U Vacavilleu, u blizini Sacramenta, gradio samo četiri zgrade, svaka je imala 24 stana, što je ukupno 96 stanova

                                               Pitanje je:

„Što se najviše ističe kao jedan od Vaših najznačajnijih projekata“?

Dragi moji unuci, vrlo rado odgovaram na ovo vrlo važno pitanje koje vas zanima što je vaš djed “Babu” Mile Boban napravio kao najvažnije projekte u svom graditeljskom radu.
Dok sam živio u Hrvatskoj, u mom selu Bobanova Draga gdje sam rođen, moji su poslovi bili više poljski i težački nego građevinski. U Sloveniji, u Mislinji i Slovenj Gradcu, malo sam radio na izgradnji cesta. Dok sam tamo radio, dobio sam pismo od mojih roditelja, oca Petra i majke Ive, u kojem su mi poslali poziv iz jugoslavenske vojske da moram ići u vojsku na dvije godine i da se moram prijaviti u vojnički ured u Mostaru do kraja rujna 1959. Čim sam to vidio, zakleo sam se i rekao sam sebi da dok sam ja živ, vojnička kapa s komunističkom crvenom zvijezdom petokrakom ne će biti na mojoj glavi.

Iz Slovenije preko granice

Sa mnom je u Sloveniji radio moj susjed i prijatelj Jerko Boban zvani Kukić (1934.-1994.). Pokazao sam mu pismo i rekao da bježim preko granice u Italiju, pa preko Italije u grad Nicu na jugu Francuske, gdje živi moja sestra Jakica i radi kao medicinska sestra. Jerko mi je odmah i bez puno razmišljanja rekao upravo ovako: “Pajdo (Crony), idem i ja s tobom jer ni ja ne želim živjeti pod jugoslavenskim staljinističkim komunističkim režimom. Želim s tobom dijeliti tvoju sudbinu, oboje. dobru i lošu.”

U nedjelju, 6. rujna 1959., Jerko i ja krenuli smo prema gradu Kopru, koji je graničio s Italijom. Prilažem sliku te nedjelje prije polaska iz Sloven Gradca preko granice za Italiju.

                                                           

Taj grad je vrlo strogo čuvala jugoslavenska granična vojna straža, jer su mnogi bježali u Italiju i kroz taj grad sve dalje. Kako smo mi radili u Sloveniji blizu talijanske granice, imali smo obaveznu graničnu dozvolu za šetnju po granici. Tu smo kao turisti iznajmili hotelsku sobu da prenoćimo. Nismo imali nikakvih problema jer su nas službene dozvole štitile. Hotel je bio nedaleko od jugoslavensko-talijanske granice, možda sat vremena hoda, ali preko brda i šuma, sve do granice. Ustali smo u 3 ujutro ujutro, prešli granicu oko 4 i pol sata, sada smo u Italiji i slobodni. Stigli smo u Trst, uzeli autobus do Torina, a iz Torina vlakom do grada Cunea, grad nedaleko od francuske granice. Trebalo nam je 4 dana da pređemo brda i planine do grada Nice gdje je bila moja sestra Jakica. Došli smo u četvrtak 10. rujna 1959. Tu smo sa sestrom Jakicom bili deset dana. Tamo u južnoj regiji Francuske, departmentu Alpes Maritimes, vlasti nam nisu htjele izdati papire kao izbjeglicama protiv Jugoslavije. Da nas ne bi izručili Jugoslaviji, tajno smo za tri dana stigli u Pariz.

U Parizu do odlaska u Ameriku

Tu sam u Parizu živio do odlaska u Ameriku, u ponedjeljak, 9. prosinca 1968. Prvi posao koji sam radio bio je konobar u restoranu. Taj posao nije bio za mene, pa sam se 1971. godine zaposlio kao stolar i 4 godine radio u Standard Building Company. Tu sam na tom poslu do 1975. godine stekao dobru građevinsku obuku i otvorio sam građevinsku tvrtku, počeo sam raditi za sebe 16 sati dnevno umjesto 8 sati za druge. Prilažem sliku moje posjetnice građevinskog poduzeća.

                                                                       E & B CONSTRUCTION CO. INC. 

To je bio službeni znak moje građevinskog poduzeća u Kaliforniji kojeg sam morao staviti pred gradilište i kojeg su radnici imali na svojim radčičkim kacigama.

Prvi građevinski projekt

Moj prvi značajan građevinski projekt bila je zgrada od 4 kata na 415 Grand Avenue, South San Francisco. Ta je zgrada građena 1871. Nalazila se je točno ispred zgrade gradske vijećnice južnog grada South San Francisca. Zgrada je bila u vrlo trošnjom stanju. Grad South San Francisco službeno ga je odlučio srušiti. Preko mog prodavača kuća saznao sam za taj oglas i kupio tu zgradu. Uvjerio sam gradske dužnosnike južnog grada San Francisca da ću popraviti tu zgradu tako da izgleda kao novogradnja. Dogovorili smo se i da potpišem ugovor da će tako biti, što sam i potpisao. Sve se to danas možete provjeriti putem google. Trebalo mi je gotovo godinu dana da dobijem sve službene građevinske dozvole. Također mi je trebalo punih 19 mjeseci da završim taj posao. Otvorenje je bilo u subotu 18. 10. 1980. Prilažem nekoliko slika od početka do završetka ove velebne zgrade HRVATSKIH UDRUŽITELJA. To je povcijest Hrvata grada San Franciska i okolice. Prilažem link cijelog sadržaja sa nekoliko prikladnih slika.

