KRIVO DRVO SLOMI A NE ISPRAVI, MOGLO BI SE REĆI ZA ONE O KOJIMA DR. T. DRAGUN OVDJE PIŠE

(Uljudno molim čitatelje da otvore priloženu poveznicu te pročitaju sadržaj iste. Autor sadržaja je dr. Tomislav Dragun. Koliko god je ovo korisno i potrebno pročitati, još bi bilo korisnije dati i osobno mišljenje sadržaja ovog opisa. Mile Boban, Otporaš.)

https://riportal.net.hr/tko-vikne-za-dom-spremni-ovom-covjeku-mora-platiti-1000-kuna-zastitio-je-uzvik-i-naplacuje-jednokratno-koris

PROMIČBENE LAŽI ZORANA MILANOVIĆA

dr. sc. Tomislav Dragun (pripremljeno za “Glasnik Hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 136, 8. listopada 2020.)

Zoran Milanović je fin gospodin. “Lepo vaspitan”. Ali, ipak, kad to od njega traži Partija, lako mu se omaknu laži.

Tako je danas (19.9.2020.) u Podgariću doslovno izjavio:

“Istaknuo je i kako antifašizam nije slučajno uvršten u Ustav. – Ustav je akt političke volje i svijesti čitave politike, a 1990. godine nije bilo nikakve dileme oko toga hoće li antifašizam ući u Ustav. Antifašizam je dio Ustava, a nije pao s kruške, tako da je svako negiranje antifašizma 30 godina kasnije jednostavno komično.”

Ljudi moji, je li to moguće?

Kao prvo:

Antifašizam nije pojava, nego je pojam. On ništa sadržajno ne potvrđuje, nego samo kazuje da je navodno protiv nečega, a što bi trebalo tek biti nešto. Antifašizam se, zapravo, u hrvatskom jeziku prevodi kao gotovanstvo, usmjerenost na “život bez žuljeva“, odnosno kako bi se srbski reklo “doći do leba bez motike“, “džabalebaluk“.

Kao drugo:

U Ustavu Republike Hrvatske nitko razuman 1991. nije htio imati posla s nekakvim antifašizmom, nego ga je skrivečki i bez ikakve pravne osnove u nj ugurao Vladimir Šeks, a s ciljem eliminacije iz društvenog, državnog i gospodarskog života Republike Hrvatske časnih hrvatskih nacionalista, a što se drugovi Perkovićevci nikako ne bi mogli provesti u poštenom natjecanju.

Kao treće:

U Ustavu Republike Hrvatske ne rabi se za definiranje bilo čega riječ antifašizam, nego priručno izmišljena kovanica: ZAVNOH. Taj pak navodni ZAVNOH nikada nije postojao, nego se je (ako uopće je) koji put radilo o slučajnom skupu (neidentificiranih) ljudi bez ikakvih državotvornih ovlasti, a po sve po inspiraciji neizabranih drugova iz CK Komunističke Partije Jugoslavije.

Kao četvrto:

Odluke koje je navodno donio taj nepostojeći ZAVNOH, ako bi one po Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku i mogle išta značiti, nikada nisu uredovno (službeno) objavljene (s rednim brojem i nadnevkom – kako to radi “vasceli civilizovan svet”), kako bi mogle imati zakonsku moć od određenog trenutka.

Kao peto:

AVNOJ, iz čijih odluka slijedi ZAVNOH (a što ničim nije potvrđeno), 29. studenog 1943. nije bio tijelo Nezavisne Države Hrvatske, niti organ Kraljevine Jugoslavije. Uz to, nije (a nije niti mogao) raspravljao o bilo kakvim (a da se i ne govori o državnim) granicama.

Gospodine Milanoviću, budite frajer, ako se već želite tako napuhavati, ali nemojte se bildati kojekakvim (“prevaziđenim”) lažima!

dr. sc. Tomislav Dragun

P.S.

Ne volimo raditi nikome iza leđa, pa ćemo “Glasnik Hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 136 (u tiskopisu) poslati Zoranu Milanoviću na adresu radnog mjesta, jer nam njegov kućni boravak nije poznat.