Danas je 64 godine od hapšenja Petra Boban Gabrić
Bobani su se nastanili u selu Sovićima ima više od 300 godina. Godine 1986. imali su 70 domaćinstava u Sovićima i pored velikih gubitaka u ranijemu vremenu, pogotovo u I. i II. svjetskom ratu, te odseljavanjima u druga mjesta i krajeve.
Najstariji podatci
Kada je biskup fra Pavo Dragićević, obavljajući svoju redovitu vizitaciju 1743. godine i tom prigodom obavio popis Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, u selu Sovićima zatekao je samo jedno njihovo domaćinstvo od 9 članova, čiji je starješina bio Stipan Boban. U sljedećemu popisu, što ga je 1768. godine načinio fra Marijan Bogdanović, u Sovićima su zatečena njihova dva domaćinstva, čije su starješine bili Nikola Boban s 10 članova i Jure Boban sa 7 članova. U navedenim dvama biskupskim popisima Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, osim u Sovićima, nigdje više nije bilo prezimena Boban.
Matice stare župe Posušje kojoj su pripadali i Sovići s Goricom uništila je komunističko-partizanska vlast na Širokome Brijegu 1947. godine, a matice novoutemeljene župe Gorica – Sovići započete su tek od 1837., zbog čega nije moguće povezati Bobane upisane u tim maticama sa starješinama njihovih obitelji Nikolom i Jurom koji su popisani 1768. godine. Zbog toga nije bilo drugoga načina nego iznijeti podatke služeći se maticama od 1837. koji će bar donekle omogućiti današnjim pripadnicima njihova plemena da lakše i bolje povežu svoje rodoslovlje. Pođimo redom.
Rodovi Bobana
Nikola, sin Ante Bobana, mogao je biti rođen oko 1773., što doznajemp iz Matice umrlih gdje je upisana njegova smrt 1843. u starosnoj dobi od oko 70 godina. Nikola je bio oženjen Domom rod. Begić iz Graca, s kojom je imao sina Antu oko 1815., koji je umro 1874. u životnoj dobi od oko 58 godina.
Ante se oženio 1840. Domom Štipana Nuića, koja mu je rodila pet sinova: Miju 1840., Šimuna 1843., Petra 1849., Nikolu 1853. i Ivana 1857. go-dine. Domaje umrla 1888. godine.
Luka, sin Ivana Bobana, rođen oko 1780., oženio se 1802. Matijom Šimuna Marica iz Gru¬da i s njom imao dva sina: Ivana oko 1815. i Antu oko 1818. godine.
Ivan se oženio 1850. Katom Roke Vranjkovi-ća iz Graca i s njom 1851. imao sina Ivana. Kata je umrla 1853. u 30. godini života, sin Ivan umro je kao dijete pa se ova obitelj utrnula.
Ante se oženio Anđom Vranjković iz Graca i s njom imao tri sina: Matu 1855., Jozu 1858. i Juru 1868. godine.
Mate Boban mogao je biti rođen oko 1795. Bio je oženjen Jurkom rod. Misir, s kojom je imao dva sina: Antu oko 1830. i Jozu oko 1835. godine.
Ante se oženio prvi put 1865. Jurkom Jure Vlašića i s njom imao sina Petra 1868. godine. Kao udovac, Ante se 1871. oženio Matijom Mate Krnjića, s kojom nije imao muške djece.
Jozo se također ženio dva puta. Prvi put 1866. Matijom Nikole Grubišića, s kojom nije imao muške djece. Kao udovac, Jozo se 1869. oženio Matijom Joze Galica koja mu je rodila četiri sina: Štipana 1871., Iliju 1878., Matu 1882. i Juru 1884. godine.
Stipan Boban, rod. oko 1795., sa ženom Ma-tijom od Grubišića imao je dva sina: Ivana oko 1825. i Jozu oko 1835. godine.
Ivan se oženio 1851. Anđom Mate Pejića i s njom imao sina Štipana 1861. godine.
Jozo se oženio 1866. Anđom Petra Krnjića, s kojom je imao sina Ivana 1868. godine.
Frane Boban, rođen oko 1795., sa ženom Martom rod. Ćutuk imao je tri sina: Jakova oko 1825., Nikolu oko 1830. i Matu oko 1835. godine.
Jakov se oženio 1850. Ivom Jure Glavote iz Drinovaca i s njom imao tri sina: Luku 1856., Ivana 1860. i Juru 1862. godine.
Nikola se oženio 1855. Katom Ivana Šimića i s njom imao tri sina: Ivana 1862., Grgu 1869. i Štipana 1872. godine.
Mate se oženio 1862. Katom Joze Bunoze, s kojom je imao dva sina: Štipana 1864. i Ivana 1868. godine.
Jure Boban rođen je oko 1785., što dozna-jemo iz Matice umrlih u kojoj je upisna njego¬va smrt 1859., u dobi od oko 75 godina. Jure je vjerojatno unuk Jure, starješine domaćinstva iz 1768., a koji je pak sin Štipana, starješine doma¬ćinstva iz 1743. godine. Jure je bio oženjen Ši-mom rođ. Milićević, s kojom je imao sina Matu oko 1825. godine. Nismo mogli doznati je li Jure imao još sinova.
Mate se oženio 1851. Jakom, kćeri Štipana Nuića, koja mu je rodila šest sinova: Matu 1852., Štipana 1853., Ivana 1855., Andriju 1858., Juru 1861. i Štipana drugoga 1865. godine.
