KRSTNI LIST OBITELJSKOG STABLA PETRA I IVE/VIĆEKE BOBAN, GABRIĆA.

Na sliki dva brata, s lijeva: Jerko i Mile Boban. Pariz, listopad 1968.

DOK SU HRVATSKE MAJKE RAĐALE 15-estero DJECE, MOGLA SE JE HRVATSKA BRANITI I ČUVATI! A DANAS???

Moj dragi nećak Vlado Boban, njegov tata a moj dragi i sada jednini živi brat Jerko Boban (1935-….

image.png


Subject:
 Dok su hrvatske Majke rađale 15 djece, mogla se je Hrvatska braniti i čuvati! A dans????

Bog! dragi svi moji,
Priloženo je dio mojeg obiteljskog stabla. Neće škoditi da se za ovo zna. Ja sam imao priliku prebrojiti žitelje Bobanove Drage dok sam ja tu živio i dok me je pamćenje još držalo. Sve sam to bio stavio na stranicu bobanova.draga.com. 2008. godine. Tada je u Bobanovoj Dragi bilo 87 domanćistava i 483 žitelja. A danas???

Iskreni pozdravi svima. Bog! Milan.VELIKA – Jerko Boban Gabrić iz Velike i njegov sin Vlado postali su naši najplodniji suradnici. Oni su nam se među prvima javili i poslali svoje obiteljske slike te požutjele slike koje su Jerko i njegova žena Iva desetljećima čuvaliu svojim albumima. No, Vlado si je dao truda, pa je zabilježio obiteljsko stablo svoje obitelji. Otac Jerko mu je ispričao da je njegov prapradjed Vuško, (Mate Boban, nadimkom Vuško, umro 1906. mo. Milan.) kojemu ne zna ime nego samo nadimak, otac njegova pradjeda Gabre od kojega je nastala loza Gabrića. Vuško je bio brat Rapiši, od kojega je nastala loza Rapišića. Gabro Vuškin imao je dva sina, Petra i Matu te dvije kćeri Jaku i Ivicu. Najstariji Gabrin sin Petar Gabrić (1907-1981) i njegova žena (Iva, zvana i poznata Vićeka, mo. Milan.) imali su 15-ero djece.

(1) Jaka, r. 21. srpnja 1934.,
(2) Jerko, r. 7. rujna 1935.,
(3) Mila, r. 16. veljače 1938., umrla 7 kolovoza 2018

(4) Mile, r. 21. kolovoza 1939., (uistinu ja sam rođen uoči Velike Gospe 14. 8. 1939., kako mi ja Mater pričala, mo: Milan.)
(5) Matija, r. 13. ožujka 1941.,
(6) Rafo, r. 13. kolovoza 1942., umro 13. siječnja 1943, (živio 5 mjeseci,)
(7) Rafael, r. 2. veljače 1944., umro 4. travnja 2004., (živio 60 godina i dva mjeseca,)
(8) Kata, r. 16. svibnja 1945.,
(9) Ivan, r. 18. travnja 1947., umro 15. rujna 1947., (živio pet mjeseci,)
(10) Dragan, r. 22. rujna 1948., umro 18. listopada 1948., (živio ni puni mjesec dana,)
(11) Ruža, r. 29. ožujka 1951., umrla 22. lipnja 1951., (živjela ni puna tri mjeseca,)
(12) Miro, r. 15. srpnja 1952., umro 9. kolovoza 1952., (živio tri i pol tjedna,)
(13) Stjepan, r. 7. srpnja 1954., umro 23. srpnja 1954., (živo samo dva tjedna,)
(14) Vlado, r. 19. svibnja 1956., umro 1. listopada 1956., (živio četiri i pol mjeseca,)
(15) Ante, r. 8. rujna 1960., umro 7. prosinca 1960., (živio tri mjeseca,)

