POBUNA VOJNIKA N.D.H. U VILLEFRANCHE-DE-ROUEGUE U FRANCUSKOJ 19 RUJNA 1943.
Potrebno je reći par riječi za današnje čitatelje o čemu se radi i o čemu je riječ. Radi se o hrvatskim vojnicima katoličke i muslimanske vjeroispovijesti koji su bili vojnici NDH i u jedinmicam njemačkog Wehrmachta stacionirani u gradu Villefranche-de-Rouegue u Francuskoj. General de Gaulle je 18 lipnja 1940. godine pozvao francuski narod na ustanak pod vojnički stijeg “LA RESISTANCE FRANCAISE” = “FRANCUSKI NARODNI OTPOR”. Tada, tog dana 17 rujna 1943. došlo je do otvorene borbe vojnika Francuskog Narodnog Otpora i njemačke vojske koja je tu bila. Tada su vojnici NDH u sastavu njemačke vojske se pobinili i prešli na stranu francuskih pobunjenika Francuskog Narodnog Otpora.
Titova Jugoslavija je to iskoristila te 1951. godine tu podigla spomenik kao jugoslavenskim vojnicima koji su se borili na strani francuskih pobunjenika.
Vlada RH i vlada BiH su u zajednici stavili dva spomenika, jedan koji predstavlja vojnike muslimane iz BiH, dok vlada RH je stavila spomenik vojnicima Hrvatima u sastavu NDH.
Prilažem poveznicu sa slikama i na francuskom jeziku cijeli tekst, pa i oni koji ne govore francuski, slike će im pomoći saznati više. Ja sam osobno tu bio 2007 i 20014. godine, a za ovaj slučaj sam saznao početkom šesdesetih godina u Parizu od Ante Solde zvanog i poznatog među Hrvatima grada Pariza GROM. Tada je organizacija Hrvatski Raznički Savez isposlovao kog francuskih vlasti grada Pariza da održi u poznatoj LES INVALIDES Komemoraciju za hrvatske pale vojnike u redovima “La Resustance Francaise” = Francuskog Narodnog Otpora.
Mile Boban, Otporaš.
 Jako smo tužni kada smo saznali za smrt Filipa Vučaka koji je bio hrvatski veleposlanik u Francuskoj do ljeta 2020. godine.
Uvijek je podržavao našu udrugu u njezinim akcijama. Imali smo priliku nekoliko puta ga primiti u Toulouseu i Villefrancheu de Rouergueu.
Naše srce ide prema njegovoj ženi i djeci.
17
JAN
Udio
Povodom 10. godišnjice bratimljenja s Pulom, grad Villefranche-de-Rouergue objavio je dvojezičnu brošuru (francusko-hrvatsku) s objašnjenjem hrvatske pobune od 17. rujna 1943.
Prijevod je osigurala Karmen Čota.
13
SVIBANJ
Udio
(Priopćenje za javnost gradske vijećnice Villefranche-de-Rouergue)
17.09.2017.
Vrijeme: 18:00
Lokacija: Spomen-park hrvatskih i bosanskih mučenika (avenija des Croates)
Organizator: Općina Villefranche-de-Rouergue
Svečanost, otvorena za sve, bit će prilika da se oda počast mnogim hrvatskim i bosanskim vojnicima koji su ustali protiv nacističkih ugnjetača, prije nego što su pali pod njihove metke 17. rujna 1943.
Ceremonija će se održati u nazočnosti Njegova Ekselencija Filip Vučak, veleposlanik Hrvatske u Francuskoj, kao i predstavnici hrvatske, bosanske i francuske vlasti.
Položit će se vijenci, nakon čega će uslijediti minutna šutnja i himne Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Francuske te europska himna.
Da biste saznali više o ovoj komemoraciji, kliknite ovdje .
15
RUJNA
Udio
Već nekoliko godina obilježavanje 17. rujna okuplja predstavnike Villefranchea, Hrvata i Bosanaca, posebno vijećnicu Villefranche, veleposlanstva ove dvije države, braniteljske organizacije i udruge Hrvata u Francuskoj. U tom je kontekstu sporazum između francuske, hrvatske i bosanske vlade 2006. godine doveo do razvoja novog spomen-parka.
