Još o atentatu na srpskog kralja 9 . x. 1934

 

 

Pour bien comprendre comment on en est arrivé à l’assassinat d’un roi à Marseille en plein vingtième siècle, il faut se plonger dans le nationalisme croate dans l’entre-deux guerres.

 

Da bismo do kraja razumjeli kako smo došli do atentata na kralja u Marseilleu sredinom dvadesetog stoljeća, moramo se zadubiti u hrvatski nacionalizam između dva rata.

I / Hrvatski nacionalizam:

Ante Pavetitch

Ante Pavelić
14. srpnja 1889. – 28. prosinca 1959. godine

1. ožujka 1919. mladi i sjajni tridesetogodišnji odvjetnik Ante Pavelich potpisao je manifest za samostalnu Hrvatsku. Ovo je njegovo prvo radikalno zalaganje za osamostaljenje Hrvatske. Osim toga, on vodi “Sokole”, ta “gimnastička društva”, koja zapravo kriju vrlo diskretne hrvatske domoljubne udruge koje će kasnije postati tajne i paravojne.

U prosincu 1921. njegova karijera doživljava značajniji zaokret kada je izabran u Hrvatski oblasni sabor, a zatim u rujnu 1927. za zagrebačkog zastupnika u Jugoslavenskoj Narodnoj skupštini. No, na otvaranju zasjedanja, 28. listopada 1927., ton je dao Ante Pavelitch pozivom na stvaranje samostalne hrvatske države.

“Hrvatski narod nije htio ovu državu koja ne odgovara ni njegovoj prošlosti ni njegovim sadašnjim potrebama… Sudjelovanje Hrvatskog bloka u radu ovog sabora ne znači da priznajemo tu umjetnu državu, niti da to odobravamo. Naprotiv, Hrvatski blok će upotrijebiti sva pravna sredstva za promjenu položaja hrvatskog naroda, u cilju uspostave samostalne hrvatske države.”
Ante Pavelich – 28.10.1927

Isto tako, kao odvjetnik svoje ekstremističke ideje dodatno je razotkrio braneći makedonske teroriste na skopskim sudovima.
visoko

II / Prijelomna 1928. godina:

napad na jugoslavenski parlament

20. lipnja 1928.: Napad u punom parlamentu

Godina 1928. bila je prekretnica jer su Ante Pavelitch i njegovi prijatelji zapali u nasilje. Doista, 20. lipnja, usred Skupštine, Puniša Račić, crnogorski poslanik, otvorio je vatru na Hrvate prisutne u polustolnicama: Pavle Radić i Đuro Basariček ubijeni su na mjestu. Stjepan Radić, ujak navedenih, od posljedica ranjavanja preminuo je 8. kolovoza. Nadasve, neprikosnoveni je i vrlo karizmatičan vođa Seljačke stranke koja politički dominira u Zagrebu.

Ova ubojstva izazvala su šok među hrvatskim stanovništvom. Nestanak Stjepana Radića gurnut će čitav dio do tada legalističkih mladih ljudi prema nasilju.

Beogradom je vrlo brzo prostrujala glasina optužujući “Bijelu ruku” čiji je vođa general Givković bio blizak Karađorđeviću koji je tada bio na vlasti.

Hrvatski zastupnici povukli su se iz Sabora i organizirali separatistički režim sa sjedištem u Zagrebu, a 6. siječnja 1929. kriza se pogoršala kada je započela “kraljevska diktatura”.

visoko

III / Pojava “ustaša”:

Ustaški logo

Oustachis službeni logo

(Utasa Hrvatska Revolucionarna Organizacija)
(Hrvatska revolucionarna ustanička organizacija)

Već dan nakon kraljevskog prevrata, ustaše su osnovali Ante Pavelić i njegovi prijatelji. Dana 17. istoga mjeseca Pavelitch je stigao u Beč gdje je zatekao pukovnika Percevitcha, bivšeg pukovnika koji je vodio nacionalistički pokret sastavljen od Hrvata u emigraciji. Iz Beča su njih dvojica strukturirali ustaški pokret, dajući mu vojnu strukturu sa sjedištem, dijeleći radnu snagu u teritorijalne jedinice, a zatim u tajne ćelije. Istovremeno, Pavelitch je putovao Europom, tražeći podršku, približavajući se ekstremističkim političkim pokretima poput I.M.R.O. Makedonski. Od tog trenutka ustašama je dobro došla logistička pomoć makedonskih „komitadžija“ kao i mudri savjeti „stručnjaka“ I.M.R.O.

