KLUPKO SE ODMOTAVA – UDBINA GUJA U NJEDRIMA HRVATA – NAJGORA VRSTA LJUDI SU UDBAŠI

NAJGORA VRSTA LJUDI SU UDBAŠI

To: “broken” i “colonia.tino. Sliku učitao: colonia.tino.prkos.com
KLUPKO SE ODMOTAVA

Dolijao jedan od ubojica Stjepana Đurekovića?

Nakon što je dva i pol desetljeća izmicao pravdi u Njemačkoj je uhićen bivši jugoslavenski agent, egzekutor UDBE, Luka Sekula.
Vijest o uhićenju u Njemačkoj nije kod nas naišla na plodno tlo, barem ako je sudtiti prema izvještajima naših medija, koji su čitavu ovu akciju njemačke policije gotovo ignorirali. Što predstavlja pravu sramotu za većinu hrvatskih medija, poglavito onih koji se vole pozivati na visoku zastupljenost kod čitatelja, gledatelja, sasvim svejedno. Najtiražniji hrvatski mediji još jednom su pokazali svoje ideološke skLonosti, prema kojima zločin i ne mora uvijek biti zločin, a neke žrtve nisu jednake drugim žrtvama, kako bi rekao notorni ratni zločinac, Ante Jurjević Baja, ” ubiti se mora “.

Njemci nam očitali lekciju

Zamislite situaciju da je kojim slučajem u Argentini, Španjolskoj, ili nekoj zabiti trećeg svijeta uhićen neki nesretnik kojeg se na bilo koji način povezuje sa ustaškim pokretom, mediji bi danima s bezrezervnom nasladom izvještavali o uhićenju ” fašističkog ratnog zločinca “.

Zaista možemo konstatirati, njemačka policija očitala nam je lekciju. Upravo u tome se razlikuje demokratski svijet od tranzicijske Hrvatske, koju još uvijek, bilo službeno, bilo iz potaje, vode indirektni nalogodavci jugoslavenskog egzekutora, Luke Sekule. Naime, Njemačka kao istinski demokratska država ne poznaje totalitarno razmišljanje, ne priznaje komunizam i blagodati komunističkog pokreta kao nešto što je prihvatljivo zdravorazumskom, normalnom načinu razmišljanja, zemlja koja se na beskompromisan način obračunala sa nacističkim nasljeđem niti u jednom trenutku nije sebi dozvolila da joj pojedinci ili udruge vođene partikularnim, uglavnom financijskim, interesima na leđa natovare stigmu nacizma, iako je upravo iz te države sredinom prošlog vijeka krenuo najmasovniji pokolj koji pamti pisana povijest.

Međutim, Njemačka nije dopustila da u njihovom dvorištu nikne klica razdora, da pod teretom nacističke prošlosti sebi dozvoli na mala vrata ulazak nove totalitarne ideologije, kakva je nesumnjivo komunistička ideologija bila, iako je svojevrsni otac komunizma bio upravo Njemac, Karl Marx. Što samo pokazuje stupanj demokracije u jednoj od stožernih zemalja Europske unije, kod njih nema nedodirljivih, nema prošlosti o kojoj povijesničari ne bi mogli nesputano raspravljati, istraživaći istraživati, zato je Njemačka velesila, a Hrvatska tek talac minijaturne državice sa rubu ” Zapadnog Balkana “, Slovenije.

Je li Račan mogao znati ?

Naše Državno odvjetništvo, neovisno od politike ( zamislite kako bi to izgledalo da su kojim slučajem umreženi s političkom elitom ) usprkos bezbroj svjedočanstava, usprkos živim svjedocima, gotovo dva desetljeća tapka u mraku, dok recimo potencijalne ubojice i naredbodavci bez savjesti i trunke kajanja šetaju glavnim gradom ” svih Hrvata “.

Možda razlog leži u izvještaju njemačke policije koja tvrdi kako je Luka Sekula izvršio atentat na hrvatskog rodoljuba, Stjepana Đurekovića po nalogu tadašnjeg Saveza komunista Hrvatske, a svi dobro znamo tko je u to vrijeme, ranih osamdestih, vedrio i oblačio među hrvatskim komunistima ( Špiljak i ekipa. ), te tko je na ruševinama Hrvatskog proljeća doživo streloviti uspon te postao nova ” mlada nada ” jugoslavenske i hrvatske politike. ako se tvrdnje njemačke policije pokažu točnima ni pokojni premijer, Ivica Račan, ne može biti amnestiran.

