina, upirući u vas oči svoje. Neka vaše prve i posjednje misli budu upravljene Njemu i Domovini. Dokažimo, da smo vazda i uviek —
Za Dom:
„Spremni!“ — jeknulo je kao iz jednog grla.
„Spremni!“ — odgovarala je jeka iz šume.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.