Najtoplije molim cijenjne čitatelje da po želji i po znatiželji ispod ovog pisma Ranka Primorca Karlu Sopti pročitate “Javljamo tužnu vijest da je umro Ranko Priporac”. To je izašlo na portalu javno.com 17 prosinca 2009., a ima i nekoliko lijepi komentara. Hvala i pozdrav svima. Mile.
Bog! dragi moj prijatelju,
Hvala Vam na ovom pismu i na potržnji nekih saznanja o Ranku Primorcu. Ovo što Vam prilažem je od nekog Hrvata koji je mene tražio neke podatke o Ranku Primorcu, poimenice ovo pismo kojeg je Ranko pisao karli Sopti. Prilažem Vam sliku korice knjige koju je napisala sestra pok. Ranka Primorca Smilja Družijanić “MOJ BRAT RANKO”, Zagreb 2011. kao i sliku Rankove majke koja ga je u Ameriku došla posjetiti u zatvor 1989. godine. Ranko je umro 17 prosinca 2009.
Poštovani dragi moj prijatelju javite se kad god imate slobodna i od viška vremena. Meni je uvijek drago s Vama izmijeniti misli, jer mi se čini da nas dvojica imamo, svaki na svoj način ali uvijek za istu svrhu, to jest našu hrvatsku svrhu iznosimo ono što mnogi drugi ne znaju ili neće. Ja to zovem prikupljanje hrvatske povijesti. Ovo dolje pismo Ranka Primorca je on pisao Karlu Sopti 1982. Pročitajte pa se opet javite.
Bog! i sve najbolje Vam želi Mile Boban.
——————————
PISMO RANKA PRIMORCA KARLU SOPTI
(Ranko Primorac je bio jedan od desetorice Hrvata, članova Hrvatskog Narodnog Otopra, HNO, na sudu u New York-u 1982. godine. Osuđen je na 40 godina zatvora. Bio je u najstrožijem federalnom zatvoru Amerike, Lewisburg-u odakle je ovo pismo pisao Karlu Sopti (1934-2001) koji je tada živio u Torontu, 11.IX. (nema Godine) ali po sadržaju pisma bi moglo biti 1982. godine. Mo. Otporaš.)
(Ranko Primorac je bio jedan od desetorice Hrvata, članova Hrvatskog Narodnog Otopra, HNO, na sudu u New York-u 1982. godine. Osuđen je na 40 godina zatvora. Bio je u najstrožijem federalnom zatvoru Amerike, Lewisburg-u odakle je ovo pismo pisao Karlu Sopti (1934-2001) koji je tada živio u Torontu, 11.IX. (nema Godine) ali po sadržaju pisma bi moglo biti 1982. godine. Mo. Otporaš.)
Lewisburg 11.IX.
Prijatelju karlo,
Koristim ovo pismo da Ti se javim s par riječi. O mojim uvjetima zatvorskog života moglo bi se dosta reći. Ali ja ću biti kratak. Kako je sudac bila odobrila da održavam robiju s nekim od osuđene braće, (Ovdje želim objasniti neke stvari, jer sam bio tu, tog dana, srijeda 30 lipnja 1982. godine u sudnici u New York-u kada je sudkinja – žena – Constance Baker Mothely izricala osudu šestorici (6) Hrvata: (1) Ante Ljubas, (2) Mile Markić, (3) Milan Bagarić, (4) Ranko Primorac, (5) Drago Sudar, (6) Vinko Logarušić, suprug sestre Zvonka Bušić, Zdravke Bušić Logoarušić. Dvorana je bila puna Hrvata iz New Yorka i drugih mjesta. Prilikom izricanje kazne sudkinja je imala pred sobom na stolu 6 žutih omotnica u kojima se je nalazilo riješenje osude, za svakog pojedinačno. Sutkinja bi uzela tu žutu omotnicu na kojoj je bilo ime optuženika, pozvala ga da u svoju korist može reći što god hoće i što god želi. Svaki optuženik je govorio o sebi i o onome što mu je bilo uskraćeno govoriti za vrijeme procesa. Kada optuženik završi svoj “plaidoyer” govor, sutkinja vrlo mirno, bez grižnje savjesti izgovara četrdeset (40) godina i tako redom. Na svako izricanje kazne, Hrvati u sudnici bi pozdravljali i hrabrili optuženike. Bilo je i gange, vjerovali ilI ne, našto je sudkinja, sudskom odredbom zabranila pjevanje gange i vikanje. Zadnji je bio Vinko Logarušić. Kada mu je sudkinja rekla da može sada u svoju korist reći što god hoće i koliko hoće, Vinko je samo rekao: Slavni sude hoće li to promijeniti moju već određenu kaznu koja se nalazi u toj žutoj omotnici, našto je sutkinja rekla da neće. Vinko je samo rekao: ONDA NEMA NIŠTA ZA REĆI! Tako su ti 6 Hrvata dobili 185 godina robije. Tada je sudknjia rekla za Ranka Primorca koji nije govorio engleski da ga stave s nekim Hrvatom koji govori engleski, kako bi Ranku bilo zgodnije komunicirati i snalaziti se u zatvoru. O tome Ranko ovdje govori. Mo. Otporaš.) to se nije odobrilo. Nego sam prvi i sam napustio New York. Uspio sam i njih nakon sedam dana vidjeti, ali samo u prolazu, na šetnji i to kroz prozor na par sekundi.
