Na prve predsjedničke izbore 1992. godine izašlo je skoro 75 posto glasača. Izazivači, njih sedmero, nisu imali nikakve šanse u nadmetanju s Tuđmanom, koji je uživao potporu birača u svim dijelovima države osim u Istri. Istodobno, njegov najjači protukandidat, Dražen Budiša, dobio je najveću podršku birača upravo u Istri.

Izbor za predsjednika Republike Hrvatske u pravilu se održavaju svakih pet godina. Dosad su se održali šest puta od stjecanja neovisnosti:

• 1992. godine, kada je Franjo Tuđman pobijedio na prvim predsjedničkim izborima od neovisnosti, pobijedivši u prvom krugu Dražena Budišu, Savku Dabčević-Kučar, Dobroslava Paragu, Silvija Degena, Marka Veselicu, Ivana Cesara i Antuna Vujića s 56,73 posto osvojenih glasova.
• 1997. godine, kada je Franjo Tuđman pobijedio na drugim predsjedničkim izborima, pobijedivši u prvom krugu Zdravka Tomca i Vladimira Gotovca sa 61,41 posto osvojenih glasova te tako osigurao drugi mandat.
• 2000. godine, kada je Stjepan Mesić pobijedio na predsjedničkim izborima, koji su se održali nakon smrti njegova prethodnika. U drugom krugu pobijedio je Dražena Budišu.
• 2005. godine, kada je Stjepan Mesić pobijedio u drugom krugu Jadranku Kosor, te osigurao drugi mandat za predsjednika Republike.
• 2009. godine, kada je na izborima za trećeg hrvatskog predsjednika Ivo Josipović pobijedio u drugom krugu Milana Bandića.
• 2014. godine, kada je Kolinda Grabar-Kitarović u drugom krugu pobijedila Ivu Josipovića i postala četvrta, ujedno prva predsjednica.

Glasalo 75 posto glasača

Prvi predsjednički izbori po Ustavu iz 1990. godine, održani u 2. kolovoza 1992. godine. Građani su prvi put tajnim i neposrednim glasanjem izabrali predsjednika Republike. Većinu glasova osvojio je Franjo Tuđman, posljednji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, koji je svečano prisegnuo na Trgu sv. Marka 18. kolovoza pred predsjednikom Ustavnog suda Jadrankom Crnićem i ustavnim sucima.

Ukupno je bilo 3.575.032 glasača, glasalo je 74.90 posto. Franjo Tuđman (HDZ) dobio je 56,73 posto glasova, Dražen Budiša (HSLS) 21,87 posto, Savka Dabčević-Kučar (HNS) 6,02 posto, Dobroslav Paraga (HSP) 5,40 posto, Silvije Degen (SSH) 4,07 posto, Marko Veselica (HKDU) 1,70 posto, Ivan Cesar (HKDS) 1,61 posto, Antun Vujić (SDSH) 0,70 posto glasova.

Izazivači, njih sedmero, nisu imali nikakve šanse u nadmetanju s Tuđmanom, koji je uživao potporu birača u svim dijelovima države. Najveću potporu Tuđman je imao u Hrvatskom zagorju, dijelovima Slavonije i Dalmacije. Upadljivo najnižu potporu dobio je u Istri. Istodobno, njegov najjači protukandidat, Dražen Budiša, dobio je najveću podršku birača upravo u Istri.

U Bujama je Budiša dobio 44.06 posto glasova, Tuđman 16.83, omjer Budiša – Tuđman u Buzetu bio je 47.30:17.26, Labinu 52.50:17.67, Pazinu 40.48:25.74, Poreču 45.43:22.99, Puli 41.08:19.84 i u Rovinju 42.57:22.12 posto glasova u korist Budiše.

Druga pobjeda Tuđmana

Na drugim predsjedničkim izborima 1997. godine natjecala su se samo trojica kandidata: Franjo Tuđman, Zdravko Tomac i Vladimir Gotovac. Svoj drugi mandat Tuđman je osvojio već u prvom krugu. Od ukupno 4.061.479 birača, na izbore se odazvalo 54,62 posto. Poredak: Franjo Tuđman (HDZ) 61.41 posto glasova, Zdravko Tomac (SDP) 21.03 posto, Vladimir Gotovac (HSLS) 17.56 posto.

