Ja bih samo nadodao to da sam negdje pročitao da je Joža Manolić odgovorio na pitanje koliko je on nedužnih Hrvata pobio: …mi smo znali protiv koga smo se borili…A oni koji danas slave 22 lipnja 1941. kao dan ustanka protiv tada već postojeće Hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH su ti koji brenzaju i koče da ne dođe do LUSTRACIJE Manolićevih ZLOČINA nad hrvatskim narodom, a sve u ime Jugoslavije i za Jugoslaviju. A ti koji to koče je politički vrh RH od dna pa do vrha. Otporaš.
——–
JOŠ NIJE KASNO DA SE I MANOLIĆA LUSTRIRA!
Pričuvni general pukovnik Hrvatske vojske Josip Manolić prema svemu sudeći objavit će novu knjigu, koja će biti nastavak njegovih knjiga „Politika i domovina“ i „Špijuni i domovina“, koje je priredio i uredio doc.dr.sc. Franjo Maletić, jedan od osnivača i voditelja Sveučilišta Sjever u Koprivnici.
Međutim, prije nego se objavi njegova nova knjiga, trebalo bi napisati i tiskati najmanje tri u kojima bi se opovrgnule laži, klevete i uvrede koje su objavljene u ove dvije.
Kao prvo, treba reći da je Manolić čovjek koji je bio među prvima (udbašima, op.p.) koji su stvarali slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu i za kojeg vlada „pravilo“- jednom Udbaš-uvijek Udbaš!
Većina onih koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu ostat će „skamenjena“ kad sazna da je ovaj general proveo u ovome ratu, u borbi protiv velikosrpskih četnika, u borbenom sektoru, ni manje ni više nego 2157 dana (sic!) te da je 1991. imao 71 godinu.
Dakle, on se „borio“ za hrvatsku domovinu i nakon 1994., kad se razišao s HDZ-om i zajedno s Mesićem osnovao svoju stranku- Hrvatski nezavisni demokrati, koja se navodno uglavnom „borila“ protiv Tuđmana, Hrvata i hrvatske države!
Srećom, nijemu tada uspjelo da „pučom“ sruši aktualnu hrvatsku vlast!
Nu, kao hrvatski general dobio je sva moguća priznanja i najviša hrvatska državna odličja, pa se s pravom postavlja pitanje: nije li vrijeme da se pokrene i „lustracija“ nad tolikim priznanjima, od kojih su neka, poput dodijeljena Manoliću i sličnima „bačena u vjetar“?
Ovaj čovjek s debelom kriminalnom prošlošću danas se besramno hvali svojim udbaškim i inim aktivnostima, a ljudi ga se boje jer navodno kod sebe u podrumu ili na tavanu još uvijek čuva na tisuće dokumenata o brojim bivšim udbašima, a koji su svih ovih godina navodno bili ili jesu na najistaknutijim političkim, gospodarskim i inim položajima u svim mogućim hrvatskim institucijama.
Knjige koje je napisao i objavio, baš kao i njegovi intervjui, nisu ništa drugo nego „trovanje“ hrvatskih građana i hrvatske države i zbog toga su, kao i svaki otrov, nepoželjne.
Kad primjerice Manolić piše o ratnim zapovjednicima Vukovara Mili Dedakoviću-Jastrebu i Branku Borkoviću- Mladom Jastrebu on tvrdi da je „čuo“ da je Dedaković u Vukovaru bio „samo obična figura“, da često ni gardisti nisu imali „povjerenja u zapovjednike“, a slično je pisao i za Borkovića, kojeg su nakon okupacije Vukovara uhitili u Zagrebu, baš kao i Dedakovića, kojeg su progonili i zbog navodnog kriminala, a Borkovića i za rušenja ustavnog poretka. Koliko je i kako Borković „rušio ustavni poredak“ objavio sam u knjizi „Rušitelj ustavnog poretka“ (Meditor, 1995.), koju sam priredio i uredio.
Međutim, Manolićeve laži se šire i dalje, poput morskih valova.
Taj politikantski „člankopisac“relativno veliki prostor u svojim obraćanjima javnosti posvećuje i hrvatskom domoljubu iz Kanade Antonu Kikašu, o kojem je iznio bezbroj kleveta i laži, a u sve to uspio je upetljati i Antona Vrdoljaka, kojem valjda jedna knjiga ne bi bila dovoljna da opiše sveManolićeveudbaške metode. U svojim memoarima Manolić je čak napisao da s Vrdoljakom još do danas nije stigao ta i druga pitanja raspraviti, a od 1991. manje-više bili su zajedno u HDZ-u!? Čak ga o tome nije nazvao do danas! Nu, zbog kleveta i laži, Kikaš je tužio Manolića i sudski proces je u tijeku.
Inače, sve što godina radi i piše, Manolić to čini u stilu- malo istine, a puno poluistina i laži!
Taj kontraverzni političar i politikant još danas ne može shvatiti (ili bolje rečeno pravi se „mutav“) što je sporno u njegovu odabiru da bude baš on taj koji je 19. listopada 1946. kardinala Stepinca osobno odveo u kaznionicu u Lepoglavu na izdržavanje dugogodišnje kazne zatvora u montiranom političkom procesu. Što je on kriv i zašto ga i zbog toga napadaju?- često se pita.
O tome je sam Manolić uz ostalo napisao: „Krajačićev poziv (Stevo Krajačić je bio šef zloglasne tajne policije u vrijeme komunizma i veliki prijatelj Manolića, op.p.) da budem osoba koja će iz petrinjske ispratiti Stepinca na izdržavanje kazne u Lepoglavu bilo je svojevrsno priznanje meni osobno, ministar je tražio povjerljivu osobu očito svjestan da je to posebna pratnja kojoj su na putu moguća i svojevrsna iznenađenja unutar naših redova od pojedinaca koji su tražili likvidaciju Stepinca, a ne upućivanje na izdržavanje kazne.“
Dakle, umjesto da se pokrije preko glave, ovaj čovjek, bivši KOS-ovac i Udbaš, nastoji i ovakve „detalje“ iz svoje povijesti marginalizirati, kao – to je bilo „normalno“ ibaš „ništa posebno“!
Manolić je taj koji i danas u visokim godinama života i dalje proizvodi neprijatelje kako bi on i njemu slični opravdali svoje postojanje, umjesto da se pokaje. Vjerujemo da je on i početkom stvaranja hrvatske države aktivno radio i na interesnom uvezivanju i pozicioniranju bivših udbaša, tim prije kad se zna da je od 851 hrvatskog udbaša, njih 754 prešlo u hrvatske službe.
Bivši komunistički šef zatvora Josip Manolić (treba se priznati) ima određene zasluge za stvaranje hrvatske države, ali to se slobodno može „zaboraviti“ kad se zna i čitaju njegova kriminalna i slična djela protiv Hrvatske i Hrvata u vrijeme komunizma i nakon što je s Mesićem napustio HDZ!
Mladen Pavković
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.