Slika Ranka Primorca sa sestro Smiljom i zetom Družijanić u zatvoru 1985.
Mile (Markić, mo.) je bio u bolničkom odjelenju pa ga nisam uspio vidjeti (ali možda se ukaže prilika da se opet vidimo nakon 20 g. odležane rodbije. (Skori svi su morali odležati polovicu zatvorske kazne kako bi poslije toga bili pušteni na slobodu. Ranko je pušten na slobodu u veljači 2006. godine te iz zatvora je direktno sproveden u Hrvatsku. Bio sam često s njim u kontaktu, preko telefona. Tužio se je na tadašnju Mesićevu proYU vladu i uvijek mi je govorio ovako: “Eto vidiš Mile, mi koji smo u zatvoru i kroz najstrožije zatvore svjedočili za našu Hrvatsku, mi ju danas nemamo. Oni ju imaju a ne mi…” Mo.)
Ovaj zatvor je jedan od najstrožijih. Njegov broj jest 5 i 6 (kao Marriott) Tu su oni što po drugi put izdržavaju robiju i oni što bježe. (Misli se na one zatvorenike koji su pokušali pobjeći, pa su uhapšeni i tu ponovno dovedeni, mo.) Iako je moj broj 3 ja sam ovdje. Pozvan sam na razgovor i rekoše da sam ovdje zbog toga što sam Politički, a zatim izvadiše papir da potpišem laži kojima sam opterećen. (Ovdje se radi o tome da svaki optuženik kada dođe u zatvor na odsluženje svoje zatvorske kazne potpiše papir na kojem je već sve ispisano i napisano zašto je optuženik došao u ovaj zatvor. Ako optuženik potpiše, automatski je to znak da se slaže s kaznom i sa svime što je u tom papiru napisano. Pošto je proces HRVATSKOJ DESETORKI U NEW YORK-u bio politički proces i orkestriran iz Beograda i njegovih filijala, sastavljen od mnogo laži i intriga kao bure/bačva od duga, zato Ranko Primorac nije htio taj papir potpisati, tj. nije htio kapitulirati. Bravo Ranko! Kada se bude pisala pošteno i iskreno povijest hrvatske političke emigracije, za sigurno se tebe neće zapisati da si prigeo šiju pod teretom raznih manipulacija i čuvara Jugoslavije. Mo. Mile Boban, Otporaš.) To sam odbio i rekao da ću samo i jedino potpisati za Hranu koju kupujem. (Opet ovdje jedno pojašnjenje. Ranko Primorac je bolovao od velike šećerne bolesti. Morao je novcem kojeg su mu dobre volje i darežljivog srca Hrvati slali u zatvor da si kupi potrebne stvari za dnevni život. Mo.)