Može se reći da su IMRO i ustaše radili ruku pod ruku sa zajedničkim ciljevima pada beogradskog režima i kraja srpske dominacije. A za postizanje tih ciljeva moguća je samo oružana borba.

visoko

IV / Oružana borba:

ustaše

Grupa ustaa na obuci

U samoj Hrvatskoj oružana borba započela je početkom tridesetih godina prošlog stoljeća. Sabotaže, napadi (osobito na novinare u Zagrebu) nizali su se jedan za drugim, što je dovelo do nemilosrdne represije od strane srpske žandarmerije. Godine 1932. dolazi do nove razine dugotrajnim seoskim ustankom u Lici, predvođenim s nekoliko stotina ustaških boraca.

S političkog gledišta organizacija je postajala sve fašističkija. Ante Pavelitch postaje “vodič”, “Polgravnik” organizacije. Godine 1933. nacisti su, jedva došavši na vlast u Njemačkoj, ovlastili ustaše da otvore ured u Berlinu.

Dana 11. prosinca 1933. dogodio se prvi napad u Zagrebu kada je kralj tamo otišao na obiteljsko slavlje. Formirane su dvije ustaške jurišne grupe, jednu je vodio Peter Oreb, koji je došao iz Italije, a drugu Ivan Herenchitch, koji je došao iz Mađarske.

Zagrebačka policija, iako obaviještena o pokušaju koji se trebao dogoditi, ovo je upozorenje shvatila kao

I / Le nationalisme croate :
Ante PavetitchAnte Pavelitch
14 juillet 1889 – 28 décembre 1959
Le 1er mars 1919, un jeune et brillant avocat de trente ans, Ante Pavelich, signe un manifeste pour un Croatie indépendante. C’est son premier engagement radical pour l’indépendance de la Croatie. De plus, il anime les “Sokols”, ces “sociétés de gymnastique”, qui dissimulent en réalité de très discrètes associations patriotiques croates qui, plus tard, deviendront clandestines et paramilitaires.En décembre 1921, sa carrière prend un tournant plus marqué lorsqu’il est élu au parlement régional croate, puis, en septembre 1927, député de Zagreb à l’Assemblée Nationale Yougoslave. Mais, dès l’ouverture de la session, le 28 octobre 1927, Ante Pavelitch annonce la couleur en appelant à la création d’un état croate indépendant.

“Le peuple croate n’a pas voulu cet Etat qui ne correspond ni à son passé, ni à ses besoins présents… La participation du Bloc Croate aux travaux de cette assemblée ne signifie pas que nous reconnaissions cet Etat factice, ni que nous l’approuvions. Au contraire, le Bloc Croate usera de tous les moyens légaux pour que soit modifié le statut du peuple croate, en vue de l’établissement d’un Etat croate indépendant”.
Ante Pavelitch – 28 octobre 1927

De même, en tant qu’avocat, il révèle un peu plus ses idées extrémistes en défendant des terroristes macédoniens devant les tribunaux de Skopje.
Haut

 

II / Le tournant de 1928 :
Attentat parlement Yougoslave20 juin 1928 : Attentat en plein parlement
L’année 1928 est un tournant car elle voit Ante Pavelitch et ses amis basculer dans la violence. En effet, le 20 juin, en plein Assemblée, Punisa Racic, un député monténégrin, ouvre le feu sur les croates présents sous l’hémicycles : Pavle Radic et Djuro Basaricek sont tués sur le coup. Stjepan Radic, oncle du précédent, décède le 8 août des suites de ses blessures. Il est surtout le leader incontesté et très charismatique du Parti Paysan qui domine la politique à Zagreb.Ces meurtres provoquèrent un choc dans la population croates. La disparition de Stjepan Radic va pousser vers la violence toute une frange de la jeunesse jusque-là légaliste.

