- Mile Boban
-
dubravka vuckovic;
-
Bozo Simunovic;
-
lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com;
-
Anđelko Kaćunko;
-
ivan valek;
-
jasna sotinac;
-
Josip Jurčević
Prvi plan za udar o kojem su Britanci bili obaviješteni ubrzo nakon pada Francuske, očito su nadahnjivali politički elementi s kojima je bio u vezi Odjel D/SOE. Imao je i neobičan odjek iz prošlosti. Godine 1915. Crna ruka, da bi preduhitrila očekivani napad neutralne Bugarske na Srbiju, željela je da se pokrene prva, zauzme Sofiju, oslobodi vođu Bugarske seljačke stranke Aleksandra Stamboliskog iz zatvora i promijeni režim s novom vladom naklonjenom zapadnim saveznicima.27
U srpnju 1940. Campbell je izvijestio Foreign Office da stanoviti elementi “pomišljaju da se koriste nezadovoljstvom koje se osjeća zbog proosovinske politike sadašnje vlade i da pokušaju državni udar i istodobno izjave solidarnost s Velikom Britanijom”. Ovi su elementi očekivali da će imati podršku “patriotskih organizacija kao što je Narodna odbran”, srpska pravoslavna crkva, važni dijelovi vojske i “naročito seljaci” (vjerojatno se odnosi na Srpsku zemljoradničku stranku).
“Navodni plan Narodne odbrane”, nastavljao je Campbell, “bio je za istovremeni udar Bugarske agrarne stranke u Bugarskoj, koja bi silom uklonila kralja Borisa kao prvi korak prema jugoslavensko-bugarskoj federaciji; knez namjesnik u Jugoslaviji bio bi zamijenjen mladim kraljem. Hrvatima bi se ponudila mjesta u novoj vladi; Jugoslavija bi napala Albaniju i tamo podupirala revoluciju “navodno da izazove Italiju na rat“, i pružila bi “maksimum vojničkog otpora” njemačkoj invaziji. Nova vlada očekivala bi trenutno priznavanje Britanije, savezništvo i vojnu pomoć.
Prijatelju, politika nije za naivne ljude.
Nije se ni Tomislav Tomašević iz ništa – izlegao, kamo li Andrej (hrvatski: Andrija) Plenković.
t.d.
* * *
Od srpnja 1940. SOE je novčano pomagala Srpsku zemljoradničku stranku sa četiri do pet tisuća funti mjesečno. Subvencionirala je također stariju ali manju Samostalnu demokratsku stranku (u početku stranku Srba u Hrvatskoj), koju je u Cvetkovićevoj vladi predstavljao Srđan Budisavljević.15 Osim toga, SOE je imala veze s trima srpskim strankama koje su bile protiv kneza Pavla i sporazuma iz 1939. koji je njegova vlada zaključila s vođom Hrvatske seljačke stranke Vladkom Mačekom. Bile su to Radikalna, Demokratska j Nacionalna stranka. Njih SOE nije subvencionirala. Zapravo je grčki kralj Đorđe II uoči udara primijetio da su “izvjesni jugoslavenski opozicioni političari izrazili iznenađenje i žaljenie dopisniku grčkih novina jer im britansko poslanstvo nije nikada ponudilo nikakav novac” — ali ova se priča mogla zlobno okrenuti.16 Nikakva britanska pomoć nije isplaćena ni maloj radikalnoj Narodnoj seljačkoj stranci, koju je vodio Dragoljub Jovanović, a s kojim su bili u vezi neki članovi SOE.
Ostale važne političke veze Britanaca bile su patriotske organizacije, primjerice Narodna odbrana (koja je potjecala iz nacionalističkog pokreta za sjedinjenje svih Srba prije prvoga svjetskog rata), četnička organizacija, razne organizacije ratnih veterana i jedno tijelo nazvano Red belog orla s mačevima.
14 – Izvještaj SO-11 od A/D i D/HY o nekim aktivnostima SOE u Jugoslaviji, 24. 6. 1941.
15 – Ibid.
16 – FO 371/30243, Atena 519, 26. 3. 1941.