Povodom svoje inauguracije, francuski ministar vanjskih poslova podsjetio je da „događaji od 17. rujna 1943. predstavljaju primjer bez presedana pobune protiv nacističkog okupatora. Bez presedana, jer je pobuna Villefranche-de-Rouergue bila prva oružana pobuna ove veličine čak i unutar jedinice Waffen-SS. Također bez presedana, i prije svega, jer su ovu pobunu vodili mladi Hrvati i Bosanci, prisilno regrutirani u ljeto 1943. (…). Napokon, bez presedana, jer je nekoliko sati, zahvaljujući hrabroj akciji tih pobunjenika, Villefranche-de-Rouergue na neki način bio oslobođeni grad u tada okupiranoj Francuskoj. “
Tko su bili pobunjenici?
Iako su se nazivali Hrvatima, pobunjenici su bili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a potonja je tijekom Drugog svjetskog rata integrirana u “Nezavisnu Državu Hrvatsku”, uspostavljenu pod nadzorom sila Ujedinjenog Kraljevstva. ‘Os.
Prema bračnom statusu podijeljeni su na „Hrvate katolike“ (ili Hrvate) i „Hrvate muslimane“ (ili Bosance, prema trenutnoj terminologiji).
Vođe pobune
Nikola Vukelić (rođen 1924. u Gospiću, Hrvatska), mučeni i strijeljani u Villefrancheu.
Ferid Džanić (rođen 1918. u Bihaću, Bosna i Hercegovina), ubijen u akciji.
Eduard Matutinović (rođen 1923. godine u Vinkovcima, Hrvatska), dobili su Francuzi makije zatim se pridružio u Hrvatskoj, 9 -og dalmatinske brigade partizana.
Luftija Dizdarević (rođen 1921. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina), ubijen u akciji.
Božu Jeleneka (rođenog 1920. u Kutini, Hrvatska) spasila je obitelj Villefranche koja ga je nekoliko dana štitila i omogućila mu da se pridruži makiji. Nakon vraćanju Hrvatsku u 1945, on je postao zapovjednik bojne 8. -og korpusa od partizana.
Glavni preživjeli ustanak, Jelenek je zapisivao svoje memoare i svake je godine, od šezdesetih, sudjelovao u komemoracijama u Villefrancheu, pa sve do svoje smrti 1987. godine.
Poveznice s otporom
Među preživjelima pobune nekolicina se uspjela pridružiti makiji.
U proljeće 1944. jedan od njih, Božo Jelenek, sudjelovao je kao poručnik FFI-a, pod pseudonimom Leopold, u operacijama Crnogorskog slobodnog korpusa.
Pobunjenici su bili u kontaktu i s drugim Hrvatima koji su sudjelovali u francuskom Otporu. Među njima je Ljubomir Ilić (Ilich), poznat kao Conti, bio član Nacionalnog vojnog odbora za oslobođenje, zapovjednik FTP-MOI Južne zone i general FFI-a koji je zapovijedao svim imigrantskim jedinicama.
Spomenik Vanje Radauša
 U znak sjećanja na ovaj ustanak, Vanja Radauš (1906.-1975.), Poznati kipar i hrvatski borac otpora, izradio je 1952. kameni spomenik koji su animirale dvije skupine brončanih figura u prirodnoj veličini; svaka skupina predstavlja dva gola muškarca koji padaju pod metke. Uz to, na grobu mladih mučenika matična država oplakuje svoje sinove.
Suprotno želji njegovog autora, ovaj spomenik nije ponuđen Villefrancheu, već je integriran 1955. godine u spomenik Oslobođenja smješten u središnjem parku grada Pule (Hrvatska).
2006. godine hrvatska je vlada ponudila ovaj spomenik općini Villefranche, prema početnoj želji njezina autora.
