Na sliki dva brata, s lijeva: Jerko i Mile Boban. Pariz, listopad 1968.
DOK SU HRVATSKE MAJKE RAĐALE 15-estero DJECE, MOGLA SE JE HRVATSKA BRANITI I ČUVATI! A DANAS???
Subject: Dok su hrvatske Majke rađale 15 djece, mogla se je Hrvatska braniti i čuvati! A dans????
Iskreni pozdravi svima. Bog! Milan.VELIKA – Jerko Boban Gabrić iz Velike i njegov sin Vlado postali su naši najplodniji suradnici. Oni su nam se među prvima javili i poslali svoje obiteljske slike te požutjele slike koje su Jerko i njegova žena Iva desetljećima čuvaliu svojim albumima. No, Vlado si je dao truda, pa je zabilježio obiteljsko stablo svoje obitelji. Otac Jerko mu je ispričao da je njegov prapradjed Vuško, (Mate Boban, nadimkom Vuško, umro 1906. mo. Milan.) kojemu ne zna ime nego samo nadimak, otac njegova pradjeda Gabre od kojega je nastala loza Gabrića. Vuško je bio brat Rapiši, od kojega je nastala loza Rapišića. Gabro Vuškin imao je dva sina, Petra i Matu te dvije kćeri Jaku i Ivicu. Najstariji Gabrin sin Petar Gabrić (1907-1981) i njegova žena (Iva, zvana i poznata Vićeka, mo. Milan.) imali su 15-ero djece.
(1) Jaka, r. 21. srpnja 1934.,
(2) Jerko, r. 7. rujna 1935.,
(3) Mila, r. 16. veljače 1938., umrla 7 kolovoza 2018
(5) Matija, r. 13. ožujka 1941.,
(6) Rafo, r. 13. kolovoza 1942., umro 13. siječnja 1943, (živio 5 mjeseci,)
(7) Rafael, r. 2. veljače 1944., umro 4. travnja 2004., (živio 60 godina i dva mjeseca,)
(8) Kata, r. 16. svibnja 1945.,
(9) Ivan, r. 18. travnja 1947., umro 15. rujna 1947., (živio pet mjeseci,)
(10) Dragan, r. 22. rujna 1948., umro 18. listopada 1948., (živio ni puni mjesec dana,)
(11) Ruža, r. 29. ožujka 1951., umrla 22. lipnja 1951., (živjela ni puna tri mjeseca,)
(12) Miro, r. 15. srpnja 1952., umro 9. kolovoza 1952., (živio tri i pol tjedna,)
(13) Stjepan, r. 7. srpnja 1954., umro 23. srpnja 1954., (živo samo dva tjedna,)
(14) Vlado, r. 19. svibnja 1956., umro 1. listopada 1956., (živio četiri i pol mjeseca,)
(15) Ante, r. 8. rujna 1960., umro 7. prosinca 1960., (živio tri mjeseca,)
Osmero ih je umrlo tijekom i poslije poroda, a šestero ih je još živih: Jakica, Jerko, Mila, (Mila je umrla 7 kolovoza 20018. Milan, Matija i Kaja, a Rafo je umro 2004. godine.Jerko Boban Gabrić nam kaže da je on nakon onog prvog rata za prvu Hrvatsku Državu otišao na školovanje u Ljubuški. Tamo je završio gimnaziju i upisao se u učiteljsku školu ali ju je morao brzo napustiti zbog toga što njegov ćaća Petar i stric Mate nisu bili podobni tadašnjoj vlasti. Naime, stric Mate je u to vrijeme tri godine robijao u zeničkom zatvoru. Kada je svoje odrobijao, kaže Jerko, njegov stric Mate ostao je raditi u zeničkoj željezari. On za sobom povlači Jerku u Zenicu koji tamo nastavlja školovanje i završava elektro zanat. Poslije toga odlazi 1955. u vojsku, a kada se je vratio iz vojske, stric Mate već je bio napustio Zenicu i preselio se u Veliku kod Požege. Opet stric Mate poziva Jerku u Veliku i on to prihvaća, ali tamo kao u Zenici nije bilo posla, pa odlazi u Sisak gdje se zapošljava u tamošnjoj željezari. Pune tri godine živio je u Sisku, ali onda ga zovu da se vrati u rodni kraj. Jerko se malo nećka, ali ipak poziv prihvaća. – Došla struja u Grude, a ja, Jerko, električar. Zovu me da dođem raditi u Duhansku stanicu u Grude, jer oni nisu imali električara. Prihvaćam poziv i dolazim raditi u Grude, ali ne zadugo. U to vrijeme moja braća Milan, Rafo i sestra Jakica bježe preko granice, pa mi život u rodnom kraju postaje nepodnošljiv, jer je cijela obitelj bila proglašena kao državni neprijatelj – priča Jerko Boban, Gabrić koji se u rodnom kraju oženio, dobio sina Milu i kćer Ljilju. Iz Gruda odlazi u Zagreb, gdje živi četiri godine, a potom se preseljava u Veliku kod Pežege gdje se zapošljava. Tamo se skućio. Prije 14 godina otišao je u mirovinu.Jakica Boban Poslije završene Medicinske škole u Sarajevu odlazi u Zagreb i tamo radi. Emigrira u Francusku pa u Ameriku. Kao emigrant u Francuskoj pomaže braći Milanu i Rafi da emigriraju u Francusku. Jakica se vraća iz Amerike 1971., te dolazi u Veliku. Kao medicinska sestra radi u požeškoj bolnici gdje je i zaradila mirovinu. Sada živi u Kaštel Štafiliću.
