Juru Francetića je ubila partizanska bolničarka koja je bila zadužena za cjelodnevnu skrb o Francetiću.
.
Partizansko vrhovno vodstvo (Hebrang, Rukavina Ugarković), kad je saznalo da je zarobljen i teško ranjen Francetić, kojeg su iznimno poštovali svi neprijatelji zbog uzornog poštovanja ratnih pravila i moralnog kodeksa u borbenim okršajima s partizanima, a naročito korektnog odnosa prema zarobljenicima i protivničkim ranjenicima, izvjestili su već 22.12. 1942. Vrhovni Štab u Bihaću, i zatražili najboljeg kirurga da operira teško ranjenog Francetića.
Tito je osobno dopustio da dva najbolja partizanska kirurga (obojica ugledni sveučilišni profesori neurokirurgije) pođu u Slunj i operiraju Francetića, a na Božić 1942.god. Tito je s najbližim suradnicima došao u Slunj te između ostalog posjetio Župni ured u kojem je bez svijesti ležao uspješno operirani Jure Francetić.
Tada je Hebrang rekao Titu :”Za Francetića će nam Pavelić dati u razmjenu stotine zarobljenih partizana i utamničenih komunista.” Tito se složio da Ivan Rukavina, zapovjednik Glavnog štaba Hrvatske uspostavi vezu sa Zagrebom kako bi se organizirala razmjena, a Hebrang je trebao složiti popis osoba koje partizani traže za razmjenu.
Predloženo je izravno uspostavljanje telefonske linije sa Zagrebom preko postojeće, stare ali oštećene mreže uz željezničku prugu, ali je ta zamisao otklonjena jer su partizanski obavještajci
smatrali da bi telefonsku komunikaciju između Slunja i Zagreba mogli presresti Talijani ili Nijemci, kojima nikako nije bilo u interesu da se Francetića razmjeni, jer se je tijekom ratovanja u Bosni,Hercegovini i Dalmaciji Francetić zamjerio i talijanskim i njemačkim generalima.
Partizanski komandant Većeslav Holjevac je dobio zadaću da uspostavi neposrednu osobnu vezu sa Zagrebom, što je on učinio preko jednog katoličkog svećenika iz okolice Ogulina a zatim jednog taksista iz Karlovca koji je bio u bliskim odnosima s Ustaškom nadzornom službom.
Ante Pavelić je glavnom ustaškom vojnom obavještajcu Branku Rukavini (umro u Buenos Airesu) koji je bio pročelnik odjela za komuniste i partizane, zapovjedio da pripremi razmjenu i udovolji svim partizanskim zahtjevima. Kao znak dobre volje iz Zagreba su u Slunj poslali i veću količinu lijekova i medicinske opreme.
Zagreb je želio obaviti razmjenu što prije, ali su partizani odugovlačili jer nisu mogli kompletirati popis osoba koje oni potražuju. Tako je razmjena odgođena za početak siječnja 1943.god.
Međutim, kad se je među partizanima pročulo da će Francetić biti razmjenjen za “neke komuniste” donedavni četnici pristigli u partizane, i vrlo dobro organizirani, počeli su kampanju da se razmjena spriječi.
Za medicinsku skrb operiranog Francetića, kao glavna medicinska sestra danonoćno je bila zadužena jedna bolničarka iz Karlovca, čijeg su muža navodno još 1941. odvele ustaše. Sin te bolničarke, zajedno s nekoliko mladih Srba partizana bio je stražar u Župnom uredu gdje je bila improvizirana bolnica.
Poznati partizanski obavještajac i političar kategorično je tvrdio da su pročetnički i protukomunistički orijentirani Srbi među partizanima u Slunju uspjeli nagovoriti glavnu bolničarku i njezinog sina da kad budu na smjeni ostali stražari Srbi bolničarka Juri Francetiću počupa zavoje i pokida šavove na svježe operiranoj lubanji kako bi Francetić iskrvario, a zatim izvjesti partizansku Komandu kako je sve to učinio sam Francetić kad se je na kratko osvjestio.
Navodno je sve to osmislio Moša Pijade a organizacijski proveo neki Srbin,četnik a zatim viši partizanski oficir kojeg je zajedno s desetak drugih četnika- partizanskih oficira godinu dana kasnije partizanski vojni sud osudio na smrt i strijeljao radi čega su Kardelj , Đilas i Ranković optužili Andriju Hebranga da je ustaški agent.
Kako je pričao poznati partizanski obavještajac(zloglasni oznaš i udbaš, a zatim ugledni političar) Juru Francetića su pokopali uz ogradu slunjskog groblja izvjesni partizan Cindrić i partizanka Anka, ali, kad je hrvatska vojska polovicom siječnja 1943. protjerala parizane iz Slunja Francetićev grob nisu pronašli.
Navodno je izvjesni Pepa Zinaić tijelo Jure Francetića na zaprežnim kolima odvezao preko mosta u smijeru Bihaća..
Brojne detalje o junačkom životu i tragičnoj završnici Jure Francetića znao je partizanski general i veliki pokajnik Ivan Schiebel koji je zajedno s Većeslavom Holjevcem u svibnju 1945. u Zagrebu spriječio pogubljenje supruge i sina Jure Francetića, i omogućili im siguran prijelaz u Italiju.
Navodno, u beogradskom vojnom arhivu postoji dokument iz kojeg se vidi da sabotažu na zrakoplovu kojim je prema Gospiću letio Jure Francetić nisu organizirali komunisti-partizani, nego agenti talijanske i britanske tajne službe, koji su na hrvatskom prostoru imale zajedničke interese.
Bog! dragi hrvatski brate Stipe, drago mi je da si se osvrnio na ovaj opis o Krilniku Juri Francetiću. Još mi je draže da si ovako lijepo opisao dio – mali ili veliki – smrti Jure Francetića. Mnogi Hrvati za ovo nisu znali. Ja sam prije skoro šest desetljeća pročitao, mislim u časopisu Ustaša koji je izlazio u Buenos Airesu, da je Jure Francetić sam sebi pokidao zavoje kada je čuo da će se za njega pustiti na slobodu mnoge partizane, dokazane ubojice hrvatskog naroda. Tvoja logika da mu je partizanska boliničarka pokidala zavoje tako da iskrvari, STOJI i mogla bi se uzeti ozbiljno u obvzir.
Meni se je jedan javio pred Božić 2016. i tražio od mene neko pojašnjenje, jer je on skoro bio uvjeren da je Poglavnik urotovao protiv Francetića. Pronaći su ovaj odgovor i stavit ću ga ovdje, tako da se i ova još uvijek nepotpuno razjašnjena tema osvijeti. A ti, dragi hrvatski brate Stipe ako još imaš ovakovih dobrih stvari, zamolio bih te da ih staviš nama Hrvatima na raspolaganje.
Primi moje iskrene poZDrave.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.