Slika Šešira Teksaškog Rangera tj. Državnih Čuvara Države Texas na kojoj se vidi časni Znak HNO.
Značka i Šešir Teksaškog Rangers-a najprije kao Republika od 1836 do 1845., od tada pa do danas postoji posebna postrojba Teksaškog Rangers-a.
Ovaj Šešir teksaškog Rangers-a ja sam dao izraditi specijalno po mojoj želji u Midlandu, Texas pred Božić 1983. godine. Tada sam ja taj Šešir platio ni manje ni više ravnih 400 dolara. Na taj Šešir sam stavio i značku Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO što se očito vidi, a na desno značke Otpora vidi se značka Teksaškog Rangers.a.
Danas je taj originalni znak Teksaškog Rangeras zabranjen, jer, navodno neki su koristili taj originalni znak u svoje kriminalne svrhe. Sada postoji isti znak ali nike željeznog kova, nego plastičnog kova.
Mile Boban, Otporaš.
Prepisujem iz časopisa OTPOR br. 6 1979. opisanu napetost hrvatske političke emigracije glede organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO u njegova stava. Priložio sam sliki časopisa OTPOR, sliku Ustavna i programska NAČELA HNO i poveznicu koje sadržaj pojašnjava detalje stava HNO. Priložio sam sliku Brune Bušića i Stipe Bilandžića iz časopisa OTPOR br. 5 1979. kao dokaz da je jedan od PROLJEĆARA Bruno Bušić bio suradnik dra. Franje Tuđmana i da je bio suglasan surađivati s H.N.OTPOROM skupa sa Franjom Mikulićem, Zlatkom Markusom i drugim Proljećarima; što kasnije po turnejama po Kanadi i Ameriki dru. Franji Tuđmanu nije smetala suradnja s OTPOROM. Iako se uporno radi na tome da se ovo prešuti i da se o ovome ne piše, mene moja savjest nagoni da iznesem ono što ja osobno znam, a to je da je početak HDZ bio u lipnju 1989. u Zagrebu a razgranavanje je počelo kroz Hrvatski Narodni Otpor, HNO u hrvatskoj političkoj emigraciji. Ispod slike časopisa OTPOR ću doslovno prepisati sadržaj “KUDA IDE HRVATSKI NARODNI OTPOR?”
Prilažem sliku st. 4 i 5 članka “Kuda Ide Hrvatski Narodni Otpor?”
Kao vjerodostojan dokaz i izvor također prilažem sliku zadnje st. časopisa Otpor gdje se može vidjeti tko je tada bio Odgovorni urednik Mehmed Sokolović, a po saznanjima to je bio Mile Markić.
“Zbilja, daleko bi nas odvelo kada bi se na neki polemički način obraćali na ovakva i slična pitanja i kad bi smo pristali odgovarati na svaku provokaciju, koja se upućuje na našu adresu, služeći se već starim izlizanim oblicima jalovog politikanstva, zamagljivanje stvarnosti i raznih drugih oblika sterilnog pregovaranja. Ipak, obzirom na najnovija politička zbivanja u kojima je Hrvatski narodni Otpor jedan od aktivnih sudionika dužni smo odgovoriti i objasniti koliko onima tek znatiželjnim toliko još više onim dobronamjernim Hrvatima i javnim djelatnicima – a pogotovu prijateljima i suradnicima – kuda zaista ide HNO i do koje mjere se naši politički potezi slažu s onim smjernicama koje su utemeljene u našim ustavnim i Programatski Načelima.
Riječ je zapravo o “zbunjenosti i “iznenađenosti” zbog nedavne odluke HNO o suradnji s drugim djelotvornim hrvatskim skupinama i pojedincima a rezultat čega jest zajedničko izdavanje glasila Hrvatski list. Kada bi oni koji su “zbunjeni” pomnije pročitali Ustavna i Programska Načela HNO-a onda ne bi imali razloga za iznenađenja na takvu odluku. Tamo među ostalim piše i ovo:
“Na međudruštvenom planu – u pitanju suradnje s drugim hrvatskim državotvornim organizacijama, rodoljubnim društvima i aktivnim pojedincima HN Otpora ostaje na svom već dobro poznatom stanovištu; što znači šta će činiti sve u svojim mogućnostima da međudruštveni rad bude svrsihodno usklađivan i da jedinstvo akcije bude što opširnije i potpunije sprovedeno u život i rad hrvatske osloboditeljske borbe. U tom duhu HNO će se truditi i za uređivanje boljeg razumijevanja, kao i sveopćeg narodnog izmirenja, gdje ideološke razlike neće više predstavljati zid ograđivanja jednih od drugih, već neka to postane narodni potencijal za bolji i potpuniji rad i bogatiju političku prisutnost na svim područjima i zbivanja društvenog života. Hrvatsku nacionalnu slogu smatramo jednim od najglavnijih preduvjeta za svako daljnje razumno djelovanje, pa će se i naš rad stalno temeljiti na tim načelima. Razlog neslaganja opravdan je, naravno, onda kad smatramo da je u pitanju služenje neprijatelju ili izdaju bilo koje vrste, kao i svako djelovanje koje šteti temeljnim interesima hrvatskog naroda” (Poglavlje V. član 3).