Osmero ih je umrlo tijekom i poslije poroda, a šestero ih je još živih: Jakica, Jerko, Mila, (Mila je umrla 7 kolovoza 20018. Milan, Matija i Kaja, a Rafo je umro 2004. godine.Jerko Boban Gabrić nam kaže da je on nakon onog prvog rata za prvu Hrvatsku Državu otišao na školovanje u Ljubuški. Tamo je završio gimnaziju i upisao se u učiteljsku školu ali ju je morao brzo napustiti zbog toga što njegov ćaća Petar i stric Mate nisu bili podobni tadašnjoj vlasti. Naime, stric Mate je u to vrijeme tri godine robijao u zeničkom zatvoru. Kada je svoje odrobijao, kaže Jerko, njegov stric Mate ostao je raditi u zeničkoj željezari. On za sobom povlači Jerku u Zenicu koji tamo nastavlja školovanje i završava elektro zanat. Poslije toga odlazi 1955. u vojsku, a kada se je vratio iz vojske, stric Mate već je bio napustio Zenicu i preselio se u Veliku kod Požege. Opet stric Mate poziva Jerku u Veliku i on to prihvaća, ali tamo kao u Zenici nije bilo posla, pa odlazi u Sisak gdje se zapošljava u tamošnjoj željezari. Pune tri godine živio je u Sisku, ali onda ga zovu da se vrati u rodni kraj. Jerko se malo nećka, ali ipak poziv prihvaća. – Došla struja u Grude, a ja, Jerko, električar. Zovu me da dođem raditi u Duhansku stanicu u Grude, jer oni nisu imali električara. Prihvaćam poziv i dolazim raditi u Grude, ali ne zadugo. U to vrijeme moja braća Milan, Rafo i sestra Jakica bježe preko granice, pa mi život u rodnom kraju postaje nepodnošljiv, jer je cijela obitelj bila proglašena kao državni neprijatelj – priča Jerko Boban, Gabrić koji se u rodnom kraju oženio, dobio sina Milu i kćer Ljilju. Iz Gruda odlazi u Zagreb, gdje živi četiri godine, a potom se preseljava u Veliku kod Pežege gdje se zapošljava. Tamo se skućio. Prije 14 godina otišao je u mirovinu.Jakica Boban Poslije završene Medicinske škole u Sarajevu odlazi u Zagreb i tamo radi. Emigrira u Francusku pa u Ameriku. Kao emigrant u Francuskoj pomaže braći Milanu i Rafi da emigriraju u Francusku. Jakica se vraća iz Amerike 1971., te dolazi u Veliku. Kao medicinska sestra radi u požeškoj bolnici gdje je i zaradila mirovinu. Sada živi u Kaštel Štafiliću.

Milan Boban
 emigrira u Francusku 1959., ženi se s Francuzicom, ima 6 djece. Odseljava u Ameriku u prosincu 1968., a danas živi u američkoj državi Texas. https://otporas.com/hrvatsko-francusko-vjencanje-parizu-31-srpnja-1965-2/ 

 

Rafo Boban emigrira u Francusku, potom odlazi u Ameriku. Ima dva sina. Nakon mirovine vraća se u Bobanovu Dragu. Nakon par mjeseci razbolijeva se i umire od moždanog udara (2004.).

Kaja Grizelj rođena Boban nakon završene škole o Požegi odlazi u Ameriku kod braće i sestre. U Americi se udaje za Antu Grizelja iz Sovića. Ima dva sina. Kupila je kuću pok. Joze Grubišića, nadimkom – Ikulova koju uređuje za svoj povratak u Bobanovu Dragu.

Mila Zorić – rođena Boban udaje se u Grude za Vladu Zorića – Keganovića, 1959., ima petero djece. https://kamenjar.com/preminula-je-sestra-nasega-suradnika-mila-zoric/ Matija Bošnjak rođena Boban udaje se za Vencu Bošnjaka Ćipukina 1965., ima dvoje djece. Radili jedno vrijeme u Njemačkoj te se vraćaju u Bošnjake. Suprug Venco umro je 2003. Prilažem slike iz 1999. godine sedmero (7) tada živih naših roditelja.

Obiteljska slika Petra i Ive/Vićeke Boban Gabrića
image.png

BRAT I SESTRE PETRA GABRIĆA, JERKINA OCA, MATE, BOBAN – GABRIĆ (1919-1966)
Poslije osnovne škole odlazi u Travnik u Franjevačku gimnaziju. Napušta je prije završetka. Nakon toga radi kao financ u Đelatovcima u Slavoniji. Drugi svjetski rat ga zatiče u Sarajevu. Ženi se Anom Zorić iz Gruda, ubrzo zatim biva zarobljen između Zidanog Mosta i Mislinje i poslan na “Križni put”. Vraća se 1946., seli se u Veliku 1954. gdje i ostaje. Njegova su djeca: Vinko, Josip, Božica. Mate umire u 46. godini života nakon prometne nezgode 1966. Supruga Ana umire 2000. godine.

image.png
Ova slika je vjenčanje naše sestre Mile u veljači 1959. Na ovoj sliki su svih četvero djećce Gabre Boban, Vuškina. S desna u kapi Petar Boban (1907-1981) naša Majka Iva/Vićeka Boban (1914-1998), sestra Mila 1938-2018) stric Mate (1919-1966), strina Ivica (1925-2010), strina Jaka (1909-1989), ćure s lijeva: brat Rafo (1944-2004), Milan, (1939-), Matija (1941-), brat Jerko (1935-), sestra Kata (1945-)
 

Jaka Tomić rođena Boban 1909. udana za Matu Tomića iz Tomića Briga – Posušje, 1932. nisu imali djece. Umrli.

