KNJIŽICA “HRVATSKO ANTUNOVO” PISANA NA ANTUNOVO 13 LIPNJA 1951. POGLAVLJE 3 (6)

KNJIŽICA “HRVATSKO ANTUNOVO” PISANA NA ANTUNOVO 13 LIPNJA 1951. POGLAVLJE 3 (6)

Kako smo rekli, Perčec je bio na početku pred tobom, kasnije si ga priznavao  za “jednog od dva vodje”, za “ravnopravnog suradnika”, a onda polako odbacio na niže: “prvi suborac”, “suborac” “jedan od Pavelićebih pomoćnika”, a onda još dublje: “jedan od suradnika”, – da na koncu bude odgurnut sasvim u pozadinu, kod čega si ga učinio materijalno ovisnim o sebi, o svojoj “milosti”, i tako ga dobio posve u svoje šape. Osnovao je logor na Panka Puszti, nu i taj si mu na kraju oduzeo i dao Servatzyu. (Prilažem poveznicu “Nepoznata Strana Janka Puste….” koje je sadržaj malo podug za pročitati ali i vrlo povijestan glede Perčeca, Janka Puste…it. Mo, Otporaš.) https://otporas.com/nepoznata-strana-janka-puste-pobocnik-laslo-jure-francetic-na-janka-pusti/ Kada smo mi, mladi ustaše, došli u emigraciju, čuli smo svagdje govoriti: “Perčec i Pavelić”, ali ti si ga uspio podpuno eliminirati iz političkog života još prije nego što je izbila afera Jelke Pogorelec – to je bila samo izlika, jer znademo da je jugoslavenski policijski izaslanik u Beču Milićević, (Vladeta, mo. Otporaš.) Jelku tek kasnije pridobio. “Premjestio” si Perčeca iz Madjarske u Italiju, ali ga je putem “pojeo mrak”! Govorio si o njemu kao o propalici i fukari, izmislio da je postao “engleski špijun” itd. Ako je to bila istina – kako to, da se ni za NDH nisi usudio razjasniti stvar?

Tako ti je sretno uspjelo da se riešiš prvog konkurenta unutar samih ustaških redova. Nu ti nisi spavao: ubrzo se iztaknuo dr. B. Jelić kao sposoban i vriedan suradnik i organizator. političar, koji bi doista mislio na probitke naroda, bio bi sretan da ima što vrednije suradnike. Ti si u svakom, koji bi pokazao neke sposobnosti, odmah njušio suparnika, pogotovu ako je čovjek mislio svojom glavom. Još davno prije nego što se Branko počeo protiviti tvojem služanjskom povezivanju s Talijanima, ti si mu bacio klipove pod noge i prietio osobno. Sjećaš li se podle “afere”, koju si na Liparima izazvao protiv Jelića? Iza zapećka držao si u rukama sve niti i intrige protiv njega, ali si se čuvao da suviše javno iztupiš. Nu zar misliš da nismo ispitali stvar? Svrha ti je bila da onemogućiš Jelića i da ga podciniš, kod čega ti nije smetalo što baš Jeliću imadeš zahvaliti dobru organizaciju medju izseljenicima u Americi. Jelić te je priznavao za “Poglavnika”, ali iz načelnih razloga nije htio položiti zakletvu nikome, pa ni tebi. Izpravno!, – jer on je radio za Hrvatsku, a nije se trebao vezati za tebe! Jelić je ilegalno bio interniran od Talijana na Liparima i tražio da ode, ali si ti sprečavao stvar, tako da je Jelić morao čak štrajkovati gladju. tada si ti “podmetnuo” Vilka Pećnikara – koji ti je onda vjerovao – koji je bilježio razgovore i dostavljao ih tebi, Budaku, babiću i Hraniloviću. Perfidno je bilo, kako si obmamio Budaka i uvjerio ga o “posebnim Jelićevim nakanama”, a s druge strane da Jeliću Budaka gurneš kao protivnika, dok sam ostaješ otraga. Nakon što je Jeliću ipak uspijelo da ode s Lipara i kako ljude nisu mogle uvjeriti tvoje klevete protiv njega, uprilišio si istragu. (Nastojim prepisti doslovno bez prekidanja paragrafa koja su ponekad i dugački. Također, čitajući ovaj paragraf dolazim do zaključka da pisac ove brošurice od 57 stranica nije neki “izgubljeni lutalica”, nego neki poznavalac početka početaka ustaškog pokreta, Janka Puste, Lipara, Jelića, Budaka, Servazyja i drugih prvaka početka početaka ustaškog pokreta. Mo. Mile Boban, Otporaš.

