KADA NESTANE HRVATSKE NESTAT ĆE I DESETOG TRAVNJA, napisao Vinko Nikolić

Pismo prijatelju 15 siječnja 2021.,

http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas/19690420_Povijest_Drinapress_Ubijen_Maks_Luburic_Drinjanin.pdf

Dragi prijatelju razumjem tvoju frustraciju. Nažalost nisi sam! Vrijeme čini svoje, godine dolaze i prolaze. Mnogi u našim godinama smo s jednom nogom u grobu, a ostali, zna se: S OBADVIJE. Ti mi pišeš da ti više ne šaljem stavri koje te nezanimaju, jer, kako kažeš da se ne baviš politikom. Ta riječ “politika” će me natjerati da napišem moje viđenje šta znači politika, te ću ti to poslati, a ti kada primiš pročitaj ili ne bit ćemi svjedno. Iako je vremenski malo uranjeno prilažem ti pjesmu koju je napisao prof. Vinko Nikolić (mislim, nisam siguran) 1949., kao DVD pl. Vladimira Biondića da vidiš kako se ljudi Hrvati žrtvuju za svoju, tvoju, moju i našu Hrvatsku, a ti mi se javi kad ti srce rekne da još uvijek smo stari preko pola stoljeća prijatelji. https://youtu.be/pkc8x5JEkeU

Tvoj prijatelj Mile Boban.

KADA NESTANE HRVATSKE, NESTATI ĆE I DESETOG TRAVNJA!

Pjesma Desetom Travnju za svaku priliku.

Napisao prof. Vinko Nikolić.

Izvor: Hrvatski Tjednik, Australija, br. 329, 17 Travnja 1984.

DESETI TRAVNJA

DESETI je Travnja!..Noćas u pol noći
Ustati će mrtvi, da pohode žive.
Prije zore rane, još za mnoge slave
Podranit će živi i na groblje poći…

Kresovi će planut, vijorit barjaci
Vrhu svih planina, – U kandilu staru
Ulje će izgarat kao na oltaru.
Slutit će se zorom našeg sunca zraci!

Preorano groblje netko će obići
I u zoru ranu svud će cvijeće cvasti;
I u zoru bijelu Križ će, sav u časti
Blistati nad grobljem, do neba se dići.

Deseti je Travnja!..Ovoga će dana
Cijela domovina jedno srce biti;
Gordo u svom čuvstvu, bol će svoju kriti,
Makar krik sa Drine ječi do Jadrana!

Strvinari mračni nek se danas skriju!
Crne zlokobnice, prestanite grakom!
Mi ćemo se danas nagnuti nad rakom,
Heroji gdje naši vječni pokoj sniju!

Tisuće su pali za Čast ovog dana,
Što ga povijest piše Desetog Travnja;
Povijesnica naša ostala bi manja,
Da ne cvate ova na grobu nam rana.

Po njemu će svanut i za naše noći,
Proljeće će procvast iza naše zime;
Skoro će i drage Hrvatske nam ime
Na everopskoj karti ugledat se moći!

Skoro će i nama svanut Uskrs bijeli,
Narod će otkupit krvava raspeća;
Uz zvonjavu zvona i uz miris cvijeća
Pobjedu ća slavit sretan dom naš cijeli!

Zatu vjeru živim; u njoj vidim sreću
Da ću poljubit prašak rodne grude;
Suzom toplom zalit! A lad to se zbude,
Nit same smrti bojati se neću!

Tebi vjeran bit ću, kunem ti se, dome!
A tko tebe izda, neka proklet bude!
Tebe, tko zaniječe, nek mu mrtvi sude:
Velikani bdiju na braniku Tvome!

Prepisao: Mile Boban, Otporaš. Prilažem poveznicu http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5162&page=6

(Preporučio bih da svaki čitalac pročita petu kiticu po nekoliko pua na sav glas, tek tada će se uvjeriti da se ta kitica može primijeniti na današnji političkih vrh RH. Na svu žalost, ali je to tako. Otporaš.)