Spomen obilježje
Smješteno na mjestu Hrvatskog mučeničkog polja, spomen-park organiziran je oko monumentalne osi dovršene šetnicom zasađenom drvećem.
Monumentalna os prelazi Place des Révoltés, gdje su postavljene skulpture ubijenih, da bi završavala na Place des Martyrs, poredanom na njihovoj grobnici, oko lika matične zemlje, koja plače.
Drvored obložen ginkovima (ginko biloba). Simbol otpora i dugovječnosti, najstarije je drvo na zemlji i prvo koje je ponovno poraslo u Hirošimi.
Spomenik je simbolično ukrašen hrvatskom, bosanskom, francuskom i europskom zastavom.
Na mjestu grobnice prethodno je stajao privremeni spomenik podignut 1950. godine, čija se stela čuva u općinskom muzeju.
Službeno
inauguracijsko spomen
obilježje svečano su otvorili 17. rujna 2006. godine: g. Serge Roques, zamjenik gradonačelnika Villefranchea
g. Jean Puech, senator i predsjednik Generalnog vijeća Aveyrona
g. Philippe Douste-Blazy, francuski ministar vanjskih poslova
g. Ivo Sanader , Premijer Hrvatske
Poslao poruku
g. Martin Malvy, predsjednik Regionalnog vijeća Midi-Pyrénées (zastupala gđa Marie-Lou Marcel)
g. Sulejman Tihić, predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine (zastupala gđa Željana Zovko, veleposlanica Bosne i Hercegovine i Hercegovine u Francuskoj)
Dizajn, proizvodnja i financiranje
Inicijatori
Francuska
vlada Hrvatska vlada
Opće vijeće općine Aveyron
Villefranche-de-Rouergue
Klijent
Gradska vijećnica Villefranche-de-Rouergue
Arhitekt
Ivan Prtenjak
Pejzaž
Patrice Causse
Upravljanje projektom
Općinske tehničke službe
Financiranje
Razvoj stranice:
Općina Villefranche-de-Rouergue
Opće vijeće Aveyron
Regionalno vijeće Midi-Pyrénées
Francuska vlada
Skulpture i Stele
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Autor ovog teksta : Zvonimir FRKA-PETESIĆ
(trenutni veleposlanik Hrvatske u Maroku)
15
SVIBANJ
Udio
17. rujna 2009. potpisana je povelja o bratimljenju između dva grada.
Imajte na umu da će identična povelja biti potpisana između Villefranchea i grada Bihaća (Bosna i Hercegovina) odakle su neki pobunjenici potekli 2010. godine
. Bratimljenje s gradom Pulom neće biti ograničeno na godišnje sudjelovanje u obilježavanju 17. rujna.
Razmjene se razvijaju. Čelnici dvaju gradova redovito se sastaju. Projekti okupljaju škole (opće, poljoprivredne i hotelske).
Više detalja na stranici ove stranice: “Hrvatska i Villefranche-de-Rouergue”, ali i na stranici “Europski programi”.
15
SVIBANJ
Udio
Za 1 -og puta, Bosna i Hercegovina sudjeluje u obilježavanju pobune Hrvata, prisutnošću svog veleposlanika, Željana Zovko, uz Gradonačelnik Serge Roques i veleposlanik Hrvatske, Božidar Gagro.
Naša je udruga oduševljena ovom novošću, tim više što među našim članovima ima i Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
14
SVIBANJ
Udio
Odgovarajući na pitanja novinara Érica LASCHONA za LE VILLEFRANCHOIS, zamjenik gradonačelnika Serge ROQUES i veleposlanik Hrvatske Božidar GAGRO zalažu se za stvaranje spomen obilježja u Villefranche-de-Rouergue.
To onda smatra da je kopija spomenika koji je hrvatski kipar Vanja Radauš je bio posvećen žrtvama Villefranche-de-Rouergue je instaliran na mjesto 1. st spomenik označena sa crvenom zvjezdicom. Ovo djelo Vanje RADAUŠA otvoreno je 1955. godine u središnjem pulskom parku u hrvatskoj Istri.
