Miro Barešić, supruga Slavica i Udbin agent Milan Dorič 1985.
PISMO LEGENDARNOG VITEZA HRVATSKE EMIGRACIJE MIRE BAREŠIĆ
jelena baresic i oredsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović
Slika vjenčanja Mire i Slavice Barešić na kojoj se vidi i Udbin doušnik Milan Dorić.
Slika sa svatova Mire i Slavice Barešić i Milana Dorića se nije pokazala. Prilžem poveznicu, kliknite na istu i slika će vam se pokazati. Hvala, Mile Boban, Otporaš.
Bog! dragi prijatelju Vjeko,
Možda za priloženo nisi znao. Pročitaj pa mi javi.
Bog! Pozdrav. Otporaš.
ZDS!
Subject: Miro Barešić, supruga Slavica i Udbin agent Milan Dorič 1985.
Date: Thu, 27 Mar 2014 14:51:47 +0000
Kako si mi. Nadam se da si dobro, ti i svi tvoji. Priloženo će za tebe mnogo značiti, jer si bio jedan od Mirinih uskih prijatelja i suradnika. Išao si ga posjećivati dok je on bio u zatvoru. Kupio su dobrovoljene novčane doprinose za njega. Koliko sam upoznat bio si mu i ti u svatovima a inj. Ivo Jolić mu je bio kum.
Dali viđaš Mladena Schwartz-a. Ne javlja mi se već dugo. Jeli živ i dali se za njega zna. Pojavljujeli se igdje, ili je nestao metreološkim smjerom.
Iskreni pozdravi. Bog! Otporaš.
ZDS!
Subject: Miro Barešić, supruga Slavica i Udbin agent Milan Dorič 1985.
Slika vjenčanja Mire i Slavice Barešić na kojoj se vidi i Udbin doušnik Milan Dorić.
Subject: Miro Barešić, supruga Slavica i Udbin agent Milan Dorić, ubojica Nikice Martinovića 1975.
Date: Thu, 27 Mar 2014 08:35:44 -0500
UDBINA GUJA U HRVATSKIM NJEDRIMA…
S lijeva na desno: Dinko Dedić, glavni i odgovorni urednik Hrvatskog Tjednika iz Australije i visoki dužnostnik u organizaciji HDP. Do njega Mladen Schwartz, Pročelnik Odjela za politička pitanja Hrvatskog Državotvornog Pokreta, napisao POLITIČKE TEZE HDP-a, u Ludwigsburg-u, 10 Travnja 1983., Nikola Štedul predsjednik HDP-a i Milan Dorić, Udbin agent koji je 1975. godina zakrvavio svoje ruke ubojstvom istaknutog Hrvata i žarkog hrvatskog rodoljuba Nikole Martinovića (1912-1975)
Ovo je jedna od rijetkih slika hrvatskog junaka Mire barešića. Na pozadine slike je napisano vlastoručno rukom Udbina agenta Milana Dorića slijedeće: September 1985 – Stokholm / Svedska – Slavica – Miro i ja.
Upoznao sam Milana Dorića na sastanku dužnostnika Hrvatskog Državotvornog Pokreta, HDP u Hedenburgu, Škotska, kod kuće Nikole Štedula početkom srpnja 1984. godine. Začudio sam se kada sam ga čuo govoriti više prekodrinski nego hrvatski. Pitao sam ga kako to da ne govori dobro hrvatski, našto je odgovorio da je on iz pomješanog braka, majka Slovenka a otac Hrvat, ili obratno. Zahtijevao je moju adresu i ja sam mu je naivno dao. Pisao mi je više puta u Midland, Texas. Rijetko kada sam njegova pisma pročitao, jer mu je rukopis iskrivljen, i bio je više slovenski nego hrvatski.
Kako sam se bavio knjigom PISMA MAKSA LUBURIĆA za koju svrhu su me trebale neke informacije iz Njemačke, nazvao sam Živka Vasilja negdje u listopada 2012. godine. Pitao sam ga dali on zna i koliko on zna tko je pomogao ili tko je prebacio Iliju Stanića, ubojicu generala Drinjanina 20 travnja 1969. u Francusku. U razgovru, rekao bih spontano, došlo je ime i Milana Dorića. Iznenadio sam se tim imenom i odmah počeo pričati Živku moje poznanstvo sa Milanom Dorićem iz Škotske. Zatražio sam od Živka da mi pronađe njegov kućni telefon, što je za par dana Živko pronašao i meni dostavio. Odmah sam nazvao Milana Dorića, predstavio mu se, rekao tko sam i od kada se poznamo. Tvrdio je da se nečega ne sijeća, ali da je voljan meni dostaviti sve o Iliji Staniću, ako bilo što on ima. Dao sam mu adresu. U petak, 16 studenoga 2012. godine dobijem od njega žutu omotnicu 23 sa 16 centimetra u kojoj je bilo kopije od kopija udbinog materijala i 3 stranice rukom napisano pismo meni, koje, istini za volju, nisam ni pročitao, jer je njegov rukopis za mene bio ne čitljiv. Omotnicu s materijalom sam pohranio a da nisam ni znao šta je sve u omotnici.