Ovaj zatvor je jedan od najstrožijih. Njegov broj jest 5 i 6 (kao Marriott) Tu su oni što po drugi put izdržavaju robiju i oni što bježe. (Misli se na one zatvorenike koji su pokušali pobjeći, pa su uhapšeni i tu ponovno dovedeni, mo.) Iako je moj broj 3 ja sam ovdje. Pozvan sam na razgovor i rekoše da sam ovdje zbog toga što sam Politički, a zatim izvadiše papir da potpišem laži kojima sam opterećen. (Ovdje se radi o tome da svaki optuženik kada dođe u zatvor na odsluženje svoje zatvorske kazne potpiše papir na kojem je već sve ispisano i napisano zašto je optuženik došao u ovaj zatvor. Ako optuženik potpiše, automatski je to znak da se slaže s kaznom i sa svime što je u tom papiru napisano. Pošto je proces HRVATSKOJ DESETORKI U NEW YORK-u bio politički proces i orkestriran iz Beograda i njegovih filijala, sastavljen od mnogo laži i intriga kao bure/bačva od duga, zato Ranko Primorac nije htio taj papir potpisati, tj. nije htio kapitulirati. Bravo Ranko! Kada se bude pisala pošteno i iskreno povijest hrvatske političke emigracije, za sigurno se tebe neće zapisati da si prigeo šiju pod teretom raznih manipulacija i čuvara Jugoslavije. Mo. Mile Boban, Otporaš.) To sam odbio i rekao da ću samo i jedino potpisati za Hranu koju kupujem. (Opet ovdje jedno pojašnjenje. Ranko Primorac je bolovao od velike šećerne bolesti. Morao je novcem kojeg su mu dobre volje i darežljivog srca Hrvati slali u zatvor da si kupi potrebne stvari za dnevni život. Mo.)
Isto su mi govorili u par navrata da radim u Industriji (100 – 150 $ mjesečno) i to sam odbio, jer za mene je to “zatvor” u zatvoru. Osam sati dnevno, sve radiš. Taj rad bi uništio moje razmišljanje o Hrvatskom narodu i Domovini zbog koje živim. A ako sam Hrvat onda mi ne treba plaća koja je ravna prošenju…(jedna riječ nečitljiva, mo) Kada izađem u šetnju ne vidim ništa osim komad neba, ali se Bog i Allah ne ukazuju. Ipak ostat ćemo im vjerni zbog duha kojim se napajamo. Ovo je jedini zatvor gdje je betonska ograda i to 6 m. (visoka, mo.) pa zbog toga život je kao da dolazi iz Neba.
Ja sam u odjeljenju gdje je stalna kontrola a ima ih i mentalnih. (bolesnika, mo.) Tražio sam premještaj, ali do sada ništa. Ipak ja sam na neki način sretan, jer ovo je Nagrada za ljubav prema “Hrvatskoj”. Isto ovdje je teže s posjetom i poštom.
Čuo sam da si bio na nogometnom prvenstvu svijeta. (Svjetsko prvenstvo 1982. godine se je održavalo u Španjolskoj. Italija je postala prvak svijeta a Njemačka na drugom mjestu. Mo.) Gledao si dobar nogomet. Budući sam i ja nekada igrao nogomet, mislio sam da ćeš u posjetu u New York da se o tome malo ispričamo.
Znam da si zauzet i da nemaš dosta vremena. Isto sam pisao prijateljima da poštivaju “Ustavna i Programska Načela Hrvatskog Narodnog Otpora, H.N.O” pravila, da poštivaju Pročelnika Milu Boban i Tebe. Moramo izdržati! Na nas je navalila kuka i motika! Dolaze bolji dani i vjerujem da će biti bolje.
Sve Vas pozdravlja Vaš Ranko, hrvatski uznik.
—————————————————————-
Hrvatska i Ustaštvo (98)
UMRO RANKO PRIMORAC
Još se nije našao odgovor na: Da li netko živi da jede ili jede da živi!
Ranko Primorac je jeo da ŽIVI ZA HRVATSKU.