Naime, mladoliki Ivica Račan je nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća, nakon zloglasnog sastanka u Karađorđevu i Titovog obračuna sa protivnicima njegova režima, ali i sa nekim sebi odanim ljudima, izrastao u lidera Komunističke partije Hrvatske. Dok su Budiša, Gotovac, Čičak, Perica, Đodan, Veselica, Tuđman mahom završavali u jugoslavenskim kazamatima, mladi Račan uspinjao se na crvenoj ljestvici, do kraja osamdesetih izrastao je u besorijekornog vođu hrvatskih komunista, ustalom kao lider SKH dočekao je i demokratske promjene, raspisavši prve demokratske izbore kada doista više nije imao vremena ni manevarskog prostora, uplašen situacijom u Rumunjskoj i tragičnom sudbinom rumunjskog diktatora, Nicolaea Ceausescua. Naravno da Račana ne želimo direktno povezati sa ovim svirepim ubojstvom, budući kako su u njegovoj neposrednoj blizni obitavali stari jastrebovi, Mika Špiljak, Stipe Šuvar ALI I MNOGI DRUGI, NO RAČAN JE MOŽDA MOGAO ZNATI, neki bi rekli i morao.

Ako tako postavimo tezu, onda odgovor na pitanje, staro 26 godina, tko je ubio HRVATSKOG EMIGRANTA, DOMOLJUBA, Stjepana Đurekovića, ne treba dugo tražiti. Zar nisu neki od njih nedavno odlikovani, sve redom zaslužni odličnici za stvaranje suverene i demokratske države Hrvatske. Još jednom se pokazalo koliko je zapravo Savez komunista Hrvatske umiješan u egzekuciju svojih sunarodnjaka, neistomišljenika, drugim riječima, SKH nije bio ništa drugo, doli ekstremna, zločinačka organizacija, pripadnike takve organizacije nećete odlikovati, bez obzira na njihovo navodno biblijsko preobraćenje i njihove simboličine zasluge za stvaranje države, koju su željeli kao poljoprivrednik grmljavinsko nevrijeme praćeno ledom.

Lov na hrvatske emigrante

Nekoliko godina prije Đurekovića još jedan hrvatski domoljub završio je pod kotačima jugoslavenske zločinačke mašinerije, naime 1978. godine UDBA je likvidirala, Brunu Bušića.

Tri godine nakom smrti jugoslavenskog ratnog zločinca, Josipa Broza Tita, u vremenima tranzicije i borbe za prevlast u komunističkoj partiji, kako na razini Republika tako i na Saveznom nivou, jugoslavenska tajna policija bespogovorno je izvršavala zapovijedi iz svojih centrala, svaka Republika imala je svoje ” zločince “, ” vanjske neprijatelje ” s kojima se nemilosrdnno nastojala obračunati. Hrvatska je imala tu nesreću da su je vodili ljudi koji su do kraja ostali vjerni Titovoj idelogiji, ideologiji zla, ” i posije Tita, Tito “, ta doktrina koštala je života i Stjepana Đurekovića, kobnog srpanjskog dana 1983 godine u Wolfratshausenu, u saveznoj državi Bavarskoj ( u okolici Münchena ).

UDBA je, prema navodima iz presude Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića, u razdoblju od 1950. do 1990. godine samo u Njemačkoj likvidirala 67 hrvatskih političkih emigranata. Od 1970. do 1990. godine, u Njemačkoj su ubijena 22 hrvatska politička emigranta. Tragično je da Hrvatska sa svojim demokratskim institucijama do dana današnjega nije poduzela nikakve korake kako bi se rasvjetlila ova ubojstva, nego to za nas moraju odraditi institucije i organi drugih, uistinu demokratskih, država.

Zašto je tome tako? Možda odgovor treba potražiti na Pantovčaku. Sjetite se kako je prošao HHO nakon šte se drznuo prozvati ” maloljetnog sina “aktualnog predsjednika, Josipa Manolića.

