KAKO JE DOŠLO DO “GOVOR GENERALA DRINJANINA HRVATIMA ZA DESETI TRAVNJA 1968”
BRIGE MAKSA LUBURIĆA SU BRIGE SVAKOG HRVATA
(Ovo pismo se nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA“ na stranici 861-862-863 i 864. Iz ovog pisma se razabiraju razlog ili razlozi zašto je general uvidio potrebu za jedan općehrvatski govor o Desetom Travnju. Oni koji bi željeli u cijelosti vidjeti i pročitati taj govor, kliknuti na: https://otporas.com/govor-generala-drinjanina-hrvatima-za-deseti-travnja-1968/ generala Drinjanina za Deseti Travnja 1968. i nekoliko linkova će se otvoriti. Pročitajte i saznajte nešto više i istinitije o važnosti prvog hrvatskog državotvornog praznika nakon 839 godina. Svima sretan Deseti Travnja! Otporaš.)
general DRINJANIN
19.III.1968.
Braći: Štefu Crničkom, Marijanu Nosiću, Enver Mehmedagiću, prof. Dabi-Peraniću, Ratki Gagri, Rudi Eriću, Stipi Brbiću, Nikici Juriću, Lukasu Jurčiću.
Predmet: Eventualni sastanci prigodom Desetog Travnja i Antunova u Torontu i Hamiltonu.
Draga braćo!
Poslao sa vrpce sa mojim govorim na 12 mjesta s tim, da će Brbić za Oceaniju tamo umnožiti prema svojim potrebama. Poslao sam i nekoliko okr. pisama sa idejama za govore prigodom Desetog Travnja. Prepuštam Vama da učinite s tim vrpcama i idejama prema Vašim potrebama. Cilj ovog pisma je izključivo oko ideje da bi na random skupu “North” na 7.IV. ili pak na 30.IV. u Torontu, odnosno Hamiltonu, respektivno, održali Radni Skup “North” i čak i prvi improvizirani sastanak “Vanjskog Fronta Odpora”. Idemo pomalo, ali sigurno i vidim, da su plodovi medjusobnih veza očiti, konkretni i plodni. Izbila su i imena Brbića iz Australije, prof. Dabe-Peranića iz Pariza i Envera Mehmedagića iz Buenos Airesa, te Lukasa Juričića iz Buenos Airesa. Podpuno svejedno je od koga su potekle, od koga suprihvaćene, ali ideje su tu. I problemi, konkretni, za realiziranje. Kao i u svoje vrijeme, kada se je predlagalo druge osobe za govornike.
Poznato je naše mnogo puta podvučeno i isticano stanovište protiv praznog “političkog turizma”, kao u dobro poznatom slučajuRovera, (Srećko Rover iz Australije – uz Rudija Erića i drugih predstavnika HNO – je predstavljao HNO u New York.u 1962. godine kada suse sve hrvatske političke skupine složile (osim HSS-e i HOP-a) i sastale u New Tork-u da se osnuje jedna općehrvatska organizacija koja će predstavljati Hrvate pred cijelim svijetom. Tada je osobna pohlepa i veličina udarila u glavu Srečka Rovera do te mere da se je više približio prof. Ivanu Oršaniću HRS-a i dru. Branku Jeliću Hrvatski Narodni Odbor nego delegatima organizacije kojoj je pripadao i kojuje predstavljalo, a to je bio Hrvatski narodni Odpor, HNO, Mo. Otopraš.) s naše strane, ili Jelića i drugih, s druge strane, i koji politički turizam nije donio nikakve koristi Hrvatskoj, a ni ugleda organizacijama, koje su ih slale. Zato i ovome problemu treba pristupiti odgovorno, savjestno i proračunato, mako se nevi kompromitirali i obrukali, te izvrgnuli problemima umjesto nekom stvarnom napredku. Pri ovom nas ne smije voditi politički turizam drugih, koji navješćuju dolazak “veličina”, koje su uglavnom srušile i ono malo ugleda što su imale.
Ne smije nas ni prevariti sama pusta želja hoštaplerija sa zvučnim titulama, ili kako smo rekli “vrhuškama” jer je svima Vama poznato kako su se srušile kuće od karate, koje su u svoje vrijeme gradili HOP, Jelićev Odbor, HD (“HD” znači Hrvatski Demokratski, Draganović i Miroslav Varoš, mo) Odbor, HR bratstvo, pa i HN Vijeće.