Na tom području SOE je imala glavnu vezu s Ilijom Trifunovićem, načelnikom Narodne odbrane, i njegovim prijateljem i suradnikom Jovanom Đonovićem, prijašnjim jugoslavenskim poslanikom u Albaniji. Narodnu odbranu je subvencionirala SOE, a George Tavlor je u svom izvještaju od lignja 1941. pisao:
“Preko Ilije Trifunovića bili smo u mogućnosti da zatražimo i dobijemo praktički sve što smo željeli od ‘nacionalnih društava’”.17
To je možda bilo donekle i pretjerano; bilo bi možda točnije reći da su se u proljeće 1941. interesi Trifunovića i njegovih suradnika približili britanskim interesima. Đonović je, kako se vidi iz izlaganja Juliana Аmегуја u knjizi Approach March, pomagao SOE u naporima da pokrene pobunu u sjevernoj Albaniji; ali je, naravno, i sam bio aktivan na tom području.
Postojala je još jedna organizacija s kojom su Britanci održavali prijateljske veze — Srpski kulturni klub, prilično novo tijelo koje je okupljalo znatan broj profesora Beogradskog univerziteta i neke diplomate.18 Među njima se isticao stariji povjesničar profesor Slobodan Jovanović, a jedan od duhovnih pokretača kluba bio je mladi profesor Radoje Knežević, jednom tutor mladog kralja Petra. Prijateljstvo prema Britancima klub je pokazao u ranom stadiju rata pozdravnim porukama prenesenim poslanstvu. Nejasno je da li je SOE poslovala s njim ili s profesorom Kneževićem; Taylor nije tvrdio da jest, iako je odavao priznanje Kneževiću kao bez sumnje “mozgu iza zavjere” (koja je dovela do udara) i vezi između načelnika zrakoplovstva i kraljevske garde.19
17– Ibid.
18 – B. Hoptner, Yugoslavia in Crisis 1934—1941, str. 255.
19 – Izvještaj SO-u 24. 6. 1941.
Međutim, Srpski kulturni klub imao je veze sa članovima poslanstva. Sir Peter Garran, tadašnji drugi sekretar, sjeća se da je izdanih 5.000 primjeraka manifesta upravo prije potpisivanja Trojnog pakta u ožujku 1941. štampano u tiskari u suterenu poslanstva i raspačano.
Ovaj “izazivački i provokativan” manifest javljen je brzojavom Foreign Officeu u London i odmah objavljen u srpsko-hrvatskoj emisiji BBC-a.20 Postojala je povezanost s prošlošću, zajednička brojnim srpskim političkim elementima s kojima su Britanci bili u vezi — neki oblik udruživanja s Crnom rukom, zavjereničkom patriotskom organizacijom koju je 1911. pod imenom “Ujedinjenje ili smrt”, osnovala skupina srpskih oficira koji su osam godina ranije ubili kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu ženu. Kasnije su bili upleteni u ubojstvo nadvojvode Franza Ferdinanda 1914. Savladao ih je kralj Aleksandar 1917. Nakon procesa pogubljen je njezin voda Dragutin Dimitrijević Apis. Apis je ipak ostao vrst srpskoga narodnog heroja.
Julian Amery je pisao da se Ilija Trifunović sjeća svog prijateljstva s Apisom.21 Postoje razlozi za mišljenje da je Trifunovićcv prijatelj Đonovic imao slične veze. Milan Gavrilović — kako je Cvetković kasnije tvrdio — bio je u mladosti član Crne ruke; napustio ju je, što mu nisu oprostili, ali je zadržao njezin “zavjerenički duh”.22
20 – Sir Peter Garran autoru, u kolovozu 1976.
21 – Amery, loc. Cit., str, 175.
22 – Dokumenti o Jugoslaviji, sv. 7, str. 26.
Srđan Budisavljević, upravo prije prvoga svjetskog rata, bio je prijatelj i politička veza Apisa, a poslije tog rata prisilili su ga da oslobodi one članove Crne ruke koji nisu bili pogubljeni 1917.23
Slobodan Jovanović spominje se u procesu 1917. kao jedan od onih koji su se družili i navodno kovali zavjeru s Apisom 1916.24
Američki povjesničar J. B. Hoptner smatra da je brigadnom generalu Bori Mirkoviću, čovjeku koji je konačno izbio kao prvi pokretač udara 1941, Apis bio uzor na polju rodoljubnog zavjereništva.25 Međutim, on ne smatra da je Mirković imao izravnih veza s Apisom.