J A V LJ A M O T U Ž N U V I J E S T D A J E U M R O R A N K O P R I M O R A C Ranko Primorac je rodjen godine 1946 u Metkovićima, Hrvatska. Otac Ivan bio je Branitelj Nezavisne Države Hrvatske, NDH, i kao takav bio mnogo proganjan od bivše Titine vlasti. Ranko je u svojoj mladosti volio šport i pokazao se vrlo nadaren u nogometu. Igrao je za nekoliko momčadi kao profesionalac. Godine 1974 dolazi u Toronto, Canada, sa zagrebačkom momčadi igrati protiv METROS-CROATIA. Tada i tu je upoznao čestite i aktivne hrvatske aktiviste/rodoljube: Karla Soptu, Marin Soptu i druge. Nije Ranku trebalo mnogo vremena da uoči odlučnost ovih Hrvata u borbi za oslobodjenje Hrvatske. Odmah se je odlučio ne vratiti se nazad u Zagreb. Njegov trener i suigrači su ga odvraćali od toga, ali Ranko je ostao uporan u svojoj ideji da dezertira Jugoslaviju i da se priključi ovim aktivnim rodoljubima Hrvatima u organizaciji Hrvatski Narodni Otpor, HNO i da bude s njima u njihovu radu za oslobodjenje Hrvatske. Tako je i bilo! Ranko Primorac Ostaje! Kanadske vlasti nisu mu htjeli izdati potrebne papire da može ostati u Kanadi. Godine 1976 Ranko dolazu u Los Angeles, Californija. Tu se odmah pridružuje hrvatskim nogometnim momčadima San Pedra i Los Angeles. Svojom športskom nadarenošću Ranko oživljiva obe momčadi do vrhunca. U tom radu na športskom polju razvija hrvatsko/državotvorno nacionalno gibanje. Osniva ogranak HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO, STIPE MIKULIĆ. Potrebno je ovdje reći tko je bio Stipe Mikulic. Stipe je bio Predsjednik HNO za Skandinaviju. Jugoslavenski konzul u Švedskoj, Blagoje Čerkez, organizira ubojstvo Stipe Mikulića u Švedskoj, kojeg jugoslavenski plaćenik i Udbin doušnik Kubra Kuburaš ubija Stipu Mikulića deset dana prije Božića, dakle, 15 prosinca 1975 godine. Mnogi bivši Hrvati San Pedra i Los Angelesa jugoslavenske orijentacije i osjećaja postaju sada čestiti i aktivni hrvatski rodoljubi, kako bi se to danas reklo DOMOLJUBI. Naravno da su jugoslavenske tajne i javne službe budno pratile rad svakog istaknutog Hrvata, posebice hrvatske aktiviste, pa tako i Ranka Primorca. Tako i naš RANKO PRIMORAC upada u oči jugoslaveke konzularne službe u Los Angelesu, koja sve u ” rukavicama “ dojavljuje amerčkim vlastima, i to FBI. Po svojoj dužnosti FBI je budno pratila rad i kretanje Ranka Primorca. Godine 1981, dan poslije ukazivanja GOSPE u Medjugorju, 25 lipnja dolazi do hapšenja desetorice (10) istaknutih hrvatskih rodoljuba i članova HNO, medju njima i Ranko Priporac. Ovoj hrvatskoj desetorki sud u New Yorku počima 16 veljače 1982 a završava 15 svibnja iste godine. Porota je pronašla Ranka Primorca krivim i sud ga je osudio na 40 godina zatvora. Ranko Primorac je odležao svoju kaznu u američkim zatvorima medju najgorim kriminalcima i sa najvećim poniženjima. Pisac ovih redaka je bio Rankov prijatelj. Često puta me je zavio iz zatvora. Posjećivao sam ga mnogo puta u zatvoru. Godišnje doba se po prirodi mijenja, ali naš ČVRSTI RANKO PRIMORAC u svojim idejama u borbi za Hrvatsku se ne mijenja i niti se je promijenio. Nije se dao lomiti! Njega je sada pokojni Mile Markić (1926-2007) nazvao VENTURA BALJAK. Tko je bio Ventura Baljak? To je jedan Branitelj Nezavisne Drzave Hrvatske, NDH, Ustaša, ako netko želi pobliže znati. Ranko Primorac je pušten iz američkog zatvora u veljači 2005 godine, i odmah otpremljen za Hrvatsku. Imao je šećernu bolest, preko trideset godina. Mnogo je bolovao i patio. Posjetio sam ga u svibnju 2007. Mnogo smo razgovarali, o sveme, naravno najviše o Hrvatskoj i njezinoj aktualnoj politiki. Nikada neću zaboraviti njegove zvučne riječi, koje mi još uvijek zuje u ušima:” Otporašu, nije ovo ona Hrvatska za koju smo se ti, ja i mi mnogi borili. Ovo je njihova, komunisticka, država, a ne naša, oni ju imaju a ne mi”. Uljudno bih zamolio one koji nešto znaju o ovom izvanrednom hrvatskom patniku i rodoljubu Ranku Primorcu, da iznesu u svojim komentarima. Jer, nezaboravimo jednu stvar, danas imamo Hrvatsku Državu, kakva je, takva je, naša je, zahvaljujući upravo RANKU PRIMORCU i sličnima njemu. DRAGI NAŠ RANKO, POČIVAO U MIRU BOŽJEM !!!
