KUDA IDE HRVATSKI NARODNI OTPOR, IZNOSI ČASOPIS “OTPOR” br. 6, 1979.

Nemoj ništa pisati, nećeš ništa ni pročitati, nemoj ništa čitati, nećeš ništa ni znati. Zato čitaj i što više čitaš više će drugi pisati a i ti ćeš više čitati i sve više i više ćeš znati što su drugi pisali.

Prepisujem iz časopisa OTPOR br. 6 1979. opisanu napetost hrvatske političke emigracije glede organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO i njegova stava. Priložio sam sliku časopisa OTPOR, sliku Ustavna i Programska NAČELA HNO i poveznicu koje sadržaj pojašnjava detalje stava HNO. Priložio sam sliku Brune Bušića i Stipe Bilandžića iz časopisa OTPOR br. 5 1979. kao dokaz da je jedan od PROLJEĆARA Bruno Bušić bio suradnik dra. Franje Tuđmana i da je bio suglasan surađivati s H.N.OTPOROM skupa sa Franjom Mikulićem, Zlatkom Markusom i drugim Proljećarima; što kasnije po turnejama po Kanadi i Ameriki dru. Franji Tuđmanu nije smetala suradnja s OTPOROM. Iako se uporno radi na tome da se ovo prešuti i da se o ovome ne piše, mene moja savjest nagoni da iznesem ono što ja osobno znam, a to je da je početak HDZ bio u lipnju 1989. u Zagrebu a razgranavanje HDZ-a kroz Hrvatski Narodni Otpor u hrvatskoj političkoj emigraciji. Ispod slike časopisa OTPOR ću doslovno prepisati sadržaj “KUDA IDE HRVATSKI NARODNI OTPOR?”

    “Zbilja, daleko bi nas odvelo kada bi se na neki polemički način obraćali na ovakva i slična pitanja i kad bi smo pristali odgovarati na svaku provokaciju, koja se upućuje na našu adresu, služeći se već starim izlizanim oblicima jalovog politikanstva, zamagljivanje stvarnosti i raznih drugih oblika sterilnog pregovaranja. Ipak, obzirom na najnovija politička zbivanja u kojima je Hrvatski narodni Otpor jedan od aktivnih sudionika dužni smo odgovoriti i objasniti koliko onima tek znatiželjnim toliko još više onim dobronamjernim Hrvatima i javnim djelatnicima – a pogotovu prijateljima i suradnicima – kuda zaista ide HNO i do koje mjere se naši politički potezi slažu s onim smjernicama koje su utemeljene u našim ustavnim i Programatski Načelima.

    Riječ je zapravo o “zbunjenosti i “iznenađenosti” zbog nedavne odluke HNO o suradnji s drugim djelotvornim hrvatskim skupinama i pojedincima a rezultat čega jest zajedničko izdavanje glasila Hrvatski list. Kada bi oni koji su “zbunjeni” pomnije pročitali Ustavna i Programska Načela HNO-a onda ne bi imali razloga za iznenađenja na takvu odluku. Tamo među ostalim piše i ovo:

    “Na međudruštvenom planu – u pitanju suradnje s drugim hrvatskim državotvornim organizacijama, rodoljubnim društvima i aktivnim pojedincima HN Otpora ostaje na svom već dobro poznatom stanovištu; što znači šta će činiti sve u svojim mogućnostima da međudruštveni rad bude svrsihodno usklađivan i da jedinstvo akcije  bude što opširnije i potpunije sprovedeno u život i rad hrvatske osloboditeljske borbe. U tom duhu HNO će se truditi i za uređivanje boljeg razumijevanja, kao i sveopćeg narodnog izmirenja, gdje ideološke razlike neće više predstavljati zid ograđivanja jednih od drugih, već neka to postane narodni potencijal za bolji i potpuniji rad i bogatiju političku prisutnost na svim područjima i zbivanja društvenog života. Hrvatsku nacionalnu slogu smatramo jednim od najglavnijih preduvjeta za svako daljnje razumno djelovanje, pa će se i naš rad stalno temeljiti na tim načelima. Razlog neslaganja opravdan je, naravno, onda kad smatramo da je u pitanju služenje neprijatelju ili izdaju bilo koje vrste, kao i svako djelovanje koje šteti temeljnim interesima hrvatskog naroda” (Poglavlje V. član 3).

