POGLAVNIK MEĐU NAJVEJRNIJIMA U USTAŠKIM LOGORIMA, “USTAŠA” br. 24., 14 lipnja 1942. strana (7)
Godine 1934. osobito je plodna u ustaškom radu. Poglavnik u pogledu promidžbe poduzima mnogobrojen nove korake. Usavršuje “Croatiapress” na hrvatskom, njemačkom, francuskom i engleskom jeziku, tako da se je moglo sve svjetske novine obavještavati o stanju u “Jugoslaviji” i o ustaškoj borbi. Poglavnik te godine daje izraditi hrvatske ustaške promidžbene marke i hrvatski novac: Kunu. (Kao povijestni dokumenat kojeg se ne može niti smije prešutijeti, zaobići i zanemariti, prilažem nekoliko slika iz tih vremena, mo. Otporaš.)
Ustaške marke i kune iz 1934. godine
Proširenjem tiskare Poglavnik je odredio da se europslo izdanje “Nezavisna Država Hrvatska” tiska u tiskari Glavnog Ustaškog Stana, u kojoj je već radilo nekoliko izobraženih ustaških slagara.
Tokom godine 1934. Poglavnik je napisao još i druge mnogobrojne odredbe, propise i zapovjedi. Osim toga on strpljivo i neumorno proučava hrvatsku povijest i iz nje vadi sve ono što je potrebno za ustaški život i rad u budućoj hrvatskoj državi. On je pronašao stari hrvatski ukras-pleterac, on je pronašao trolist, koji je uveo kao oznake činova kod ustaških časnika i dočasnika, on je kod ustaške vojske uveo stari hrvatski gajtan i poslije tog gajtana složene povitice, koje i danas označuju činove u ustaškoj vojsci. On je napose temeljito proučavao razvoj povijesnih događaja u vezi sa starim hrvatskim župama “Bosna” i “HuM”, te je u tom pogledu mnogo napisao i stvorio tako temelje za pisanje vjerne povijesti o tim posve hrvatskim krajevima, o toj hrvatskoj zemlji, koju on smatra srcem i središtem hrvatske države. Poglavnik s najvećom pomnjom čita i proučava Starčevićeva djela i u nauci Oca Domovine traži i pronalazi osvježenje i okrepu za svoj rad i za svoje osnove.
U logore, među svoje ustaše, dolazi Poglavnik kao vođa, kao zapovjednik, kao Poglavnik. Nu ugled Poglavnika, vođe i zapovjednika ne postizava on brutalnim nastupima, isprsavanjem ili napuhavanjem, već taj ugled stvara među ustašama svojim doduše odlučnim nastupom i bratskim srcem, koje kuca za ustašu. veza između Poglavnika i ustaša, ona tajanstvena, mnogima nerazumljiva veza, nije se temeljila na dužnom saobraćaju višeg i nižeg, saobraćaju zapovjednika i vojnika, koji mora izvršavati zapovijedi. Ta se je veza temeljila, a temelji se i danas, na iskrenoj ljubavi, na dubokom svjesnom poštovanju čovjeka koji ne pravi u tegobnom emigrantskom životu razliku između sebe i čarkara i koji u svojoj vojsci ne gleda nekog podređenog, koga bi izrabio, ne gleda u njoj predmet za iskorišćavanje i proganjanje, već koji imade duboko i iskreno shvaćanje za ljude, koji su se svega svoga odrekli i dobrovoljno pošli za njim na put teške borbe i, koji mu vjeruju, neograničeno vjeruju, pa i u časovima kad ne postoji velika vjerojatnost da će borba imati uspješni završetak. To je bila veza jedne posebne obitelji, jedne posebne zajednice misli i želja, to je bila veza zajedničkih radosti i zajedničkih boli, veza ustaša sa svojim Poglavnikom.
Poglavnik je usprkos svoga velikoga ugleda, usprkos sjajnih djela i uspjeha uvijek bio skroman čovjek. Ne kiti se zlatom ni činovima, već je običan čarkar. U propisu o činovima i oznakama činova u ustaškoj vojsci kaže se: “Poglavnik i čarkar nemaju nikakvu oznaku čina””. Poglavnik kroz čitavo vrijeme emigracije nosi jednostavnu skromnu odoru kao i svi drugi čarkari, on nikada ne dozvoljava pisati o sebi. ustaša ne voli laskanje i ulagivanje, ne trpi onoga, koji bi se htio uvući ili “preporučiti” time što mu laska i time što od oduševljenja i, tobože, odanosti pred njim roni suze. Često je puta trebalo s Poglavnikom voditi dugotrajnu borbu, kad bi zbog same stvari bilo trebalo negdje u novinama ili u govoru jače istaknuti njegovu ličnost. “Došao sam raditi a ne vladati”, nije samo neka krilatica, već je to velika istina, a drži se je i danas.
Poglavnik je patio nad svakom žrtvom, nad svakim mučenikom, koji je u teškoj ustaškoj borbi dao svoj život za domovinu. Ipak, on nije mogao ni pred kakvim žrtvama sustati u borbi, jer svaka borba iziskuje žrtava. Poglavnik nije sustao ni onda, kad su ga pokušali slomiti proganjanjem njegove obitelji, napose njegovog starog oca. ne! Poglavnik ni tu nije sustao, jer on nije živio samo za sebe, za svoju obitelj, i za svoje osobne probitke. On je najprije đivio za domovinu, koja ga je trebala, on je živio za veliku ideju, za oslobođenje domovine i uspostavu države Hrvatske. na tom putu nisu ga mogle slomiti ni zaustaviti nikakve neprilike, nikakve neugodnosti, nikakve žrtve.. On je uvijek stajao na čelu borbe, u prvim redovima, on je uvijek izlagao svoj život i bio ga je spreman dati domovini. Čitavo vrijeme svoje emigracije bio je izložen napadajima neprijateljske promidžbe, koja je na najbrutalniji, na najbezobrazniji način blatila njegov rad, njegov život i njegovo poštenje. Kroz čitavo vrijeme emigracije svakog časa vrebala je na njega smrt, jer svaki mjesec, na svakom koraku, našlo se je po Beogradu plaćenih ubojica, koji su vrebali na njegov život.. On se nije nikada plašio niti je poduzimao nekakve posebne mjere za svoju sigurnost. Njemu je čak bilo neugodno, on bi se bio i protivio, kad bi njegovi ustaše bili pokušali ili pak bi poduzeli kakve posebne mjere sigurnosti.
Nastavlja se strana 8 “Iskušnje u ustaškoj šutnji”.
Napomena:
Mnogi su imali priliku čuti i pročitati petog (5) predsjednika druge Hrvatske Države sa dva 82) inicijala RH Zorana Milanovića šta je rekao 22 travnja 2021. godine u Jasenovcu o Poglavniku, a ciljano je mislio na sve simpatizere Prve Hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH. Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.