KNJIŽICA “HRVATSKO ANTUNOVO” PISANA NA ANTUNOVO 13 LIPNJA 1951. (3)

     Bojao si se “mudrijaša” – a i danas sigurno misliš, da su te samo “mudrijaši” prozreli. Nu ne, – nisu te progledali samo “mudrijaši” nego svi čestiti Hrvati. Da budeš doista onakav, kakvim si se pričinjao, ti bi trebao biti draugačiji čovjek! “U vatri se zlato kuša” – u vulkanima medju kojima smo živjeli, buknula je vatra i strgla s tvog istinskog lika masku, pokazala te u svojoj golotinji. U svom romanu “Na vulkanima” Budak je predvidio: “Ništa se ne bojte i ne uplašite se, kada se otvore nebesa i zemlja…Bit će strašno za ljudsko poimanje, no tako mora biti…” (ll, 263). Nu ti si se uplašio – i to toliko, da ti je pala maska s lica! I evo: tako su te i posljednji mogi progledati.

     Nakon Bleiburga trebalo ti je dulje vremena dok opet smjestiš masku na svoju obrazinu – ali gle: sada više ne uspievaju tvoji izkusni trikovi; Svak te je već pročitao, osim ološa. A ološ i spada tebi! Znaj: mi smo te prozreli kada smo uvidjeli da se tvoja djela ne slažu s riečima, kada si ti sam skinuo krabulju, u koju si se zakukuljio. Sada već svi znaju tko si.

     Nu nekad smo ti nasjedali! Kratko vrieme nakon što si došao u Zagreb održao si govor u kojem si rekao: “…sad treba spasiti narodnu kuću od nepriajtelja i odvratiti opasnost glada od naroda. Sve drugo će usliediti kasnije…” Na ta si način riečima koje su moge zvučiti razumno, htio opravdati izvanredne ovlasti, koje si sebo samovlasno prisvojio. Nu ti si narodnu kuću “branio” na taj način, što si razdavao tudjinu hrvatske zemlje, što si sam navukao na vrat neprijatelje diljem svieta, što si izazvao rat sviju proti sviju, što si naše momke silio na službu tudjimu; dok si se za prehranu naroda brinuo na taj način, što si nas izvrgnuo njemačkoj i talijanskoj pljački, što si porazdielio opljačkano najgorim gavanima koje je naš narod ikada vidio – a od sviju pijavica, koje su pile narodnu krv, ti si bio najgori! Zasjeo si na grbaču naroda i pokazao da si baš ti onaj, koji “nema srdca za narod”.

    O da smo mi već tada mogli shvatiti kakav se lik krije iz tvoje maske! Tada bi nam bilo uštedjeno, da i mi i čitav narod budemo razapeti na križ! Nu duboka je simbolika u Kristovom razapnuću, – ocrtana je i sudbina pojedinaca i naroda.

    Ti si narod strovalio u najveću katastrofu naše povijesti. Razapeo si ga na križ, ali to neće biti njegova propast – tačeka samo tebe! – nego put do uzkrsnuća i preporoda. Ukloni se stoga s puta hrvatskog naroda, Ante Paveliću, i ne obmamljuj se mišlju da u ovoj našoj bezimenoj tragediji može još išta značiti gluma pokvarena himbenjaka!

 DRUGO POGLAVLJE (ll). ZAR SE TI, ANTE PAVELIĆU, BORIŠ ZA HRVATSKI NAROD I NJEGOVA PRAVA?

                          “U ovom času jedino je obećanje, da

                       će hrvatski narod u Nezavisnoj Državi

                       Hrvatskoj biti svoj gospodar, gospodar

                       svoje sudbine, i da će državna vlast biti

                       njegova i njemu služiti.”

                              (Pavelić nakon osnutka NDH)

     Ako si doista kanio priznati hrvatskom narodu vrhovnička prava, zar mu nisi najprije trebao dozvoliti da provede slobodne izbore, da potvrdi odluku o kidanju s Jugoslavijom, da izabere narodne zastupnika koji će donieti ustav, odlučiti o državnom obliku, odrediti tko će biti predsjednik suvereniteta i tko će obrazovati vladu? Tako bi bar radio čovjek, koji ozbiljno misli ono – što si ti samo govorio. A najludja je kod toga činjenica, što si na taj način propustio priliku da dobiješ povjerenje naroda, legitimaciju pred cielim svietom, koju bi tada  – o tome ne može biti sumnje – dobio od ogromne većine naroda. Jer narod te tada još nije progledao! Nu ti si sam poznavao svoju dušu i svoje nakane prema narodu – i stoga si se bojao, da te već netko nije prozreo.

     Strepio si pred time i za budućnost pa stoga nisi htio da ti “netko veže ruke”. Zato si bacio klipove pod noge onima, koji su htjeli stvoriti zakoniti okvir države: dr. Zanić imao je već unatrag nekoliko godina brižljivo pripremljene i stručno izradjene zakone i pravilnike, kojima bi se život nove države uredio na demokratskim načelima; prof. I. Oršanić imao je planove za državu korporativnog tipa. (Dok ovo prepisujem pade mi na pamet da je prof. Ivan Oršanić upravo te godine 1951. napustio Poglavnika i osnovao svoju vlastitu stranku “Hrvatska Republikanska Stranka, HRS, a ova knjižica je pisana te iste godine. Sada se postavlja ozbiljno pitanje da li je taj anonimni pisac ove knjižice pripadao osnivateljima HRS gosp. Ivana Oršanića? Mo. Mile Boban, Otporaš.)

     Prvoga si postavio za predsjednika “Zakonodavnog odbora” – ali bez mogućnosti rada, nu kasnije smjestio na manje opasno mjesto predsjednika Crvenog križa. Potonjega si odgurnuo u “promičbu” a zatim još dalje: u ustašku mladež. (Eurika! Tu smo. Poznato je da je prof. Ivan Oršanić bio zadužen za promidžbu i za ustašku mladež. Mo. Otporaš.) A sam si uzurpirao pravo da odredjuješ što zaželiš: 15. svibnja 1941. izdao si zakonsku odredbu o kruno Zvonimirovoj, kao formalnom nosiocu hrvatskog suvereniteta. Svega 3 dana kasnije ponudio si hrvatsku krunu tudjinu, pa je talijanksi kralj designirao vojvodu Aimone od Spoletta. Kasnije si “razriešio dužnosti designiranog kralja” i u jednom govoru spomenuo Hrvatsku kao “republiku”. Izprva si samo bio predsjednik vlade – a i sad to činiš u emigraciji. Nu tko te je ovlasio da jednog dana uzpostavljaš kraljevinu, drugog republiku i da sam sebe postavljaš za suverena? Zar narod? Onda, kad ti je još vjerovao, nisi se usudio da ga pitaš, a kamoli kasnije. Ti si to opravdavao “potrebama revolucije” i ratnim vremenima, nu izbori su god. 1941 bili mogući, a ako su vremena bila sudbonosna – tim prije je sam narod trebao odulčiti. Makar si shvaćao što znači izražena volja naroda – ti si uskratio narodu temeljna prava, jer si ih pridržao za sebe sama.

Nastavlja se sa opisom (4)

Mile Boban, Otporaš.

               MILE CROATIA BOBAN SLUŽBENO U TIMU “TRUMP – PENCE 2020”