Pošto u ovom opisu ima i iznenađenja, zato sam stavio sliku kako čovjek iznenađeno gleda u ono što ne zna šta ga čeka i šta će pred sobom vidjeti.
Poštovani gospodine Venco Vi ste od mene tražili neke podatke o Iliji Staniću. Dok sam u kutijama to tražio, pronašao sam izrezako iz časopisa “K A N A” broj 5 24 svibnja 1972. godine. Kad sam to vidio, ni znao nisam da sam to sačuvao, a pošto se Vi bavite pisanjem i željni ste sve znati, ja ću Vam to iz časopisa Kane doslovno prepisati.
“L A Ž – Š T A J E T O L A Ž?
Zovem se Laž. Odmah po stvaranju svijeta krenula sam s I S T I N O M u Svijet, u šetnju. Put je bio lagan. Najednom smo došli do neke rijeke. Hoćemo li se ovdje okupati – pitam ja Istinu. I ona je pristala. I dok se Istina bezbrižno skinula i kupala, ja sam smislila plan. Žurno sam se vratila do obale i ukrala joj haljine. Ona je ostala sama, gola golceta. Otada se krećem svijetom obučena u haljine Istine i kitim se njenim perjem, a ona se potucava svijetom gola, siromašna, bez šrama i privlačnosti. Kažu ljudi da se opasno širim svijetom. Moje je jedini saveznik strah. Uspjela sam ga nastaniti više manje nastaniti u svakoga. Najbolje uspijevamo iz daleka. Naša je najbolja publika masa. Imamo mi i svoje aktiviste. Vrlo su nam odani. Imamo ih mnogo, veoma mnogo…”
Ukratko ću odgovoriti na Vaše pismo; jer ako budem išao u detalje, bojim se da ću vam postati dosadan. Ali nemojte mi zamjeriti što sam Vam taj citat iz časopisa KANA.
Prvo, što bih želio znati je da li ste dobili moje poruke glede doprinosa kojeg sam Vam poslao prije 8 dana.
Drugo, što se tiče Ante Stanića kojeg sam ja upoznao u San Francisku početkom 1970. godine, a on i danas živi u okolici San Franciska.
Treće, ako se radi o Iliji Staniću koji je ubio hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburić 20 travnja 1969., onda to nije Ante Stanić.
Četvrto, Ante Stanić i Ilija Stanić su iz istog mijesta, te da saznate više detalja prilažem Vam link
|
|
Ilija Stanić stanovao je u Sarajevu u jednoj staroj drvenoj baraci na adresi Obala 27. juli 1945. nekad oko 1961. do 1967. kao podstanar kod Ivice i Marije Ljiljanić, zajedno sa svojim bratom Tomislavom koji je radio na željeznici.
|
Peto, što se tiče Stjepana Crnogorac mi smo prvi rodijaci. Njegova majka i moja su polu sestre. Njegova majka Janja je rođen 1909 a moja 1914. od iste majeke a ne i oca.
Šesto, o Stjepanu Crnogorcu je Roman Leljak napisao knjigu UDBA 2014. u toj je iznio sve moguće podatke kidnapiranja početkom srpnja 1972. godine mojeg rođaka Stjepana Crnogorca. Tu se sve nalazi. Prilažem par slika te knjige za bolje razumijevanje s jedne strane a s druge kao vjerodostojan izvor.
Skila: Korice knjige
Uvod knjige
Kraj uvoda kojeg je napisao autor knjige Roman Leljak.
Pošto se čitljivo može pročitati, nije potrebno prepisivati. Mile.
Sedmo, što ste pronašli u H. Tjedniku tu može biti nekih istina koje za cijelo treba obratiti. Danas u doba ove kompjuterske tehnike često puta ljudi nisu jasni, jer ne zalaze u detalje da bi se mogli izjasniti, ili da ne budu dosadni ili ne znaju za detalje. Svi mi koji se bavimo pisanjem ili pisanjima smo izloženi tim problemima i javnoj kritiki, da ne kažem sumnjama. Sijećam se da sam davno, dok sam još živio u Parizu pročitao da je francuski filozov i pisac Voltaire pisao pismo nekom svojem prijatelji i da ga ne gnjavi sa dužinom pisma, ukratko mu je htio odgovoriti. Kada je pismo završio, vidio je da nije sve rekao što je mislio reći, podere pismo i napiše drugo pismo, te primjetio da ni u drugom pismu nije sve napisao što je trebao, podere to drugo pismo, napiše treće malo duže i u trećem pismu nije sve napisao što je mislio i trebao napisati. Tek tada je francuski svjetskog glasa poznati filozof i pisac VOLTAIRE primjetio da se ukratko ništa ne može reći, te je napisao četvrto pismo prijatelju u kojem je sve rekao i sve opširno napisao. I Vi meni, dragi moj voljeni brate i prijatelju Venco vjerovali Vi meni ili ne, ja sam 30 lipnja 1966. godine na ALLIANCE FRANCAISE završio školu francuskog jezika i dobio diplomu na Temi ZADIG – VOLTAIRE.
