KUD JE NESTALA HRVATSKA TISKARA H.N.H. “DRINAPRESS” ?
Carcagente, dne 19. svibnja 1969.

Gospodin Ratko Gragro
Toronto.Dragi brate Ratko! (Ovo pismo je pisano 29 dana poslije pogibije general Drinjanina, mo. Otporaš.)Primio sam danas vaše pismo od 15 svibnja, što je uistinu bržo došlo. Primio sam takodjer u prilogu popis dioničara iz Canade, te izjavu braće iz Hamiltona, u kojoj mi daju ovlast da u njihovo ime preuzmem Drinapress. Hvala svima Vma na povjerenju. Učinit ću za Hrvatsku sve, što mi bude moguće.

Dragi Ratko! Vi mi pišete kao da Vas ja tobože za nešo okrivljiujem. To nemam niti na kraj pameti i nemam konačno ni razloga. U mojem pismu sam spomenuo sam to da mi je rekao Padre Oltra, da se boji, budući da je dobio jedno pismo iz Canade sa Vašim podpisom, da su to dvije organizacije (jer mu je poznat slučaj sa HOP-om.), pa treba zato ovlast od one prve Organizacije sa kojom je suradjivao General, a to sve zato, jer se boji da ne bi tiskara otišla u krive ruke. Padre Oltra zna da je suradjnjom sa Generalom, i bio je kod nas nekoliko puta, i General mu je sve rekao za mene, ali on to službeno ovlaštenje svjedno treba za sud, koji inače bez toga neće meni predati tiskaru. Ja sam dobio obavjest od Prcele, da je on poslao taj dokumenat službeno preko španjolskog kolzulata, ali taj još nije stigao, dok sam ja prinio fotokopiju istoga već prije tri dana i predao ju ovdje fra. Albertu, suradniku padre Oltra. To su oni primili do znanja, te čekaju samo taj službeni spis od španjolskog konzulata.

Ja imam u planu slijedeće: Čim preuzmem tiskaru, odmah izlazi prvi broj OBRANE sa generalovom slikom, prvim izvješćem, a u drugoj OBRANI će izići članak, kojeg Vam sutra šaljem poštom t.j. kopiju istog. Zatim ću izdati slike od generala u istoj veličini kao i u OBRANI. Te slike ću poslati svima vama u svijetu da se slike odkupe, a od eventualnog utroška polovicu bih odredio za djecu (samo za djecu), a polovicu stavio na stranu, te upotrijebio za nadgrobni spomenik (Mausolej) kojeg mislim dati naručiti uz suradnju gradjana Carcagente, koji su Generala neobično cijenili i voljeli, te uz suradnju Plave Divizije, kojoj je General bio član. Sa svima ovima stojim u vezi. Nadam se, da će i naši suborci poduprijetu tu namjeru, da se odužimo našem Zapovjedniku.

Arhiv je sada dijelom u stanu t.j. u kući gdje smo stanovali, te je zatvoren i zapečećen po sudu. Jedan dio arhiva, kako mi je rekao Padre Oltra, nalazi se na zapovjedništvu španjolske žendarmerije, te ju ima zapovjednik njezin, te mi je rekao Parde Oltra, da ću ju ja dobiti kasnije kad preuzmem (tiskaru, mo.). Da li će španjolci što uzeti van, (Koliko mi je poznato a o tome je i prof. Ivan Prcela pisao, da su on i još jedna Hrvat od povjerenja išli u Valenciju koncem godine 2010 i tu saznali da tu ima jedan Španjolac koji posjeduje nekih 40 kutija materijala, ostavštine generala Drinjanina i DRINAPRESS-a. Otišli su ga vidjeti, vidjeli i pregledali kutije i odlučili da te kutije sa svim tim materijalom ne vrijede tu veliku svotu novca koliko je taj Španjolac tražio. Mo, Otporaš.) to naravno ne mogu znati. Da li je zločincu (Iliji Staniću, mo.) uspjelo što ukrasti, to takodjer ne mogu znati, ali prema svim okolnostima izgleda da nije.

Djeca su u školi i to najstariji sin (Domagoj rođen 1954, mo.) je u kolegiju kod fratara u Carcagente, a manja djeca njih troje (Drina rođ. 1956, Vjeko(slav) 1957 i Mirjana 2957., mo.) je u kolegiju kod opatica u Valenciji. Sud je takodjer blokirao i novac u banki t.j. u dvije banke. Sudac je mišljenja, da se taj novac dade ženi i djeci Generala za njihove potrebe. Ja ću biti protiv toga.

Najprije tu je i onaj novac, kojeg ste Vi poslali za kupovanje kuće. (Ja sam to opisao u: “ZADNJE PISMO MAKSA LUBURIĆA”…, kliknite tu i vidjet ćete o čemu se radi, mo.) https://otporas.com/zadnje-generalovo-pismo-dru-miljenki-dabi-peranicu/ Ja ću tražiti da se taj novac izdvoji. Za ostali novac tražiti ću da se položi u banku samo za potrebe djece, a ne za gospodju Luburić-Hernaiz i to s razloga što ona ima imanje (što je sada suvlasništvo i takodjer i djece), te ima od čega živjeti, a osim toga ona ima baštinu svojih roditelja, koji su multi milijuneri. Ako sud na to ne pristaje, onda ću im reći da ću zaustaviti sav novac, kojeg ćete Vi slati za djecu, te da se sav taj novac biti položen u kojoj američkoj banki. Nadam se, da ćete Vi svi dijeliti moje mišljenje, jer mi nemamo nikakve obaveze prema Generalovoj ženi, koja ga je napustil prije nekoliko godine (koliko je poznato ona ga je napustila 1960., a službeno su razvedeni/razvinčani 1963. O tome sam pisao i prof. Prceli da mi javi što on zna o tome. Prof. Prcela mi je javio da je on generala upoznao ljeta 1960. godine i da je već tada bio sam sa djecom, bez supruge, mo. Otporaš.) i to samo radi materijalnih dobara i svoje gluposti.

