KALENADAR ZA 2023 GODINU. Sastavio i priredio Fra Andrija Nikić Predsjednik Hrvatske Akademioje Znanosti i Umjetnosti, Mostar

“podići ću u kući svojoj i svojim zidinama spomenik i ime.” (Iz 56, 5)

 Ispod slike u cijelosti prepisujem povijesni sadržaj ovog Kalendara.

     Dragi prijatelji!

     Akademije i Napretkov povijesni calendar za 2023, s izdvojenim podacima podsjeća na stradanja krvatskog katoličkog narodu u Hercegovini.

     Fra Petar Bakula je 1862. objavio na talijanskom jeziku: “Hercegovačka  misija, zauzima mjesto među prvim misijama u Franjevačkom redu (osnovanim 1209. godine). Nastala je u prvih dvadeset godina poslije osnutka ovoga slavnoga Reda po misionarskim pothvatima.” P. Bakula, I Martiri…Roma 1862. – Mušeništva, str. 9.) To je bilo 1229. godine. Taj najstariji poznati  datum upozorava na 800-tu obljetnicu dolaska i neprekidnog djelovanja fratara u Hercegovini. “Svijetlo, koje su u ono doba donijeli franjevci svojim propovjedanjima, rasvijetlilo je zamračne pameti toga naroda koji su u fratarskom djelovanju prepoznali svoje apostole. Uistinu, polja koja su obrađivali serafski radnici, pokrivahu hercegovačko tlo bujnom vegetacijom, mirisnim cvijećem i obilnim poldovima”, riječi su spomenutog fra Petra.

     Fratri su u ove krajeve došli s područja Dubrovačke Republike (1929.), odnosno južne Hrvatske i ovdje, usprkos gotovo osmostoljetnih (ne) prilika, djeluju i danas.

     Prepoznatljiva razdoblja,  naše fratre tijekom stoljeća knjige su pratile i nadoživljavale, s porukama i oziljcima te imamo svjedočanstva koja su, uz Božju providnost, fratri ostavili  i nadoživjeli svojom vjerom i razboritošću.

                      1. Smanjivanje katoličkog puka – krvnica, župa bez katolika

     Životna rijeka katoličkog puka u Hercegovini često je zamućivana mučeničkom krvlju fratara i katolika. Događaji iz 17 stoljeća svjedoče zajedničko mučeništvo  in odium fidel – iz mržnje prema vjeri, a posebno razdoblje Drugog svjetskog rata obiluje mučenicima.

     U naše povijesnom kalendaru susreću se brojne vijesti i podaci. Uz datum 6 lipnja je podsjetnik: 1768. biskup fra Marijan Bogranović boravio je u Veljacima kod župnika fra Ante Lekića i upisao selo Radičiće s 9 domanćistava sa 28 odraslih i 7 djece. Župa je imala 135 katoličkih domaćinstava sa 930 katolika. U samom tekstu ističe se nekoliko pojedinosti: “u pratnji trojice svećenika ispovjedio (je) vrlo mnogo pokornika na groblju onog sela, gdje su podigli oltar…Iz mnogo razloga i zbog turskih nasrtanja…slavio (je) svetu misu i održao revan govor…više je njih pričestio a mnoge je krizmao…” Biskup je zatim”prgledao župne knjige” i sa sobom ponio opis katoličkih obitelji koji je sačuvan u Vatikanu (A, Nikić, Povijesna zrnca, 2000., 162. – 166. i Događajnica…, 2003.-326.). U Popisu se prepoznaju mlade obitelji, samo jedna ima troje djeca, 4 obitelji imaju po jedno dijete, a 4 nemaju još djece (Usput, poslije 255 godina potrebno je ovdje 2023. godine staviti sliku hrvatske Majke Ive Boban, Gabrića od 15-ero djece, mo. Mile.) 