Ivica Ćorluka rođrena Boban 1925., udana u Grude za Stjepana Ćorluku 18 veljače 1950. Odseljavaju se u Veliku na nagovor brata Mate Bobana. Imaju 6 djece, kćer Mira živi u Ausrtaliji, otac Stjepan umire 2002., sin Ante umire 2004. Ostali i sada žive u Velikoj.

Rapišina djeca Stipan, Ivan i Iva zvana Zuca Stipan zvani Rapišić, a Ivan zvani stric Rapišić (nije ima djece) Stipan Rapišić imao je: Iku, Matiju, Dinku, Vladu, Anđu i Ferdu.

SLIKA MOTORA KOJEG SAM JA IZ PARIZA 1961. GODINE POSLAO BRATU JERKI U VELIKU KOD POŽEGE.

image.png

image.png

Na sliki se vidi upravo kamenom ziđana i crijepom pokrivena dovršena kuća koncem 1960. godine. Pred kućom na sliki se vide:
Otac Petar (1907-1981) na biciklu, brat Rafo (1944.2004) drži pule a sestra Kata na konju imenom Lisac, pozadi brat Jerko i supruga mu Iva na motoru, i sestra Matija lijevo, po zadi, ljetne godine 1961.
Prilažem pismo kojeg mi je danas, ponedjeljak 14 prosinca 2020. uz ovu sliku poslao moj nećak Vlado, sin mojeg brata Jerke. Po sadržaju pisma sam uočio sam da pamćenje mojeg brata Jerko još uvijek dobro služi; jer je uistinu sve tako bilo. Ja ću samo još nadodati to da sam ja radio u tvornici automobila CITROEN u Parizu, na Metrovu Balard-u. Tu je s menom radio jedan Mate Erdelić, ili Herdelić, Hrvat iz Vojvodine njemačkog podrijetla. Bili smo dobri prijatelji a ponajviše iz hrvatstva. U mnogobrojnim našim razgovorima izrazio sam želju da bih želio poslati jedan poklon bratu Jerki, neku francuske proizvodnje Vespu, našto mi je on rekao da bi bolje bilo poslati poklon bratu motor njemačke proizvodnje. On mi je savjetovao tu marku koju je dolje niže opisao moj nećak Vlado. Pročitajte što je on napisao i sve će Vam biti jasno.
Veliki pozdrav svima, brat i stric Milan.

Dragi stric, meni je to posebna slika- motor na slici je Horex Resident 350. Kaže Jerko da si mu ga ti kupio ali je poslan za Veliku kod pok. strica Mate jer je carina bila u Požegi, tada je on došao i preuzeo ga- ti motori su u ono vrijeme bili rijetkost i bili su jako cijenjeni-Jerko je nekoliko puta išao na relaciji Sovići-Velika, kada se doselio u Veliku zamjenio ga je za manji motor jer se za Horex teško dolazilo do dijelova- danas mu je vrijednost između 6.000-8.000 $

 
                                       Tranlated in english

PICTURE OF THE MOTORCYCLE WHICH I SENT FROM PARIS IN 1961 TO BROTHER JERKA IN VELIKA, NEAR POŽEGA

image.png

image.png

The picture shows a stone build house and covered with tiles at the end of 1960. In front of the house in the picture you can see:
Father Petar (1907-1981) on a bicycle, brother Rafo (1944.2004) holding a foal (baby donkey) and sister Kata on a horse back named Lisac, behind him brother Jerko and his wife Iva on a motorcycle, and sister Matija on the left, in the back, in the summer of 1961.
I enclose a letter sent to me today, Monday, December 14, 2020, with this picture FROM my nephew Vlado, the son of my brother Jerko. From the contents of the letter I noticed that the memory of my brother Jerko still serves well; for indeed all was so. I will just add that I worked at the CITROEN car factory in Paris, at Metro’s Ballard. Mate Erdelić, or Herdelić, a Croat from Vojvodina of German origin, worked with me there. We were good friends, mostly from Croatian side. In many of our conversations, I expressed a wish that I would like to send a gift to my brother Jerko, a French-made Vespa, when he told me that it would be better to send a gift to my brother with a German-made engine. He advised me that brand which my nephew Vlado described below. Read what he wrote and everything will be clear to you.
Greetings to all, brother and uncle Milan.