Ove veze s prošlošću, iako same možda ne vrlo značajne, pokazuju zavjereničku tradiciju i atmosferu koja je vladala u Beogradu 1940—1941 — tradiciju i atmosferu koja nije imala nikakve veze s Britanijom i vrlo malo s probritanskim osjećajima, ali je bila čvrsto vezana za srpsku prošlost i vrlo osebujno poimanje srpske narodne časti. Ne zna se jesu li Britanci zaista mogli razumjeti njezinu silinu i složenost — osim, možda, mladog Juliana Аmеrуја i njegova oca Lea, tadašnjeg državnog sekretara za Indiju, čija je uzbudljiva i raspaljiva radio-emisija iz Londona uoči udara 1941. nastojala da apelira na emocije koje pobuđuju sjećanje na Apisa.
23 – Svetozar Pribićević, La Dictature du Roi Alexandre, str. 278, 302.
24 – Ibid., str. 298.
25 – Hoptner, loc. cit., str. 250—251.
Neovisno o vezama s raznim srpskim političkim strankama i rodoljubnim organizacijama koje su podržavali poslanstvo i SOE, veze s jugoslavenskim vojnim snagama snažno su njegovali vojni, mornarički i zrakoplovni atašei.
Nema dostupnog dokaza da su spomenute službe novčano pomagale ili podmićivale članove oružanih snaga. Nasuprot tomu, SOE je bez sumnje opskrbljivala novcem generalštab od jeseni 1940. radi organiziranja sabotaže rumunjske naftne brodske pošiljke Dunavom za Njemačku (projekt koji je imao relativno malo uspjeha).
uto, 13. pro 2022. u 09:50 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:Nije riječ o događaju, nego o procesu.Uklanjanje kune samo je probni balon.Naime, cilj je ukloniti sve ono što razdvaja Hrvate od Srba, jer bez toga nema Jugoslavije (u ma kojem obliku, i pod ma kojim imenom).Ali, na njihovu žalost. taje je cilj neostvariv.Zašto?Zato jer Hrvate i Srbe vezuju samo dvije stvari: (1) žive jedni pored drugih, (2) imaju dosta zajedničkih riječi u svojim jecivima-Sve drugo im je različito.Postojao je tako, među ostalim i “horvatski novac”, ali srbskog novca nikada nije bilo.Zaključak:Meni je kuna samo stepenica prema nečemu što je na gornjim katovima.Međutim, nije vrijeme sada o tome govoriti,Pozdravt.d.
uto, 13. pro 2022. u 08:58 anđelko jelicic <kanarinac45@net.hr> napisao je:Kako Ti kažeš …..
______________________________________________________________> Od: “Tomislav Dragun” <tomislav.dragun@gmail.com>> Za: “anđelko jelicic” <kanarinac45@net.hr>> Datum: 13.12.2022 08:07> Naslov: Re: Fwd: KUNA je ime novca, ali i još nešto više: KUNA JE NEODVOJIVI DIO HRVATSKOG NACIONALNOG IDENTITETA>
Varaš se.Točno na vrijeme, u sekundu!Pozdravt.d.
uto, 13. pro 2022. u 07:47 anđelko jelicic <kanarinac45@net.hr> napisao je:Znaš ti onu : Kasno Marko na Kosovo dođe ….
> Datum: 12.12.2022 20:42> Naslov: Fwd: KUNA je ime novca, ali i još nešto više: KUNA JE NEODVOJIVI DIO HRVATSKOG NACIONALNOG IDENTITETA>
———- Forwarded message ———Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>Date: pon, 12. pro 2022. u 20:25Subject: KUNA je ime novca, ali i još nešto više: KUNA JE NEODVOJIVI DIO HRVATSKOG NACIONALNOG IDENTITETATo: Mladen Panjako <mladenpa@gmail.com>
U časopisu “DRŽAVA HRVATSKA” br. 20 – za siječanj 2023. moći ćete pročitati članak:dr. sc. Tomislav Dragun.KUNA JE NEODVOJIVI DIO HRVATSKOG NACIONALNOG IDENTITETA!Kuna je hrvatsko obilježje, dio hrvatskog identiteta, isto tako kao što je to hrvatsko ime, zastava, grb, područje, pleter, glagoljica, Baščanska ploča, Sabor na Duvanjskom polju, ugovor s Papom Agatonom, Nikola Šubić Zrinski, ban Josip Jelačić, granica na Drini, antemurale cristianitatis —