Kako se je u siječnju ove godine otkrilo da je Milan Dorić Udbin agent i ubojica Nikole, Nikice Martinović u Austriji 1975., potražio sam tu omotnicu i u noj pronašao četiri slike (4) koje sada iznosim Hrvatima na uvid. Koga zanima, neka prati. Otporaš.
Prilažem ovdje sa portala 45lines materijala i sa druge strane. Priloženo je izvor Željka Peratovića i sa njegova portala 45lines.
Vjenčanje Mire Barešića fotografirala je UDBA
Vjenčanje Mire Barešića u rujnu 1985 u Švedskoj bilježeno je fotoaparatom agenta UDBA-e Milana Doriča, a slike je suradnik Hansi proslijedio UDBA-i. Na naslovnoj fotografiji: Nedjeljko Livajić Mesar, Franjo Majić, Miro Barešić, Milan Dorič Hanzi i Nikola Katalinić. Treći čovjek HDP-a Dinko Dedić tvrdi da agent UDBA-e Milan Dorič nije imao pristup ničem važnom u HDP-u. Mate Bašić njegov suradnik i glasnogovornik utihnulog Bože Vukušića, piše da objavljujem falsificirane slike hadepeovaca.
Otkad je odvjetniku Anti Nobilu stiglo pisano rješenje prvostupanjske presude osuđujuće Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, dotadašnji suradnik njemačkog tužiteljstva i glasoviti udbolog Bože Vukušić, više se ne javlja ni bivšim partnerima u Njemačkoj, ni ljudima u Hrvatskoj s kojima je u Hrvatskoj komunicirao vezano za proces šefovima UDBA-e. Vukušić se skoro potukao s Romanom Ljeljakom. Posvađao se s Brunom Esih, Zlatkom Hasanbegovićem i Velimirom Bujancem. U kontaktu je samo s Vladimirom Šeksom, Vicom Vukojevićem i novinarima Markom Markovićem i Matom Bašićem.
Kada je novinar Jutarnjeg lista Željko Petrušić objavio dokumente o operativnoj vezi UDBA-e Kolegi, savjetniku premijera Vladimiru Šeksu, Kolegin biograf i povjesničar Ivica Miškulin požurio je sanirati štetu u intervjuu za tportal.hr. Osim što je pravdao Šeksa da ni na koji način nije surađivao s UDBA-om, pokušao je osporiti i činjenicu da je Kolega dobio od ravnatelja HDA, Dinka Čuture dokumente o sebi do kojih nije mogao doći novinar Jutarnjeg lista.
Milan Dorič Hansi fotografirao je s bračnim parom Barešić i Nikolu Katalinića iz Pariza.
Nakon što je istražio Bagarićeve dokumente novinar potom naziva Šeksa koji mu kaže kako točno zna koje je dosjee pregledavao. Kako je moguće da ta ustanova prosljeđuje Šeksu podatke o novinaru i onome što je koristio? Ima li Šeks povlašteni status kad su u pitanju arhivi?
U vezi toga mogu iznijeti svoja saznanja. Znam naime da je Šeks, nakon što je uspio doznati da će uslijediti objava članka, dobio predmetne dokumente od Bože Vukušića, nekadašnjeg djelatnika SZUP-a, za koga je poznato da posjeduje veliku količinu dokumentacije nekadašnje Službe. Očito je onda tu dokumentaciju pokazao novinaru, koji mu je, uostalom, i sam nešto prije ustupio nekoliko dokumenata iz istog dosjea. Ne smatram da Šeks ima povlašten odnos kad su u pitanju arhivi. Dapače, relativno nedavno mjerodavni Ured za nacionalnu sigurnost odbio je njegov zahtjev za skidanjem oznake tajnosti s niza dokumenata. Također, imajte na umu da je od proljeća 1990. na visokim dužnostima i da je onda i sam uspio prikupiti veliku količinu dokumenata!
Vanja Majetić, tportal.hr, 08.12.2017
UDBA je ubijala neke članove Počasnog blajburškog voda, slučaj Nikice Martinovića, a njeni suradnici su bili članovi ili u vodstvu te udruge.