Dakle da to sve ne bi bilo mrtvo slovo na papiru mi smo dužni poduzimati i praktične korake i stvarati zbiljeske rezultate – a ne sam gajiti mašte. Zbog tih temeljnih načela o zajedništvu HNO je zagovarao aktivno zajedništvo od svojih najranijih dana djelovanja; zbog toga je HNO bio među prvima u stvaranju Hrvatskog narodnog vijeća: zbog toga je HNO bio među prvima koji je zagovarao i podržavao suglasnost s događajima za vrijeme “Hrvatskog Proljeća”; zbog toga je HNO bio prvi koji je pozivao na zajedničku suradnju sinove hrvatskih partizana i hrvatskih ustaša još mnogo prije “proljeća”...(Prilažem poveznicu “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” DRINA BR. 3/4 1964., st.18-21, mo. Otporaš.) https://otporas.com/poruka-
I bilo bi zaista čudno kada bi danas HNO bježao od praktičnog prilaženja zbližavanju hrvatskih borbenih redova. Zato je suvišno pitati “Kuda ide HNO?” tobožnjim čuđenjem kao da je HNO skrenuo sa svojih temeljnih smjernica na neki novi i neobjašnjeni pravac. Kako se jasno vidi iz našeg programa mi smo za suradnju sa svim hrvatskim djelotvornim društvima i pojedincima s izuzetkom onih koje bismo smatrali štetnim po temeljne interese hrvatskog naroda. Naravno stupanj suradnje zavisi o sličnosti i bliskosti zajedničkih pogleda na svrsihodnost različitih načina djelovanja, na političku zbilju koja nas okružuje i na prednosti koje dajemo pojedinim pojmovima hrvatskih narodnih interesa.
To je ujedno i odgovor na pitanje: “Zašto baš Hrvatski list i s ljudima oko HL?”. Zato što s tim ljudima dijelimo najsličnije poglede u odnosu na već navedena osnovna pitanja. Naša sličnost izražena je u sedam točaka na naslovnoj str. Hrvatskog lista, br. 1-1979.
1.) Nacionalno pomirenje – za HNO to ne znači tek praznu frazu s kojom bi trebalo zabluđivati hrvatsku sirotinju a s druge strane pronalaziti i najmanji “razlog” za razaranje zajedništva i podgrijavanje mržnje. Za HNO nacionalno pomirenje ne znači – jedni se pokoriti drugima – nego u sveopćoj spoznaji da s nesporazumima iz prošlosti najdrastičnije obračunamo i da takve nesporazume, gdje još postoje, sveopćim opraštanjem prepustimo zaboravu na osnovi našeg već poznatog stajališta – da se niti jedna strana ne može smatrati potpuno ispravnom ni potpuno krivom za promašaje počinjene u prošlosti.
2.) Opće Hrvatsko jedinstvo – što za naš pojam ne znači da svi moraju biti natjeranu u “jedinstvo” i da svi moraju misliti na jedan te isti kalup, jer to je model jugoslavenskog “bratstva i jedinstva”. Za nas jedinstvo znači biti jedinstveno, sveukupno i pojedinačno snošljivi jedan prema drugome, a jedini preduvjet naše “monolitnosti” mora se održavati u redu i sveopćim naporima za zajednički vrhovni cilj – za naš pojam taj je vrhovni cilj – Hrvatska Država- bez raznih predznaka i preduvjeta.
3.) Djelatna veza domovine i izbjeglištva – za nas ovo ne znači tek nekakvo dopisivanje (tko zna s kim) i “domovinska suradnja” u smislu novinskih priloga i davanja “savjeta” (što je ujedno i plodno tlo judo dezinformacijski službe nego konkretne veze i usklađivanje djelovanja potvrđenih konkretnim rezultatima.