Ti podaci naslućuju da su se obitelji u Radišiće nedavno naselile. Dvadesetak godina prije biskupa Bogdanovića župu Veljake pohodio je biskup fra Pavo Dragičević. Iznenadio me u fra Pavinu popisu župa, sela i obitelji nema Radišića. Tragajući za razlogom pomogla mi je Ivica Tomić koja je naslijedila i zapamtila predaju fra Vice Skoke da je turska horda 1723. godine za vrijeme svete mise na groblju ubila svećenika sa pukom. Krv je tekla niz litice. Groblje je dobilo ime Krvnica. Strah je još uvijek trajao na ovom području pa je 6. lipnja 1768. biskup fra Marijan u pratnji dvojice, “naoružanih katolika stigao nakon pet sati u slijedeću župu Broćno.

     Zločin se dogodio prije 300 godina. Broj mučenika ubijenih od Turaka, zapisao je godine 1862. spomenuti Bakula, “najprije u Bosni, a zatim u Hercegovini tako je velik, da bi nam trebala matična knjiga mučenika samoga Boga, koji ih je okrunio, da saznamo sve. Dok one koje mi znamo sačinjavanju najmanji dio ubijenih na tisuće barbarskih načina za svetu vjeru.”

     Na Veliki četvrtak, 10 travnja 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Nakon punih 839 godina teške narodne kalvarije konačno su Hrvati doživjeli hrvatski narodni Uskrs – osnivanje Nezavisne Države Hrvatske. “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu i ja bih bio ništarija, kada ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.” (Bl. Alojzije Stepinac.)  ( Prilažem sliku knjige “SUĐENJE”  Lisaku, Alojzije i drugima gdje se na stranicama te knjige od 495 stranice mogu pronaći izjave Alojzije Stepinca javnom tužitelju Jakovu Blaževiću na sudu u Zagrebu u listopadu 1946. posebice na strani P R E S U D A 450 pa dalje zašto Ga se sve optužuje, mo. Mile Boban.)

Branitelji – domobrani i ustaše su bili pristojni i ponosni revolucionari kojim je jedini cilj bio Nezavisna Država Hrvatska. Bili su dobri i pošteni, Hrvati su imali svoje želje i ideje, krenuli su i osnovali ono što su mogli u tom trenutku dobiti. Hrvati su bili u poziciji – ili NDH ili ništa. Nezavisna Država Hrvatska je napadana sa svih strana, a najveći neprijatelj oduvijek je bila Jugoslavija. Oni su se borili za Hrvatsku, a partizansko-četnički komunisti za Jugoslaviju.

    Prije osamdesetak godina i u Hercegovini je harala nova horda koja je rušila Hrvatima njihovu Državu. (Alma Tea Rogulj, HT, 3. 11.2022., br. 945.).

                             

     Prema zapisu fra Vinka Nuića župa Nevesinje je 1940. imal 1.647 katolika. Godine 1948., prema državnom popisu, u Nevesinju je živjelo 276 Hrvata. Što je bilo s 1.371 katolikom – Hrvatom?

     Uvečer 31. srpnja 1992, četnici su pobili katolike u Nevesinju. Tak, dana 15. svibnja 1998. ekshumirali smo njihove zemne ostavke i sahranili ih u katoličko groblje. Iza Nikole (1905.), Grge (1915.), Marice (1913.), Božice (1920.) i Dragice (1940.) Rotim ostala je sreća postojanja, jer bili su djedovi i bake, očevi i majke. I kada su posljednji katolici prisilno napustili svoje domove i područje nosili su u sebi nadu “da nastave djelo svojih roditelja po kojima se prezivaju (Rotim(” KZ, sv., str. 183.-184.).

      Humski Zbornik, sv. 5 (2201) sadrži Stradanja Hrvata u Istočnoj Hercegovini i opisuje 4.515 osoba.

     1. Omjer stradalih tijekom i poslije rata:

         2551 osoba je stradalo tijekom 2. svjetskog rat,

         1864 osoba je stradalo poslije svršetka rata.

