Milorad Pupovac pojačava subverzivnu ofenzivu, a Andrej Plenković šuti, Vjekoslav Krsnik

 

https://otporas.com/proglas-poglavnika-dra-ante-pavelica-hrvatskom-narodu-emitiran-sa-radio-stanice-velebit-iz-firence-7-travnja-1941/

Vjekoslav Krsnik

  Publicist, slobodni  novinar

I.B. Mažuranić 60/IV, 10000 ZAGREB, Croatia

Tel 385 1 560-2793, mob 098 910 0170,  E-mail: vjekoslav.krsnik2@inet.hr

  1. lipnja  2023.

Milorad Pupovac pojačava subverzivnu ofenzivu, a Andrej Plenković šuti 

Samo krajnje naivni Hrvateki kojih nažalost nema malo mogu prihvatiti  tvrdnju da su posljednji  velikosrpski ili čak četnički incidenti koji su se dogodili u raznim dijelovima Hrvatske bili slučajni. U te incidente prije svega spada  skidanje hrvatske zastave kod Knina i taj čin populariziran na društvenim mrežama, zatim ćetnički istup jednog profesora koji predaje u Drvodjelskoj školi u Zagrebu, pa pokušaj da se u Karlovcu organizira tribina o Srbima u Drugom svjetskom ratu uz sudjelovanje jedne prosvjetne djelatnice ali po ideologiji četnikuše iz  Vukovara i konačno, ali ne ni najmanje važno skup održan u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu pod naslovom “Srbi u Hrvatskoj – aktualni položaj i glavne programske aktivnosti”, koji je, ne slučajno, u vodećim medijima u Hrvatskoj gotovo prešućen. 

Na tom skupu naravno glavnu riječ imao je predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac koji je sudjelovanjem na njemu samo potvrdio svojedobno iznesenu tvrdnju da je za njegove Srbe u Hrvatskoj, a to je manji broj Srpske nacionalne manjine glavni grad Beograd, što je samo po sebi za Milorada Pupovca flagrantno kršenje saborske prisege koja u cijelosti glasi: “Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”. Već sama činjenica da Milorad Pupovac smatra da je za njega i njegove Srbe glavni grad Beograd a ne Zagreb je grubo kršenje Ustava Republike Hrvatske. Isto tako njegova uloga kao političara i predstavnika manjeg dijela srpske nacionalne manjine u ovih tridesetak godina nije bila u skladu s poštivanjem pravnog poretka i zauzimanja za “svekoliki napredak Republike Hrvatske”, nego upravo suprotno jer uporno i dosljedno predstavlja vođu subverzivne “pete kolone” koja potkopava stabilnost države u kojoj je on član parlamenta, pa čak i na taj način što za Republiku Hrvatsku kaže “ova zemlja”. Konačno i sama činjenica da je sudjelovao u organizaciji spomenutog okruglog stola u beogradskoj akademiji nije u skladu s njegovom zastupničkom,prisegom. 

Vodeća srpska i srbijanska znanstvena institucija kad je u pitanju Hrvatska ima jedan značajan nedostak s obzirom da je jedna uz Srpsku pravoslavnu crkvu i Udruženje književnika Srbije od glavnih zagovornika velikosrpske politike prema Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Njezinu temeljnu nacionalnu zadaću najbolje je svojedobno opisao nekadašnji akademik SANU Dobrica Ćosić rječima: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes…Laž je u samom biću Srbina…U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina…Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž”. Ako tako kaže njezin nekadašnji akademik Dobrica Ćosić, onda na temelju te karakteristike toj najvišoj srpskoj znanstvenoj ustanovi u kratici nedostaje jedno slovo, pa bi se trebala zvati Srpska akademija nauka, umetnosti i laži (SANUL). Uostalom i njezin najnoviji projekt o “srpskom svetu” u temelju je zasnovan na laži.

U takvom SANUL-u saboraki zastupnik u Republici Hrvatskoj  i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac branio je velikosrpsku tezu o Srbima u Hrvatskoj, iako takvi politički ne postoje jer se radi politički korektnim jezikom o Srpskoj nacionalnoj manjini ili u najboljem slučaju o hrvatskim Srbima, kao što se u Republici Srbiji ne može govoriti o Hrvatima nego o Hrvatskoj nacionalnoj manjini. U duhu svoje petokolonaške politike koju već tridesetak godina sustavno provodi u Hrvatskoj  Milorad Pupovac je u izlaganju naveo kako se radi o “otežanoj ili etnički motiviranoj nesuradnji sa srpskim institucijama”, o “retorici određenih zastupnika u Saboru koja je često na granici govora mržnje ili je prelazi kada govore o SPC-u, SDSS-u, srpskim zastupnicima ili zajednici u cjelini”, o “politički motivirana netolerancija vezana uz sudjelovanje SDSS-a u vlasti”, o “važnost političke participacije kao sredstva za rješavanje problema poput depolitizacije ćirilice i položaja SPC-a“. O kakvoj je to etnički motiviranoj ne suradnji sa srpskim institucijama kad njegova SDSS ima tri zastupnika u Hrvatskome saboru, a njegovo SNV prima godišnje izdašna sredstva za “Novosti”# koje iz broja u broj šire govor mrženje prem Hrvatima i hrvatskoj državi. O kakvom to govoru mržnje  nekih saborskih zastupnika govori Milorad Pupovac kad je govor mržnje često umotan u celofanu sadržan u svakom njegovom istupu. On brani  SPC iako ta  nabodno vjerska organizacija nelegalno djeluje u Hrvatskoj koju čak službeno ne priznaje, ili o SDSS-u kao stranci koju je osnovo osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić. On govori o depolitizaciji ćirilice i položaju SPC-a drugim riječima o priznavanju ćirilice kao službenog pisma, a SPC-a kao vjerske organizacije koja već ima privilegirani status u Hrvatskoj iako ne priznaje hrvatsku 

državu iz koje godišnje izvlači milijune eura kojima se financira SPC u samoj Srbiji. Dakle od vođe “pete Kolone” u Hrvatskoj nije se ništa moglo ni očekivati na tom skupu u SANUL-a koji je u vodećim hrvatskim medijima prošao gotovo nezapažen, a što je još značajnije Milorad Pupovac na tom skupu nije bio sam. Suidjelovali su vodeći velikosrbi u Hrvatskoj poput,  Siniše Tatalovića, Borisa Miloševića, Dejana Jovića, Dejana Drakulića, Mile Tatović Ramljak, Saše Miloševića, Davorke Perić.

Sve se to dogodilo, opet ne slučajno, uoči najavljenog boravka premijera Andreja Plenkovića u Subotici prigodom otvaranje Hrvatske kuće. Znakovito je da se premijer Plenković nije izjasnio o svim tim velikosrpskim odnosno četničkim incidentima, dokazujući još jednom da je pod kontrolom vođe velikosrpske “pete kolone” Miloradom Pupovcem. To je u stvari njegov prvi iako ne službeni posjet Srbiji nakon što je zbog pandemije otpao najavljen službeni posjet Beogradu u kojemu je u najavljenoj agendi bilo ispušteno pitanje nestalih branitelja i civila, kao ključnog neriješenog problema izmeđi dvije zemlje. Ovaj put u ovom radnom posjetu predviđen je susret sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić koja je svojedobno izjavila da je Hrvatska neprijateljska zemlja. Pitanje je hoće li se Andrej Plenković sresti i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem koji je ozbiljno uzdrman snažnim pokretom javnosti da siđe s vlasti.