Dear uncle, this is a special picture for me – the engine in the picture is a Horex Resident 350. Jerko says that you bought it for him, but it was sent to Velika to his uncle Mate because the customs was in Požega, then he came and took it over. These engines were a rarity at that time and were highly valued-Jerko went several times on the route from Sovići-Velika, when he moved to Velika he replaced it with a smaller engine because it was difficult to get parts for Horex- today its value is between $ 6,000-8,000

                                    Traduit en francais

 PHOTO DE LA MOTO QUE J’AI ENVOYÉ DE PARIS EN 1961 A MON FRÈRE JERKO A VELIKA PRÈS DE POŽEGA

image.png

La photo et presque identique a l’original

image.png

La photo montre une maison construite en pierre et couverte de tuiles à la fin de 1960. En face de la maison sur la photo, vous pouvez voir: notre  père Petar (1907-1981) en bicyclette, le frère Rafo (1944-2004) tenant une petite poulette et notre sœur Kata sur un cheval nommé Lisac, derrière lui le frère Jerko et sa femme Iva à moto, et la sœur Matija à gauche, à l’arrière, en l’été 1961.
Je joins une lettre qui m’est adressée aujourd’hui, le lundi 14 décembre 2020, avec cette photo de mon neveu Vlado, le fils de mon frère Jerka. Par le contenu de la lettre, j’ai remarqué que la mémoire de mon frère Jerko sert toujours tres bien; car en effet tout était ainsi. J’ajouterai simplement que j’ai travaillé à l’usine automobile de CITROEN à Paris, au métro Ballard. Mate Erdelić, ou Herdelić, un Croate de Voïvodine d’origine allemande, a travaillé avec moi là-bas. Nous étions de bons amis, principalement de Croatie. Dans beaucoup de nos conversations, j’ai exprimé le souhait que je souhaite envoyer un cadeau à mon frère Jerko, une Vespa de la fabrication française, lorsqu’il m’a dit qu’il serait préférable d’envoyer un cadeau à mon frère avec un moteur de la fabrication allemande. Il m’a conseillé cette marque que mon neveu Vlado a décrite ci-dessous. Lisez ce qu’il a écrit et tout sera clair pour vous.
Salutations à tous, frère et oncle Milan.
Cher oncle, c’est une photo spéciale pour moi – le moteur sur la photo est un Horex Resident 350. Jerko dit que vous l’avez acheté pour lui, mais il a été envoyé à Velika a son oncle Mate parce que la douane était à Požega, puis il est venu et l’a repris. Ces moteurs étaient rares à l’époque et étaient très appréciés – Jerko est allé plusieurs fois sur la route Sovići-Velika, quand il a déménagé à Velika, il l’a remplacé par un moteur plus petit car il était difficile d’obtenir des pièces pour Horex – aujourd’hui, sa valeur est comprise entre 6 000 à 8 000 USDReply


Komentari

12 komentara na “KRSTNI LIST OBITELJSKOG STABLA PETRA I IVE/VIĆEKE BOBAN, GABRIĆA.”

  1. Looking forward to reading more. Great blog.Really thank you! Great.

  2. Stunning quest there. What happened after? Good luck!

  3. I do consider all of the ideas you’ve introduced for
    your post. They are very convincing and will definitely work.
    Still, the posts are very quick for beginners. May just you
    please extend them a bit from subsequent time?
    Thank you for the post.

  4. bookmarked!!, I like your site!

  5. Very soon this website will be famous among all blog
    viewers, due to it’s fastidious posts

  6. Hey I know this is off topic but I was wondering if you knew of any
    widgets I could add to my blog that automatically tweet
    my newest twitter updates. I’ve been looking for a plug-in like this for quite some time and
    was hoping maybe you would have some experience with something like this.

    Please let me know if you run into anything. I truly enjoy reading
    your blog and I look forward to your new updates.

  7. Remarkable! Its genuinely awesome post, I have got much
    clear idea regarding from this piece of writing.

  8. I really like your blog.. very nice colors & theme.
    Did you design this website yourself or did you hire someone to do it for you?
    Plz answer back as I’m looking to create my own blog
    and would like to find out where u got this from.

    kudos

  9. Hey There. I discovered your weblog the usage of msn. That
    is a very smartly written article. I will make sure to bookmark it and return to
    learn extra of your useful info. Thank you for
    the post. I’ll certainly return.

  10. Quality content is the secret to interest the visitors to visit the web site,
    that’s what this web page is providing.

  11. This website truly has all the info I wanted concerning this subject and didn’t know
    who to ask.

  12. I just like the helpful information you supply to your articles.
    I’ll bookmark your blog and check again here regularly. I’m fairly certain I will be informed plenty of new
    stuff right right here! Best of luck for the following!

Odgovori