Svečano Proglašenje Hrvatskog Tjedna u South San Francisco 22-28 studenog 1980

                 SVEČANO PROGLAŠENJE HRVATSKOG TJEDNA 

             U SOUTH SAN FRANCISCO 22 – 28 STUDENOGA 1980

Kao dio povijesti Hrvata San Franciska i Bay Area donosim (4) slike, naravno kopije originala koje potvrđuju napor i dobru želju Hrvata u izgradnji Hrvatskog Doma na adresi 415 Grand Avenue South San Francisco, Kalifornija. Prilažem poveznicu kako bi više saznali.

https://otporas.com/hrvati-sam-francisca-u-akciji-kako-je-doslo-do-kupnje-hrvatskog-doma/

Slika (1) slika je poduzetnik građevinskih poslova Mile Boban ulazi u radnom odijelu u glavnu dvoranu za prigodne zabave, sastanke, svadbe i svečana primanja. Dvorana se nalazi na četvrtome katu, duga oko 90 stopa, što je oko 30 metara, široka 50 stopa što je nekih 13 metara. Ulaz u dvoranu je otvor bez vrata 10 stopa, što je oko 3 metra. To je bila jedna velika zgrada od 4 kata, pravljena 1871. Bila je u istrošenom stanju. Moje Građevinsko poduzeće E & B Construction Company Inc. je izrađivalo tu zgradu za 19 mjeseci. Zgrada je po planu i općinskim pravilima vrlo lijepo i savršeno popravljena. Ta dvorana se je nalazila na četvrtom katu sa pogledom na glavnu gragsku ulicu Grand Avenue.

Slika (2) građevinar Mile Boban pred jednom zgradom koju je gradio. To nije ova zgrada “Hrvatskih Udružitelja”.

Slika (3) je pozivnica sa pet prikaza hrvatskog nacionalnog grba, što je bio znak sa dvije kocke grba kao početak gradnje Doma Hrvatskih Udružitelja te zadnja slika hrvatskog grba sa početnim bijelim poljem kao znak da je zgrada dovršena.

Sada ću prevesti s engleskog na hrvatski sadržaj s pozivnice:

      “Hrvatski Udružitelji Slave Svečano Otvorenje Njihove Zgrade na 415 Grand Avenue u Južnom San Francisku.

       Pridružite nam se ove subote 22 studenog 1980. na službenom prerezu vrpce/trake sa gradonačelnikom južnog grada San Franciska, Ron Acosta.

       Bit ćete posluženi i počašćeni zakuskom/okrjepom i večerom, poslije prereza vrbce/trake.”

Slika (4) je “PROCLAMATION” HRVATSKOG TJEDNA 22-28, studenog 1980.

 

Sadržaj ovog Svečanog Proglasa ću prevesti na hrvatski:

                                      HRVATSKI TJEDAN

                                    STUDENI 22-28, 1980

          BUDUĆI DA, su Hrvati stvarno u suverenom društvu: i

          BUDUĆI DA, je Hrvatski doprinos u različitim područjima uveliko                    obogatio Američku domovinu; i

          BUDUĆI DA, Hrvati sačinjavaju, uz mnoge druge, veliku zajednicu u              ovim  Američkim Državama;

          BUDUĆI DA, Hrvati područja Bay Area uključuju nepromjenjivi dio                  pučanstva Kalifornije i igra značajnu ulogu u društvenom životu, i

          BUDUĆI DA, nazočnost Hrvata u južnom dijelu grada San Franciska              je omogućila popravljanje i poboljšanje naše ulice Grand Avenue;

          SADA, MEĐUTIM, JA, Ronald G. Acosta, Gradonačelnik grada                      Južnog San Franciska ovim proglašavam od 22 do 28 studenog 1980.            kao

                                       “HRVATSKI TJEDAN”

            južni grad San Francisco i pozivam građane na sudjelovanje kako bi              iskoristili ovu priliku upoznati se sa hrvatskom baštinom.

                                            Dan G. Acosta

 

                                     Dana: 17 studenog 1980.

Moj drugi značajan građevinski posao bio je u Vacavilleu, u blizini Sacramenta, gdje sam gradio 4 zgrade, svaka je imala 24 stana, što je ukupno 96 stanova.

U Austinu do danas

Moj treći značajan građevinski posao bio je u glavnom gradu Teksasa, Austinu. Tu sam gradio 45 tisuća četvornih stopa (što je nešto više od 5 tisuća četvornih metara) dvije zgrade za GEORGES COFFEY LINCOLN MERCURY. Jedna zgrada je bila za izložbu i prodaju automobila, a druga za skladištenje, popravke i pranje automobila. Bio je to jedan od mojih najznačajnijih projekata. Zašto, moglo bi se reći? Država Teksasa je druga najveća država po površini, prva je Aljaska. Budući da se radilo o jednoj od najvažnijih građevina u državi Teksas, brojni znatiželjnici, poput novinara, TV reportera, gradskih dužnosnika grada Austina, te brojni prolaznici koji su vidjeli jedan veliki službeni plakat na autocesti 35 iz smjera Dallasa do Korpus Kristi, zaustavljali su se, slikali i postavljali pitanja o veličanstvenoj zgradi GEORGE COFFEY LINCOLN MERCURY.

Dragi moji voljeni unuci, nadam se da sam vam malo objasnio na vaše gore postavljeno pitanje.

Vaš vječiti djed “Babu” Mile Boban, Austin, Teksas, 2. svibnja 2024.

Mile Boban