Marko Boban, rođen oko 1792., oženjen Ivom rođ. Milićević, imao je dva sina: Jakova oko 1820. i Matu oko 1830. Marko je umro 1857. godine.
Jakov se oženio 1851. Anđom Marka Penave iz Batina i s njom imao pet sinova: Grgu 1853., Blaža 1856., Miju 1858., Marka 1865. i Grgu dru¬goga 1874. godine. Jakov je umro 1877. godine.
Mate se oženio 1860. Lučom Jure Begića iz Graca i s njom imao pet sinova: Štipana 1862.,
Iliju 1864., Štipana drugoga 1868., Jozu 1870. i Marka 1877. godine. Mate je umro 1892. go¬dine.
Mijo, sin Blaža Bobana i Anice rođ. Miliće¬vić, rođen oko 1820., oženio se prvi put 1845. Ka¬tom Joze Alerića i s njom imao sina Matu 1850. godine. Kata je umrla 1856. pa se Mijo 1858. oženio Ivom Nikole Grubišića i s njom imao sina Luku 1859. godine.
Štipan Boban mogao je biti rođen oko 1790. Oženjen Katom rođ. Pejić, imao je dva sina: Iva¬na oko 1815. i Matu oko 1820. godine.
Ivan se oženio 1842. Mandom Tomas i s njom imao tri sina: Marka 1849., Ivana 1852., i Štipana 1857. godine.
Mate se oženio 1845. Anicom rođ. Žulj, sta¬rinom Šimić, i s njom imao tri sina: Blaža 1851., Jozu 1854. i Karla 1859. godine.
Jakov, sin Ivana Bobana i Matije rođ. Mari-nović, rođen oko 1800., oženio se 1831. Ružom Ante Marica i s njom imao dva sina: Ivana oko 1835. i Štipana 1842. koji je mlad umro bez po-tomaka.
Ivan se oženio 1861. Matijom Joze Glavaša, s kojom je imao pet kćeri i sina jedinca Petra rođ. 1875. godine.
Ivan Boban, rođen oko 1800., oženjen Lu¬čom rođ. Grubišić, imao je četiri sina: Matu oko 1830., Barišu oko 1832., Grgu oko 1835. i Franu 1839. godine.
Mate se oženio 1858. Ružom, kćeri Mije Bi-lopavlovića iz Vrbnja, s kojom nije imao muške djece.
Bavila se oženio 1864. Šimom Ilije Šimića i s njom imao tri sina: Antu 1868., Ivana 1872. i Franu 1876. godine.
Grgo se oženio 1858. Matijom, kćeri Ante Bote iz Podljubuškoga, i kao domazet ušao u kuću svoje žene i njezinih roditelja, gdje su imali četiri sina: Jozu 1860., Ivana 1862., Nikolu 1870. i Juru 1872. godine.
Frane je otišao u Mostar gdje se 1868. ože¬nio Bosiljkom, kćeri Šimuna Jakšića, s kojom je imao dva sina: Petra 1875. i Petra drugog 1879. godine.
Mate Boban, sin Bariše i Kate rođ. Senjak, rođen oko 1800., oženio se 1821. Lučom Jure Ši¬mića iz Ružica, s kojom je oko 1830. imao sina Štipana.
Štipan je otišao u Mostar gdje se 1859. ože¬nio Lučom, kćeri Filipa Grbešića iz Zalika kod Mostara, s kojom je imao dva sina: Ivana 1861. i Matu 1873. godine.
Marko, sin Petra Bobana i Jake rođ. Penava, rođen u Sovićima oko 1820., otišao je u Jasenku, južno do Mostara, gdje se oženio likom rođ. Boš-njak i s njom imao sina Ivana 1848. godine.
Ivan se oženio u Mostaru 1871. Lučom, kćeri Blaža Arapovića Đope iz Slipčića, s kojom je na-stanjen u Jasenicama imao dva sina: Marka 1881. i Nikolu 1884. godine
Zaključak
U zaključku ponavljamo da matice župe Gorica-Sovići potječu tek od 1837. godine, a ni one nisu uredno vođene, zbog čega je moguće da u njima nismo pronašli sve pripadnike ovoga plemena. I pored toga, čini nam se da će i ovi podatci prido¬nijeti boljemu upoznavanju sadanjih i budućih Bobana njihovih predaka služeći se obiteljskom predajom i drugim spoznajama. ❖
xxxxxxx
Srijeda 31 svibnja 1950. godine moj otac Petar Baban, Gabrić i ja sam zalivali lozu na njivi zvanoj Padina ispod sela Bobanove Drage. Oko 6:00 sati u večer k nama dođoše tri ‘milicionera’. Oštro pitanje je bilo: Jeste li vi druže Petar Boban Gabrić.
Na odgovor jest, skočiše se na njega i sa žicom mu povezaše ruke. Nisu mu dozvolili ni da kući dođe da se presvuče, nego je tako zamazan i poderanih hlača odveden u Narodnu Stanicu Milicije u Soviće.
Optužen je i optužnica ga je teretila i za to je bio suđen što je sijao kukuruz na svoju njivu, a ne pamuk kako su to “narodne vlasti zahtijevale”. Tadašnja komunistička “narodna vlast” kukuruz su zvali BANDITOM kojeg se ne smije sijati da se ne bi, kako su to oni mislili, “škripari” tj. Križari mogli hraniti.