Objavljeno: 17.12.2009. u 14:47hBroj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 34Prosječna ocjena: 1Broj bodova: 34Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 2258Ukupno: 2258
Priprema za ispis uratka
Ocijenite sadržaj: Radove mogu ocijeniti samo posjetitelji koji još nisu glasali. Tekstove koji nisu autorski, kraći su od 800 znakova ili su stariji od 24 sata nije moguće ocijeniti.
17.12.2009 16:28 h
Ko je taj starac od toliko godina. Zar i on zna voliti nasu zemlju. Svakako neka pociva u miru.
Delivuk sam si kriv da se nisi interesirao za Hrvatsku Emigraciju bez koje nebi bilo Slobodne hrvatske,u kojoj svaki moze da kaze svoje misljenje.U nasoj Domovini se malo znade o Emigraciji svi su znali onda kad je Emigracija pomagala i sada se sve zaboravilo.Znade se vise o zlocinackoj Jugoslaviji.
18.12.2009 10:56 h
U svakom slučaju počivao u miru, sve manje je pravih hrvatskih rodoljuba, a gospodin Ranko je otišao mlad, 63 godine nije puno, barem ne u današnje vrijeme.
Prijatelju, žao mi je da tako mislite. Kod nas plemenitih i dobrih Hrvata se uvijek kaže o mrtvima sve najbolje. Za cijelo vi ne znate poštivati mrtve, onda niste vrijedni ni komunicirati sa živima. Pozdrav.
Želim vama i vašima Sretan Božić, veselu Novu 2010 Godinu i nadasve MIR u vašoj duši. Bog! Otporas.
Ova vijest me je upravo šokirala. Poznavao sam Ranka Primorca i to vrlo dobro. Sa punim pravom ovdje mogu reći da nije bilo Ranka Primorca i na tisuće drugih Hrvata poput Ranka Primorca, danas se za Hrvatsku ne bi ni znalo. Još uvijek bi bili u onoj monstruoznoj revidiranoj komunističkoj Jugoslaviji. To je činjenica i za tu činjenicu Ranko spada medju i u PLEJADU HRVATSKIH BRANITELJA.Neka je Slava i Vječni MIR Ranku Primorac!Dragi suborče Ranko, Neka ti je Vječna SLAVA!Zaslužio si da Ti se kaže: RANKO PRIMORAC S NAM JA!!!
Znam kada ste pisali izvještaj o smrti pok. Ranka Primorac da ste bili ganuti kao i mnogi drugi, te se potkrala pogriješka. Za to mi dozvolite dopuniti vas u jednoj maloj sitnici, a ta je da ocu našeg Ranka Primorac nije bilo ime Ivan već Ante. Ivan je Rankov zet. U ume vaše molim cijenjene čitatelje da ovo uzmu u obzir.Slava Ranku Primorcu!!!
” ko je taj starac od toliko godina” glasi u vašem komentaru. Ranko Primorac je bio mladi starac od 63 godine koji je za sve to vrijeme tako žarko ljubio i volio svoju, tvoju, našu Hrvatsku, da je tu žarku ljubav za Hrvatsku svjedočio i u američkom zatvoru. Dakle, ima Hrvata koji vole Hrvatsku samo dok su slobodsni, a kad to više nisu, onda ih ta naša Hrvatska i ne zanima niti se za nju brigaju. Ranko nije bio takav Hrvat. Ranko je bio jedan čelični Hrvat u kojem je uvijek gorila neugasiva baklja hrvatstva, pa on bio na slobodi ili u zatvoru, Ranko Priporac je volio svoju Hrvatsku.Neka je Slava Ranku Primorac!!!Počivao u Miru, dragi moj prijatelju Ranko!