11
SVIBANJ
Udio
Kako bi obilježili 60 -tu godišnjicu, grad Villefranche de Rouergue organizira počast čovjeku koji je bio gradonačelnik u 17. rujna 1943. godine, Louis FONTANGES. Tijekom tragičnih događaja koji su pogodili bastide, Louis FONTANGES izazvao je njemačku vlast kako bi zaštitio stanovništvo Villefranchea. Prigodna ploča otkrivena je na kući u kojoj je živio, ulica Bories. Uz ovu počast povezani su predstavnici hrvatskog veleposlanstva, Ivica PANČIĆ, hrvatski ministar branitelja, Pavle KALINIĆ, zastupnik u Hrvatskom saboru, kao i članovi naše skupine.
10
SVIBANJ
Udio
2001. godine atmosfera se napokon smirila. Novoizabrani gradonačelnik, Serge ROQUES, prima u Gradskoj vijećnici predstavnika hrvatskog veleposlanstva Pjera ŠIMUNOVIĆA, kao i hrvatsko vojno izaslanstvo koje je poslalo Ministarstvo branitelja RH i članovi naše udruge. Gradonačelnik zatim sudjeluje u komemoraciji. To je početak odnosa koji će uvijek biti srdačni s ovom općinom.
Hrvatska sa svoje strane prepoznaje ulogu naše udruge u ovom procesu pozivajući Agnèsa i Zdravka CEROVEČKOG da se sretnu s predsjednikom Republike Stipom MESIĆEM u službenom posjetu Parizu.
1
SVIBANJ
Udio
1998. godine objavljena je knjiga “Les Révoltés de Villefranche” Mirka D. Grmeka i Louise L. Lambrichs (Éditions Seuil, Pariz, 1998). Zahvaljujući dokumentima iz francuskih, njemačkih, hrvatskih, bosanskih, srpskih i američkih arhiva, autori su bacili novo svjetlo na ovu pobunu.
Iste godine (je li to slučajno?) Nacionalno udruženje veterana otpora (ANACR) obavijestilo je novinare da je prestalo organizirati i sudjelovati u ovoj ceremoniji, sudeći da je konačno “Otpor … nije bio uključen u ovaj ustanak” .
Tada naša udruga preuzima inicijativu da komemoraciju organizira s istom organizacijom kao i prethodnih godina: polaganjem vijenaca, širenjem “Chant des Partisans” i odsustvom govora.
Kao odgovor na naš prijedlog, ANACR je obavijestio redakciju La Dépêche du Midi da je “Chant des Partisans” službena himna naše zemlje, simbol otpora Francuske i da, prema tome, smatra neopravdanim da distribuiramo to tijekom komemoracije koju smo organizirali mi.
Kako bismo okončali bilo kakve kontroverze i iako vjerujemo da ova pjesma nije ničije vlasništvo, odlučili smo izbrisati ovaj dio ceremonije.
Iste godine saznali smo da općina neće biti zastupljena s obrazloženjem da “ceremoniju ne organizira lokalna udruga”.
Nakon komemoracije, ministar-savjetnik veleposlanstva Hrvatske Filip VUČAK precizirat će prisutnim novinarima da njegova zemlja ne polaže pravo na povijesno naslijeđe pobune i da će u potpunosti prihvatiti načelo zajedničke ceremonije. Bosanske kolege.
30
APR
Udio
Od 11. do 12. travnja 1992. održali su se „Hrvatski susreti“ u Villefranche-de-Rouergue. Udruga sudjeluje u ovom događaju s drugim udruženjima Languedoc-Roussillon, uključujući Montpellier koju predstavlja Božidar PINEK. Zašto u Villefranche? Jednostavno zato što je u ovom gradu 17. rujna 1943. bio masakr mladih hrvatskih i bosanskih vojnika koje je njemačka vojska silom regrutirala i koji su se pobunili protiv nacističkih časnika. Fotografije koje su prethodnog mjeseca bile izložene u Toulouseu obješene su na zidove stare gradske vijećnice. Na ovom simboličnom mjestu nekoliko će govornika objasniti prošle događaje, ispitati suvremenu situaciju, budućnost Europe, budućnost identiteta i institucija. Bili su to bogati dani,
Dana 17. rujna 1992., uključila je udrugu po prvi puta u spomen na pobunu Hrvata u Villefranche-de-Rouergue. Od sada će sudjelovati svake godine.
