MI KOMUNIASTI “IMAMO HRVATSKU” SMIŠLJENO JE UVRŠTENO U USTAV RH SA DVA INICIJALKA, piše dr. Tomislav Dragun

čet, 13. svi 2021. u 15:12 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

SMISAO I FUNKCIJA IZVORIŠNIH OSNOVA U USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE

dr. sc. Tomislav Dragun

POJAM, RAZLOG I NAMJERA IZVORIŠNIH OSNOVA U USTAVNIM I SLIČNIM TEKSTOVIMA

“U analizama pravnih izvora različite hijerarhijske razine i pravne prirode preambula ima raznoliku i različitu funkciju. No, veliki, epohalni dokumenti, ustavne ili međunarodnopravne razine nerijetko imaju osobito važne i poznate preambule, izvorišne osnove, proslovne stilizacije, koje počesto predstavljaju i pravni akt kao takav. Prve rečenice Ustava SAD-a opće su poznata civilizacijska baština koja nadilazi i najopćenitiji prikaz ustavnog poretka SADa. Tko ne zna početne rečenice Povelje Ujedinjenih naroda ili prve članke i preambulu znamenite francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine? Preambula najčešće navodi razloge donošenja ustava, određuje tko ga donosi ili predstavlja osnovna ustavnopravna načela državnog poretka.

Nerijetko su preambule u povijesti sadržavale i čitave tekstove znamenitih deklaracija ili izjava, pa su neki francuski ustavni tekstovi počinjali čitavim tekstom Deklaracije o pravima čovjeka ili građanina, a oni sovjetskih država ili republika principima Deklaracije o pravima radnog i eksploatiranog naroda.

Posebna je uloga preambula bila u državnim sustavima socijalističkog sustava kada je ustavni tekst imao dominantniju ulogu političkog akta, pa su u takvim ustavima preambule bile pisane u manifestnom stilu ili su se pozivale na neke izvore koje je tadašnja ustavna teorija određivala kao praustavne ili superustavne akte. Preambula dominantno ima ustavno-deklaratoran karakter, iako je bilo slučajeva kada je ona ustavnosudski razmatrana u cjelini s normativnim dijelom ustavnoga akta. (Prof. dr. sc. Budislav Vukas, ml. – PRAVNO-POVIJESNE REFERENCE U USTAVNIM PREAMBULAMA DRŽAVA SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE U POSTKOMUNISTIČKOM RAZDOBLJU)

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Ustav Republike Hrvatske jedinstveni je opći pravni akt s najvišom pravnom snagom u Republici Hrvatskoj u kojem je sadržan pretežit broj ustavnopravnih normi. Donio ga je Hrvatski sabor 22. prosinca 1990., pa ga se naziva Božićnim Ustavom. Sadrži 152 članka u X dijelova, te prema tome i prema duljini teksta spada u kraće ustave.

Izvorni tekst Ustava imao je 142 članka u IX dijelova. Prva izmjena Ustava dogodila se 18. prosinca 1997. Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske. Važna revizija Ustava dogodila se i 9. studenog 2000. Nove izmjene uslijedile su u ožujku 2001., nakon čega je objavljen pročišćeni tekst Ustava te manje ispravke. Posljednji put je mijenjan 11. prosinca 2013. amandmanom na članak 61. kojim je određeno da je brak životna zajednica muškarca i žene. (hr.wikipedia.org)

IZVORIŠNE OSNOVE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE

Ustav Republike Hrvatske započinje Izvorišnim osnovama koje ujedno imaju i značenje preambule.

Naime, Izvorišne osnove u Ustavu više su od uobičajenog ustavnog proslova, te iako imaju deklaratorni značaj, ustavnopravna teorija daje im jednaku važnost kao i svim drugim dijelovima Ustava. Rasprava o vrijednosti preambule kao konstitutivnog djela Ustava razriješena je stajalištem prof. Sokola:

“Preambula je dio ustava, ona je u cjelini zajedno s normativnim djelom ustava. Ako se promatra sadržajni odnos preambule i normativnog djela, odnosno Ustava redigiranog po članovima onda je preambula temelj Ustava”.

U prilog sažetijoj verziji Izvorišnih osnova u odnosu na usvojenu izjasnili su se npr. Savka Dabčević-Kučar (smatrala je da je tako predložena verzija “predidaktička, prepovijesna, neadekvatna jednoj preambuli Ustava”), Veljko Mratović (smatrajući da je sažetija verzija Izvorišnih osnova “u skladu sa uobičajenim načinom formuliranja preambule”) kao i mnogi drugi (Željko Olujić, Zvonimir Šeparović, Eugen Pusić…).

Izvorišne osnove Ustava nastale su u trenutku kada je Hrvatska još uvijek bila dio jugoslavenske federacije te je njezin sadržaj u bitnom određen željom da se jasno deklarira pravo hrvatskog naroda na samoodređenje temeljeći ga na neprekinutoj povijesti hrvatske državnosti. Takav stav objasnio je u postupku izrade prijedloga Ustava Republike Hrvatske Franjo Tuđman:

“Ima razloga, ne samo povijesnih i edukativnih, nego li i međunarodno-pravnih, što inače spada u povijesne udžbenike da se možda u preambuli dalje nađe … ta povijesna činjenica, ta stvarnost Hrvatske državotvornosti i državne samobitnosti”.