U vrijeme Đurekovićeve egzekucije u Njemačkoj je živjelo preko 10. 000 hrvatskih političkih emigranata, među njih se vrlo vješto ubacio i određeni broj jugoslavenskih agenta koji su glumili veće domoljube od bana Jelačića, te na taj način pridobili povjerenje naše emigracije, sve dok jednog dana ne bi primili mig od svojih šefova i krenuli u akciju, na sličan način, 14 godina ranije, likvidiran je i Vjekoslav Luburić.

Mika Špiljak trentno najsumnjiviji

Mnogi će motiv ubojstva Stjepana Đurekovića potražiti u strahu Mike Špiljaka koji se našao u raznim financijskim malverzacijama oko INE ( Kao i danas INA je atraktivni poligon političkim moćnicima ), naime Mika Špiljak, poznatu jugoslavensku naftnu krizu 1980-1982, koristio je za vlastito bogaćenje, kako je Đureković osam godina bio direktor rafinerije nafte u Sisku mogao je dosta toga ispričati o marifetlucima jugoslavenskog svemoćnika.

Bez obzira na ove spekulacije, istina je samo jedna, ĐUREKOVIĆ JE UBIJEN JER JE BIO HRVATSKI EMIGRANT, domoljub, te još od početka sedamdestih žestoki kritičar komunističkog režima, za ubojstvo kod poremećenih, krvožednih ubojica dovoljan je jedan motiv, kada ih imate dva, stvar je tim jednostavnija.

Tko bi onda bio Luka Sekula ( Osim što ga se povezivalo sa Borisom Brnelićem uglednim Riječaninom, pogotovo je to bio u prošlom sustavu, kad je imao vrlo važnu ulogu privrednika )? Čovjek koji nije vrijedan odgovora, jednostavno jedan od potencijalnih egzekutora, vjerni vojnik partije, uvijek na usluzi, bez obzira na cijenu, koju su naravno platili hrvatski rodoljubi.

Priprema za ispis uratka

Pošalji na mail:

Zato dobivaju ODLIKOVANJA !

j.perkovic
31.10.2009 08:28 h

Tu se vidi šta se u Hrvattskoj radi jer su stari komunisti opet na Vlasti,
Oti isti su pravili zločine nad Emigracijom samo zato šta su imali drukčije mišljenje, i zato im Mesić daje Odlikovanja !
jadna Hrvatska i njezin Narod sa takvim Prijesednikom,?
tu se vidi kako se zločinci i UBOJICE štite,
ali sve će doći na vidjelo samo ja se bojim biti će kasno jer ćedu zločinci CRKNUT.

Otporasš
31.10.2009 12:47 h

ivana.josipovic. Ono ili to što vi sada, danas, znate o zločinačkom jugoslavensko/udbaškom ubijanju domoljubnih političkih hrvatskih emigranata u slobodnom svijetu sve od 1954. pa do 1990. godine, mi, ili oni hrvatski emigranti koji su se bavili hrvatskom osloboditeljskom djelatnošću za osloboditi Hrvatsku, više manje smo to znali. Samo, tko nam je vjerovao u to vrijeme! Nitko! Vjerovali smo sami sebi, to je sve. Vlasti država u kojima smo živjeli više su vjerovali jugoslavenskim informacijama nego nama Hrvatima. To se nije niti čuditi! Oni su stranci te za nas “emigrante” iz države Jugoslavije, koja je medjunarodno priznata, nemaju nacionalnog osjećaja. Kako će ga i imati kada je vrlo dobro bilo poznato da ga u to doba niti mnogi Hrvati u Hrvatskoj nisu imali, prema svojima, Hrvatima, u emigraciji.

Ivana, pročitavši vaš članak : “Dolijao jedan ubojica Stjepana Djurakovića? “, odmah sam potražio nešto o tom slučaju u mojim snopovima novina i papira. Pronašao sam u časopisu OTPOR, glavno glasilo Organizacije Hrvatski Narodni Otpora, HNO. br. 4 – 1983., gdje se medju ostalim kaže: ” U noći, izmedju 12 na 13 kolovoza, njemačko redarstvo je uhitilo veliko udbaško njuškalo, organizatora i sudionika mnogih umorstava nad Hrvatima, 37-godisnjeg Josipa Majerskog i pronašli kod njega jugoslavensku diplomatsku putnicu i samokres s prigušivačem. Zapravo, njegovo pravo ime je JOVO MANDARIĆ – LALA iz Vojvodine…” Iako je to bila, neke vrsti, službena verzija Njemaca, u hrvatskom iseljeništvu mnogi Hrvati nisu u to vjrovali. Zašto? Odgovor je, iz iskustva, vrlo jednostavan. Svakog puta kada Udba ubije hrvatskog rodoljuba u Emigracije, ona se, Udba, odmah požuri okriviti nekog drugoga kako bi skrenula pažnju s pravog egzekutora/ubojice.

