Ja iskreno mislim da je knjiga pisma Maksa Luburića dobro došla u ruke sveke Hrvatice i svakog Hrvata i da je to jedno povijestno djelo za povijestnu građu stvaranja i obaranje NDH, kao i hrvatske političke državotvorne emigracije od 1945. pa do generalove smrti 20 travnja 1969. Ova knjiga je rijetkost i zato jer posjeduje nekoliko stotina originalnih pisama od 1952. i 1969. godine, godina kada je general Drinjanin ubijen.
Ova knjiga ne zasijeca u generala Luburića životopis, niti je ovo knjiga opisivanja njegove dužnosti i njegove odgovornosti u vrijeme borbi za očuvanje NDH. Ova knjiga nije analiza njegovog političkog, vojničkog i emigrantskog puta i života. Ovo je knjiga koja donosi Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina, pisma iz vremena poslije WW2. Ova pisma su u izvornom obliku ovdje objavljena, kako bi bila sabirno polazište za daljnja povijestna istraživanja, ne samo o osobi generala Luburića, nego i o emigrantskim zbivanjima među Hrvatima diljem cijelog svijeta. To je jedna od glavnih svrha ove knjige, bez da koga veliča ili vrijeđa, bez ikakovih uvijanja ali svakako bez ikakovog sakrivanja.
Ova Luburićeva pisma su važna poradi još nečega, što je posebno važno za našu suvremenu povijest, kako prošlu, tako i sadašnju a pogotovu buduću povijest.
Poznato je da se je general Drinjanin u emigraciji zalagao za hrvatsko izmirenje, zbog čega se je i razišao s Poglavnikom 1956. Poznata je generala Luburića: “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je objavljena u Istarskoj “DRINI” br. 3/4 1964. godine, st. 18-21. Poznato je i to da je Luburićevo štivo o pomirenju čitao i doslovno upijao Bruno Bušić, ali da je na tome zdušno radio i fra. dr. Dominik Mandić, poznati hrvatski povijestničar.
Također je vrlo dobro poznato i to da je dr. Franjo Tuđman još za svojih disidentskih dana u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji krajem 80-th bio na turneji u USA i Canadi, te da je u Torontu, u dvorani “The Ontario Institute for Studies in Educations”, 19 lipnja 1987. održao predavanje pod nazivom “Politika hrvatskog nacionalnog izmirenja”.
Stoga je više nego opravdano ova Luburićeva pisma objaviti i dati hrvatskim čitateljima u izvorniku, kako bi bila dostupna svima za daljnja istraživanja. Ova knjiga i želi na tome ostati, a ne nikako biti na tragu kakovih novih ideoloških podjela i sukoba među Hrvatima, kako simpatizera bojnih, tako isto simpatizera brigada.
Izvor: Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.