JUBILEJ: 40 GODINA OD HAPŠENJA ČLANOVA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA
četvrtak 25 lipnja 1981. – petak 25 lipnja 2021.
Izvor: Hrvatski Tjednik, Australija, br. 221., 16 veljače 1982., utorak, dan kada je sud počeo Hrvatskoj Desetorki a završio u subotu 15 svibnja 1982., u 2 i pol sata poslije podne. Ovim putem želim se iskreno zahvaliti glavnom i odgovornom uredniku Hrvatskog Tjednika gosp. Dinku Dediću za sve njegove napore u objavljivanju svih izvještaja sa suda koje je pisao i slao Drago Sudar kao i drugi koji su o tome pisali i slali Dinku Dediću da to uvrsti u Hrvatski Tjednik. Dinko Dediću hvala ti! Tvoj prijatelj Mile Boban.
Kao povijestni dio povijesti Hrvatskog Narodnog Otpora u borbi za ponovnu Obnovu Hrvatske Države, osjećam hrvatsku potrebu podsjetiti Hrvatice i Hrvate sažeti opis ovih Hrvata kojima je sv. Biblija imala samo šest (6) riječi: MOJ BOG, MOJA HRVATSKA, tek onda MOJA OBITELJ!
gledajući iz ugla naše hrvatske povijesti ovih Hrvati su zaslužili da ih se spomenemo i da ih ne zaboravimo.
Pošto se jasno ne vidi opis svakog pojedinca, ja ću sadržaj točno prepisati, jer to oni zaslužuju. Danas je srijeda 23 lipnja kada ovo prepisujem; a na životu su još: (1) Ante Ljubas, (2) Ivan Mišetić, (3) Anđelko Jakić i (4) Mile Boban.
Slava umrlima: (1) Mile Markić, (2) Milan Bagarić, (3) Vinko Logarušić, (4) Drago Sudar, (5) Ranko Primorac, (6) Miro Biošić!
Počivali u Miru Božijem! Vaš suborac Mile Boban.
(1) IVAN MIŠETIĆ
Rođen je u Grabovniku, kog Ljubuškog, 1944 godine. Bježi u Austriju 1967. i tu jedno vrijeme provodi u logoru. Uskoro upoznaje časnog hrvatskog svećenika Cecelju koji mu daje prvu emigrantsku školu.
Dolazi u USA 1968. godine. Oženjen je i otac troje djece. Po dolasku u Chicago stupa u redove HNOtpra, čiji je član i danas. Ističe se među ostalim članovima, te je obnašao razne dužnosti u mjesnom ogranku i u pročelništvu za sjevernu Ameriku. Zbog svog tipičnog pemperamenta često zapinje za oko protivnicima suvremenog gledanja, a napose neprijateljima Hrvatske. Često su mu podbacivane razne trice ili pucali kroz prozor. Sve te makinacije Ivana nisu pokolebale, nego naprotiv, tjerale su ga da bude još aktivniji. Uhićen je 25 lipnja. Pokušaji da se brani sa slobode, do sada nisu uspjeli. Zašto? Razlog treba tražiti na odgovornim političkim mjestima ove države.
(2) ANTE LJUBAS
Dijete Duvanjske krajine. Rođen 1944. u Raškom Polju. Neoženjen. Nakon završenog zanata bježi u Francusku. U Parizu proba prvi emigrantski kruh. Za čovjeka odgojena u pravom kršćanskom duhu, nije ništa teško. Tu stiče prognaničko iskustvo osjetivši sve veću nepravdu nad hrvatskim narodom.
1967. godine dolazi u Chicago. U ovim godinama čikaškog života aktivno djeluje u hrvatskom folkloru i u par hrvatskih drama izvrsno je glumio glavne uloge. Nakon kraćeg vremena postaje član HN Otpora i od tada mu Hrvatska postaje najveća briga. Nije ga zanimao lagan život, nego rad i samo rad za Hrvatsku. kao takav, postao je crna vrana u očima hrvatskih protivnika. Ante se nije osvrtao ni na kakve podvale, nego je ponosno išao naprijed. Plašeći se takve osobe, na mig Beograda policija ga zatvara 25. lipnja s drugom subraćom. Optužnica se temelji isključivo na rekla-kazala. Ponos i hrabrost čovjeka su dokaz pravednosti, što je kod Ante slučaj i ovim dogadjajem.