    Dakle da to sve ne bi bilo mrtvo slovo na papiru mi smo dužni poduzimati i praktične korake i stvarati zbiljeske rezultate – a ne sam gajiti mašte. Zbog tih temeljnih načela o zajedništvu HNO je zagovarao aktivno zajedništvo od svojih  najranijih dana djelovanja; zbog toga je HNO bio među prvima u stvaranju Hrvatskog narodnog vijeća: zbog toga je HNO bio među prvima koji je zagovarao i podržavao suglasnost s događajima za vrijeme “Hrvatskog Proljeća”; zbog toga je HNO bio prvi koji je pozivao na zajedničku suradnju sinove hrvatskih partizana i hrvatskih ustaša još mnogo prije “proljeća”…(Prilažem poveznicu “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” DRINA BR. 3/4 1964., st.18-21, mo. Otporaš.)   https://otporas.com/poruka-izmirenja-ustasa-i-hrvatskih-partizana-drina-br-3-4-1964-st-19-21/

I bilo bi zaista čudno kada bi danas HNO bježao od praktičnog prilaženja zbližavanju hrvatskih borbenih redova. Zato je suvišno pitati “Kuda ide HNO?” tobožnjim čuđenjem kao da je HNO skrenuo sa svojih temeljnih smjernica na neki novi i neobjašnjeni pravac. Kako se jasno vidi iz našeg programa mi smo za suradnju sa svim hrvatskim djelotvornim društvima i pojedincima s izuzetkom onih koje bismo smatrali štetnim po temeljne interese hrvatskog naroda. Naravno stupanj suradnje zavisi o sličnosti i bliskosti zajedničkih pogleda na svrsihodnost različitih načina djelovanja, na političku zbilju koja nas okružuje i na prednosti koje dajemo pojedinim pojmovima hrvatskih narodnih interesa.

    To je ujedno i odgovor na pitanje: “Zašto baš Hrvatski list i s ljudima oko HL?”. Zato što s tim ljudima dijelimo najsličnije poglede u odnosu na već navedena osnovna pitanja. Naša sličnost izražena je u sedam točaka na naslovnoj str. Hrvatskog lista, br. 1-1979.

    1.) Nacionalno pomirenje – za HNO to ne znači tek praznu frazu s kojom bi trebalo zabluđivati hrvatsku sirotinju a s druge strane pronalaziti i najmanji “razlog” za razaranje zajedništva i podgrijavanje mržnje. Za HNO nacionalno pomirenje ne znači – jedni se pokoriti drugima – nego u sveopćoj spoznaji da s nesporazumima  iz prošlosti najdrastičnije obračunamo i da takve nesporazume, gdje još postoje, sveopćim opraštanjem prepustimo zaboravu na osnovi našeg već poznatog stajališta – da se niti jedna strana ne može smatrati potpuno ispravnom ni potpuno krivom za promašaje počinjene u prošlosti.

    2.) Općehrvatsko jedinstvo – što za naš pojam ne znači da svi moraju biti natjeranu u “jedinstvo” i da svi moraju misliti na jedan te isti kalup, jer to je model jugoslavenskog “bratstva i jedinstva”. Za nas jedinstvo znači biti jedinstveno, sveukupno i pojedinačno snošljivi jedan prema drugome, a jedini preduvjet naše “monolitnosti” mora se održavati u redu i sveopćim naporima za zajednički vrhovni cilj – za naš pojam taj je vrhovni cilj – Hrvatska Država- bez raznih predznaka i preduvjeta.

    3.) Djelatna veza domovine i izbjeglištva – za nas ovo ne znači tek nekakvo dopisivanje (tko zna s kim) i “domovinska suradnja” u smislu novinskih priloga i davanja “savjeta” (što je ujedno i plodno tlo judo dezinformacijski službe nego konkretne veze i usklađivanje djelovanja potvrđenih konkretnim rezultatima.

