JEDNO ZABORAVLJENO PISMO – I TVRDA ĆIVERICA

                                                      JEDNO ZABORAVLJENO PISMO‏ – I TVRDA ĆIVERICA

Bog! poštovani gospodine i dragi prijatelju,

Tražite od mene neka pojašnjenja nekih pisama iz knjige  PISAMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA, posebice pisama u kojima general piše o dru. Andriji Iliću. Ja sam o tome pisao na portalu uzdanica forums free prije skoro 5 godine. Sada ću Vam samo proslijediti ono što sam prije pisao i što sam osobno znao i čuo od dra. Andrije Ilića. Naslov tome opisu sam stavio: JEDNO ZABORAVLJENO PISMO – I TVRDA ĆIVERICA. To sam stavio zato jer sam osobno pisao generalu Luburiću jedno žučljive naravi pismo, a to sve na osnovu što sam čuo od dra. Ilića govoriti protiv generala Luburića. Ja sam tada bio mlad, neiskusan i nisam poznavao stvari kao danas. U to vrijeme kada sam ja pisao to pismo generalu Luburiću, ja nisam za sebe ostavio kopiju, što je svakako jedan manjak. Meni je general odgovorio na pismo 13 ožujka 1962. To pismo se nalazi u spomenutoj knjigu na strani 125. Bilo bih mi posebno drago da se opet javite ako Vam što drugo bude potrebno za pojasniti, bilo kojeg pisma.

17. studeni 2012. 16:31

JEDNO ZABORAVLJENO PISMO – I TVRDA ĆIVERICA(Stavio sam kao naslov “Jedno zaboravljeno pismo” kako bih dao neka pojašnjenja ovom generalovu pismo kojeg dolje niže iznosim. Reći ću ukratko ono čega se još uvijek dobro sijećam.Dr. Andrija Ilić, koji je živio u Londonu, na povratku iz Madrida gdje je bio na Poglavnikovoj sahrani, navratio se je i kod nas u Pariz, društvo HOP-a “DR. IVAN EVEN. ŠARIĆ”. Društvo je mene zadužilo da pratim Dra. ministra Andriju Ilića sve do Pas de Calais, odakle će Dr. Ilić uzeti parobdor do Londona. Za vrijeme naše vožnje u vlaku prve klase, naravno da sam ja to sve platio iz vlastitog džepa, Dr. Ilić se najviše okomio na generala Drinjanina, kojeg je nazivao svakojakim pogrdnim riječima. Kako sam ja tada bio mlad, i po godinama i novi politički emigrant, mnoge mi stvari nisu bile jasne ni poznate. Skoro sam doslovno povjerovao pričama Dra. Ilića.Kada sam se povratio u Pariz, kući, nisam bio lijen i napisao sam pismo generalu Luburiću, za kojega sam zanao i čuo još od kuće da je bio jedan dobar borac i dobar Hrvat, a sada, priča Dra. Ilića me potpunama zbunila, te iz te zbunjenosi sa 53 pitanja žučljive naravi pišem pismo geleralu Luburiću. Za dugo mi nije odgovorio, što mene nije smetalo da mu i dalje pišem, i osim toga, na moje zagovranje preporučim Dra. Miljenka Dabu Peranića 1962. da svoje radove hrvatske povijesti pošalje u Madrid generalu Luburiću, što je Dr. Peranić i učinio. Tako je počela suradnja između Dra. Peranića i generala Drinjanina. I tako sada dolazo do ovog “zaboravljenog” pisma. Osim toga dr. Andrija Ilić je bio tajnki kod generala Luburića koji je vodio organizaciju Hrvatski Narodni Odpor, HNO. Bio je generalova osoba visokog povjerenja, tako da je general upravo njega, dra. Andriju Ilića izabrao da mu bude vjenčani kum. Vjenčanje je bilo 19 studenoga 1953. godine. Kasnije je došlo do razlaza između njih dvojice, što je, moglo bi se danas reći moglo utjecati i na razlaz između Poglavnika i generala Maksa Luburića. Mo. Otporaš.)

general DRINJANIN
13. III. 1962.

Bratu Mile Boban
France

Dragi brate !

Hvala na pismu. Mene veseli svako pismo, svako mišljenje, svaki stav, pa mi se svidjao ili ne. Glavno je, da netko još nešto radi, da živi, da ima mišljenje i da ga brani. Znači, da još ima ljubavi za Hrvatsku.

Adresu Jerkinu (Jerko Boban (1934-1994) moj kolega, moj sumještanin, iz istog sela, zajedno smo prešli granicu i došli u emigraciju, dijelili sve tegobe i nedaće zajedno, on branio mene ja branio njega, o tom Jerki general govori, mo. Otporaš.) su mi poslali Hercegovci, mislim Pavo Gagro i Hercegovci iz Sydneya.

Ja sam general i organiziram vojku. Ta će biti Hrvatska. A neka se hrvatski političari slože gdje i kako hoće. Meni je svejedno, ako hoće i u HOP, ali neće. Eto i oni, koje je Poglavnik ostavio, svadjaju se. Pa sada i opet ista priča : Hefer zove Markovića izdajnikom, a Marković Hefera. Kud ćemo tim putem? Vojska se ne može tako voditi, ni borba za oslobodjenje. Eto šta je napravio HOP? Proglasio izdajnikom svakoga, tko nije u HOP-u, pa sada se kolju i medjuse.

Da je Ranko Boban živ, bio bi danas isto izdajnik, kao i skoro svi živi stari zapovjednici, generali, ministri, pukovnici. Tako je i Maks postao izdajnik, a bio je Ustaša kada svi ti razni viećnici nisu znali ni šta je Ustaša. Tako je i Andrija Artuković, i Lovre Sušić, i stotinjak pukovnika, generala, viših ust. dužnostnika utučeno. Ali mene neće. Ja imam tvrdu ćivericu, i idem vojničkim putem i prihvatiti ću svakoga bez razlike. (Potrebno je ovdje reći da je general već sebe pripremao za PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964, strana 18-21. To govorim zato što je ovo pismo pisano upravo dvije godine prije spomenute Poruke Izmirenja. Mo. Mile Boban, Otporaš.) Tko bude dobar, upotrebit. Tko bude lopov, toga treba objesiti, a ne u novinama ga blatiti.

U svietu vlada demokracija. Neće Washington razgovarati sa drom Heferom, jer da ga je Poglavnik ostavio. Treba imati od naroda i demokratskih izbora mandat. Hefer nije Ustaša bio, nije ni sada, a osim toga NIJE ISTINA DA IH JE POGLAVNIK OSTAVIO. To su izmislili sami. Sada jedni druge optužuju. Nema medju njima nijednog starog borca, kao što smo bili Francetić, Boban, Maks, Artuković, Dumandžić i drugi. Eto, pa ti razmisli i slušaj šta ti vele oni sami zadnjih dana. A kad ti srdce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi. (Ja pomastio u crno, Mile.)