Na moju malenkost Udba je u Parizu nekoliko puta pripremala atentat na mene. 1967. godine, jednu večer kod mene u stan dodje jedan Hrvat. Odmah mi pokaže samokres kojim je trebao mene ubiti. Sve mi je ispričao kako je do tog doslo da me je baš on mora ubiti. Naravno da sam sve prijavio francuskoj policiji. Kao i uvijek, sve je ostalo u samoj “prijavi”, jer se “zločin” nije dogodio.

To ću iznijeti kasnije pod naslovom ” Tko je Ante Granić “. Oni koji budu ovo pratili, vidjeti će da je Jugoslavija imala Hrvatsku u svojem rukama, ali nije imala one državotvorne Hrvate za kojima je tragala po cijeloj kugli zemaljskoj.

colonia.tino
31.10.2009 20:31 h

Da Otporaš. To je točno, naravno da u Hrvatskoj, tadašnjoj Jugoslaviji, neke pojedinosti nisu mogle i nisu smjele biti poznate pučanstvu, tako svaki totalitarni režim, koji nema nikakvog demokratskog kapaciteta, štiti sam sebe od urušavanja. Jedna od mjera ” zaštite ” bile su i likvidacije političkih protivnika, kako bi opravdali ta smaknuća bilo je potrebno provesti detaljnu medijsku kampanju kojom bi se ocrnili ti ljudi, ta emogracija kako bi se mogao otvoriti ” LOV NA LJUDE “, tu nije bilo lovostaja, kao što nažalost nije bilo ni milosti.

Sekula je tek kotačić u ubilačkom mehanizmu, tek ruka kojom je upravljao netko daleko moćniji, daleko odgovorniji. Tko? Tajnaslužba bivše države, represivni aparat, UDBa, OZNA ili kako to već zvati.

Otporasš
31.10.2009 23:30 h

colonija.tino. Nezgodono je meni uvijek o meni govoriti. Možda sam ja za to kriv?! Zašto? Zato što sam se od prvih dana moje emigracije, koja je više od pola stoljeća, stavio u službu Hrvatske i tako postao autiomatski meta jugoslavenskim egzekutorima. Ja sam toga bio svjestan i nije me to smetalo koliko me je smetala naša hrvatska glupost. Ali, šta ćeš! Jedni žive za jednu stvar dok drugi žive za drugu, a ta je Hrvatska. Ja sam se opridjelio za Hrvatsku i tako stavio na sebe “javni biljeg” za likvidaciju. Nisam bio sam. Bilo nas je na milijune. S ponosom mogu reći da se je naš san OSTVARIO. Amen!

Domobran
1.11.2009 13:36 h

Otporaš. Nemoj se ti ustručavati govoriti sam o sebi. Svi to rade i sami sebe ističu gdje treba i gdje ne treba. Ti donosiš pisma onih koji su pisali Udbi kada je trebalo i kada se je moralo. Vršeći to ti si najmjerodavniji i sam sebe spominjati. Samo ti piši i iznosi što jedne može zanimati a drugi naljutiti.

colonia.tino
1.11.2009 14:26 h

Otporaš. Dragi kolega, ja moram reći kako ste Vi živa enciklopedija povijesti i kao takvi Vi upravo ste pozvani govporiti o sebi, o svom bogatom životnom iskustvu o prošlosti i križnom putu koji ste poradi Hrvatske prošli, dakle ja očekujem da nastavite, ona UDBA koja Vas je htjela likvidirati, srećom, nada se, više ne postoji.