    4.) Razvoj vlastitih snaga i oslon na njih – taj pojam za nas ne znači nekakvo maglovito oslanjanje na “veze” pojedinaca sa stranim policijama i namigivanje stranih agenata u namjeri da nas uzbuđuju nekakvim ispraznim nadama, dok njihova službena politika čini sve što je u njihovoj mogućnosti da nas razori i onemogući na svakom koraku (vidi primjer – Poruka, br. 4/79, naslovna stranica “Prijatelji”?. Ne znači ni to da se tek površno pozivamo na cjelokupno hrvatsko pučanstvo zbog toga što smatramo da su svi nezadovoljni sadašnjim stanjem i da su time ispunjeni svi preduvjeti naših osloboditeljskih (riječ “osloboditeljskih” umjesto do tadašnjeg rabljenja riječe (oslobodilačkih” je Brune Bušića koncepcija, mo. Otporaš.) pothvata. Nego to znači da te i takve potencijalne snage moramo razvijati i organizirati  u djelotvorne i stegovne  postrojbe, koje će biti spremne  na svaku eventualnost i koje će se u prvom  redu uzdati u svoju snagu i sposobnost a ne iščekivati pomoć na osnovama “bogate” mašte i neosnovanih priželjkivanja.

    5.) nadideologijska nacionalna borba – pod ovim pojmom ne mislimo samo nekakvo igranje frazama u prikrivanju svojih ideoloških nastranosti nego najiskrenije smatramo da je to politički imperativ kako zbog posebnog hrvatskog položaja tako i zbog razvoja ljudskih i političkih zbivanja općenito. Smatramo da je u hrvatskoj mjesto svakom Hrvatu i hrvatskom građanu bez razlike na ideološka uvjerenja, podrijetlo, vjeroispovijest ili bezvjerstvo. Osim toga naš stav je već davno poznat o tom pitanju što smo već i praktično potvrdili.

    6.) Neutralnost u prijeporu istoka i zapada – ovo je posebno osjetljivo u hrvatskoj emigraciji. Naš stav je u tom pogledu već davno jasan a koji je zabilježen i u našim Programskim Načelima – mi smatramo da je neutralnost naše hrvatske vanjske politike bitni čimbenik i jedini razumni put obzirom na opće političko stanje i konstelaciju svjetskih čimbenika u odnosu na geografski položaj naše domovine. Ta i takva neutralnost mora se održavati u svim primjerima našeg djelovanja iskreno i praktično, a ne raskošno se služiti frazom neutralnosti i onda na svakom koraku upadaju u kontradikcije i očite opredijeljenosti (čak i fanatičke) bez ikakvog temelja i razloga koji bi se zasnivao na političkoj zbilji. Mi smo protiv histerije i neiskrenog tumačenja onih djelatnika koji su se postavili za kriterij: “oni koji nisu za Zapad moraju biti za istok” ili obratno. Tako se bez ikakvih temelja osuđuju ljudi oko Hrvatskog lista da su “prosovjetski” iako se oni nigdje tako nisu izjasnili – a isti ti koji tako bez temelja nekome prišivaju razne etikete sebe i hrvatsku poziciju poistovjećuju s Amerikom i oružanim snagama Sjedinjenih Američkih Država (koliko daleko doseže taj apsurd vidi – “Danica” br. 13; 30.lll.1979., stranica 7, pod naslovom” I opet ludo i plašljivo šaputanje”). Mi nigdje ne možemo pronaći da se je tako fanatički izjasnio netko od onih koje se bez razloga naziva “prosovjetskim”, “crvenim” i sličnim atributima.

