Lice povijesti

Povijest je već napisana, a napisao ju je Bog, i stoji u Svetom pismu, u Bibliji. Bog i Hrvati!

U jugoslavenskoj marksističkoj (titoističkoj) historiografiji se uvijek za Hrvate u svim jugoslavenskim publikacijama u kontekstu Osovinskih saveznika NDH pisalo “Nijemci, Talijani i ustaše”, s tim da se za Nijemce koristio govor mržnje, nazivajući ih “Švabama”.

Slična praksa nastavljena je čak i u Republici Hrvatskoj, a to je pogrešno. Ispravno treba uvijek pisati, “Hrvati, Nijemci i Talijani”, jer su ustaše bili Hrvati. Objašenjenje titoista da su oni takovim pisanjem i označavanjem učinili uslugu hrvatskom narodu, jer su napravili jasnu razliku između Hrvata i ustaša, ne stoji, to je laž, pošto su kroz jasenovački mit pokušali hrvatski narod prikazati genocidnim narodom, a velikosrpska propaganda uvijek govori o Hrvatima da su genocidni, a ne da su ustaše genocidni.

Povijesna istina jest, da je četnički pokret u WWII bio genocidan, kao i partizanski komunistički pokret, jer su pobunjenici iz jednog i drugog pokreta ubijali hrvatski narod gdje god i kad god su stigli. Hrvatske žrtve partizanskog i četničkog terora leže rasute u više od 2.000 masovnih grobnica od Slovenije preko povijesne Hrvatske (uključujući BiH) do Srbije. Titovi partizani nisu počinili ratne zločine i genocid samo u Drugom svjetskom ratu od 1941. do 1946. godine, nego i u poraću.

Ustaše nisu bili fašisti nego ustaše koji su se digli na ustanak protiv velikosrpskog kraljevskog protuhrvatskog režima, i to u hrvatskom Velebitskom ustanku organiziran od ustaša, i taj ustanak je bio prvi oružani ustanak u Europi protiv versailleskog nepravednog poredka, kojeg je čak i Komunistička partija Hrvatske kao dio KPJ pohvalila, i svojim drugaricama i drugovima istakla kao primjer kako treba diktatoru kralju Aleksandru prkositi. (U tom razdoblju su ustaše od strane liberalnog Zapada nosili etiketu “terorista”, ali i PLO je nosila pečat terorističke etikete, a poslije priznat kao palestinska narodno-oslobodilačka organizacija, a njen čelnik Jaser Arafat dobio Nobelovu nagradu za mir.)

U Drugom svjetskom ratu ustaše poprimaju drugi karakter, i zajedno s domobranima kao regularnom vojskom NDH postaju hrvatski branitelji od velikosrpske agresije četnika, s jedne strane, i od komunističke revolucije jugoslavenskih partizana s druge strane, i ustaše su vodili hrvatsku narodno-oslobodilačku borbu.

Fašisti su bili Talijani, i to ne svi nego samo članovi fašističkog pokreta i stranke, nastali kao reakcija na Oktobarsku revoluciju i totalitarni komunizam u Rusiji koja je revolucijom uništena i zamijenjena totalitarnim Sovjetskim Savezom, ali je Kraljevina Italija u cjelini bila fašistička, tako i talijanska vojska.

Hrvatska vojska, naziva ‘Hrvatske oružane snage NDH’, (HOS NDH) nije bila fašistička nego hrvatska, jer nije bila ideološka. Ustaška vojnica je bila ideološka, ali opet ne fašistička nego nacionalistička, a poslije je nakon reforme oružanih snaga NDH postala dio regularne hrvatske vojske.
Partizanska vojska pak nije bila antifašistička, (osim u partizanskoj ratnoj agitacijskoj propagandi, Agitprop), nego komunistička jer je bila ideološka, vođena od Politbiroa CK KPJ i samog ‘Tita’.

NDH nije bila fašistička nego je bila Država, a njen formalni saveznik je bila fašistička Kraljevina Italija, i nacional-socijalistička Hitlerova Njemačka. Reći njemačkom nacional-socijalistu da je fašist, bila je uvreda za Nijemce. Čak ni general Franco u Španjolskoj nije bio fašist nego generalisimus ili vojskovođa, koji se stavio na čelo fašističke ‘Falange’ koja ga je to kao nefašista zamolila, jer je imao vojničko znanje za borbu protiv oružanih komunista.

To što su dužnosnici NDH pozdravljali Hitlerovim i Mussolinijevim pozdravom dizanjem desne ruke uvis nije dokaz da su ustaše bili fašisti, a to jest bilo zato tako, što je to bio službeni pozdrav u Osovini, a i mnogobrojne olympijske momčadi na Olympijadi u Berlinu iz liberalno-demokratskih zemalja su Hitlera na stadionu pozdravile tada novim njemačkim pozdravom koji je značio “Sieg Heil”, što bi u slobodnom prijevodu značilo “Sretno pobjedi!”