Kad te je Jelić prozreo i govorio da si talijanski plaćenik i izdajnik, koji je prodao Dalmaciju, (ovo je već jugoslavenska promidžba kojom su Beograd, Tito i KPJ hrvatima prali mozak da je Poglavnik prodao Dalmaciju a da nikada nisu iznijeli ček ili iznos novca te prodaje, mo. Otporaš.) ti si izkoristio obazrivost jelićevu – koji to, zbog “hrvatskih interesa”, nije htio iznijeti pred širi krug – da ga prikažeš pustolovom, čovjekom, koji se prikazuje “potomkom hrvatskih kraljeva”, kome je samo do vlastitih ciljeva, do vlasti itd.

na početku rata jelić je bio na putu iz Amerike u domovinu, ali su ga Englezi skinuli s broda. Kasnije su nudili njegovu zamjenu, ali si to ti odklonio. Branko Jelić bi sa svojim znanjem, izkustvom i vezama mogao samo koristiti u NDH ali, razumljivo je, ti nisi bio lud da si na vrat natovariš takovog konkurenta, kojeg si se tako sretno jednom riešio.

Zanimljiv je tvoj odnos s dr. Artukovićem. Za javnost on slovi kao jedan od tvojih “najpouzdanijih suradnika” i sad komunističke krvopije našoj zemlji traže njegovo izručenje – baš na tom temelju. (Jugoslavennski poslanik za Ameriku Karadžole je u travnju 1951. godine podnio tužbu protiv dra. Andrije Artukovića za izručenje Jugoslaviji. Prilažem poveznicu kao i sliku knjige koju je dr. Tomislav Jonjić koristio i gdje se mogu mnogi podatci o tome pronaći. Mo. Otporaš.)

WHITE PAPER ON DR. ANDRIJA ARTUKOVIĆ – BIJELA KNJIGA O DR. A. ARTUKOVIĆU

https://www.tomislavjonjic.iz.hr/V_10_artukovic.html Nu evo, kakav vam je odnos: dr. Artuković je, kao mladi odvjetnik u Gospiću, bezplatno branio mnoge proganjane Hrvate i bio obljubljen u Lici. Tada je on svakako vjerovao u tebe, Ante Paveliću, i bio jedna od tvojih najboljih veza u domovini. Kad je tebi trebao lički ustanak, ti si angažirao Došena, Artukovića i Jucu Rukavinu i kod toga ih obmamljivao da se radi za sada samo o obćim pripremama, o početku širokog povezivanja povezivanja naroda za organiziran pokret u cieloj zemlji, – a zatim si iaz njihovih ledjiju izdao nalog za akciju, iznenadnu i nepripremljenu. Jer ti si trebao žrtava, ti si htio da ih što više strada! Juco uobće ništa nije doznao te je pao u ruke policije i bio teško mučen, dok su Došen i Artuković u posljednjem momentu saznali za izvršen napad u Brušanima te uspjeli umaknuti u Zadar. (Što pisac ove brošure nije htio, rekao bih namjerno spomenuti je to: da je ustaški pokret bio pokret vojničke naravi a sve vojne stvari se ne stavljaju na jarbol za pregled tako da ih svak može vidjeti, mo. Otporaš.) U tom času dr. Artuković te je progledao, nu on si je bio sviestan da se nalazi u tvojim šapama te je smatrao pametnijim za sebe da šuti, da i on tebe pokuša obmaniti, da radije primakne svoj mali lončić vatri, na kojoj si ti kuhao večeru za sebe…Dr. Artuković je, vrlo vjerojatno, jedini čovjek koji te je u tom času prozreo i koji te je kasnije dosljedno varao – ti si bio uviek u sumnji, ali si kolebao i nisi znao pravo kako stojiš s njime…

Nastavlja se.