Milan Boban emigrira u Francusku 1959., ženi se s Francuzicom, ima 6 djece. Odseljava u Ameriku u prosincu 1968., a danas živi u američkoj državi Texas. https://otporas.com/
Rafo Boban emigrira u Francusku, potom odlazi u Ameriku. Ima dva sina. Nakon mirovine vraća se u Bobanovu Dragu. Nakon par mjeseci razbolijeva se i umire od moždanog udara (2004.).
Kaja Grizelj rođena Boban nakon završene škole o Požegi odlazi u Ameriku kod braće i sestre. U Americi se udaje za Antu Grizelja iz Sovića. Ima dva sina. Kupila je kuću pok. Joze Grubišića, nadimkom – Ikulova koju uređuje za svoj povratak u Bobanovu Dragu.
Mila Zorić – rođena Boban udaje se u Grude za Vladu Zorića – Keganovića, 1959., ima petero djece. https://kamenjar.com/
BRAT I SESTRE PETRA GABRIĆA, JERKINA OCA, MATE, BOBAN – GABRIĆ (1919-1966)
Poslije osnovne škole odlazi u Travnik u Franjevačku gimnaziju. Napušta je prije završetka. Nakon toga radi kao financ u Đelatovcima u Slavoniji. Drugi svjetski rat ga zatiče u Sarajevu. Ženi se Anom Zorić iz Gruda, ubrzo zatim biva zarobljen između Zidanog Mosta i Mislinje i poslan na “Križni put”. Vraća se 1946., seli se u Veliku 1954. gdje i ostaje. Njegova su djeca: Vinko, Josip, Božica. Mate umire u 46. godini života nakon prometne nezgode 1966. Supruga Ana umire 2000. godine.
Ova slika je vjenčanje naše sestre Mile u veljači 1959. Na ovoj sliki su svih četvero djećce Gabre Boban, Vuškina. S desna u kapi Petar Boban (1907-1981) naša Majka Iva/Vićeka Boban (1914-1998), sestra Mila 1938-2018) stric Mate (1919-1966), strina Ivica (1925-2010), strina Jaka (1909-1989), ćure s lijeva: brat Rafo (1944-2004), Milan, (1939-), Matija (1941-), brat Jerko (1935-), sestra Kata (1945-)
Jaka Tomić rođena Boban 1909. udana za Matu Tomića iz Tomića Briga – Posušje, 1932. nisu imali djece. Umrli.
Ivica Ćorluka rođrena Boban 1925., udana u Grude za Stjepana Ćorluku 18 veljače 1950. Odseljavaju se u Veliku na nagovor brata Mate Bobana. Imaju 6 djece, kćer Mira živi u Ausrtaliji, otac Stjepan umire 2002., sin Ante umire 2004. Ostali i sada žive u Velikoj.
Rapišina djeca Stipan, Ivan i Iva zvana Zuca Stipan zvani Rapišić, a Ivan zvani stric Rapišić (nije ima djece) Stipan Rapišić imao je: Iku, Matiju, Dinku, Vladu, Anđu i Ferdu.
Dragi stric, meni je to posebna slika- motor na slici je Horex Resident 350. Kaže Jerko da si mu ga ti kupio ali je poslan za Veliku kod pok. strica Mate jer je carina bila u Požegi, tada je on došao i preuzeo ga- ti motori su u ono vrijeme bili rijetkost i bili su jako cijenjeni-Jerko je nekoliko puta išao na relaciji Sovići-Velika, kada se doselio u Veliku zamjenio ga je za manji motor jer se za Horex teško dolazilo do dijelova- danas mu je vrijednost između 6.000-8.000 $
PICTURE OF THE MOTORCYCLE WHICH I SENT FROM PARIS IN 1961 TO BROTHER JERKA IN VELIKA, NEAR POŽEGA
Dear uncle, this is a special picture for me – the engine in the picture is a Horex Resident 350. Jerko says that you bought it for him, but it was sent to Velika to his uncle Mate because the customs was in Požega, then he came and took it over. These engines were a rarity at that time and were highly valued-Jerko went several times on the route from Sovići-Velika, when he moved to Velika he replaced it with a smaller engine because it was difficult to get parts for Horex- today its value is between $ 6,000-8,000
PHOTO DE LA MOTO QUE J’AI ENVOYÉ DE PARIS EN 1961 A MON FRÈRE JERKO A VELIKA PRÈS DE POŽEGA
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.