    7.) Korištenje svih primjernih sredstava borbe – u ovoj točki također ostajemo dosljedni zasadama naših Programatskih Načela. Dakako, nitko pametan ne bi bio protiv mirnog rješenja u postizanju naših pravednih zahtjeva narodnog oslobođenja. Ali kako mi nigdje ne naslućujemo mogućnosti takvom rješenju – niti nas u to do sada ničim i nikakvim dokazima nisu uvjerili oni koji među nama stalno govore o potrebi  takvog rješenja, mi zbilja ne vidimo drugog svrsihodnijeg puta od najozbiljnijeg pripremanja za osloboditeljsku revoluciju. U toj se revoluciji vjerojatno ne ćemo služiti niti boljim niti lošijim sredstvima nego su se to služili (ili se još uvijek služe) i drugi narodi u svojim osloboditeljskim ratovima. Mi međutim odbijamo i smatramo štetnim stvaranje histerije po Americi, Australiji i drugim kontinentima kojekakvim podmetanjem prskalica kao što to marljivo obavlja jugoslavenska “crna ruka” – a ima ozbiljnih izgleda da ih u nekim od tih slučajeva pomažu i njihovi američki i australski kolege. Jednostavno smatramo da nije svrsihodno praviti nered u zemljama gdje nam je pruženo gostoprimstvo – međutim, sanjariti o nekakvom mirnom razlazu dok nam neprijatelj u isto vrijeme  na najkrvoločniji način ubija najbolje među nama smatramo ne samo naivnim  nego i tragično pogubnim. S takvim se stanjima mogu pomiriti samo oni koji su izgubili ljudsko dostojanstvo i pomirili se s ulogom roba. Takvi su naravno izgubili svako pouzdanje  u sebe i svoj narod. Od takvih bismo željeli čuti barem jedan  primjer iz povijesti gdje je okupator pregovarao s robovima i pristao na mirno rješenje i oslobođenje porobljenog naroda dok ga taj narod nije svojom vlastitom snagom i spoznajom o svom dostojanstvu čovjeka prisilio na takvo rješenje.

    Ovo je kratki prikaz našeg razloga zbog kojeg smo pristupili zajedničkoj suradnji s onim ljudima koji dijele slična mišljenja o gore iznesenim načelnim pitanjima. Nadamo se da će se ta suradnja produbiti, proširiti i učvrstiti tokom zajedničkog djelovanja. To ne znači da neće biti i međusobne kritike ili da se već sada zavaravamo iluzijama o slaganju sa svim pojedinostima svačijeg osobnog mišljenja. Takve bi pretpostavke bile opasne i ugrožavale bi iskrenu suradnju.

    Međutim, mi vjerujemo da je suradnja moguća na osnovi sličnog shvaćanja o bitnim pitanjima i kanimo takvu suradnju podržavati sve do onog momenta dok se ne bi povrijedile osnovne smjernice izražene u našim Ustavnim i Programskim Načelima HNO. Ako bi do takve povrede došlo naravno da ne bismo oklijevali prekinuti takvu suradnju s istom odlučnošću kao što smo je prihvatili. iskreno se nadamo da do tako grubih nesporazuma neće doći. No bilo bi upravo pogubno nadati se da će HL (novina “Hrvatski List HL koju je pokrenuo Bruno Bušić, Zlatko Markus, Franjo Mikulić i neki drugi koncem 1977. godine, kada su oni bili čelnici i vođe Hrvatskog Narodnog Vijeća HNV., mo. Otporaš.) uvijek do slova biti po ukusu svakog pojedinog člana i čitatelja, niti smo ulazili u suradnju s takvim preduvjetima. Neki su tako ulazili u HNV s takvim pogledima – misleći da sve mora biti po njihovu, zato je i došlo do podjele i polarizacije.

    Ta je podjela i polarizacija bila i glavni uzrok da smo smatrali potrebni stvoriti zajednički političku platformu pred izbore HNV s onim ljudima s kojima dijelimo najsličnija mišljenja o sveukupnim pitanjima hrvatske osloboditeljske borbe. U suprotnom bilo bi nemoguće organizirati bilo kakvu razumnu kampanju i jezgrovitije predočiti i preporučiti biračima da se kod idućih  izbora neće raditi o biranju na osnovi personalnosti i slikovitih titula, nego da treba  imati na umu načelna pitanja koja svaki pojedini kandidat zastupa i koliko takva načela  odgovaraju današnjoj političkoj zbilji i mogućnostima sprovođenja u stvarnost.

https://www.portalnovosti.com/zdravka-i-teroristi