JOŠ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA – HRVATSKA DRŽAVA br. 175 srpanj 1969., (deveti (9) dio) kraj ovih opisa.

JOŠ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA – HRVATSKA DRŽAVA br. 175 srpanj 1969., deveti (9) dio) kraj

I ja kažem NAPOKON će ove govdine ugledati svjetlo dana nova knjiga “SLUGA DOMOVINE” o Maksu Luburiću. Prva knjiga je izišla krejem godine 2014 u Zagrebu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Otvorite linkove i saznajte više.

“JOŠ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA” – HRVATSKA DRŽAVA br. 175 srpanj 1969., (osmi (8) dio)

https://otporas.com/jos-o-smrti-gene…-1969-osmi-8-dio

https://otporas.com/sluga-domovine-k…u-makas-luburica/

U zaključku kaže g. Bebek, da ne piše nikakav nekrolog. To se jasno vidi, jer taj “Lanac” laži, iskrivljivanja činjenica i mućenja pojmova” u stvari je obračun s pokojnim Luburićem, a apologija ili obrana Ilije Stanića, Željka Bebeka i nepoznatog g. Oreča. (Možda ću kasnije ovdje iznijeti članak iz Nove Hrvatske br. 6 1980. “UDBAŠKI LOV NA JOZU OREČA”, kako bi čitatelji bili upoznati tko je Jozo Oreč, mo. Otporaš.) “Činjenica je, da su Hrvati počeli ubijati Hrvate na raču tuđinca”. To je istina. U savkom žitu ima kukolja, u svakom narodu izroda i plaćenika, špijuna i agenata, pogotovu u hrvatskom, koji već preko osam stotina godina nema svoje vlastite države, a ona za vrijeme rata trajala je samo četiri godine, i svi su se počevši od Talijana, Njemaca, Srba i komunista, te vlastitih izroda bacili na nju, da ju unište.

Vi se usuđujete napisati u svom članku: “U ovom slučaju izgubili smo dva Hrvata, dva suborca”. Usporođujete ubojicu, plaćenika, običnog ganstera, koji iza leđa podmuklo ubija za novac, mladića koji hini, laže, koji je i vas varao ona dva mjeseca u zajedničkoj sobi, s generalom Vjekoslavom Luburićem, koji je uvijek bio hrvatski rodoljub i poginuo na izdajnički način za svoje ideale! To mi nalikuje na onaj sarkazam iz narodne pjesme, kad mrtvog Musu udara nogom Kraljević marko, i veli: – “Ustaj Musa, da pijemo vina!” ili kad “nježna” srpska pjesma završava: “Ode Marko poljem pjevajući, osta Musa nogom kopajući”.

I sad g. Bebek u pjesničkom zanosu piše: “Teče hrvatska krv, koju prolijeva hrvatski nož za srbijanske dinare, a mi ne činimo ništa, da to spriječimo. To je ono bolno”.

I ja kažem, da je bolno, što vi g. Bebeče, ovako tendenciozno i služeći se lažima, obračunavate s mrtvim čovjekom. Budući da ja kao žena i strana državljanka ne računam s budućim ministarskim foteljima, niti kanim doći “dijeliti vlast” u budućoj hrvatskoj državi, – pišem ove retke i tumačim ovaj zločin prema do sada poznatim činjenicama. Ne samo svojim “lancem” dezinformacija nego i poslanom fotokopijom novina iz Španjolske, g. Bebek se je dobro legitimirao. On je “Hravtskoj Državi” podvalio nepoznate novine “Las Provincias”, sa senzacionalističkim naslovom “o misteriju oko identiteta ubojice”, a zatim njemačke novine, u kojima njemački dopisnici iz Madrida pišu masne naslove “Kasna osveta na ubojici Srba i Židova”? ili “Tko je potegnuo nož na “Gospodina Vincente Garcia Pereza?” Tu je i “Vjesnik” s člankom Mate Rajkovića s neobično velikim i debelim slovima: “Koljač Luburić poginuo od noža”….(točkice su da ima par nečitljivih riječi, što uopće ne mijenja smisao članka, mo.)

Simbolično ubijaju koljača nožem, simbolično g. Bebek šalje svoj članak s ovakvim fotokopijama upravo “Hrvatskoj Državi”, čije uredništvo nema pojma, što se je u Španjolskoj pisalo tih dana. Kako to, da niste poslali uredništvu “Hrvatske Države” naslove članaka iz velikih i ozbiljnih španjoskih dnevnika, kao što su “ABC” iz Madrida, “La Vangardia Espanola” iz Barcelone, sindikalistički popodnevni list “El Pueblo” i večernji dnevnik “Madrid”, te “Arriba” ili “El Aleazar”, koje su novine točno i objektivno pisale o ovom političkom umorstvu, jer su dobile informacije od španjolskih istražnih organa, od pokojnikovih prijatelja Španjolaca i od poštenih Hrvata, a ne od udbaških plaćenika ili agenata stranih obavještajnih služba?

G. Bebeče, u zdravom hrvatskom mesu ne treba mušičijih upljuvaka. Žalosno je, da dok Španjolci pišu obitelji mrtvog hrvatskog generala topla pisma saučešća i iskreno žale za izgubljenim prijateljem, dok tri tisuće španjolskih časnika iz “Plave divizije” dolaze svom protukomunističkom suborcu odati zadnju počast, – da vi kao Hrvat, (i nekih 3 kilometra od sela gdje se je rodio Vjekoslav Luburić, general Drinjanin, dakle susjedi, mo. Otporaš.) Luburićev uži zemljak i neko vrijeme njegov suradnik, ovako nečasno obračunavate s mrtvim lavom. Gdje su lješinari, dok je lav živ?

Ako su takovi vaši “mladi” u tom vašem slavnom poglavlju, jadne li nam hrvatske budućnosti! Zatvorimo onda dućan, bacimo ključ u more, povičimo – “Živela velika Srbija od Triglava do Vardara” i naka Bog poživi druga Tita! Ali – jer nije tako, jer osim takovih maldića kao što ste vi, imade još pravih i iskrenih Hrvata i Hrvatica, – ti će obračunati s udbaškom bandom, jer su i oni prošli škole, i to visoke, te umiju razlikovati dobro vino od kvsine ili octa.

Ines Vibrić de Castroviejo

Kraj ovog opisa.

Kako sam rekao u početku ovih opisa da ću na kraju donijeti moje mišljenje tko bi mogao biti pisac ovog osvrta na pisanje Željka Bebeka članak “LANAC UDB-inih ZLOČINA SE NASTAVLJA” – “Hrvatska Država” br. 171/172 svibanj/lipanj 1969. godine. Po sadržaju opisa i poznavanju stvari i situacije i samog generala Luburića, potpisana autorica ovog osvrta Ines Vibrić de Castroviejo bi mogla biti supruga glavnog i odgovornog urednika hrvatskog radio programa “GLAS MADRIDA” kojeg je uređivao prof. pavao Tijan, Neda, Nedjeljka Luetić, Tijan. To je samo moje mišljenje.

Mile Boban, Otporaš.

I ja kažem NAPOKON će ove govdine ugledati svjetlo dana nova knjiga “SLUGA DOMOVINE” o Maksu Luburiću. Prva knjiga je izišla krejem godine 2014 u Zagrebu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Otvorite linkove i saznajte više.

“JOŠ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA” – HRVATSKA DRŽAVA br. 175 srpanj 1969., (osmi (8) dio)

https://otporas.com/jos-o-smrti-gene…-1969-osmi-8-dio

https://otporas.com/sluga-domovine-k…u-makas-luburica/