Predsjedničku kampanju, u koju je predsjednik Tuđman ušao kao favorit, obilježio je fizički napad na Vladu Gotovca, kada ga je u Puli s leđa napao časnik Hrvatske vojske. Eduard Edo Strenja (1953.-2011.), fotoreporter i urednik fotografije u Glasu Istre, za tu je fotografiju dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva. Istra je opet glasala protiv Tuđmana i HDZ-a. U svim je gradovima bio iza Gotovca i Tomca, jedino je u općinama Kršan, Ližnjan, Lupoglav, Tinjan, Vižinada i Vrsar dobio više glasova od Tomca, a protukandidate je potukao u općini Lanišće (dvostruko više glasova od Gotovca, trostruko od Tomca), te u općini Karojba, gdje je dobio 328 glasova, Gotovac 265, a Tomac 161 glas.

Franjo Tuđman položio je svečanu prisegu za drugi petogodišnji mandat 5. kolovoza 1997. godine. U tekst prisege unio je pojam “hrvatski državni poglavar” i na kraju dodao: “Tako mi Bog pomogao!”

Tuđman će funkciju predsjednika Republike obnašati samo dvije godine: preminuo je 10. prosinca 1999. godine u 77. godini života. U siječnju 2000. godine održat će se izvanredni predsjednički izbori.

Nakon smrti predsjednika Tuđmana akademik Vlatko Pavletić (HDZ) preuzeo je dužnost privremenog predsjednika Republike, bez posebne ceremonije i polaganja prisege. Na toj je dužnosti ostao do 2. veljače, konstituiranja novog saziva Hrvatskog sabora i izbora novog predsjednika Hrvatskog sabora Zlatka Tomčića. Tomčić je obnašao tu funkciju šesnaest dana, do stupanja na dužnost novoizabranog predsjednika Mesića.

Treći izvanredni izbori

Treći predsjednički izbori 2000. godine ujedno su prvi izvanredni izbori za predsjednika Republike. Kandidati su prvi put trčali drugi izborni krug jer niti jedan nije dobio potrebnu većinu glasova. Prvi krug glasanja održan je 24. siječnja 2000. godine. Od ukupno 4.251.109 glasača glasalo je 62,98 posto.

U prvom krugu Stjepan Mesić (HNS, HSS, LS, IDS, ASH) dobio je 41,11 posto glasova, Dražen Budiša (HSLS, SDP) 27,71 posto, Mate Granić (HDZ)22,47 posto, Slaven Letica (nezavisni) 4,14 posto, Ante Đapić (HSP, HKDU) 1,84 posto, Ante Ledić (nezavisni) 0,85 posto, Tomislav Merčep (HPS) 0,85, Ante Prkačin (NH) 0,28 posto, Zvonimir Šeparović (nezavisni) 0,27 posto glasova.

Drugi krug glasanja održan je 7. veljače 2000. godine; od ukupno 4.252.921 glasača, glasalo je 60,88 posto. Stjepan Mesić osvojio je u drugom krugu 56,01 posto glasova i pobijedio Dražena Budišu koji je osvojio 43,99 posto glasova.

Predsjednik Mesić je svečano prisegnuo 18. veljače 2000. godine pred predsjednikom Ustavnog suda Smiljkom Sokolom i ustavnim sucima. Tada su mediji prenijeli da je hodao po crvenom tepihom iako je najavljivao sivi i nije nosio predsjedničku lentu.

13 kandidata 2005.

Lista kandidata na četvrtim predsjedničkim izborima 2005. godine bila je poduža, na njoj se našlo trinaest kandidata: Đurđa Adlešič (HSLS), koja je u prvom krugu dobila 2.68 posto glasova, Miroslav Blažević (SHB) 0.80 posto, Ljubo Ćesić Rojs(nezavisni) 1.85 posto, Mladen Kešer (nezavisni) 0.32 posto, Jadranka Kosor (HDZ) 20.32 posto, Doris Košta (nezavisna) 0.37 posto, Anto Kovačević (HKDU) 0.86, Slaven Letica (nezavisni) 2.59 posto, Stjepan Mesić (SDP, HNS, HSS, IDS, Libra, LS, PGS, SDAH) 48.92 posto, Boris Mikšić (nezavisni) 17.79 posto, Ivić Pašalić (HB) 1.82 posto, Tomislav Petrak (HPS) 0.12 posto, Miroslav Rajh (HSM) 0.66 posto glasova.

Mesić je išao po drugi predsjednički mandat, vladajuća HDZ stranka nominirala je ministricu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranku Kosor, koja je u povijesti ostala prvom ženom u drugom krugu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Tu su se našle još dvije žene: Đurđa Adlešič, gradonačelnica Bjelovara i saborska zastupnica, te splitska odvjetnica Doris Košta.

