Vjekoslav Krsnik
Neovisni politički analitičar
I.B. Mažuranić 60/IV, 10000 ZAGREB, Croatia Tel 385 1 560-2793, mob 098 910-0170, E-mail: vjekoslav.krsnik2@inet.hr
23. veljače 2022..
Kao sluga Bruxellesa, Beograda i Banja Luke Andrej Plenković je postao dio Pupovčeve “pete kolone”
Tekuća korupcionaška afera s jednim ministrom u zatvoru a dva pod sumnjom DORH-a da su počinili ista kažnjiva djela samo je nastavak politike predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koja destabilizira Republiku Hrvatsku na onaj način kakav odgovara režiserima u Bruixellesu, Beogradu i Banja Luci. Pri tome je važan a možda i ključni čimbenik u realizaciji te politike samozvani predstavnik Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac, i to samozvani jer ne predstavlja većinski dio te manjine u Hrvatskoj koju oni smatraju za razliku od Milorada Pupovca svojom Domovinom. U svojoj cjelokupnoj subverzivnoj djelatnosti Milorad Pupovac provodi u Hrvatskoj politiku Srpske akademije nauka i umetnosti trasiranu u njihovim memorandumima kojima je u početku bio cilj da se, kako se to ispostavilo, i oružjem pokušaju osvojiti teritorij Republike Hrvatske. Kad su nakon četiri izgubljena rata u raspadajućoj komunističkoj federaciji doživjeli poraz, onda u najnovijoj varijanti memoranduma lansiraju projekt “srpskog sveta” s naglaskom na hibridno osvajanje Hrvatske, negirajući njezin jezik i prisvajajući njezinu kulturnu baštinu. U svemu tome Andrej Plenković je pouzdani suradnik Milorada Pupovca kao agenta politike i četničke garniture u Beogradu, jer je praktički (ne)djelovanjem htio ne htio postao važan član njegove “pete kolone” (?!) u novostvorenoj demokratskoj državi Hrvatskoj.
Po svojoj definiciji “peta kolona” označava tajne skupine koje se bave subverzivnim aktivnostima s ciljem rušenja ili ometanja postojećeg poretka u interesu jedne agresivne vanjske sile. To Milorad Pupovac radi od samog početka stvaranja Republike Hrvatske s prešutnom, ali kao u slučaju hadezeovih vlada manje više otvorenom potporom Ive Sanadera, Jadranke Kosor i sada Andreja Plenkovića ali jednako tako i SDP-ovih vlada Ivice Račana i Zorana Milanovića.
Kad je u pitanju Plenkovićevo sluganstvo prema Bruxellesu gdje je njegov osobni rejting više ovisio o tome što ga je predsjednik Europske
komisije Jean Paul Juncker uštipnuo za stražnjicu nego što vlada s četiri strana jezika, pa je tako ni manje ni više bio jedan od kandidata za njegovog nasljednika. U odnosu na Hrvatsku gdje je došao iz Europskog parlamenta da bi postao čelnik stožerne hrvatske političke stranke Andrej Plenković je uporno i dosljedno provodio svoju agendu prije svega da promijeni HDZ, a potom i samu Hrvatsku. Ovdje se može postaviti jedno važno načelno pitanje, kakva je to stožerna hrvatska politička stranka zaslužna za stvaranje hrvatske države da jednom praktički dezerteru iz Domovinskog rata dopušta ne samo da po zadanoj zadaći promijeni stranku nego politički čak i državu. Ovo posljednje odnosilo se prije svega na pretvaranje Domovinskog rata, što je krivi naziv za Srpsko-hrvatski rat u “građanski rat” kako bi se stvorio politički temelj za stvaranje nove balkanske asocijacije pod imenom “Zapadni Balkan”. U tom smislu premijer Plenković uspostavio je kooperativne veze s četničkim predsjednikom Republike Srbije kojemu je prije svega udovoljio da više ne spominje “velikosrpsku agresiju” na Hrvatsku. Tako je prije nekoliko godina na međunarodnom forumu u Dubrovniku umjesto da podsjeti kako je Srbija bila agresor na Hrvatsku što je uostalom potvrdio i Međunarodni sud pravde u Haagu izjavio da su se na ovim prostorima “dogodili neki sukobi” što ide u prilog ocjeni da se ovdje vodio građanski rat, a ne da je to bila srbijanska agresija na Hrvatsku..Koliko je Andrej Plenković postao sluga Aleksandra Vučića najbolje ilustrira podatak da je u svojem zbog pandemije neostvarenom posjetu Beogradu bio pristao da se iz njegovog programa izbaci pitanje nestalih, kako se to vidjelo iz pripremnog izvješća hrvatskog veleposlanstva u Beogradu. Još je važnije da je pod utjecajem Angele Merkel prepustio vodeću ulogu u “regionu” Aleksandru Vučiću što je sad dovedeno u pitanje novom vladom u Berlinu, ali i novim političkim odnosima u Europi nakon praktički Putinove puzajuće invazije na Ukrajinu.
Konačno i ne najmanje važno, osobito jer se radi o sudbini hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, Andrej Plenković se stavio u sluganski odnos prema čelniku bosanskih Srba Miloradu Dodiku kojega je primio u Banskim dvorima ali ne zato da bi zaštitio prava Hrvata u Republici srpskoj gdje je njihov broj desetkovan i blokiran im je povratak, nego da bi promijenio planiranu trasu autoceste u tom entitetu koji je, ne treba nikad ispuštati iz vida, utemeljen na genocidu. Kao predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković nije imao ništa protiv da njegov ključni koalicijski partner Milorad Pupovac sudjeluje u proslavi protuustavnog Dana Republike srpske. Na tom obilježavanju čak je posebnu ulogu odigrao predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Ćović kao ključni saveznik Milorada Dodika u razbijanju Bosne i Hercegovine s porukom “Čuvajte Republiku srpsku”.
Kad se sve to ima u vidu postavlja se pitanje obavlja li predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković svoju dužnost u skladu s prisegom koju je dao u Hrvatskome saboru. Ona glasi: “Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”. Sve navedene činjenice, a ima ih još, ukazuju na to da svojim postupcima Andrej Plenković djeluje u okvirima Pupovčeve “pete kolone” u cilju “ometanja postojećeg poretka u interesu jedne vanjske sile”, bila ona u Bruxellesu, Beogradu ili Banja Luci,