Ivica Ivo Josipović: Suvremena Hrvatska – Metodologija istraživanja društva i države

Bez uključivanja iseljenih Hrvata Hrvatska će i dalje tonuti

Ovih dana iz tiska je izišla knjiga hrvatskoga politologa iz Melbournea u Australiji Ivice Ive Josipovića Suvremena Hrvatska – Metodologija istraživanja društva i države u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Tkanica, d.o.o. Radi se o znanstvenom djelu od 438 stranica u kojem autor, kroz politološko istraživanje, odnosno metodološki pristup politološkoj analizi obnove hrvatske državnosti od 1990. godine, analizira današnje stanje i kako se u budućnosti treba postaviti prema raznim oblicima ugroze hrvatske države i unutarnjega državnog ustroja.

Prošla su tri desetljeća od obnove hrvatske državnosti. Cijelo to, povijesno gledano kratko vremensko razdoblje, obilježeno je brojnim političkim događanjima koja su utjecala i dalje utječu na sve pripadnike hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i diljem svijeta. Za takvo turbulentno stanje hrvatske države i hrvatskoga društva ima više razloga i objašnjenja. Prvenstveni razlog što je sama obnova državnosti popraćena srpsko-crnogorskom agresijom na Hrvatsku koja je godinama trajala i završila tzv. mirnom reintegracijom Hrvatskoga Podunavlja 15. siječnja 1998. godine. Iza rata ostale su brojne ljudske žrtve, a država je bila gospodarski razorena na njezinim rubnim dijelovima. Nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika obnovljene hrvatske države, Franje Tuđmana, vlast je preuzela stara jugoslavenska i udbaško-kosovska struja i u većem ili manjem obimu Hrvatskom vlada zadnja dva desetljeća.

Osim razaranja hrvatske države i hrvatskoga društva iznutra, Hrvatska se već više od dva desetljeća prikriveno i otvoreno razara i izvana, čime je postala žrtva u međuvremenu narasle globalizacijske opasnosti koja ima za cilj uništiti nacionalne države, tradicionalne prirodne oblike obitelji i društva u cjelini, a posebice hrvatske povijesne kršćanske korijene. I tu se je hrvatska država našla u procijepu i dvojbi, u bijegu s Balkana, kojemu nikada nije pripadala niti zemljopisno, a niti civilizacijski, pa se je morala vratiti zapadnomu civilizacijskom krugu, a to je u ovome slučaju bila tadašnja Europska zajednica, a sadašnja Europska unija. Budući je EU gospodarski i politički savez s jedinstvenom vladom, a ujedno i iznadnacionalna zajednica samo na papiru ravnopravnih država članica, svojim ulaskom u Uniju prije osam godina Hrvatska je samim priključenjem izgubila i svake godine gubi sve više svoga suvereniteta, tako da neki analitičari opravdano postavljaju pitanje je li nam to trebalo?

Ove i brojne druge dvojbe u ovoj obimnoj i nadasve vrijednoj knjizi iznosi Ivica Ivo Josipović. Moto Josipovićeve knjige je politološko istraživanje odnosno metodološki pristup politološkoj analizi obnove hrvatske državnosti od 1990. godine, današnje stanje i kako se u budućnosti treba postaviti prema raznim oblicima ugroze hrvatske države i unutarnjega državnog ustroja. Kao Hrvat iz Bosanske Posavine dobar dio knjige posvećuje analizi gubitka ovoga dijela BiH kojega su stoljećima do srpske agresije 1992. naseljavali Hrvati. Hrvatima u BiH može se pomoći iz Zagreba, ali to ne čini niti jedna od Vlada od godine 2000. jer nisu suverenističke, ističe autor.

Kada piše o suvremenom hrvatskom društvu, onda Josipović kaže da je prijelazno i nerazvijeno u oblasti političkih sloboda. A ukidanje političkih sloboda, prema njemu odraz je paklenog projekta organiziranom sa ciljem temeljnog prestrukturiranja globalnog društva po mjeri krupnog (mutiranog) kapitala, što podrazumijeva selektivnu primjenu političkih sloboda, jer živimo u vrijeme globalizacije odnosno u znaku okupiranoga društva. Prema autoru hrvatsko društvo je okupirano i iznutra od strane ideološko-političkih nositelja protuhrvatske politike, što je jednako opasno po opstanak hrvatske državnosti. Posebno je i detaljno istražio problem sredstava javnog priopćavanja koja su se otvoreno stavila ili opredijelila za globalističku i neokomunističku ideologiju i model upravljanja. Tu u istu razinu stavio je dvije glavne hrvatske političke stranke, HDZ i SDP, koje se više i ne razlikuju na unutarnjem i vanjskom planu vođenja države. I HDZ i SDP, uz pomoć Europske unije, piše Josipović, obezvrijedili su rad Hrvatskoga državnog sabora, u kojem je još uvijek istina dopušteno baviti se raspravama, ali samo o ograničenim pitanjima, a same odluke se donose onako kako je odlučeno negdje izvan sabornice od strane neformalnih struktura, tj. države u sjeni. Posebno su obespravljeni saborski zastupnici zbog prezaduženosti države tako da međunarodne financijske institucije i strani bankari u velikoj mjeri utječu na donošenje saborskih odluka. Osim dužničke krize, hrvatska je država u stanju svjetonazorske i ideološko-političke okupacije, odnosno loša kopija globalne države u sjeni, ističe Josipović. To je posebice opasno iz razloga ne postojanja nacionalne suglasnosti o dugoročnim interesima i zbog toga što nema primjerene dugoročne strategije razvoja utemeljenoga na trajnim hrvatskim interesima, zaključuje autor.

U ovoj iscrpnoj politološkoj analizi Josipović govori o dvije Hrvatske, o Republici Hrvatskoj i o iseljenoj Hrvatskoj, koja je zadnja dva desetljeća obespravljena i prepuštena samoj sebi. Razlog je u činjenici što su, kako je već navedeno, hrvatskom državom otprije 21 godinu ovladali oni koji ju nikada nisu željeli i kojima su milijuni iseljenih Hrvata diljem svijeta i njihovi potomci i dalje “ustaše” i oni kojima treba onemogućiti bilo kakvo pravo. Zato su iseljenim Hrvatima u Saboru sinovi i kćeri jugokomunista (“peta kolona”) ukinuli pravo da postanu saborski zastupnici, a manjinama u Hrvatskoj dali dvostruka prava čime je većinski hrvatski narod obespravljen u svojoj državi. Zato se Josipović zalaže da se promijeni izborni sustav i omogući hrvatskim državljanima diljem svijeta sudjelovanje “na daljinu” na izborima u matičnoj državi te da se obnovi politički rad hrvatskih udruženja i organizacija u inozemstvu kao i u vrijeme postojanja druge protuhrvatske Jugoslavije. Jer bez iseljenih Hrvata Hrvatska će i dalje tonuti na svim poljima.

Puno je i drugih tema autor obradio u svome istraživanju i, ne samo da je ukazao na probleme, nego je za svaki obrađeni problem i temu ponudio rješenja kako da ih prevladamo. Stoga je ovo knjiga koja zasigurno nikako ne će ostati nezapažena u hrvatskoj javnosti i kod Hrvata diljem svijeta.

Marijan Majstorović, urednik