(3) ANĐELKO JAKIĆ
Iako rođen u Runovićima, kod Imotskog, svojim temperamentom djeluje kao sjevernjak. Čovjek radin i ne baš od velike priče. Muči ga hrvatska dvoličnost, a napose hrvatski skeptici i cicije. Mrzi mudrolije, zastupa djelatan rad. Za Hrvate u nemilosti i za Hrvate koji su trebali bratsku pomoć, Anđelkovo srce je uvijek veliko. Davao je, kako kažu naši stari, šakom i kapom, a hvala Bogu i može. Vrijedan i probitačan dečko, otvorio je tokarsku radnju. Posla ima dosta, ne na lijepe oči, nego zato što uradi dobro i na vrijeme.
Emigracija nije razočarala Anđelka, nego mu daje još veći elan za rad. Njegov rodoljubni rad u Parizu i New Yorku su jamstvo za povjerenje. Radi njegove širokogrudnosti, neprijatelj je odlučio zatvoriti ga pošto-poto. U hajki na Hrvate, zatvaraju i njega, ali ubrzo izlazi na slobodu, nakon položene jamčevine. Anđelko vjeruje u pobjedu.
(4) DRAGO SUDAR
Poznat je po svojoj prošlosti i radu Hrvatima širom emigracije. Kao sedamnaestogodišnjak, drago je 1948. godine bio uhićen sa skupinom Hrvata iz Like, s optužbom da su usko surađivali s križarima na tom području. Također su bilo optuženi da su usko surađivali s tajnom hrvatskom organizacijom ODRA iz Zagreba, (ime te organizacije je bilo: “Osvetnici Dravograda”, mo. Mile Boban.) čiji je vođa Dane Šarac bio streljan. Sud ga proglašava krivim i osuđuje na kaznu izdržavanja strogog zatvora u trajanju od 13 godina.
Nakon izdržane kazne uspijeva pobjeći u Evropu i nakon kratkog vremena dolazi u Kanadu. U Torontu postaje članom HOP-a, gdje se ističe svojim nesebičnim radom. Zbog neslaganja s politikom vodstva HOP-a izlazi dobrovoljno iz organizacije. međutim, s tim njegov rad na hrvatskom polju ne prestaje. Pomaže sve hrvatske akcije, ne samo moralno, nego i materijalno u okvirima svojih mogućnosti. Zahvaljujući dobrom poznavanju njemačkog i engleskog jezika, prati i čita sva izdanja koja dotiču gospodarsko, političko ili socijalno pitanje Jugoslavije, odnosno, hrvatsko-srpske odnose. Zahvaljujući svojoj političkoj oštroumnosti i pronicljivosti, predvidio je još 1973., 1974. albansku revoluciju na Kosovu. Drago je uspio postati hrvatski intelektualac u pravom smislu te riječi, iako nema diplomu sa sveučilišta. Većini može biti dobar primjer.
(5) MIRO BIOŠIĆ
Čestiti je sin pitomog sela Zmijavci, gdje je rođen 1948. godine. Neoženjen je. Imotska krajina mu daje prvu školu. Već u ranim godinama svoga života proba gorčinu kruha u domovini, pa u emigraciju. U Ameriku dolazi 1968. godine. Prva mu je postaja bila Chicago, gdje se bavio nogometom, a potom odlazi u Los Angeles, da bi se zaustavio u sjevernoj Californiji, nedaleko od San Francisca. U Los Angelesu postaje član HN Otpora i s tim nastaje prekretnica u njegovu životu. Posvećuje se hrvatskom rodoljubnom radu. Hrvatski patnički narod postaje njegova prva briga. Nažalost, dosta ih ne posjeduju žarku ljubav prema rodnoj grudi, pa zato ne mogu shvatiti Mirinu ljubav. Zbog toga je nemilosrdno uhićen i našao se iza rešetaka 25 lipnja ove godine, zajedno sa svojim istomišljenicima i velikim rodoljubima. Nalazi se u zatvoru u New Yorku, u isčekivanja izlaska na slobodu.
(6) MILE BOBAN
Sin je Bobanove Drage, rodnog mjesta slavnog Ranka Bobana. Rođen je prije 42 godine.
(1939., mo. Mile Boban.) kao dijete brojne siromašne obitelji napušta hercegovački kamenjar u 17. godini i bježi u Francusku. Pariz mu biva privremena postaja, gdje se ženi s Francuskinjom s kojom ima šestero djece.
(Prilažem poveznicu mojeg vjenčanja u Parizu, mo. Mile.) https://ljubuski.net/16190-hrvatskofrancusko-vjencanje-u-parizu-31-srpnja-1965. U Parizu se čeliči. Hrvatska i francuska knjiga daju mu školu i političke putokaze. Ideje generala Drinjanina su ga opsjenule i postaje njegov glavni ljubimac. Za vrijeme boravka u Parizu biva jedan od nositelja hrvatskog gibanja.
