KALENDAR ZA 2023 GODINU – PRIREDIO FRA. ANDRIJA NIKIĆ

KALENDAR ZA 2023 GODINU – PRIREDIO FRA. ANDRIJA NIKIĆ.

Molim pročitajte vrlo važan Predgovor Predsjednika “Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti” – HAZU – u Mostaru Fra. Andrije Nikić. Ispod ovih slika prepisujem “Predgovor” Fra. Andrije Nikića.

Veliki pozdrav svima!

Hvala Svima!

Mile Boban.

K A L E N D A R Z A 2 0 2 3. G O D I N U

“podići ću u kući i svojim zidinama spomenik i ime.” (Iz 56,5)

Dragi prijatelji!

Akademijin i Napretkov povijesnim kalendar za 2023. s izdvojenim podacima podsjeća na stradanja hrvatskog katoličkog naroda u Hercegovini.

Fra. Petar Bakula (iz Posušja, mo. Mile.) je 1862. objavio na talijanskom jeziku “Hercegovačka misija, zauzima mjesto među prvim misijama u Franjevačkom redu (osnovanim 1209. godine). Nastala je u prvih desert godina poslije osnutka ovoga slavnoga Reda po misionarskim pothvatima.” (P. Bakula, Martiri…Roma 1862. – Mučeništva, str. 9..) To je bilo 1229. godine. Taj najstariji poznati datum upozorava na 800-tu obljetnicu dolaska i neprekinutog djelovanja fratara u Hercegovini. “Svjetlo, koje su u ono doba donijeli franjevci svojim pripovijedanja, rasvijetlilo je zamračene pameti toga naroda koji su u fratarskom djelovanju prepoznali svoje apostole. uistinu, polja koja su obrađivali serafski radnici, pokrivahu hercegovačko tlo bujnom vegetacijom, mirisnim cvijećem i obilnim plodovima”, riječi su spomenutog fra. Petra.

Fratri su u ove krajeve došli s područja Dubrovačke republike (1229), odnosno Južne Hrvatske i ovdje, usprkos gotovo osmostoljetnih (ne)prilika, djeluju i danas.

Prepoznatljiva razdoblja, naše fratre tijekom stoljeća knjige su pratile i nadživljavale, s porukama i ožiljcima te imamo svjedočanstva koja su, uz Božju providnost, fratri ostavili i nadoživjeli svojom vjerom i razboritošću.

1. Smanjivanje katoličkog puka – krvnica, župa bez katolika

Životna rijeka katoličkog puka u Hercegovini često je zamućivana mučeničkom krvlju fratara i katolika. Događaji iz 17. stoljeća svjedoče zajedničko mučeništvo in odium fidei – iz mržnje prem vjeri, a posebno razdoblje Drugog svjetskog rata i poraća obiluje mučenicima.

U našem povijesnom kalendaru susreću se brojne vijesti i podaci. Uz datum 6. lipnja je podsjetnik: 1768. biskup fra. Marijan Bogdanović boravio je u Veljacima kod župnika fra. Ante Lekića i upisao selo Radišiće s 9 domaćinstava sa 28 odraslih i 7 djece. Župa je imala 135 katoličkih domaćinstava sa 930 katolika. U samom tekstu ističe se nekoliko pojedinosti: “u prtanji trojice svećenika ispovjedio (je) vrlo mnogo pokornikana groblju onoga sela, gdje su podigli oltar…Iz mnogo razloga i zbog turskih nasrtanja…slavio (je) sveti misu i održao revan govor…više je njih pričestio a mnoge je krizmao…” Biskup je zatim “pregledao župne knjige” i sa sobom ponio popis katoličkih obitelji koji je sašuvan u Vatikanu (A. Nikić, Povijesna zrnca, 2000., 166. i Događajnica…, 2003., 325-326.). U popisu se prepoznaju mlade obitelji, samo jedna ima troje djece, 4 obitelji imaju po jedno dijete, a 4 još nemaju djece. Ti podaci naslućuju da su se obitelji u Radišiće nedavno naselile. Dvadesetak godina prije biskupa Bogdanovića župu Veljake pohodio je biskup fra. Pavo Dragičević. Iznenadio me u fra. Pavinu popisu župa, sela i obitelji nema Radišića. Tragajući za razlogom pomogla mi je Ivica Tomić koja je naslijedila i zapamtila predaju fra. Vice Skoke da je turska horda 1723. godine za vrijeme svete mise na groblju ubila svećenika sa pukom. Krv je tekla niz litice. Groblje je dobilo ime Krvnica. (Ja pomastio, Mile.) Strah je još uvijek titrao na ovom području pa je 16 lipnja 1768. biskup fra. Marijan u pratnji dvojice “naoružanih katolika stigao nakon pet sati u slijedeću župu Broćno.