Otporaš
1.11.2009 21:38 h

colonia.tino. Hvala na iskrenom odrazu. Kolega, sve što pišem pišem iz jednog razloga, a taj je: da ostavim onima koji to žele kopirati, sačuvati ili se istim opisima koristiti za budućnost, prije nego bude kasno. Što pišem i iznosim u mnogim slučajevima sam i osobno sudjelovao pa čak i žrtva bio. Drugim riječima, pišem iz iskustva.

Ubrzo ću navesti, što sam već reka, “Tko je Ante Granic”? Onaj koji je došao u moj stan, pokazao mi samokres kojim me je htio ubiti, je moj “bivši” prijatelj imenom V. Z. od Zadra. Stavio sam inicijale zaštite radi. Kako je do toga došlo? Navesti ću tako da se zna kako Udba djeluje i vrbuje u ime “hrvatstva” da se Hrvati ubijaju. Bilo je to ovako:

Mi organizirani Hrvati Pariza smo pozvali dra. Branka Jelića (1909-1972) iz Berlina da nam dodje održati govor za Deseti Travnja 1964. godine. Ja sam bio najodgovorniji za tu Proslavu. Za vrijeme govora dra. Branka Jelića, spomenuti V.Z. je govornika izazivao i čak pogrdnim riječima vrijedjao. Ja sam pozvao redarstvo i dao odstraniti spomenutog V.Z. Čak sam kasnije tu stvar pismeno prijavio francuskim nadležnim vlastima i službeno zatražio – neku vrsta kazne – zabranu istome svim hrvatskim javnim istupima za jednu godinu dana. Nadležne francuske vlasti su dotičnog pismenim putem obavijestili, što je dotičnog do “njegova temelja” uvrijedilo. Naravno da je taj incident kolao po Parizu i dalje sve dok nije došlo do udbaških ušiju. Tada se je Udba umiješala preko “svojih najboljih Hrvata” koji su se približili spomenutom V.Z. Počeo se je teren pripremati za moju likvidaciju kao, doslovno, jednog beogradskog Hrvata, koji sve radi po naredbi Beograda. Treba Udbaša ubiti, gurali su i naglašavali ovi “najbolji Hrvati” mladom, opranog mozga, V.Z, po saznanjima taj “VL” je bio neki Veselko Zukić ili Zorić, kojeg sam osobno poznavao kao poštena i čestita Hrvata. V.Z. je to sve povjerio svojem prijatelju a ovaj ga odgovori od toga i još mu kaže u interesu Hrvatske otidji kod Otporaša mb. i sve mu kaži. Kolega tino, tako je to bilo, a moglo je biti i još gore. Pa ću s pomoći Božjom sve malo po malo iznositi. Pozdrav, Otporaš.

colonia.tino
1.11.2009 22:54 h

Kolega Otporaš ja mislim da se po Vašem životu može snimiti film, Hollywood bi odavno snimo više akcijskih i dokumnatarnih fimova o Vašem životu, ali i o sudbinama ostalih emigranata i njihovoj borbi s udbom da se kojim slučajem radi o američkom egzodusu, nažalost mi nismo takvi i često podcijenjujemo vlastitu žrtvu.

Domobran
3.11.2009 13:40 h

colonija.tino. Jest, interesantno je što Otporaš donosi i piše. Zato se slažem što si rekao da bi se o njegovu životu mogao film snimiti. Kamo sreća da su i drugi Hrvati koji su tolike godine sproveli u emigraciji iznosili ono kroz što su prošli kao što to iznosi Otportaš. To je jedan veliki manjak koji će povjesničarima uveliko manjkati kada budu pisali povijest: Domovina-Emigracija. Za mnoge je to kasno, jer, kako se to kod nas na selu kaže: Mrtva usta ne govore. Zato poštujem gospodina Otporaša koji neumorno i uporno iznosi svoje. Rado čitam što on piše.

colonia.tino
3.11.2009 19:29 h
Domobran. Naravno, slažem se…Treba sve učiniti da ta dokumentacija ne nestane…

DOMOLJUB
4.11.2009 15:38 h

colonia.tino. Ne mogu a da ne kažem da se u potpunosti slažem s tobom da se sve …” Treba učiniti da ta dokumentacija ne nestane…”
Mišljenja sam da bi trebalo osnovati jedan Sabirni Centar koji bi prikupljao sa svih strana razasute hrvatske emigracije tu dokumentaciji. Možda jednog dana se to i ostvari.

colonia.tino
4.11.2009 20:36 h

Sabirni centar? Osnivanje ” Sabirnog centra ” moguće je tek ako imamo iskrenih ljudi koji bi to jednako iskreno sproveli, takvih ljudi nažalost nema. Sve ovisi o veličini o principu i ustroju tog ” Centra “, namie, bi li to bilo na principu Memorijalnog centra o Domovinskom ratu gdje je pohranja većina dokumentacije iz tog vremena, ili bi to bilo nešto drugačije? To je zapravo hipotetsko pitanje, na isto takvim osnovama.