U Ameriku dolazi u prosincu 1968. godine i nastanuje se u San Francisku. kao vrijedan čovjek dobiva povjerenje svugdje gdje radi. Uskor počinje raditi kao građevinar za sebe. S teškim poslom i uz brojnu obitelj nije zanemario rodoljbni rad. Naprotiv, ostao je u tome nepomirljiv. Već četiri godine obnaša dužnost Pročelnika HNO za Sjevernu Ameriku. Upravo radi toga dospio je u nemilost sa ostalim suradnicima. Brani se sa slobode.
(7) VINKO LOGARUŠIĆ
Rodio se 10. travnja 1946. godine u Tolovcu, kod Prozora. Domovinu je napustio iz istog razloga kao i tisuće drugih Hrvata. 1968. dolazi u Austriju. Tu živi neko vrijeme i okusio je što znači biti tuđinac u tuđoj domovini. 1989. ponovno se vraća kući, misleći da će naći posao i nastaviti život u svojoj zemlji. Nepravde i pomalo mladost gone ga nazad u Austriju, odakle dolazi u USA 1970. godine. Nije čekao ni prolijevao suze, nego se odmah priključio rodoljubima. Od 1976. godine zapeo je jugovićkoj i američkoj policiji za oko radi svoga rodoljublja, te ga nikako ne puštaju na miru.
Vinko sudjeluje u svim hrvatskim akcijama za koje je uvjeren da vode dobrobiti Hrvatske. Bogata Amerika nije opsjenula Vinka, iako je dobro zarađivao. Hrvatska mu je ostala glavna briga. Tajna policija mu je podbacivala razne smicalice, kako bi ga uplašili. kada nisu uspjeli, podbacuju mu namjeravano ubojstvo nekog Lasića iz Clevelanda. Duga sudska rasprava ga oslobađa svake krivnje.
U New Yorku, sa preostalom devetoricom Hrvata, čeka ga novi sudski proces. Vinko Hrabro podnosi sve ove progone i vjeruje, da će i ovaj proći u najboljem redu.
(8) RANKO PRIMORAC
Rođen je 1947. godine u Metkoviću. kao dijete dobrostojećih roditelja, posvećuje se nogometu i uskoro postaje nada mjesnog kluba NERETVA. Igrao je u prvoj momčadi, dok nije došao u Toronto, na poziv trenera hrvatskog nogometnog kluga “Croatia” 1974. godine. radi nesređenih papira u Torontu iste godine dolazi u Chicago i postaje jedan od stubova obrane slavne momčadi “HRVATA”.
1975. godine dolazi u Los Angeles, gdje nastavlja nogometnu karijeru u hrvatskom timu “CROATIA”. U istom mjestu postaje član mjesnog odbora ogranka HN Otpora i od tog vremena postaje policijska meta. Iako se je prijavio Useljeničkom uredu, stalni papiri boravka ne dolaze. Ne zanjući svoju sudbinu, sve je češće potišten, ali povremeno vatren (na južnjački način). Mnogi su počeli širiti neistinite priče, koje nisu koristile Hrvatskoj, ali sve to pobijaju Rankove kvalitete.
Bataljon od četrdesetak policajaca naoružanih do zuba vežu Ranka i odvode u tamnicu 25 lipnja. Tuže ga za stvari, za koje je Beograd odgovoran, ili netko drugi. Sud će odlučiti ispravnost, iako je i njegova odluka češće neispravna.
(9) MILAN BAGARIĆ
Rođen je 1936. godine u Mesihovini, kod Tomislav grada Duvna. U desetoj godine ostaje bez majke. Vrijedni i ponizni otac biva otac i majka za šestero djece. Neimaština u kući natjerala je Milana u ranoj mladosti, da napusti rodno mjesto i potraži kruha na drugom mjestu. tako se mučio jedno vrijeme u domovini, da bi je napustio 1960. kada dolazi u Pariz. Od prvih dana prebivanja u emigraciji stupa u redove Ujedinjenih Hrvata Njemačke, čiji zakleti član ostaje do smrti Nahida Kulenovića. Iz Francuske se seli u USa 1970. i za stalno se nastanjuje u Chicagu. Ostaje i dalje vjeran svojoj rodnoj grudi. Pomaže u granicama mogućnosti sve što je za dobrobit hrvatske sutrašnjice. Po prirodi je šutljiv i ne mudruje. Svakog iskrenog Hrvata voli kao brata svoga. Oženjen je i otac je troje djece. Zatvoren je tri dana poslije prve hajke, tj., 28 lipnja i isti dan pušten na slobodu, kad je za njega položena jamčevina u nekretninama u iznosu od 250.000 dolara. Vjerujemo u njegovu nevinost, i da će i ostati na slobodi.