Zločin se dogodio prije 300 godina. Broj mučenika ubijenih od Turaka, zapisao je godine 1862. spomenuti Bakula, “najprije u Bosni, a zatim u Hercegovini tako je velik, da bi nam trebala Matična mnjiga mučenika samoga Boga, koji ih je okrunio, da znamo sve. Dok oni koje mi znamo sačinjavaju najmanji dio ubijenih na tisuće barbarskih načina za svetu vjeru”.

2. Drugi svjetski rat, poraće i popisi stanovništva.

Na Veliki četvrtak, 10. travnja 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Nakon punih 839 godina teške narodne kalvarije konačno su Hrvati doživjeli hrvatski narodni Uskrs – ostvarenje Nezavisne Države Hrvatske. “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu i ja bih bio ništarija, kada ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji”. (Bl. Alojzije Stepinac). Branitelji – domobrani i ustaše su bili pristojni i ponosni revolucionari kojima je jedini cilj bio Nezavisna Država Hrvatska, Bili su dobri i pošteni, Hrvati su imali svoje želje i ideje, krenuli su i osnovali ono što su mogli u tom trenutku dobiti. Hrvati su bili u poziciji – ili NDH ili ništa. Nezavisna Država Hrvatska je napadana sa svih strana, a najveći neprijatelj oduvijek je bila Jugoslavija. oni su se borili za hrvatsku, a partizansko-četnički komunisti (su se borili, mo.) za Jugoslaviju.

Prije osamdesetak godina i u Hercegovini je harala nova horda koja je rušila Hrvatima njihovu Državu. (Alma Tea Rugelj, HT, 3. 11. 2022., br. 945.).

Prema zapisu fra. Vinka Nuića Nevesinje je 1940. imala 1.647 katolika. Godine 1948., prema državnom popisu, u Nevesinju je živjelo 276 Hrvata.

Što je bilo s 1.371 katolikom – Hrvatom?

Uvečer 31. srpnja 1992. četnici su pobili preostale katolike u Nevesinju. tek, dana 15. svibnja 1998. ekshumirali smo njihove zemne ostatke i sahranili ih u katoličko groblje. Iza Nikole (1905).), Grge (1915.), marice (1913.), Božice (1920.) i Dragice (1940.) Rotim ostala je sreća postojanja, jer bili si djedovi i bake, očevi i majke. I kada su posljednji katolici prisilno napustili svoje domove i područje nosili su u sebi naduda će se vratiti na svoja zgarišta i vidjeti svoje posjede “da nastave djelo svojih roditelja po kojima se prepoznaju (Rotim)” (KZ, sv., str. 183.-184.).

Humski Zbornik, SV. 5 (2001.) sadrži stradanja Hrvata u Istočnoj Hercegovini i opisuje 4.515 osoba.

1. Omjer stradalih tijekom i poslije rata:

2551 osoba je stradal tijekom 2. svjetskog rata,

1864 osoba je stradalo poslije svršetka rata.

2. Omjer stradalih vojnika,

2277 je stradalo vojnika,

2138 je stradalo hrvatskih civila.