Izvorišne osnove doživjele su dvije naknadne promjene – 1997. uvrštavanjem dijela o Domovinskom ratu, te 2010. godine kada su uvrštene sve 22 nacionalne manjine, kao i formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. U raspravama o promjeni Ustava 2010. posebno je istaknuto od nekih ustavnopravnih stručnjaka kako Izvorišne osnove više ne treba mijenjati, štoviše da su zbog njihovog povijesnog značenja one za hrvatsku ustavnost usporedive sa Deklaracijom nezavisnosti (SAD) ili pak Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina (Francuska). (hr.wikipedia.org)

FAŠISTIČKO-KOMUNISTIČKA SPREGA U PODJELI SVIJETA

Pakt Ribbentrop-Molotov (njem.: Hitler-Stalin-Pakt) ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika je bio značajan sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisali su ga 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Mihajlovič Molotov i njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop.

Pakt je bio na snazi do početka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Njemačka napala SSSR.

Trgovinska razmjena između dviju moćnih država – gdje je Njemačka dobivala naftu i sirovine do kojih je imala otežan pristup uslijed britanske vojne blokade, a Sovjetski Savez je dolazio do moderne tehnologije – bila je vrlo značajna u prve dvije godine II. svjetskog rata u kojem su SSSR i Njemačka zajednički napali više država i podijelili između sebe njihove teritorije.

Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se sukladno odluci Europskog parlamenta iz 2009. godine obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Iako je službeno bio označen kao “pakt o nenapadanju”, ovaj sporazum je obuhvaćao i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao “političke i teritorijalne promjene” u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve su navedene zemlje napali i okupirali, bilo Njemačka, bilo SSSR; Rumunjsku i Poljsku kao najveće od tih država napali su Nijemci i Sovjeti zajednički. Od svih tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko – njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost; međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije. (hr.wikipedia.org)

“LUKAVSTVO” MIKE ŠPILJKA

Sovjetska propaganda i njeni predstavnici ulagali su velike napore da umanje značaj sporazuma činjenicom da se Sovjetski Savez kasnije na različite načine suprotstavljao nacističkoj Njemačkoj. (hr.wikipedia.org)

Komunistička Partija Jugoslavije, nakon pada Berlinskog zida, prihvatila je model Mike Špiljka u kamufliranu transformaciju t.zv. SFR Jugoslavije u niz kvislinških država u kojima će i dalje 1% komunista vladati s 99% demokratskih građana.

Model nije u cijelosti uspio, zahvaljujuće u velikoj mjeri hrabrosti Hrvatske Vojske, posebno Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS), ali je ipak prošvercan u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske.

STAVLJAJUĆU (NEPOSTOJEĆI) ZAVNOH U IZVORIŠNE OSNOVE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – VLADIMIR ŠEKS JE SAMO (UZ UDBAŠKI NADZOR) ODRADIO PARTIJSKI ZADATAK

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hr­vatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifa­šis­tič­kog vijeća na­rodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izrađenom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. (Izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske)

TOTALITARNO-IDEOLOGIJSKO:

MI KOMUNISTI “IMAMO HRVATSKU!” SMIŠLJENO JE UVRŠTENO U USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Naime, taj t.zv. ZAVNOH je nestatutarno tijelo Komunističke Partije Jugoslavije, kojoj ni na kraj pameti nije bilo oslobađanje Države Hrvatske od Srbske Vojske.

DIVERZIJU SA ZAVNOHOM POTVRĐUJU TVORCI “BOŽIĆNOG” USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE

“Naime, Izvorišne osnove (preambula Ustava) izazvale su burnu raspravu jer se postavljalo pitanje obvezuje li njezin tekst ili ne. U konzervativnom pravnom poimanju preambula ne obvezuje. Ona je tek svečani proslov ustavnom aktu. Ali komparativna je praksa, posebno francuska, u preambulu inkorporirala prava i slobode kao element ‘superlegalnosti’ pa je ona postala normativni izvor prava s kojim se ne igra tek tako. K tome, nije bilo lako objasniti zašto se jedna od definicija države nalazi u preambuli – dijelu Ustava koji mu prethodi i nije njegov sastavni dio, a druga u normativnom dijelu Ustava. Inače, tekst Izvorišnih osnova objektivno je bio i ostao ‘kratki kurs’ naše političke povijesti od stoljeća sedmog i najvećim dijelom bez normativne težine. Sjećam se da sam imao pripremljenu kraću, sažetiju i moderniju verziju preambule po uzoru na španjolski ustav. Ali svaki put kad bih dizao ruku tražeći riječ kako bih predložio moguću formulaciju drukčije preambule, Smiljko Sokol gurao bi me cipelom ispod stola i potiho, s dlanom preko usta, govorio da se ne trudim i ne inzistiram s prijedlogom jer je tekst Izvorišnih osnova o kojemu se naširoko raspravljalo već osigurao prolaz, budući da mu je autor bio glavom i bradom ‘persona constitutions’ iz tadašnje bajkovite šume na Pantovčaku.” (Arsen Bačić u članku Josipa Filipovića: “Naš najveći ustavni ekspert prekinuo šutnju”)

IZLAZ KOJI NEMA ALTERNATIVE

Ne želimo da nam komunisti stalno pušu za vratom, koji nas kontroliraju čak i kad idemo u WC.

Želimo slobodno živjeti.

Zato u Ustav Republike Hrvatske treba ODMAH ugraditi odredbe Rezolucije Europskog Parlamenta od 19. rujna 2019.

JE LI NETKO, MOŽDA, PROTIV? (Gospodine Tomislave Dragun ja nisam protiv toga da se Rezolucije Europskog Parlamenta ugrade u Ustav sa dva (2) inicijala RH. Možda bi tada počela LUSTRACIJA I LUSTRACIJE ANTIFAŠISTIČKIH, JUGOSLAVENSKIH I KOMUNISTIČKIH ZLIČINA POČINJENI NAD MIRNIM HRVATSKIM NARODOM. Bilo bi dobro da se i drugi izjasne. Ako se ne izjasne, onda izgleda da su za onaj slogan u ime kojeg se je pobilo milijune Hrvata: SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU! Otporaš.)