U vezi toga već sam nekima od Vas poslao jedno pismo, a na Vama je da druge upoznate sa sadržajem istih. Odpor ne smije pasti uistočni i smrtni grime hoštapliranja i kalovjerne improvizacije, ili izmišljanja naslova, titula i “vrhuški” samo zato , da se zadovolji nekog od nas ili obmani neprijatelj. Udbu prevariti nećemo, velike i odlučujuće snage isto ne, a svaki veliki Proglas moraju slijediti akcije i činjenice, ili nakon nekoliko mjeseci postaje ruglo, kao i ono što su drugi činili.
Danas hrvatski narod u emigraciji (jedan dio istih) vjeruje u solidnost, ozbiljnost i monolitnost Odpora. I čak dobivam osobno poruke od onih, koji su i iz Odpora pokušali isto napraviti, da smo trijezno, pametno i pošteno postupili. Ne smijemo to izigrati sa praznim riječima, jer prevariti možemo samo sami sebe, a toga gismo zaslužili. Mi ne želimo na stranim sudovima bistriti ideje, strukture i ciljeve Odpora.(Bilo je slučajeva kada je Hrvat Hrvata, i dešavalo se članovi iste organizacije, tužili jedan drugoga stranom sudu. O tome general piše, jer je bio tim upoznat. Mo.)
Razdjelit ćemo problem na dva djela.
Prvo: problem glavnog govornika u Torontu. Mislim da mi je brat Gagro pisao da bi pozvao far. Gracijana raspudića. Veliki čovjek, ali bolestan, i mislim, da nije za ovakve stvari, iako jest za napisati. Ipak sam mu pisao, ali ne vjerujem, da će se odazvati. Spomenuli su mi i brata Nosića. Vjerujem, da će dostojno izvršiti ulogu. Znam da će iz USA ići braća i kako su to uobičajni posjeti, to o njima i ne govorim. Vjerujem da ćete znati to riješiti.
Drugo: Pitanje sastanaka, bilo za 10.IV. bilo za samo Antunovo. Već prije sam usmeno i pismeno imao zgode razgovarati sa br. Enverom Mehmedagićem i prof. Peranićem. Obojica su voljni, i do sada su svaki od njih obavili više putovanja, i to uvijek o svom trošku. Oba sumoderni, mladi, potentni intelektualci i poznati književnici, Odporaši i agilni. Obojica imaju mnogo osobina koje su identične, a jedna je i ta da su obojica namještenici i sa skromnim sredstvima za ovakova velika putovanja. Isto što sam u svoje vrijeme rekao za druge osobe. Pa prema tome svaka kombinacija treba imati osim njihove privole i mogućnosti radi posla to, da im treba poslati avionsku kartu tamo i natrag, kao i obvezu snošenja svih ostalih troškova. Za 10. Travnja je već kasno. Prof. Peranić je, osim toga obvezan putem u Švedsku, gdje će kao moj izaslanik voditi radni Skup “SKANDINAVIJA” i biti glavnim govornikom za 10.IV. u Gotenburgu. Evo njihovih adresa, ako ih koji od Vas nema:
– prof. Dr. M.Dabo Peranić, Boîte Postale 32-06, Paris, France,
– Enver Mehmedagić, 986 Doblas, dpt. “C”, Buenos Aires, Argentina. Ako oni privolu, Vi avionsku kartu, i moj blagoslov.
Brat Brbić je nedavno obišao Australiju, i isto ima svoj skromni posao, previše brig i premalo novca. A Australija je daleko, vrlo daleko. Evo njegove adrese:
– Stipe Brbić, 51 Swell Str., E. FREMANTLE, W.A.6158 AUSTRALIA
– Brat Lukas Juričić može platiti svoj put, ali koliko znam, supriga mu je prilično bolestna, on vodi svoju industriju, i eve Vam adrese:
– Lukas Jurich, 3498 Laprida, VILLA MARETLLI, prove. Buenos Aires, Argentina.
U pogledu odluke br. Štefa crničkog, ona je konzultirana samnom i definitivna. Ovog ljeta stiže. Onome kome bi treblo govoriti o Crničkom, neka se sam interesira. Jedan je od onih, valjda rijedko preživjelih od ekipe “Jankapuste”. I k tome: imati će penziju, a jučer sam mu javio, da sam već zakapirao za njega stan, preko puta moje kuće, pa iako nije nikakvi luksus, kao ni moj, (a ne kako je generalov ubojica i lažov Ilija Stanić tvrdio u jugoslavenskim emisijama da je genera bog at, mo.) jest dosta za početak. I kako je sada gal. tajnik Odpora u Sjed. Državama, i sudjelovao na svim sastancima Radnog Skupa “North”, to će biti dobro, da već sada njega smatrate KOORDINATOROM VANJSKOG FRONTA ODPORA, što će biti prvi korak konkretni uspostaviti bilo Glavnog Tajništva Odpora, odnosno Vanjskog Fronta, za koju ulogu je sa svojim poznavanjem prilika, ljudi i za koju ulogu ima sve kvalifikacije, a k tome i željezne živce, koje će trebati.