3. Omjer stradalih vojnika, djece i žena tijekom rata:

683 su vojnika poginula tijekom rata,

684 je stradalo djece do 15 godina,

817 je stradalo žena.

I nakon rata ubojice su nastavili ubijati pripadnike Katoličke Crkve i hrvatskog naroda u Hercegovini

Konačno, prema dostupnim podacima na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjske biskupije pred drugi svjetski rat živjelo je oko 190.000 katolika. Tijekom drugog svjetskog rata i poraća stradalo je 19.463 katolika – 9,98%.

Broj žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u hercegovačkim biskupijama po župama je: ukupno 19.463 žrtve.

“Po popisu stanovništav iz 1931. g., u Kraljevini Jugoslaviji živjelo je 6.785.499 pravoslavaca i 6.o85.482 katolika. Nakon “Genocida Nezavisne Države Hrvatske nad pravoslavcima”, popis stanovnika 1948. godine pokazao je da je katolika bilo 5.199.770 ili 884.712 manje nego 1931., a pravoslavac 7.783.o46 – odnosno 997.547 pravoslavaca, gotovo milijun više nego 1931.” Usp. dr. matko Marušić, HT, 31.6.2917., br. 65.)

Pozor, istina je u usporedbi podataka iz popisa stanovništva 1931. i 1948, godine.

3. Ozdravljajući biseri redovnika Julija Klovića

I ovogodišnji kalendar ojito sam biserima redovnika i svećenika julija Klovića (Grižine, 1498. – Rim 3. siječnja 1578.). Opazivši da ga je Bog više odredio “smislom za malene stvari nego za velike, razborito zaključi da će biti najbolje ako se prihvati sitnoslikarstva, jer njegove su radnje s tog područja uistinu bile izvanredno umilne i čudesno lijepe”, napisao je Vasari. Klovićev Časoslov Farnese, stoljećima zaokuplja pozornosti izaziva udivljenje svoje rijetke i izabrane publike. taj Čaasoslov – kao što su Klovića prozvali Michelangelom sitnoslikarstva – nazivaju sikstinskom kapelom džepnog formata, kiti stranice i ovogodišnjeg Akademijina i Napretkova kalendara te tješi ožalošćene potomke katoličkih žrtava u Hercegovini. Biseri kalendara promatračima postaju Biblia pauperum – Biblija za siromahe – s evanđeoskim porukama.

“Kalendari su prelijepi, s Klovićevim minijaturama da upoznao djela toga hrvatskog majstora. Posebno je pohvalno što ste i ove godine istakli nadnevke smrti Hrvata (mučenika). Ovo je “prava umjetnost!” Ovo je… remek djelo jednog remek djela! Ne znam što bih Ti drugo rekao nego jedno veliko HVALA! taj će kalendar svi koji se u nešto pametno i lijepo razumiju htjeti imati kapa dolje! Moje srdačćne čestitke za kalendar… Slike su prave, sve na jednom mjestu… Sve ovo treba sačuvati od zaborava a Vi tako i radite, neka, zahvaljujem Vam na tomu jer osobno osjećam da Vam svatko treba zahvaliti kada ovo vodi… Mnogo toga od Klovića unio je živi umjetnik, hrv. akad. predsjednik HAZU u Mostaru i Hrvatskog društva Napredak u Mostaru…”, napisao je akademik fra. Stjepan Krasić. “Dobro nam došao još jedan kalendar s Klovićevim sitnim slikama. Slike su otvoreno Evanđelje. Ono što je Isus izrekao u nekoliko rečenica, Klovićeve slike nude u tisuću riječi… One nas poučavaju vječnim istinama i trasiraju put u Nebo…Slike su proročanstvo budućega svijeta…zaista je pohvalno što se toliko angažirate u promociji našeg najvećeg renesansnog minijaturista svjetskog glasa”. (dr. Ivo Smoljan).