Britanska princeza Elisabeth (kasnija kraljica) je 30tih godina pozdravljala s Hitlerovim pozdravom uzdignute desnice, kao i članovi britanskog dvora. Hitler se na olympijskom stadionu u Berlinu 1936. rukovao s četverostrukim osvajačem zlatne medelja, afro-američkim atletičarom iz USA, Jessejem Owens, ali predsjednik Roosevelt ga nije primio u Bijeloj kući jer je bio crnac, prezren od američke elite u to vrijeme.

Zaključno, kada bivši komunisti za ustaše kažu da su bili fašisti, onda to naprosto nema nikakvu vrijednost. Na koncu, to što su bili komunisti je veća sramota nego da je netko bio fašist, jer su komunisti pobili najviše lljudi na svijetu, preko 100 milijuna ljudi su komunisti (ekstremni ljevičari) pobili, od toga preko pola milijuna Hrvata koje zovu “ustašama”.

To ne znači da ustaše kao režim, dakle, ustaška vlast, da nije počinila ratne zločine, i da nije pravila fatalne pogreške, u uvjetima svjetskog rata, ali ustaše nisu bili fašisti, niti su se kao takovi osjećali, već su od jugo-komunista dobili takovu etiketu. (Inače, po međunarodnom pravu, kada vojska na svome ozemlju počini zločin nad zarobljenim vojnicima agresora, onda takav nemoralni čin nema težinu ratnog zločine nego je okvalificiran kao “zločin u ratu”, dakle, s nešto manje težom kvalifikacijom, i po toj definiciji ustaše nisu čak ni ratne zločine počinili, nego zločin u ratu, i to ne sustavni nego kao reakcija na teror suprotne zaraćene strane. “Zločin protiv čovječnosti” je ustaška vlast počinila protiv hrvatskih Židova, (to je bolna istina), i sudjelovala u holokaustu koji je njemački nacistički vele-zločin. Nad Srbima nije u NDH izvršen genocid, to je također istina. Stradali su i Romi, što je žalosno, i nedopustivo. Svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost, vjeru i etničko podrijetlo ide podjednak epitet, jer žrtva jest žrtva. Srbi su od 1941. do 1945. ubili oko 70 tisuća Hrvata, (ako se u tu brojku ubroje i bosanski muslimani), inače je stradalo oko 40.000 katolika Hrvata, a Hrvati su ubili oko 38.000 Srba. U čistoj borbi prsa o prsa je u WWII poginulo do 9. svibnja 1945. oko 50.000 hrvatskih vojnika i časnika NDH, plus tisuće hrvatskih civila koji su stradali od partizanskog i četničkog terora.

Zašto su jugo-komunisti (titoisti) nastojali ocrniti ustaše? Zato što su hrvatski ustaše stvorili hrvatsku državu, i to je njima bio trn u oku, i prepreka za obnovu Jugoslavije, a ne ustaše kao takvi. Da nije bilo ustaškog pokreta, nego da je npr. HSS proglasio NDH, onda bi haesesovci bili od strane partizana proglašeni “fašistima”. Ali, Maček i HSS nisu htjeli preuzeti odgovornost tako da su ustaše igrom slučaja dobili tu čast da proglase hrvatsku Državu NDH, dakle, samostalnu hrvatsku državu za koji su se ustaše jedini u hrvatskoj politici do tada zalagali. (Inače se imenica država ne piše s prvim velikim početnim slovom, ovo je iznimka da se naglasi bit.) Svejedno, nakon rata su partizani-komunisti proglasili i haesesovce “ustašama”, a lijevo krilo HSS na čelu s Božidarom Magovcem likvidirali, i Magovca je titoistički režim ubio, kao što su titoisti svog vlastitog člana, ratnog sekretara Andriju Hebranga ubili u beogradskom zatvoru.

Vodeći njemački anti-fašisti, odnosno anti-nacisti točnije rečeno, priznali su nakon Drugog svjetskog rata da su pogriješili, jer su vidjeli da Zapadni Saveznici Amerikanci i Englezi nisu imali za cilj uništenje hitlerizma, nego Njemačke.

Tako su Titovim partizanima ustaše bili samo izgovor jer im je cilj bio uništenje Nezavisne Države Hrvatske.

Cilj je propao, jer nezavisna hrvatska država nije samo Država, nego ideal, ideja koja je neuništiva dokle god postoje Hrvati, i zato su komunisti i četnici počinili genocid nad Hrvatima, znajući da hrvatske Države nema bez Hrvata. Srećom, i hvala Bogu, nisu uspjeli sve Hrvate istrijebiti.

To što je ustaški pokret stavljen na spisak fašističkih pokreta sastavljen po Saveznicima jest politička odluka ratnog pobjednika, a ne odluka donijeta na osnovi povijesnih činjenica. Ratni pobjednici pišu povijest, ali ne dovijeka!

Povijest je već napisana, a napisao ju je Bog, i stoji u Svetom pismu, u Bibliji. Bog i Hrvati! Kamenjar.com