K tome će biti uz mene, Kako bi koordinacija bila solidna. I onda ćemo bez nadglasavanja, ispraznosti, trijezno, odgovorno, kroz tukorespodenciju kroz crniškog, staviti u pogo naš Fanjski Front. Kao i mnogo puta i još jednom ponavljam, da je jedino mjesto, koje ozbiljno dolazi u obzir jest USA, a dok to ne bude, može biti MADRID, jer je blizu Domovine i jer ovdje imamo 100% sigurnost. (Potrebno je ovdje reći, i uz to ponoviti, da je general često pisao u pismima svojim suradnicima kako je došlo do toga da je baš on, čuveni Maks Luburić, dobio od španjolskih vlasti stopostotnu sigurnost. Patre Oltra u tome je uveliko pomogao sa svojim vezama španjolskih zapovjednika koji su bili u Plavoj Diviziji na istočnom bojištu s hrvatskim vojnicima. Tko je imao priliku čitati knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA MUBURIĆA”, mogao je tu u raznim pismima naići na Maksove riječi kako je upoznao jednu odvažnu i otmjenuŠpanjolku koja je radila u Frankovoj Falangi. Mo. Otporaš.)
Dotle: jačati Područja, razviti ekipe Radnih Skupova, odgajati se, izgradjivati, proširiti tisak, stvarati mrežu prijatelja medju strancima i hrvatskim elitama, iako nisu u Odporu, i mjeriti korake.
Inače u pogledu proslave 10. Travnja poslao sam neke ideje. To nikoga ne smeta, da unese rodoljublja, vatre, zanosa. Deseti je Travnja bio Dan Državnosti, te zato treba ga slaviti, gdje se to može skupa s ostalima. Pri tome treba imati na umu više toga:
1. braniti svoje, poštivati tudje, ako je državotvorno. Za to NI U KOJEM SLUČAJU NE SMIJU DOLAZITI U OBZIR GRUPE I OSOBE KOJE NISU DRŽAVOTVORNE. Naš je stab poznat, razvijamo ga, i pomalo se sve ostvaruje, kao što sam Vam najavio. Ali jedno je taktika, a drug je strategic. Ni u kojem slučaju ne smiju doći do izražaja ljudi, ideje i problematični concept. Pustimo to evoluciji, Glavnom Stanu i budućnosti. Slavljenje Desetog Travnja je čisti dan državnosti. Tu ne mogu ni u kojem slučaju imati riječ sumljivi ljudi, koji su u vezi sa raznim tajanstvenim organizacijama, koje code bilo pošteni, bilo lažni naši revolucionarci, kao ni ljudi, koji su putovali u Jugoslaviju; bili uvezi sa ambasadama , nego samo i jedino sa državotvornim organizacijama, javnim i poznatim hrvatskim patriotima. Svaka konspiracija će se sada i nadalje odvijati drugim, posebnim i različitim kana lima. Infiltracija Udbe je tolika, da bi svaka konspiracija na VANJSKOM FRONTU ISTI MOGLA – ne ugroziti, nego uništiti. Zato tamo nema mjesta za konspiraciju, nego mora biti dosljedan, i bez ikakovih obzira izbaciti iz redova one, koji su prije podne na Ambasadi, posle podne u Odporu, a na večer u ponoć, konspiriraju sa 10.000 km. daljine.(Ovdje general za sigurno misli na neku fiktivnu organizaciju “POLNOĆKU“ koja je navodno operirala u Parizu i koja je, opet navodno, organizirala napad na jugo Ambasadu u Parizu, kojom prilikom je bilo 19 ranjenih i jedan mrtav, Makedonac, kako su francuske vijesti donijele. To je bilo 1967. godine, ili početkom 1968. U pet sati u jutro na moja vrata je pokucalo francusko tajno redarstvo, Peti Ured, 5-eme Bureau. Odveli su me a da uopće ništa nisam znao o čemu se radi. Tek sam tu, kod njih saznao o čemu se radi, i na primoranje police, tj. redarstva prisilili su me da budem tumač jedanko i za uhapšene Hrvate kao i za Srbe. Kada sam došao u Ameriku, u San Francisco, tu sam upoznao Branka Kujundžijića koji je prije živio u New York-u te se preselio u Californiju. U razgovoru s njim, rekao mi je da je on tu organizaciju “POLNOĆKU“ osnovao skupa sa nekim svojim Imoćanima, koji su po njegovu nalogu to djelo izvršili. Pošto se je kasnije ispostavilo da je taj isti Branko Kujundžijić bio tajni agent američke tajne službe, (O tome je pisao Drago Sudar u Hrvatskom Tjedniku iz Australije i čak donio kopiju te američke tajne službe gdje je to Branko Kujundžijić priznao) moguće je da je taj Branko Kujindžijić bio svačiji a najmanje hrvatski. O tome je nešto pisao i Božo Vukušić u svojoj knjigi “Tajni rat Udbe protiv hrvatske emigracije”, gdje spominje nekog Udbinog operativca imenom “Šime”, a glavom i petom da je to bio neki Jukić od Imotskoga, koji je živio u Parizu, a kojeg je rekrutirao splitski Udbaš, neki Zelić. Čak i Branko Kojundžijić je o tome progovorio u Joze Vrbića KRONIKI 1982. godine, i tu se sam pohvalio da je on tu organizaciju osnovao. Mo. Otporaš.) Mi smo to unaprijed predvidili, i bili bi glupi ako to dozvolimo sada, kada se dokazalo, da smo bili u pravu. Nije zadatak Vanjskog Fronta konspiracija, nego POLITIČKI RAD. Tko midli na konspiraciju, taj ili je naivan, ili zlonamjeran, a nas ne interesirsju, niti jedni, niti drugi u Odporu.