(10) MILE MARKIĆ
Rođen je prije 56 godina u Perušiću, Lika. Otac je šestero djece. kako maloljetnik stupio je pod ustašku kapu da brani maldu Hrvatsku od stranih grabljivica i osvojača. Kobnog svibnja 1945. povlači se prema Zapadu s drugim hrvatskim nesretnicima. Božijom voljom izbjegao je krvnički jugo-srpski nož na Bleiburgu.
Ukratko, nakon započete akcije slanja ljudi u Domovinu doznaje se, da je cijeli plan otkriven i da ljudi padaju u partizanske ruke, odlučio je bolje ostati, nego beskrajno izgubiti glavu. Ova odluka povukla je za sobom mnoge bestemeljne komentare. U međuvremenu je Mile, u par navrata išao u Domovinu sa zadacima, koje je uspješno izvršavao.
Živeći u Austriji, donosi odluku da odseli u Kanadu, gdje dolazi 1950. godine. radi po rudnicima da bi prehranio sebe i svoju obitelj. U hrvatskom radu uvijek je aktivan i nikada nije zatajio. Za Hrvatsku je uvijek imao vremena, kako je znao govoriti: “Za Hrvatsku mora biti vremena, živaca i novca”.
Od prvih dana obnavljanja HN Otpora usko surađuje s generalom Drinjaninom i sve do dana uhićenja, 25 lipnja ove godine, obnašao je dužnost u Pročelništvu HN Otpra.
Iz kanade dolazi u USA 1967. i nastanjuje se u Chicagu. Za Milu možemo reći da je izuzetak ratne generacije, da ga povijest nije zadržala u razmišljanju o ratnim godinama, nego čitanjem svega što je došlo pod ruku, uz razgovor i rad s ljudima, išao je s vremenom.
Pokušalo se na sve moguće načine izvaditi ga iz zatvora na jamčevinu, ali nikako ne ide, jer drugovi uvijek nešto našu za ispriku. Sada se nalazi u njujorškom zatvoru. Nadamo se, privremeno.
(11) DNEVNIK SUPRUGE MILE BOBAN, ANNIE
Stavio sam sliku prve od 63 stranice rukom pisanog dnevnika na francuskom jeziku. Prva stranica počima: Jeudi 25 Juin = Četvrtak 25 lipnja. Ovaj dnevnik je bio zagubljen – a ne izgubljen – skoro 39 godina. Prošle godine sam ga pronašao u jednoj od kutija pod krovom mojeg sina Rafaela. Prva rečenica počima: 6 A.M. što znači 6 sati ujutro. To stoji, jer moja supruga Annie je počela to pisati kada su u 6 sati ujutro službenici FBI-a mene svezanih ruku napustili moju kuću. FBI je točno u 4: 55 ujutro pokucala na vrata. Čim sam vrata otvorio skočili su na mene i lisice stavili na ruke. Kako je to sve bilo na ulazu u kuću, u hodniku, razvila se priča i galama do tolike mjere da su se svih mojih šestero djece probudili i plačući došli na hodnik. Najstarije dijete je 15 i pol godina a najmlađe dvije i pol.
Htjeli su kuću pretražiti a za to nisu imali dozvolu. Ja im nisam dozvolio bez dozvole. Zato se je malo oduljilo. Uspio sam suprugi reći na francuskom da zovne prijatelja Talijana Antonio Pignatelli da dođe sa suprugom i troje djece i pomogne iznijeti sve moje knjige, pisma, arhivu itd., te preko ograde pozdi kući staviti u susjedovu baštu odakle će prijatelj Antonio Pignatelli sve preuzeti i svojoj kući odnijeti. Nisam htio zvati ni brata Rafu niti prijatelje Hrvate da im ne bih nanio neugodnosti. Dozvola je došla točno u 9 sati ujutro, a dotle je sve, Fala dragom Bogu, mojoj suprugi i obitelji prijatelja Pignatelli sve bilo spašeno. Zato je moja supruga Annie počela pisati u četvrtak 25 lipnja 1981. godine u 6 sati ujutro a zadnji opis je napisala Dimanche le 6 septembre = Nedjelja dne 6 rujna 1981.
Ovo sam sve napisao i stavio ovdje kao jedan ozbiljan dokument rada hrvatske političke i nacionalne organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO u emigraciji u borbi za Obnovu Hrvatske Države.
Ovo je slika zadnjeg opisa DNEVNIKA moje supruge Annie gdje se nejasno vidi Dimanche le 6 Septembre, što znači Nedjelja dne 6 rujna 1981.
Molim za strpljenje za pročitati sve priloženo.
Bog! i veliki i iskreni pozdrav svima. Mile Boban,
Austin, Texas, petak 25 lipnja 2021.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.