30
APR
Udio
Povodom pedesete godišnjice hrvatske pobune i na inicijativu dvojice članova osnivača CRICCF-a, Slavka GRBIZ-a i Marinka FRKA-PETEŠIĆA, hrvatska je uprava izdala marku u znak sjećanja na pobunu.
Udruga veterana ne cijeni ovu akciju i čini je široko poznatom u tisku. Za njih dokument koji prati izdanje ove marke predstavlja događaje na bestidan način.
Članak iz La Dépêche du Midi od 8.4.1994
27
APR
Udio
Naša skupina pridružuje se po drugi put u obilježavanju hrvatske pobune koje se svake godine održava 17. rujna. Svečanost svake godine organizira Nacionalna udruga veterana otpora. Ceremonijal je nepromjenjiv: polaganje vijenaca, difuzija “Pjesme partizana” i odsustvo govora.
Predstavnici Hrvatske ove godine su veleposlanik Branko SALAJ i Zvonimir KOMARICA, amblematski lik hrvatskog otpora. Veterane predstavlja MM. Jean THOUVENIN i Louis ÉRIGNAC.
Nakon ceremonije moći ćemo se srdačno razmijeniti s gospodinom ÉRIGNAC-om, svjedokom tadašnjih događaja i autorom knjige La revolte des Hrvata de Villefranche-de-Rouergue, koju je autor uredio 1980. godine i preuredio 1988. godine.
Sjetite se tko je Louis ÉRIGNAC. Rođen 1910. i umro 1998. Bio je profesor filozofije, otporan pod pseudonimom poručnika Vallèsa, komunistički aktivist Aveyrona i općinski vijećnik Villefranche de Rouergue na sindikalnoj listi ljevice 1977. godine koju je vodio Robert Fabre.
1993. spomenik još uvijek sadrži bijelu ploču na kojoj se pojavljuje crvena zvijezda (simbol komunista i socijalista), kao i sljedeći tekst: “Ovdje leže jugoslavenski borci koji su pali daleko od svoje domovine pod mecima nacističkih neprijatelj. nakon pobune Villefranche-de-Rouergue od 17. rujna 1943. “.
Prema knjizi Louisa ÉRIGNACA, ovaj je spomenik “podigla jugoslavenska vlada”, a svečano je otvoren u nazočnosti nekoliko jugoslavenskih vlasti 8. listopada 1950.
U članku u La Dépêche od 16.9.1993. , Novinar se pita o nacionalnosti žrtava. Louis ÉRIGNAC je u svojoj knjizi upozorio čitatelja da je kad se kaže „hrvatski“ potrebno misliti „jugoslavenski“.
Danas znamo (sada kada su dostupne tadašnje arhive) da su pobunjenici porijeklom iz Tuzle (Bosna i Hercegovina), među kojima su bili Bosanci muslimanske vjere i Hrvati katoličke vjere, kao i iz Zagreba i ‘drugih gradova u Hrvatskoj , oni gotovo isključivo katoličke vjere. Regija Tuzle, u vrijeme 2. svjetskog rata, integrirana je u Hrvatsku, zbog čega uvijek govorimo o hrvatskoj pobuni.
25
APR
Udio
Od 1940. njemačka je vojska zauzela sjevernu polovicu Francuske, a od 11. studenog 1942. raspoređena je i u južnoj polovici. U jesen 1943. bio je aktivan francuski Otpor, iako makija još nije bila vojno organizirana. Uz to, Hitlerove divizije napale su Jugoslaviju u travnju 1941., a do 1943. tisuće mladića iz Hrvatske i Bosne prisilno su regrutovane u Waffen-SS. Kako su se prepadi odnosili na muškarce rođene između 1917. i 1925. godine, većina ih je imala jedva više od dvadeset godina.