     2. Omjer stradalih vojnika i civila tijekom i poslije rata:

          2277 je stradalo vojnika,

          2138 je stradalo hrvatskih civila.

      3. Omjer stradalih vojnika, djece i žena tijekom rata:

           683 su vojnika poginula tijekom rata,

           684 je stradalo djece do 15 godina,

           817 je stradalo žena!

     I nakon rata ubojice su nastavili ubijati pripadnike Katoličke Crkve i hrvatskog naroda u Hercegovini.

     Konačno, prema dostupnim podatcima ma području Mostarsko.duvanjsko i Trebinjske biskupije pred Drugi svjetski rat živjelo je oko 190.000 katolika. Tijekom Drugog svjetskog rata i poraća stradalo je 19.463 katolika – 9,98%.

     Broj žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u hercegovačkim biskupijama po župama je: ukupno 19.463 žrtve

     “Po popisu stanovništva iz 1931. g., u Kraljevini Jugoslaviji živjelo je 6.785.499 pravoslavaca i 6.085.482 katolika. “Nakon genocida Nezavisne Države Hrvatske nad pravoslavcima”, popis stanovnika 1948. godine pokazao je da je katolika bilo 5.199.770 ili 884.712 manje nego 1931., a pravoslavaca 7.783.046 – odnosno 997.547 pravoslavaca , gotovo milijun više nego 1931.” (Usp. dr. Matko Marušić. HT. 31.6.2017., br. 665.)

     Pozor, istina je u usporedbi podataka iz popisa stanovništva 1931. i 1948. godine.

Meni olovkom i svojom rukom na novini “OBRANA” piše naš hrvatski general Maks Luburić. Doslovno prepisujem:

“Dragi Mile! Ovdje je bio Dabo (dr. Miljenko Dabo Peranić, mo. Mile.) i posebno smo ti se javili. Pišem ti i ja ovih dana. “Obranu” traži od Džebe, (Ivan Džeba, živio u Clevelandu, bio je Povjerenik DRINAPRESS-a za sjevernu Ameriku i sve je išlo preko njega, mo. Mile.) jer smo mu poslali više 50 com. za Tebe. Skoro više. Pozdrav. Tvoj Mkas. ps: članak je sliven i izlazi. Piši još o tamošnjim jadima.

                                    3. Ozdravljajući biseri redovnika Julija Klovića

     I ovogodišnji kalendar okitio sam biserima redovnika i svećenika J. Klovića (Grižine, 1498. – Rim 3. siječnja 1578.). Opazivši da ga je Bog više obdario  “smislom za malene stvari nego za velike, razborito zaključi da će biti najbolje ako se prihvati sitnoslikarstva, jer njegove su radnje s tog područja uistinu bile izvanredno umilne i čudesno lijepe”, napisao je Vasari. Kolićev Časoslov Farnese, stoljećima zaokuplja pozornost i izaziva udivljenje svoje rijetke i izabrane publike. Taj časoslov – kao što su Klovića prozvali Michelangelom  sitnoslikarstva – nazivaju sikstinskom kapelom džepnog formata, kiti stranice i ovogodišnjeg Akademijijina i Napretkova kalendara te tješi ožalošćene  potomke katoličkih žrtava u Hercegovini. Biseri kalendara promatračima postaju Biblija pauperum – Biblija za siromahe – s evanđeoskim porukama.