4.) Razvoj vlastitih snaga i oslon na njih – taj pojam za nas ne znači nekakvo maglovito oslanjanje na “veze” pojedinaca sa stranim policijama i namigivanje stranih agenata u namjeri da nas uzbuđuju nekakvim ispraznim nadama, dok njihova službena politika čini sve što je u njihovoj mogućnosti da nas razori i onemogući na svakom koraku (vidi primjer – Poruka, br. 4/79, naslovna stranica “Prijatelji”?. Ne znači ni to da se tek površno pozivamo na cjelokupno hrvatsko pučanstvo zbog toga što smatramo da su svi nezadovoljni sadašnjim stanjem i da su time ispunjeni svi preduvjeti naših osloboditeljskih (riječ “osloboditeljskih” umjesto do tadašnjeg rabljenja riječi (oslobodilačkih” je Brune Bušića koncepcija, mo. Otporaš.) pothvata. Nego to znači da te i takve potencijalne snage moramo razvijati i organizirati u djelotvorne i stegovne postrojbe, koje će biti spremne na svaku eventualnost i koje će se u prvom redu uzdati u svoju snagu i sposobnost a ne iščekivati pomoć na osnovama “bogate” mašte i neosnovanih priželjkivanja.
5.) nadideologijska nacionalna borba – pod ovim pojmom ne mislimo samo nekakvo igranje frazama u prikrivanju svojih ideoloških nastranosti nego najiskrenije smatramo da je to politički imperativ kako zbog posebnog hrvatskog položaja tako i zbog razvoja ljudskih i političkih zbivanja općenito. Smatramo da je u hrvatskoj mjesto svakom Hrvatu i hrvatskom građanu bez razlike na ideološka uvjerenja, podrijetlo, vjeroispovijest ili bezvjerstvo. Osim toga naš stav je već davno poznat o tom pitanju što smo već i praktično potvrdili.
6.) Neutralnost u prijeporu istoka i zapada – ovo je posebno osjetljivo u hrvatskoj emigraciji. Naš stav je u tom pogledu već davno jasan a koji je zabilježen i u našim Programskim Načelima – mi smatramo da je neutralnost naše hrvatske vanjske politike bitni čimbenik i jedini razumni put obzirom na opće političko stanje i konstelaciju svjetskih čimbenika u odnosu na geografski položaj naše domovine. Ta i takva neutralnost mora se održavati u svim primjerima našeg djelovanja iskreno i praktično, a ne raskošno se služiti frazom neutralnosti i onda na svakom koraku upadaju u kontradikcije i očite opredijeljenosti (čak i fanatičke) bez ikakvog temelja i razloga koji bi se zasnivao na političkoj zbilji. Mi smo protiv histerije i neiskrenog tumačenja onih djelatnika koji su se postavili za kriterij: “oni koji nisu za Zapad moraju biti za istok” ili obratno. Tako se bez ikakvih temelja osuđuju ljudi oko Hrvatskog lista da su “prosovjetski” iako se oni nigdje tako nisu izjasnili – a isti ti koji tako bez temelja nekome prišivaju razne etikete sebe i hrvatsku poziciju poistovjećuju s Amerikom i oružanim snagama Sjedinjenih Američkih Država (koliko daleko doseže taj apsurd vidi – “Danica” br. 13; 30.lll.1979., stranica 7, pod naslovom” I opet ludo i plašljivo šaputanje”). Mi nigdje ne možemo pronaći da se je tako fanatički izjasnio netko od onih koje se bez razloga naziva “prosovjetskim”, “crvenim” i sličnim atributima.
7.) Korištenje svih primjernih sredstava borbe – u ovoj točki također ostajemo dosljedni zasadama naših Programatskih Načela. Dakako, nitko pametan ne bi bio protiv mirnog rješenja u postizanju naših pravednih zahtjeva narodnog oslobođenja. Ali kako mi nigdje ne naslućujemo mogućnosti takvom rješenju – niti nas u to do sada ničim i nikakvim dokazima nisu uvjerili oni koji među nama stalno govore o potrebi takvog rješenja, mi zbilja ne vidimo drugog svrsihodnijeg puta od najozbiljnijeg pripremanja za osloboditeljsku revoluciju. U toj se revoluciji vjerojatno ne ćemo služiti niti boljim niti lošijim sredstvima nego su se to služili (ili se još uvijek služe) i drugi narodi u svojim osloboditeljskim ratovima. Mi međutim odbijamo i smatramo štetnim stvaranje histerije po Americi, Australiji i drugim kontinentima kojekakvim podmetanjem prskalica kao što to marljivo obavlja jugoslavenska “crna ruka” – a ima ozbiljnih izgleda da ih u nekim od tih slučajeva pomažu i njihovi američki i australski kolege. Jednostavno smatramo da nije svrsihodno praviti nered u zemljama gdje nam je pruženo gostoprimstvo – međutim, sanjariti o nekakvom mirnom razlazu dok nam neprijatelj u isto vrijeme na najkrvoločniji način ubija najbolje među nama smatramo ne samo naivnim nego i tragično pogubnim. S takvim se stanjima mogu pomiriti samo oni koji su izgubili ljudsko dostojanstvo i pomirili se s ulogom roba. Takvi su naravno izgubili svako pouzdanje u sebe i svoj narod. Od takvih bismo željeli čuti barem jedan primjer iz povijesti gdje je okupator pregovarao s robovima i pristao na mirno rješenje i oslobođenje porobljenog naroda dok ga taj narod nije svojom vlastitom snagom i spoznajom o svom dostojanstvu čovjeka prisilio na takvo rješenje.