Tako je početkom kolovoza 1943. nastanio u Villefranche-de-Rouergue 13 -og bataljona od 13 -og Podjela Waffen-SS-a, koji se sastoji od oko 700 pioniri iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njih nadgleda njemački SS zadužen za izvođenje tamošnjih manevara za obuku. U strahu od savezničkog iskrcavanja, posebno na jugu Francuske, Berlin tamo doista jača svoj vojni sustav.
Njemačko zapovjedno mjesto nalazi se u gornjoj osnovnoj školi, na mjestu trenutne srednje škole. Dočasnici i vojnici smješteni su u koledžima i osnovnim školama. Što se tiče časnika, oni zauzimaju hotel Moderne, na šetalištu Guiraudet.
Vrlo brzo, stanovništvo Villefranchea dirnuto je maltretiranjem koje su tim mladim ljudima “unatoč nama” nanijeli njemački časnici i dočasnici. Neki Villefranchois i sami su žrtve. Energirana tim zlostavljanjem, ideja pobune našla se među mladim regrutima. Odlučni da povrate svoju slobodu, vođe zavjerenika uspostavili su kontakt i s francuskim Otporom.
Ipak, čini se da su pobunjenici zbog straha od otkrivanja ubrzali svoju akciju tijekom noći sa 16. na 17. rujna 1943. kada su započeli pobunu. Nakon što su se riješili njemačkih časnika, uhićeni, po kratkom postupku i pogubljeni, oni preuzimaju kontrolu nad gradom i oružarnicom. Ali policajac uspije pobjeći i podići uzbunu. Nacističko pojačanje, odmah poslano u velikom broju iz Rodeza i okolice, potom je zarobilo mlade pobunjenike, opkolilo ih i protjeralo u gradu. Represija je nemilosrdna. Nedovoljno opremljeni i nadbrojeni, većina je ubijena u akcijama na ulicama grada ili zarobljena tijekom dana 17. rujna.
Ako neki, a posebno dvojica vođa uspiju pobjeći ili doći do makije zahvaljujući solidarnosti Villefranchoisa, oni koji nisu ubijeni s oružjem u rukama predmet su nemilosrdnog progona. Neki su masakrirani na licu mjesta, drugi su mučeni prije nego što su odvedeni na ovo mjesto, gdje su strijeljani i bačeni u masovnu grobnicu koja se nalazi na mjestu spomenika. Konačno, dio osoblja 13 -og bataljona bio deportiran u Sachsenhausen i Buchenwald, samo nekolicina preživjela. Procjenjuje se da je oko 120 vojnika stradalo u borbama ili je strijeljano u Villefrancheu. U strahu od razornog učinka ove pobune na moral njegovih trupa, Himmler je naredio da se afera prešuti. Ali nekoliko tjedana kasnije Radio London je emitirao vijest.
Villefranche-de-Rouergue, mjesto sjećanja
Dopadajući se okupatoru dan nakon ovih događaja, unatoč riziku od odmazde nad stanovništvom, osumnjičenim za saučesništvo, mnogi su Villefranchoisi položili cvijeće na grobove mladih mučenika. I upravo je svojom prisutnošću i svojom čvrstoćom gradonačelnik Louis Fontanges uspio izbjeći najgore za svoj grad.
U znak sjećanja na ove događaje, dan nakon rata postavljen je privremeni spomenik, a svečana komemoracija organizira se svakog 17. rujna od 1945. Godine 1961. Gradsko vijeće preimenovalo je cestu koja vodi do „Polja mučenika“ u Avenue des Hrvati ”.
Autor ovog teksta: Zvonimir FRKA-PETESIĆ (bivši hrvatski veleposlanik u Maroku i šef kabineta premijera od 2017.)
24
APR
Udio
|
|
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.