A Belgrade, la rumeur circula très vite, accusant la “Main Blanche” dont le chef, le général Givkovitch, était un proche des Karageorgévitch alors au pouvoir.

Les députés croates se retirèrent du parlement et organisèrent un régime séparatiste basé à Zagreb et le 6 janvier 1929, la crise s’aggrava lorsque commença la “dictature royale”.

Haut

 

III / L’apparition de “l’Oustachi” :
Logo Oustachis

Logo officiel Oustachis
(Utasa Hrvatska Revolucionarna Organizacija)
(Organisation des insurgés révolutionnaires croates)Le lendemain même du coup d’état royal, l’Oustachi fut fondé par Ante Pavelitch et ses amis. Le 17 du même mois, Pavelitch gagna Vienne où il retrouva le Colonel Percevitch, ancien colonel qui animait un mouvement nationaliste composé de croates en exil. Depuis Vienne, les deux hommes structurèrent le mouvement Oustachis, le dotant d’une structure militaire avec une état-major, divisant les effectifs en unités territoriales puis en cellules secrètes. Simultanément, Pavelitch voyagea à travers l’Europe, recherchant des appuis, se rapprochant de mouvements politiques extrémistes comme l’I.M.R.O. macédonienne. Dès ce moment, l’Oustachi bénéficia de l’aide logistique des “Comitadjis” macédoniens ainsi que des conseils avisés des “experts” de l’I.M.R.O.

On peut dire que IMRO et Oustachis travaillaient main dans la main avec comme objectifs communs la chute du régime de Belgrade et la fin de la domination serbe. Et pour arriver à ces objectifs, seule la lutte armée est envisageable.

Haut

 

IV / La lutte armée :
OustachisGroupe d’oustachis à l’entrainement
En Croatie même, la lutte armée débuta au commencement des années trente. Sabotages, attentats, (surtout contre des journalistes de Zagreb) se succédèrent amenant une répression impitoyable de la part de la gendarmerie serbe. En 1932, un nouveau palier fut franchi avec une insurrection rurale prolongée dans la province de Lika, menée par plusieurs centaines de combattants Oustachis.D’un point de vue politique, l’organisation se fascisait de plus en plus. Ante Pavelitch devient “le guide”, le “Polgravnik” de l’organisation. En 1933, les nazis, à peine arrivés au pouvoir en Allemagne, autorisèrent l’Oustachi à ouvrir un bureau à Berlin.

Le 11 décembre 1933, un premier attentat se déroula à Zagreb quand le roi s’y rendit pour une fête familiale. Deux groupes d’assauts oustachis furent formés, l’un conduit par Peter Oreb, venant d’Italie, l’autre par Ivan Herenchitch, venant de Hongrie.

La police de Zagreb, bien qu’informée de la tentative qui allait se dérouler, pris cet avertissement pour une farce et les mesures de sécurité furent insuffisantes. Néanmoins, la tentative échoua par peur de faire des victimes innocentes. Peter Oreb fut incapable de lancer sa bombe sur la voiture découverte du roi en se rendant compte du nombre d’innocents l’entourant. Il fut arrêté, la bombe encore à la main, et exécuté.

Le second groupe de terroriste attaqua alors un détachement de la police locale qui eut deux tués, permettant dans la confusion aux assassins de s’échapper. Les accusations portées à l’encontre du chef de la police de Zageb par un ancien oustachi laissent supposer, sans preuve cependant, il faut le préciser, que celui-ci aurait été un sympathisant de la cause oustachie.Le 9 octobre 1934, à Marseille, Ante Pavelitch et ses “conseillers” de l’I.M.R.O. vont parvenir à leurs fins : Alexandre 1er est assassiné.

Komentari

Jedan odgovor na “Još o atentatu na srpskog kralja 9 . x. 1934”

  1. Wow, great article post. Fantastic.

Odgovori