Kako je Bože Vukušić u strahu od njemačkih istraga ubojstava Đure Zagajskog i Stjepana Đurekovića, on pomaže Vladimiru Šeksu da se udbin arhiv u HDA zatvori za javnost, odnosno da se spriječe sva moguća zakonska rješenja po kojima bi i on građu UDBA-e, za koju Šeksov biograf tvrdi da ju ima, morao vratiti u HDA i učiniti dostupnom javnosti i osobito sudskim tijelima.
Silno ga uznemiravaju tekstovi koje publiciram na 45lines, ali se ne usudi izravno reagirati. Stoga je angažirao Matu Bašića iz Melbournea da me diskreditira ili eventualno zaplaši. Tako Mate Bašić pismeno reagirao na izjavu Nikole Katalinića kojom bivši HDP-ovac iz Pariza tvrdi da je moje pisanje 100 posto istinito, te da i on ima fotografiju na kojoj je zabilježeno vjenčanje Mire Barešića.
Mate Bašić: Peratoviću, bolesni agentu provokatoru!Prvo, ja oduvijek – za razliku od tebe – potpisujem samo svoje tekstove i – opet za razliku od tebe – nikada nisam ni napisao ni potpisao tekst po narudžbi ili zadatku ikakve službe ili bilo agenturne, bilo interesne skupine. Svojom pljuvačkom maži svoje prljavo lice!
Drugo, uvaljuješ sve više Hrvata u perkovićevsku kašu koju kuhaš uoči pravorijeka o prvostupanjskoj muenchenskoj presudi, gdje ste ti i slična ti ekipa očajnički smislili minimimalno postići odluku o služenju Perkovićeve i Mustačeve kazne u Hrvatskoj, a maksimalno, reviziju cijele presude na doživotnu robiju, jer će te taj film teško gledati, pa makar ti izmislio još stotinu (svakako, nepostojećih, osim u tvojoj tintari) “njemačkih istraga o HDP-u”. Uostalom, čak da ih i ima, otkud ti toliko suluda hrabrost tvrditi da bi “istraga njemačke policije” o bilo čemu bila povjerena tebi ili da bi “njemačka policija” o tijeku ili detaljima obavještavala baš tebe? Koliko lud moraš biti da s takvom jednom tezom već mjesecima nekontrolirano izlaziš u javnost, zajedno s klevetama i prijetnjama na račun stotina ljudi, a broj povećavaš iz dana u dan, vjerojatno u zavisnosti od terapije i meteoroloških uvjeta u kojima se zatekneš?
Milan Dorič je bio u Škotskoj kod Nikole Štedula nakon presude Vinku Sindičiću za pokušaj ubojstva. Tom prilikom Hansi je fotografira ljubavnicu Dinka Dedića Nadu Karin (desno) i financijašicu HDP-a iz Chicaga, Ljubicu Violet Šego (lijevo). Ljubica Šego je utjecala na Nikolu Štedula da Srećka Korpara imenuje kontinentalnim zastupnikom HDP-a za Europu umjesto Milana Buškaina Kneza. O tome Korpar dodaje: U Ameriku odlazim dva mjeseca nakon ovog suđenja jer me je Nikola Štedul upozorio da ću bit proglašen teroistom i zatim ubijen. Amerika je bila izbor zbog daljine i mojih rođaka u Kaliforniji. Moja predavanja su bila posjećenija od Paraginih (koji je takodjer boravio u SAD u to vrijeme). Novac koji je skupljen za Štedula mu je u cijelosti poslan. Sa Štedulom sam se sastao i u Kanadi te kasnije suradjivao s njim u RH za vrijeme rata, dok se Schwartz, Baotić i ja nismo od njega i svih njih distancirali.
Treće, riječ je o dvije različite fotografije, od kojih sam ja prvenstveno izrazio svoju sumnju o fotomontaži prema prvoj, a tek usput prema drugoj, tj onoj na kojoj se nalaze Slavica i Miro Barešić i Milan Dorič “Hanzi”.
Četvrto, Nikola Katalinić se referira samo na ovu drugu, kad kaže: “Tekstovog članka je 100%istinit kao i slika Udbaša Milana Doriča a svadbi Pokojnog Barešića . Osobno sam napravijo identičnu poslije njega”.
E sad, pogledaj: TEKST tvojega članka nipošto NIJE “100 posto istinit”, već je svjetlosnim godinama daleko od toga, osobito u svojoj temeljnoj poruci, i to od naslova, pa do zadnje točke u to m tekstu, kakav je slučaj s većinom tvojih zlopisa na 45lines koje opsesivno i drsko dijeliš po tuđim portalima. Fotografije pak što se tiče, za koju Katalinić veli da je on “napravio identičnu poslije njega” (koga – NJEGA?) spreman sam se, dakako, ispričati urbi et orbi istoga trenutka kad Katalinić SVOJU fotografiju priloži na uvid javnosti, jer na dvije različite fotke, snimljene u dva različita trenutka, makar koliko kratak vremenski odmak bio, mora biti kakva-takva razlika.