Živjeti životom Ranka Primorca nije bio lako niti olako, ali svakako je bilo časno biti sa njim u društvu i slušati njegove hrvatsko/državotvorne nikada neiscrpljive i ispričane do kraja njegove misli i ideje o hrvatstvu i što je hrvatstvo. Da bi ga se što bolje razumijelo, donosim ovdje jedan vrlo mali isječak o ustaštvu i kakav treba biti Ustasa. Iz ovog malog citata može se donekle dobiti slika Ranka Primorca o njegovoj čvrstoći, ljubavi i borbi za Hrvatsku. Meni osobno je pričao da se nikada neće ženiti, jer da je on oženjen s najljepšom djevojkom na svijetu, a ta djevojka je HRVATSKA! USTAŠKE VRLINE Čovjek,koji žarko ljubi svoju domovinu,koji je u svojoj službi državi Hrvatskoj hrabar, ustrajan i požrtvovan, koji je u radu i borbi odlučan i smišljen, koji je dobar drug, čovjek, na koga se predpostavljeni može osloniti, a koji je pravedan i brižan prema podredjenima u službi, čovjek, za kojega je vršenje dužnosti pitanje osobne časti, to je čovjek, koji posjeduje ustaške vrline u punoj mjeri. Što smo bliže po svojim svojstvima takovu čovjeku, to više smo se približili ustaškom idealu, što više se od njega udaljujemo, to manja nam je vrijednost kao Ustašama i Hrvatima.Eto takav je izgledao Ranko Primorac:
Imao sam čast poznavati Ranka Primorca. Često sam se pitao od čega je ovaj čovjek satkan da je ovako čvrst i opstojan u svojim hrvatskonacionalnim i državotvornim osjećajima. Tko je poznavao Ranka Primorca za sigurno ga ne može zaboravit i što je još zasigurnije je to da će se o njemu imati uvijek najbolje mišljenje. Ja ga imam u mojim sjećanjima kao i njegove dvije pjesme koje ovdje donosim. Ranko je ove pjesme napisao, kako sam kaže, dok je bio u “sužanjstvu”.M A J K ADošla mi je u posjet majka.U sužanjstvo bez suze u oku.Ljubila me, tiho govorila:Svom zavjetu ostani dostojan.Nisam došla da te ožalostimNego jači da mi budeš, sinePresušile majčine su oči,Isplakala i posljednju suzuNa oltaru lijepe domovine.Sine, vjera molitva tvrda,Naroda je našega vrlina,Kod Boga će biti uslišenaUskrsnut će Rvacka država.To je pjesma koju je sada pok. Ranko Primorac napisao prilikom posjete njegove majke njemu u zatvor 1989 godine.Drugu pjesmu Ranko Primorac je napisao jednog Božića u njegovu sužanjstvu. Pošto je sada božićno vrijeme, ova pjesma nam može dočarati njegove božićne tamničke misle koje su ga gnjavile i mučile u tamnici.B O Ž I Ć U Z A R O B LJ E N I Š T V UZarobljenička ćelija malaUmornom tijelu san izabralaHrvatski Božić.Na rodnoj grudi ognjišta svetaPovratnik sam poslije dugih ljeta.U Docu se skrivamKraj stećka sjedimHladna bura nebom vedri.Strojopuška spremna naboje gutaBorba će biti teška i ljuta.Dvanaesta ura, Polnoćka – Božić.Probudih se: galama zatvorskih stražara.Isuse, usliši molitvu moju,Učini da san postane java.(Stihovi Ranka Primorca, nastali u samici prije više godina)Takav je bio Ranko Primorac!Dragi moj Ranko. Neka ti je laka hrvatska gruda.Počivao ti u MIRU Božjemu, Ranko Primorac.Tvoj prijatelj i suborac Otporaš.
20.12.2009 17:15 h
Čestitam na tim izvanrednim pjesmama koje je spjevao sada pok. Ranko Primorac.Sve što mi sada za pokojnika možemo učiniti je pomoliti se Bogu za njegovu plemenitu dušu, i na taj način izraziti naše štovanje prema njemu. A kada dodje vrijeme – nadati se je da će to vrijeme uskoro doći – onda ga počastiti sa nazivim ulica RANKO PRIMORAC diljem naše Hrvatske koju je on volio više nego sama sebe. To je Ranko zaslužio kako bi ga se novi naraštaji mogli sjećati, mislim reći kako ga budući hrvatski naraštaji neće zaboraviti.