Domobran
5.11.2009 00:34 h

colonia.tino. Slažem se sa idejom Domoljba da bi trebalo osnovati jedan, kako ga je on nazvao ” Sabirni Centar koji bi prikupljao sa svih strana razasute hrvatske emigracije tu dokumentaciju”. Ali ja se bojim jedne druge stvari a ta je da nas naš neprijatelji opet nebi okrivili da osnivamo neki sabirni centar poput Sabirnog Logora Jasenovac. Domoljub govori o “razasutoj hrvatskoj emigraciji” što ja mislim da je on htio reći prikupljanje dokumentacije iz emigracije, dok, ti tino, govoriš malo opširnije gdje se obuhvaća i Memorijalni centar Domovinskog rata. Pa to je još bolje, jer se ne bi ograničilo samo na već istrošenu, umorenu, i rekao bih, na svu žalost, ostarijelu i izumrijelu. Sa dobrom željom sve se postiže, kako se pjesnički kazž: Kad se bratska srca slože, i olovo plivat može. Pozdrav, Domobran.

colonia.tino
5.11.2009 09:32 h

Domobran. Put od ideje do realizacije je trnoviti put i uglavnom nedostižan, da biste nešto ostvarili prije svega morate imati ljudi koji će bez fige u džepu, i bez ” maskirnih uniformi “raditi. Drugim riječima, treba ići sa konkretnim programom, konkretnim stvarima ili sve ovo tek ” lajanje na mjesec “.

Naime, da biste imali ” Sabirni centar “, ukoliko se radi po principu na Memorijalni centar iz Domovinskog rata, vi onda prije svega morate imati prostorije, morate imati nešto poput muzeja ( to ne mora biti ništa megalomansko, ništa glamurozno, tek dostupno javnosti ), odnosno arhiva, gdje bi se građa prikupljala, arhivirala, strukturirala, te pohranjivala.
Ukoliko se radi o originalnoj dokumentaciji, vi morate tu dokumentaciju pravovaljano zaštititi od propadanja, treba je uvezati , treba je obložiti i spremiti za postav, odnosno izložiti da bi je i drugi posjetitelji mogli vidjeti.

Uzmimo primjer, ako se radi o originalnim pismima UDBE ili hrvatskih emigranata, vjerodostojnim svjedočanstvima vi to morate pregledati, izložiti i učiniti dostupnim javnosti, radi se o prevrijednoj građi da bi se s njom budzašto razbacivalo. Da biste vi to mogli morate imati sve ono s početka priče ili tu nema vjerodostojnosti ili tu nema budućnosti a time ni razloga raditi nešto što je osuđeno na propast. Da biste sve to imali, morate imati čovjeka, puno je ljudi, ali čovjeka treba tražiti.

I kod braće, nesloga se javlja, a prevare nisu rijetke. Naravno i prikupljanje same dokumentacije je zahtjevan posao, međutim, kada imate ono prvo i to drugo ide lakše, jer ako nešti institucionalizirate, onda imate i veći legitimitet. Sa institucijom i druge institucije lakše i brže surađuju te im ustupaju lakše i brže dokumentaciju koja se traži, treba raditi, ali ponavljam, ukliko se to misli raditi ozbiljno.

To vam je isto kao i kod novinara, kvazi profesionalci ili marginalci, koji nisu Sljemena ni vidjeli, ali su dva dana kasnije napisali izvještaj sa Sljemena, vrlo loše i kranje nepismeno, su ispred Vas koji ste to isto napisali ranije od svih ostalih u HRVATSKOJ, jer su institucionalizirani, jer imaju zaleđe, odnosno pozadinu koja ih zbog tko zna kakvih interesa gura naprijed gdje im ni u kom slučaju mjesto nije.