Ovo je kratki prikaz našeg razloga zbog kojeg smo pristupili zajedničkoj suradnji s onim ljudima koji dijele slična mišljenja o gore iznesenim načelnim pitanjima. Nadamo se da će se ta suradnja produbiti, proširiti i učvrstiti tokom zajedničkog djelovanja. To ne znači da neće biti i međusobne kritike ili da se već sada zavaravamo iluzijama o slaganju sa svim pojedinostima svačijeg osobnog mišljenja. Takve bi pretpostavke bile opasne i ugrožavale bi iskrenu suradnju.
Međutim, mi vjerujemo da je suradnja moguća na osnovi sličnog shvaćanja o bitnim pitanjima i kanimo takvu suradnju podržavati sve do onog momenta dok se ne bi povrijedile osnovne smjernice izražene u našim Ustavnim i Programskim Načelima HNO. Ako bi do takve povrede došlo naravno da ne bismo oklijevali prekinuti takvu suradnju s istom odlučnošću kao što smo je prihvatili. iskreno se nadamo da do tako grubih nesporazuma neće doći. No bilo bi upravo pogubno nadati se da će HL (novina “Hrvatski List HL koju je pokrenuo Bruno Bušić, Zlatko Marku, Franjo Mikulić i neki drugi koncem 1977. godine, kada su oni bili čelnici i vođe hrvatskog narodnog Vijeća HNV., mo. Otporaš.) uvijek do slova biti po ukusu svakog pojedinog člana i čitatelja, niti smo ulazili u suradnju s takvim preduvjetima. Neki su tako ulazili u HNV s takvim pogledima – misleći da sve mora biti po njihovu, zato je i došlo do podjele i polarizacije.
Ta je podjela i polarizacija bila i glavni uzrok da smo smatrali potrebni stvoriti zajednički političku platformu pred izbore HNV s onim ljudima s kojima dijelimo najsličnija mišljenja o sveukupnim pitanjima hrvatske osloboditeljske borbe. U suprotnom bilo bi nemoguće organizirati bilo kakvu razumnu kampanju i jezgrovitije predočiti i preporučiti biračima da se kod idućih izbora neće raditi o biranju na osnovi personalnosti i slikovitih titula, nego da treba imati na umu načelna pitanja koja svaki pojedini kandidat zastupa i koliko takva načela odgovaraju današnjoj političkoj zbilji i mogućnostima sprovođenja u stvarnost.
Pročelništvo Hrvatskog Narodnog Otpora
Povodom odluke Pročelništva Hrvatskog Narodnog Otpora
o suradnji s hrvatskim Listom, mi tu odluku iskreno pozdravljamo.
UREDNIŠTVO.
Prva (1) strana
Prva i zadnja 44 strana
Dio povijesti iz hrvatske političke emigracije o organizaciji HNO.
UPUTE ZA OSLOBODITELJSKI RAD
GLAVNO SJEDIŠTE HRVATSKIH OSLOBODITELJSKIH SNAGA
Zagreb 1977.
Po saznanjima i pričanjima onog doba kada je Bruno Bušić živio u Njemačkoj 1977. god. i kada je on bio aktivni djelatnik hrvatskog političkog gibanja u emigraciji, osobito kao čelnik u HNV, on je bio prvi koji je na književnoj bazi dokazivao da se ne govori “oslobodilački” nego “osloboditeljski” itd. Ova knjižica “Upute za Osloboditeljski rad” ima oko 80 stranica i veličine 15 sa 9 centimetara. Iako je ova knjižica “navodno” tiskana u Zagrebu a u to doba Bruno živio u Njemačkoj 1977., a te iste godine su tiskana u Španjolskoj “Ustavna i programska N A Č E L A H.N. OTPORA”, a Stipe Bilandžić u to doba bio Pročelnik HNO što i priložena slika svjedoči suglasnu suradnju PROLJEĆARA i HNO., posebice Bruno Bušić koji je organizaciju HNO spatrao predhodnicom u borbi za obnovu hrvatske države. U to doba ili malo kasnije je počela radnja i snimanje filma “HRVATI – TERORISTI ILI BORCI ZA SLOBODU” koju je, po pričanjima organizirao i vodio Bruno Bušić tako da je nehotice snimanje filma i njega uhvatio. Prilažem poveznicu koje sadržaj mnoge zanimljivosti donosi i iz kojih se može donekle razabrati što bi a što ne mogla biti istina; kao i to da su prijeteća pisma iz Njemačke 1978. godine poslata Hrvatima u USA.
https://www.portalnovosti.com/
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.