Hvala svim prijateljima Ranka Primorca. (Njegov zet nije Ivan. Ali to je nevažno.) 1. On je čovjek koji je ljubio pravdu. 2. Ljude nije cijenio po onome što imaju, znaju, ili mogu već po onome koliko poštenja, hrabrosti, predanosti, iskrenesti i odanosti nose u sebi. 3. Onome koga je volio davao je sve bezuvjetno i bez razmišljanja. Sve osim časti i obraza. Nikada nije tražio ništa zauzvrat. To sam i sam doživio.4. Bio je čovjek kojeg je bilo nemoguće kupiti ili podkupiti, zavesti, ucijeniti, gurnuti s njegova puta… Ni trendovi, ni mode, ni ideologije, ni politike, ni pokreti, ni ambicije, ni titule, ni pritisci … Nije se bojao ni žrtvovanja, ni uzništva, ni bolesti. Ni smrti.5. Mnogi ga nisu volili, mnoge je povrijedio, ili pretvorio u svoje neprijatelje. Mnogi su ga se bojali. Da, Ranko Primorac je bio oštar i žestok. Nije uljepšavao komunikaciju i nije štedio sugovornika. Nikada nije govorio jedno a mislio drugo. To je bio Ranko Primorac, i mnogo mnogo više.
Dragi kolega sve što ste rekli o Ranku, živa je istina. O njemu se trebaju knjige pisati. I ja bih imao mnogo što/šta reći o pok Ranku Primorac. Da, istina je da su ga se mnogi bojali, ne za to što je on bio Ranko Primorac, već zbog Rankova državotvornog hrvatstva.Dragi kolega markomarko drago mi je čuti da se u ime njegove obitelji zahvaljujete. Hvala na isprvci u vezi zabune zeta. Iskreno bih vas zamoli da u ime moje, moje obitelji koju je pokojnik poznavao skoro četeri desetljeća, u ime mojih i Rankovih prijatelja, uručite njegovoj obitelji našu najiskreniju sućut. Javite mi se privatno. Želim vam Sretan Božić i veselu Novu 2010 Godinu, kao i pokmojnikovoj obitelji. To Vam želi Mile Boban, OTPORAŠ. Oni će odmah znati tko je to. Primite iskrene pozdrave.
Bog! Otporaš.
21.12.2009 01:23 h
Prilažem ovdje jednu sliku Ranka Primorca.
Prilažem ovdje jednu sliku Ranka Primorac. Ova slika je priuzeta iz Nedjeljne Dalmacije od 14 listopada 1992 godine. Novinar Josip Jović je posjetio hrvatske zatvorenike u američkim zatvorima i donio seriju članaka pod naslovom: PETNAEST DANA MEDJU HRVATSKIM POLITIČKIM ZATVORENICIMA U SAD. Ja nisam imao druge i bolje slike od ove. Molim one koji budu koristili ovu povijesnu sliku Ranka sa svojom Majkom, da to uzmu u obzir. Hvala. Usput želim svima Sretan Božić i veselu Novu 2010 Godinu! Pozdrav. Bog! Otporaš.
21.12.2009 01:26 h
Evo, drago mi je što ste tako dobri. Pokop je bio u subotu. Vrijeme je bilo grozno. Nebo se srušilo na zemlju. Ali to je nekako u njegovu stilu. Jednom je u kući govorio o nekakvim pogrebima. Naime bio je nekome u sporovodu. Nekom prijatelju. Vratio se jako umoran i slomljen. Iscrpljen. Mi smo komentirali da nije dobro za njega, obzirom na zdravlje, ići na tako zamorna putovanja. Ne znam kako smo došli do ovakve njegove rečenice: ” … ne ide se u sprovod kao u šetnju. Nije to prestava. To je i molitva i žrtva, i nema bolesti ili nevremena koje te može zaustaviti…” Tako nekako je rekao. Tako je i njemu na pogreb došlo mnogo prijatelja iz daleka. Nije ih zaustavilo to loše vrijeme.
Točno je. Takav je bio Ranko Primorac. Njega se nije moglo ni kupiti niti potkupiti. On je u svojim idejama za Hrvatsku bio uporan, čvrst i tvrd kao GRANIT.Neka je Vječna Slava Ranku Primorcu!Počivao u Miru, Ranko Primorac!
Nekrolog Ranka Primorca
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.