U šarenoj skupini predsjedničkih kandidata bio je i najpopularniji nogometni trener u Hrvata Miroslav Ćiro Blažević; general Ljubo Ćesić Rojs, koji je ostao upamćen po izjavi: Tko je jamio, jamio; Ivić Pašalić, Tuđmanov savjetnik i šef njegova izborna stožera, utemeljitelj Hrvatskog bloka – pokret za modernu Hrvatsku; Miroslav Rajh, student vedske književnosti, jedan od najmlađih predsjedničkih kandata (26) kojeg je podupirala Hrvatska stranka mladih. Zvučno ime bio je Slaven Letica, Tuđmanov osobni savjetnik, pa Anto Kovačević, doktor filozofije, saborski zastupnik koji je Vesni Pusić poručio: “Gospođo Pusić, u ime digniteta ovog Sabora moram vam reći da vas je dragi Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca”; Boris Mikšić, poduzetnik, dečko s Trešnjevke, počasni generalni konzul RH u SAD-u; Tomislav Petrak, Karlovčan, doktor veterine; Mladen Kešer, danas aktualni načelnik općine Kalnik, tada nezavisni, sada predsjednik SDP-a u Križevačko-koprivničkoj županiji.

Prvi krug glasanja održan je 2. siječnja 2005. godine; od ukupno 4.403.933 glasača odazvalo se 50.57 posto. U drugom krugu, 16. veljače, odazvalo se 51.04 posto glasača.

Stjepan Mesić je sa 65.93 posto glasova (najveći postotak osvojenih glasova na predsjedničkim izborima), pobijedio Jadranku Kosor, koja je osvojila 34.07 posto. Predsjednik Mesić prisegnuo je 18. veljače 2005. godine pred predsjednikom Ustavnog suda Petrom Klarićem. Za razliku od svečanosti za prve prisege, koja je bila veličanstvena, ova je bila znatno skromnija.

Josipović – treći predsjednik

Prvi krug petih predsjedničkih izbora održan je 27. prosinca 2009., a drugi 10. siječnja 2010. godine. Predsjednik Mesić okončao je svoj drugi mandat te po Ustavu više nije mogao ići u reizbor. Postao je doživotnim predsjednikom i ima pravo na tzv. predsjednički ured. On je jedina osoba koja je bila na svim najvišim dužnostima u Hrvatskoj: 1990. godine postao je prvim predsjednikom Vlade, kasnije i predsjednikom Hrvatskog sabora, od 2000. do 2010. predsjednik Hrvatske, a bio je i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ prije njena raspada 1991. godine.

Na izborima je pobijedio kandidat SDP-a Ivo Josipović, koji je svečano prisegnuo za trećeg predsjednika 18. veljače 2010. godine.

U prvom krugu, 27. prosinca 2009. godine (odaziv 44 posto), natjecalo se deset kandidata i dvije kandidatkinje: Milan Bandić (neovisni) 14.83 posto, Andrija Hebrang (HDZ) 12.05, Ivo Josipović (SDP) 32.44, Josip Jurčević (nezavisni) 2.75, Damir Kajin (IDS) 3.87, Boris Mikšić (nezavisni) 2.10, Dragan Primorac (nezavisni) 5.93, Vesna Pusić (HNS) 7.25, Vesna Škare Ožbolt (nezavisna) 1.89, Miroslav Tuđman (nezavisni) 4.09, Nadan Vidošević (nezavisni) 11.33, Slavko Vukšić (DSSR) 0.42 posto glasova.

Kandidati su manje-više poznati, a tko je Slavko Vukšić i što se krije iza skraćenice DSSR? Nadimkom Gašo, odrađuje treći mandat na čelu Demokratske stranke slavonske ravnice (DSSR). Javnosti je poznat po nastupima u Saboru s kraja devedesetih, kada je bio zastupnik Slavonsko-baranjske hrvatske stranke. Kasnije osniva vlastitu Stranku hrvatske ravnice, koja mijenja ime u Demokratsku stranku slavonske ravnice. Novinare je zabavljao obećanjima da će sebi kupiti avion, nakon što proda bučino ulje. I, doista, kupio je mali sportski avion. Proizvodnja bučina ulja pokazala se, očito, unosnim poslom.

U drugom krugu, 10. siječnja 2010., (50.13 posto odaziva): Ivo Josipović (SDP) osvojio je 60.26 posto glasova, a Milan Bandić (nezavisni) 39.74 posto.