     “Kalendari su prelijepi, s Klokićevim minijaturama da upoznamo djela toga hrvatskog majstora. Posebno je pohvalno što ste i ove godine istakli nadnevke smrti Hrvata (mučenika). Ovo je “prava umjetnost!” Ovo je…remek djelo jednog remek djela! Ne zanam šta bih Ti drugo rekao nego jedno veliko HVALA! Taj će kalendar svi koji se u nešto pametno i lijepo razumiju htjeti imati Kapa dolje! Moje srdačne čestitke za kalendar…Slike su prave, sve na jednom mjestu…Sve se treba sačuvati od zaborava a Vi tako i radite, neka, zahvaljujem Vam na tomu jer osobno osjećam da Vam svatko treba zahvaliti kada ovo vide…Mnogo toga od Klovića unio je živi umjetnik, hrv. akad. predsjednik HAZU u Mostaru i Hrvatskog društva Napredak u Mostaru…”, napisao je akademik fra Stjepan Krasić. “Dobro nam došao još jedan kalendar s Klovićem sitnim slikama. S like su otvoreno Evanđelje. Ono što je Isus izrekao u nekoliko rečenica, Klovićeve slike nude u tisuću riječi…One nas poučavaju vječnim istinama i trasiraju put u Nebo…Slike su proročanstvo budućeg svijeta…zaista je pohvalno što se toliko angažirate u promociji našeg najvećeg renesansnog minijaturista svjetskog glasa.” (dr. Ivo Smoljan).

                                 Umjesto zaključka

     Pripremajući se za slavlje 800-te obljetnice djelovanja fratara u Hercegovini, arheološki lokaliteti (crkvene, misišta, križišta, šamatorja, Krstivoda, Bile, Bristovica…) povijesna dokumentacija, hercegovačko ozemlje i život s pukom fratri su, uz Božju pomoć, sačuvali hrvatski katolički narod u Hercegovini u svim nevoljama. Učvršćivali su katoličku vjeru, potom u četiristoljetnom turskom ropstvu nadoživjeli višestruke osmanlijeske zulume. Za austrougarskih nepravdi, učvršćivali su nacionalnu svijest vjersko-kulturno-prosvjetnim društvima, časopisima, novinama, knjigama, dopisima u brojnim tiskovinama i katoličkim štivom. Jugoslavenskim planskim ubojstvima suprostavili se zdravim nacionalnim osvješćenjem. Godine 1941. izišli su iz velikosrpskog ropstva, prepoznali bi’lo naroda, predahnuli i punili svoje baterije u kratkotrajnoj stoljećima očekivanoj hrvatskoj državi…

     Nakon mučeničkih svjedočenja Kalež krvi punila su66-ca fratara, 13 dijecezanskih članova, časna sestra franjevka i preko 19.000 katolika. Kalež muke 93 osuđenih fratara na više od 349 godina uzništva i preko 1730 istaknutih katolika na Kalež trpnje 88 fratara odrobijaše preko 222 godine i veliki broj ostalih katolika u komunističkim kazamatama.

    Nadoživjeli su hercegovački fratri i komunizam! Hercegovino, poručuju brojna pokoljenja fratara, ako se odrekneš Boga, i onih koji su te s Bogom upoznali odričeš se svoje budućnosti! Hercegovino bez Isusa Krista , i bez svećenika, časnih sestara i katolika ti ne značiš ništa!

     Rađanje i umiranje. Život i svjedočenje. Kršćanstvo i mučenje se prate. Prisjetimo se da je i Isusovo rođenje pratilo mučeništvo nevine dječice u Betlehemu. Ali vjera nas uči da će Bog, koji je datum Isusove smrti uskrsnućem pretvorio u Njegov vječni život, i datume smrti svojih mučenika pretvoriti u rođendane njihovog vječnog života. Sigurni su to znaci da se putuje pravim putem za jednim učiteljem.

     Mučeništvo i danas okuplja brojne potomke nudeći istinu za život. Oživjet će ljudi kojima su pripadale ove kosti jer im ubojice nisu ubili dušu. “Ima istina od kojih se ne može odstupiti, granica na kojima se mora stati i položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!” – posvjedočio je kardinal Franjo Kuharić.

     S tim mislima čestitam Vam Božićne blagdane, dvije tisuće i dvadeset i treću godinu kršćanske uljudbe i civilizacije te sto dvadeset i prvu Napretkovu i jedanaestu Akademijinu obljetnicu.

                                                                Fra Andrija Nikić, predsjednik.