Umjesto zaključka

Pripremajući se za slavlje 800-te obljetnice djelovanja fratara u Hercegovinim arheološki lokaliteti (crkvine, misišta, križišta, šamatorija, krstivoda, Bile, Bristovica…) povijesna dokumentacija, hercegovačko ozemlje i život s pukom fratri su, uz Božju pomoć, sačuvali hrvatski katolički narod u Hercegovini u svim nevoljama. Učvršćivali su katoličku vjeru, potom u četiristoljetnom turskom ropstvu nadoživjeli višestruke osmanlijske zulume. Za vrijeme austrohugarskih nepravdi, učvršćivali su nacionalnu svijest vjersko-kulturno-prosvjetnim društvima, časopisima, novinama, knjigama, dopisima u brojnim tiskovinama i katoličkim štivom. Jugoslavenskim planskim ubojstvima suprostavili se zdravim nacionalnim osvješćenjem. Godine 1941. izišli su iz velikosrpskog ropstva, prepoznali bilo naroda, predahnuli i punili svoje baterije u kratkotrajnoj stoljećima očekivanoj hrvatskoj državi…

nakon mučeničkih svjedočenja Kalež krvi punila su 66-ca fratara, 13 dijecezanskih članova, časna sestra franjevka i preko 19.000 katolika. Kalež muke 93 osuđenih fratara na više od 349 godina uzništva i preko 1730 istaknutih katolika na Kalež trpnje 88 fratara odrobijaše preko 222 godine i veliki broj ostalih katolika u komunističkim kazamatima.

Nadživjeli su hercegovački fratri (na osnovu svih tih gore spomenutih muka i patnja, jedan istaknuti general HOS-a NDH, Vjekoslav Maks Luburić je jedne zgode rekao DA JE HERCEGOVINA REZERVOAR HRVATSTVA, mo. Mile.) i komunizam! Hercegovino, poručuju brojna pokoljenja fratara, ako se odrekneš Boga,, i onih koji su te s Bogom upoznali odričeš se svoje budućnosti! Hercegovino bez Isusa krista, i bez svećenika, časnih sestara i katolika ti ne značiš ništa!

Rađanje i umiranje. Život i svjedočenje. Kršćanstvo i mučenje se prate. Prisjetimo se da je i Isusovo rođenje pratilo u Njegov vječni život, i datume smrti svojih mučenika pretvoriti u rođendane njihova vječnog života. Sigurni su to znaci da se putuje pravim putem za jednim Učiteljem.

Mučeništvo i danas okuplja brojne potomke nudeći istinu za život. Oživjet će ljudi kojima su pripadale ove kosti jer im ubojice nisu ubili i dušu. “Ima istina od kojih se ne može odstupiti, granica na kojima se mora stati i položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!” – posvjedočio je kardinal Franjo Kuharić.

S tim mislima čestitam vam Božićne blagdane, dvije tisuće i dvadeset i treću godinu kršćanske uljudbe i civilizacije te sto dvadeset i prvu Napretkovu i jedanaestu Akademijinu obljetnicu.

Fra. Andrija Nikić, predsjednik.

Moja nadopuna:

Žao mi je, ali se je to tako dogodilo. Ja sam ovaj kalendar primio danas, srijeda 11 svibnja 2023. Vrlo sam se svemu Oduševio. Prepisujući ovaj Predgovor Fra. Andrije Nikić, dodajem da bi nama Hrvatima sv. Biblija trebala biti samo od šest (6) riječi:

MOJ BOG!

MOJA DOMOVINA!

MOJA OBITELJ!

Mile Boban.

—————

Prilažem 5 poveznica zanimljivih povijesnih sadržaja.

Vrijedno pročitati a što više čitaš, više znaš, što više znaš, više si pametnije,

mi na selu smo znali reći.

Hvala glavnom uredniku Hrvatskog Fokusa Marijanu Majstoroveću koji mi je poslao ove poveznice.