Novac od 300.- dolara, koje Vi spominjete, da ste poslali od strane Središnjice, ja nisam primio do danas, i čim primim javit ću Vam i potvrditi.

Mi ovdje spremamo veliku svečanu misu za dne 22. lipnja u nedjelju, i to grad Carcagente i Plava Divizija. Javit ću o svemu na vrijeme.

Barcelona je imala svečanu misu 10 svibnja, i to je organizirala španjolska Falanga. Jučer je bio kod mene ovdje jedan naš Hercegovac (Maksov rodjak) i jedan časnik Falange.

Padre Oltra se je prvo vrijeme obraćao na sve strane, pa tako i na fra. Dominika Mandića, jer nije znao šta da čini, jer mene nije bilo ovdje. Sada zna kako stvar stoji, ali ja samo moram čekati. Ja forsiram da preuzmem tiskaru najviše radi izdanja OBRANE, (Prvi br. OBRANE je izišao na Novu Godinu 1963., a zadnij negdje između broja 190 do 195 1975/7 godine. Ja imam sve brojeve do generalove smrti. Od tada po do zadnjeg broja, nemam sve brojeve, mo.) jer je to važno i za naše članove, a isto tako i za Domovinu, a ujedno i za prijatelje.

Razgovarao sam prije dva dana sa fra. Brankom Marićem. Mislim da je on djelovao na Padra Oltru neka bude oprezan. Fra. Branko me je pitao na telefonu tko će preuzeti tiskaru. Ja sam mu odgovorio da ja. On mi je na to rekao da je zadovoljan.

Što se mene tiče, ja sam jako izložen, ali ja sam spreman na sve i neću ovo mjesto napustiti prije nego nadjete nekoga, tko može stvar dobro voditi, jer je to zahtjev Generala, a i potreba nastavka borbe. Ja računam sa stanovitom sigurnošću, da ću biti napadnut, (što se je i dogodilo, mislim, 1971. Napao ga je bivši prijatelj i generalov suradnik Slavko Logarić, o kojem sam već prije pisao iz ovih pisama, mo.) pa računajte s time, mislite za vremena, koga ćete staviti ovamo, jer zastoja ne smije biti. Ja pazim, ali to se nikad ne može dosta. Ovdje ima oko 20 milijuna turista, pa tko zna tko može biti sa krivom putnicom i negdje me ustrijeliti. No onako povjerenje kako je General usprkos naše opomene imao, ja to neću nikad imati.

Stvar kuće: Onu kuću za koju sam prije molio Vašu podporu da ju kupimo, a u kojoj je General ubijen, ja puštam pasti u vodu. Neću da za nju više znam. Niti ću u njoj više stanovati, pa niti onda kada ćemo raditi u njoj u tiskari. Dakle ukratko zaboravite za nju., kao i ja. Ja sam rastumačio Dinku (Dinko Šakić, mo.) kako smo mi to namjeravali, ali sada ne ću. Namjeravam, ako ću imati podpore svih Vas da kupim zemljište (Dinko ga je vidio) i tamo graditi prostorije za tiskaru, a prvi kat za knjižnicu i prostorije za stanovanje, goste i t.d. U tu svrhu bih trebao oko 10 tisuća dolara. To mislim na taj način da se nadje recimo 10 Hrvata sa dionicom po 1.000.- svaka. (Ja ću biti prvi, makar sam prilično skučen kod novca.) (Koliko je meni poznato da se ta ideja nije nikada ostvarila, mo.) Ta dionica bi bila vrijedonosni papir, ali ne bi donosilo dividente, već bi ta dividenta bila doprinos za Hrvatsku. Vrijednost se nebi gubila nikako, jer cijene objektima ovdje su u velikom porastu. Ne čekati, jer čekanjem samo nadoplaćujemo. Ja bih to zemljište kupio, te izgradio zgradu i preselio i to na takav način, da posao ne bi stao niti za čas. Dalo bi mi mnogo brige i ništa drugo. Onaj novac, koji je već poslan u tu svrhu tražit ću svakako da se u tu svrhu upotrijebi, a koji novac je blokiran i ne znam koliko ga ima u tu svrhu.

Dakle ta stvar stoji do svih Vas! Meni je teško, jer ja nemam onih veza koje je imao General.

Inače moju oporuku sam poslao Eriću, za svaki slučaj.

Mnogo pozdrava Vama, gdji Lenki i svima našima, posebno Vladeku!

Vaš: (podpis, mo) Štef Crnički.

(Štef Crnički (1903-2006) pukovnik HOS NDH i jedan od užih suradnika generala Drinjanina. Napisao je posljednu DRINU 1989., koju “HRVATSKI VOJNICI, SURADNICI I RODOLJUBI posvećuju ovu DRINU svom suborcu, rodoljubu i zadnjem zapovjedniku hrvatskih oružanih snaga VJEKOSLAVU vitezu LUBURIĆU, generalu Drinjaninu”, mo. Otporaš.)