IDS-ov kandidat Damir Kajin

Milan Bandić će te nedjelje u prvom krugu dobiti 293 tisuće glasova što je najmanji rezultat drugoplasiranih kandidata na pet održanih predsjedničkih izbora, manje čak i od rezultata trećeplasiranog Borisa Mikšića 2005. godine, dečka s Trešnjevke, danas uglednog poduzetnika.

Na ovim je predsjedničkim izborima, prvi put od postojanja Republike Hrvatske, Istarski demokratski sabor, vodeća stranka u Istri, imala svojeg predsjedničkog kandidata, Damira Kajina, potpredsjednika IDS-a i saborskog (najaktivnijeg) zastupnika, pobornika ideje o decentralizaciji Hrvatske, kojom bi se s vremenom Istri omogućilo dobivanje statusa autonomne pokrajine. U predsjedničkim izborima dobio je u Istri najviše glasova, 34.348, odnosno 35.4 posto glasova.

Netko je tada napisao da su se na listi našli: bogataši, poduzetnici, profesori… i Kajin. Ovaj borac protiv privilegija vladajućih struktura i nepravde izgubio je vjerodostojnost kada se usprotivio ukidanju povlaštenih mirovina saborskih zastupnika. Učinio je to, prema vlastitim riječima, kako mu se Istrijani ne bi rugali: „Govorili bi ti si stupido, mona, nisi ništa iskoristio’. Tlo pod nogama u stranci propalo mu je kada je mimo stege i volje stranke, ušao s Valterom Flegom u utrku za istarskog župana. Izgubio je od paežana, partio iz partije i krenuo put zaborava.

Izbori za trećeg predsjednika Republike održavali su se u vrijeme gospodarske recesije, dramatičnog pada zaposlenosti i visoke zaduženosti države. Osim gospodarske krize, isplivala je i kriza političkog vodstva izazvana ostavkom premijera Ive Sanadera.

Izbori za predsjednika Republike 2014. godine, šesti po redu, održani su 28. prosinca. Natjecao se najmanji broj kandidata od 1997. godine, njih četvero. Tadašnji predsjednik Ivo Josipović, kojega je podržavala vladajuća koalicija lijevog centra, zatim bivša ministrica vanjskih poslova i dužnosnica NATO-a Kolinda Grabar Kitarović, koju je podržao HDZ, aktivist Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, ujedno i najmlađi predsjednički kandidat u povijesti u dobi od 24 godine, te Milan Kujundžić, tada kandidat Saveza za Hrvatsku, danas ministar zdravstva.

Ivo Josipović, nakon uvjerljive pobjede 2009. godine, u drugi krug ovih izbora ušao je s minimalnom prednošću. Na svim prethodnim izborima pobjednici su već u prvome krugu postizali dvoznamenkastu prednost pred drugoplasiranim kandidatima, dok se njegova minimalna prednost od manje od dva posto naposljetku u izbornoj završnici preokrenula u minimalnu prednost njegove izazivačice, Kolinde Grabar-Kitarović.

Loše prošla u Istri

Josipović je u Istarskoj županiji u prvom krugu dobio 62.05, a u drugom visokih 79.47 posto glasova, najviše na biralištima diljem Hrvatske; Grabar-Kitarović u Istarskoj županiji dobila u prvom krugu 14.23 posto, a u završnici 20.53 posto glasova.

U prvom krugu Kolinda Grabar-Kitarović osvojila je 37.22 posto glasova, Ivo Josipović 38.46, Milan Kujundžić 6.30, Ivan Vilibor Sinčić 16.42 posto glasova. U drugom krugu, 11. siječnja 2015. godine, predsjednika Josipovića porazila je Grabar-Kitarović s 50.74 posto glasova, prema 49.26 posto, koliko je osvojio Josipović. Ovim izborima Kolinda Grabar Kitarović postala je prva žena na predsjedničkoj dužnosti u nezavisnoj Hrvatskoj. Ona je ujedno i prva predsjednica koju je nominirao HDZ u proteklih 15 godina, najmlađa osoba na toj dužnosti u dobi od 46 godina, prva žena u Europi koja je na izborima porazila predsjednika na dužnosti, a druga po redu žena nakon Violete Chamorro, koja je 1990. godine postala predsjednica Nikaragve.

Kolinda Grabar-Kitarović prisegnula je 15. veljače 2015. godine pred predsjednicom Ustavnog suda RH Jasnom Omejec, što je ujedno i prvi put da je žena kao državni poglavar u Hrvatskoj prisegu čitala za ženom na čelu najvišeg suda za ustavna pitanja.