kada se meni bio popeo na glavu Rover sa “revolucijom u dva mjeseca”, pozvao sam ga, da napusti obitelj, ili osigura, jer je industrijalac, te da dodje u Europu. I prošle su godine, a nije mi ni odgovrio. A kako je svršilo Bratstvo, to znamo. I to samo dijelom. Tako se ne ruši kom. vlast. Pisali su mi uz drugih dvadeset i o nekoj organizaciji “Ponoć”, koju vodi Grga Topalović iz Pariza. Dobro, to je čista Udba, pomješana sa čistim kriminalom, varanjem nadodubnih i neukih. To je nastavak neslavnog Orlolovića., koji je povezao Draganovića sa puk. Ubdbe, (Miroslav Varoš, mo.) koji ga je odveo (na austrijsko/jugoslavensku granicu kada su agent Udbe uhapsili – Krunoslava Draganovića – ljeta 1967. godine i odveli ga za Jugoslaviju, mo.) To su Azevi i kriminalci, pljačka, infantilism.
Nije ovdje mjesto ponavljati ono što sam u svoje vrijeme Vama unaprijed pisao. Proslave Desetog Travnja je kristalno čisti državotvorni gest, i ne smije se vezati pred svijetom uz konspiraciju, niti ljude iste sekcije. Oni koji budu za to, moraju biti izključeni ili neka se povuku, i odu tamo, kamo ih ja budem slao, a ne zafrkavati zdrav razum nas starih boraca sa 10.000 km. daljine. Mnoge sam uposlio na tom sektoru, ali sam i bacio one koji su propovjedali revoluciju kada je treblo nešto drugo raditi, a kada su imali zgode “raditi za revoluciju, onda su rekli “ili dva mjeseca Hrvatska, ili sve u materniu” i išli su preko lokve, gdje je mogućnost lova naivnih i borbe željnih veća i materijalno plodonosnija.
2. Praviti se može lokalne kompromise sa svakom državotvornom grupom, ali ne u IME ODPORA KAO ORGANIZACIJE, nego samo i jedino u lokalnom smjeru i taktičkom pogledu. Tada nam se neće podvaliti, kao nekada i u New York-u, i kasnije u Buenos Airesu. Ono što će se učiniti u IME ODPORA, to ni ja, ni nitko sam neće odlučiti, jer tu ćemo se pitati, ovdje i u domovini, i kolektivno odlučiti. Nisam htio biti onaj koji kvari štimung Desetog Travnja, ali Odpor ne smije služiti ni kao magare preko kojega će se tući dva HOP-a, ni kao masa za maneuver naših stranačara. Idite, razgovarajte, slavite, tražite put, ali nedajte se na tank led deklamatorskog rodoljublja (to znači oni koji smo recitiraju i ponavljaju u ispraznost jednu te istu stvar, mo) i sentimentalnih izlijeva, koji mogu u polumrtvima uliti nade, ali ne oslobodite Hrvatsku.
U to ime grli Vas odani Vam, uz naš vojnički pozdrav general Drinjanin.
Nadodano rukom:
Dragi Ratko!
Dobio sam od Marijana njegovo i Tvoje pismo. Isto tako i pošiljku novina. Sve što sam mogao učiniti, ja sam učinio, a i za Antunovo ću isto. Oslao je na Vama, da se dogovorite i riješite bratski sve.
Pozdrav svima.
Tvoj general Drinjanin.
Kraj ovog pisma. Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.