Konačno, peto, kad se pozivaš na Bobana, i kažeš da je on tu fotku prvi “objavio” – čime, podtekstualno, nastojiš tobože ekskulpirati sebe, hoteći reći da ni za eventualnu montažu ni za podrijetlo fotke ne odgovaraš ti, jer si je samo ukrao, a ne stvorio – dopusti da te upit am: – A zašto nisi objavio Bobanov popratni tekst uz tu fotku? Naime, Boban je, kad ju je objavljivao, uz nju napisao i bilješku, u kojoj doslovno stoji: “Ovu sliku mi je poslao poštom Milan Dorić iz Njemačke. Ja sam ju primio u petak 16 studenoga 2912., na dan oslobođenja hrvatskih generala Gotovine i Merčepa. Tada mnogi Hrvati nisu znali da je taj isti Milan Dorić bio Udbin doučnik i ubojca nekih Hrvata, poimenice Nikolu Martinovića u Austriji početkom 1975. godine. Tek slijedeće godine, 2013 slovenski publicist Romano Ljeljak otkriva ubvojstvo Hercegovačkog Hrvata Stjepana Crnogorac i u isto vrijeme iznosi ime Milana Dorića kao udbaškog operativca “Hamzi” koji je počeo surađivati i raditi za Udbu sve od 1954. godine, i da je za sve te usluge Udbi bio plaćen preko jedan milijun njemačkih DM. Pozdati te slike Milan Dorić je napisao svojom rukom: “September 1985 – Stokholm/Svedska – Slavica – Miro i ja.” Mile Boban, Otporaš.”
Dakle, Milan Boban nije autor fotke, makar je ti jesi ukrao od njega (a nisi čak ni to, nego si je ukrao s Kamenjara, ali to je dodatno priča o tvojim o tvojim podmuklim ludorijama), već je Boban “pošto kupio poto prodao” i usput jasno navodi da je fotografiju dobio od Doriča, ne ulazeći u njezinu autentičnost, i ne skanujući se opisati i okolnosti u kojima ju je dobio, a još manje sakriti svoja saznanja o Doriču ili kad, kako i od toga je ta saznanja dobio. Poganim se poslom baviš, Peratoviću, vrlo poganim, a pošten si, pametan i vješt kao i uvijek, učio si od najboljih! 4:38 a.m., Wednesday Feb. 28 | Other comments by Mate Bašić
Vjenčanje Mire Barešića bio je jedan od brojnih skupova udbinih suradnika. Milan Dorič Hansi fotografirao je Borisa Lukšića, suradnika splitske UDBA-e pod kodnim imenom “Dejan”, i Borisa Radončića, suradnika crnogorske UDBA-e pod kodnim imenom “Vizitor”, kako ih grli Miro Barešić.
Ne pada mi napamet Mati Bašiću, odnosno Boži Vukušiću otkrivati izvore svojih informacija. Branko Bradvica, bivši HDP-ovac kaže da je on zaslužan što je Bože Vukušić izašao iz njemačkog zatvora. Bradvica tvrdi da je on poznavao premijera Baden-Württemberg Erwina Teufela, na čijem području je Vukušić služio doživotnu kaznu zbog poticanja na ubojstvo Jusufa Tatara. Bradvica je dogovorio s predsjednikom Hrvatskog društva političkih zatvorenika Markom Veselicom da od Teufela zatraži, kako kaže, pomilovanje Bože Vukušića.Bradvica odlučno napominje da je Vukušić bezuvjetno pomilovan. No, to i nije baš tako.
Prilikom Vukušićevog svjedočenja protiv Perkovića i Mustača doznalo se da je Bože pušten na uvjetnu slobodu, da je dobio doživotni izgon iz Njemačke, gdje se smije pojavljivati samo u svojstvu svjedoka na suđenjima. Dakle, ako je Vukušić otkazao suradnju njemačkim istražiteljima, pojavi li se u Njemačkoj, mogao bi biti poslan na izdržavanje kazne doživotnog zatvora s koje je uvjetno bio otpušten 1991.
Ja mogu samo otkriti, da informacije o njemačkim istragama ne dobivam od Ante Nobila, odnosno iz kruga Perkovića i Mustača. Mate Bašić i Bože Vukušić nek si i dalje razbijaju glavu tko su mi informatori, ili nek šire klevete da nisam normalan. Meni je svejedno. Bože Vukušić zna kome se treba javiti, ako želi saznati stvari koje ga zanimaju. Mate Bašić mu je loš pomagač. Samo ga uvaljuje dublje u probleme.