MARIJAN BUCONJIĆ ZASLUŽUJE DA GA SE NEZABORAVI U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU

 

ZA OBRANU MARIJANA BUCONJIĆA, časopis OTPOR br. 6 1979., st 30.

MARIJAN BUCONJIĆ ZASLUŽUJE DA GA SE NEZABORAVI

image.png
 ZA OBRANU 
MARIJANA BUCONJIĆA
 
    Odobr za uvjetno puštanje na slobodu (Parole Board) odbio je molbu hrvatskog zatvorenika Marijana Buconjića da ga se pusti na slobodu  poslije jedne trećine izdržane kazne kao što je to običaj u SAD. U raspravi pred Parole Boardom koja je održana u zatvoru Ashland 10 svibnja 1979 god. sama je zatvorska uprava podnijela izvještaj o radu i vladanju Buconjića te je tražila, da bude pušten na slobodu u kolovozu 1980 god. U svom izlaganju Buconjić je izjavio, da akcija od 14 lipnja 1977 god. nike bila učinjena da bi se nekoga ranilo ili ugrabilo, već da je učinjena kao prosvjed protiv Jugoslavije koja drži zarobljen hrvatski narod. Također je Buconjić izjavio, da je on oženjen čovjek i otac troje djece (Robert 11 god. Natali 10 god. i Drina 7 god.) te da bi molio, da bude pušten na slobodu poslije jedne trećine izdržane kazne, kako bi mogao uzeti brigu oko svoje obitelji koja je nezbrinuta i kojoj je odbijena bilo kakva socijalna pomoć a pogotovo medicinsko osiguranje od strane vlasti.
     Usprkos ovoj spoznaji Parole Board je donio odluku, da m. Buconjić mora izdržati čitavu kaznu od 7 godina zatvora. Istina je da smo iznenađeni i razočarani ovom odlukom Parole Boarda koja se tako često ne prakticira, pogotovu kad se radi o uzornim obiteljskim ljudima kao što je Marijan Buconjić. Začuđuje i njihovo nerazumijevanje prema gospođi Alojziji i troje male djece, kojima je prisutnost oca u njihovoj životnoj dobi i te kako potrebna. Buconjiću još preostaje žalba na ovu odluku u koju će njegovi branitelji učiniti u roku od dva mjeseca.
     Mi smo svjesni veličine akcije od 14 lipnja 1977 god. i znademo da je ona značajna za našu hrvatsku borbu. Svjesno smo i velike žrtve muža, oca, Hrvata marijana Buconjia te smatramo, da je sada naša dužnost da ponovno nastupimo kao jedan u njegovu obranu i da u to ime uputimo pisma i brzojave s molbom da se ta odluka promijeni.
    Pisma slati na adrsu:
           National Appeals Board
UNITED STATES DEPARTMENT
             OF JUSTICE
United States Parole Commission
Washington D.C. 20537
————————————————
Case (slučaj) marijan Buconjić
06777-158  prisoner in Ashland,
Kentucky
    Na omotnici neka bude samo adresa no na pismu neka bude naznačeno, da se piše za taj slučaj. Učinite to čim prije tako da pisma stignu na adresu do 15. srpnja ove godine kada će glavna i zadnja komisija razmatrati slučaj marijana Buconjia. Kako i za našu petorku, (za cijelo se misli na “petorku” Zvonka i Julienne Bušić, mo. Mile Boban.) tako i sada nastupimo zajedno u sloiidarnosti s našim hrvatskim borcima.
    Jozo Brekalo i Vladimir Dizdar vidjeli su komisiju Parole Boarda prošle godine te je i njima odbijena molba za izlazak na slobodu poslije jedne trećine kazne. Pošto su oni pod starim zakonom, imaju pravo još jedno vidjeti parole Board ove godine, u listopadu.
(Vrlo dobro se sjećam ovog slučaja kada je Srećko Čulina (sada pokojni) pred našom hrvatskom crkvom u San Jose, Kalifornija tražio od nas Hrvata da pišemo pisma i šaljemo na taj National Appeals Board. Tada je Srećko čak skupljao novčano pomoć obitelji Buconji. Ne zanma točno koliko se je skupilo, ali ljudi su davali koliko toliko. Mile Boban.)
Prilažem sliku s desna misli Antun Babić iz Australije, Vlado Glavaš i Marijan Buconjićmi žive u Zagrebu.

image.png