JEDNO PISMO DRA. ANTE CILIGE VJEKOSLAVU MAKSU LUBURIĆU, RIM,27 VELJAČE 1967. U KOJEM KAŽE ZA MAKSA “DA JE UZOR BORAC”.
Dra. Ante Ciliga (1898-1992) je Hrvat iz hrvatske Istre, cijeli svoj život bio neku vrst buntovnika koji je tražio svoju “pravdu” u svojem socijalnom uvjerenju. Poslije svih životnih lutanja, završio je svoj životni put i život u Rimu kao hrvatski politički izbjeglica, poput na stotine tisuća drugih hrvatskih političkih emigranata/izbjeglica. U Rimu dr. Ante Ciliga je izdavao svoj Bilten “HRVATSKA DEMOKRATSKA SOCIJALNA AKCIJA”. Kao urednik tog Biltena napisao je jedno pismo generalu Vjekoslavu Masku Luburiću 27 veljače 1967. Kao jedan vjerodoastojan – ili ne vjerodostojan – dokumenat tičeći se pogibije Maksa Luburića 20 travnja 1969. godine, prenosim to pismo iz njegova biltena br. 61, strana 20, 21 i 22. Nedavno mi je jedan Hrvat iz Hrvatske poslao kopije triju stranica, tako da na ovim stranicama nije označena godina izdanja tog biltena. Ali kako se odnosi na pogibiju Maksa Luburića iz 1969. godine, za povjerovati je da je ovaj bilten tiskan neposredno poslije pogibije Maksa Luburića u travnju 1969. Mile Boban, Otporaš.
Prenosim sa stranice 20 spomenutog biltena br. 61. Ja nemam stranicu br. 19.
“…ćud, postupio je u svojim listovima slično. Uvjereni smo, da će povijest biti prema Luburiću objektivnija od sadašnjosti, da će ona reći objektivno i istinito, ne samo crno nego i bielo o njemu. (Zahvaljujući knjigama koje su već tiskane: “Pisma Vjekoslava Maksa Luburića” 2014. i “Sluga Domovine” 2018., već je počela JAGMA tko će objektivnije pisati o Maksu Luburiću. Mo. Otporaš.) Grijesi pogreške Luburića kao i one drugih vodećih ljudi našeg naroda i našeg vremena, Pavelića, Mačeka i drugih nisu samo njihovi osobni grijesi i pogreške. To su grijesi i pogreške našeg naroda, točnije onih djelova našeg naroda, koje su personificirali i vodili, i koji su bili od naroda, točnije od odredjenih djelova hrvatskog naroda, prihvaćeni i slavljeni kao vodje ne samo zbog svojih nesumnjivih političkih kvaliteta i vrlina, nego baš i zbog tipičnih nedostataka i pogrešaka, koje su im bile zajedničke s onim “njihovim” djelovima hrvatskog naroda.
Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kad jedamput bude ujedinjen i oslobodjen, kad svlada svoju dosadašnju “plemensku” razdrobljenost i pocijepanost, u oslobodjenu domovinu, kao simbol hrvatske slobode i ujedinjenja, (na svu žalost još ni danas kada se slavi 24 godišnjica Bljeska i Oluje kao simboli oslobođenja Hrvatske, mi Hrvati još uvijek nemamo te slobode i tog ujedinjenja o kojima govori dr. Ante Ciliga. Mo. Otporaš.) prenijeti u zajednički grob u Zagreb, na Mirogoj, tijela unih neujedinjenih u životu svojih vodja, Mačeka i Pavelića, a da će i Luburićevo tijelo biti prevezeno na vječni počinak u njegovu Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu, u Zagrebu, biti iskazano mrtvom borcu i opće priznanje. Koliko god je on griješio, u prvom redu u onoj prvoj fazi svoga života, bilo iz ideološkog fanatizma, bilo iz dinarske svojevoljnosti, nikada on nije griješio zbog koristoljublja, sve što je činio, činio je za “ideju” kako ju je on shvaćao, nikada za novac, za bogastvo, za materijalna dobra, za ugodan i lak život. To je najveće priznanje, koje će mu povijest nesumnjivo dati. A. C. (Ja, Mile Boban, Otporaš u crno pomastio.)
Jedno pismo urednika Biltena V.M.Luburiću iz godine 1967
“Okolnosti pogibije V.M.Luburića nukaju nas da objavimo tekst pisma, upućenog u svoje vrijeme njemu osobno. Smatrao sam ovo pismo samo prilogom za one, koji žele istraživati uvjete i okolnosti života, rada i smrti V.M.Luburića. – A.C.”
Rim, 27 veljače 1967.
Poštovani gospodine generale,
oprostite, molim vas, što vam odgovaram s velikim zakašnjenjem na Vaš upit, da li dobivam, redovito “Obranu” i druga izdanja “Drine”. Teški gubitak vida glavni je razlog mom zakašnjenu na sve strane. (Jedva jedvice uspjevam još čitati krupnije naslove članaka ili knjiga, a sitnije naslove ništa i nikakav tekst, sve moram čekati priliku, da mi drugi pročitaju. Pisati na mašinu mogu kraće stvari, kraće pismo još nekako, a za sve drugo i u tom zavisim od pomoći sa strane. Poslednja četiri mjeseca imam još tečko bolovanje u obitelji).
A sada k stvari. Dobivam redovito “Obranu” i sve što se šalje na moje ime. Kad ljudi mjesto mog imena dadu samo “Bilten” ili Hrv. Dem. i Soc. Akcija”, onda se zna i izgubiti, jer je kuća velika i obitelj vratara ne znajući hrvatski, ne razumije komu predati. U takovom slučaju trebalo bi dodati u adresi još i: “interno 3″…
Dr. Miljenko Dabo Peranić.
O javnim problemima pišem u Biltenu, pa nemam što dodati. Ali ima jedan privatni slučaj, o kojem smatram svojom dužnošću da Vam napišem sve i neisključujući da Vam je taj slučaj već poznat. Slučaj je to Miljanka Dabe Peranića. Ja sam mu bio vjenčani kum (kod Ureda pariške Općine). To Vam dovoljuno govori da su mi on i njegova vjerenica bili simpatični. Osobno su to i ostali. Moja je žena našla im bila besplatan stan, sobicu. On mi je od početka govorio, da mu je od svih osoba i skupina u emigracije najsimpatičniji Luburić, kao najradikalniji, najoštriji. ja nisam ulazio na tu temu s njim u diskusiju, smatrao sam, da je to razumljiva reakcija njegova na ono sve što je pretrpio pod komunističko-vekilosrpskim režimom i da nema svrhe izlagati mu moje poglede o toj stvari.
On mi je nešto kasnije – mislim da je to bilo u vezi sumnjičenjima protiv njega, koja su počela u hrvatskom Parizu kružiti, da je on Udbaš – rekao slijedeće: On da je doista potpisao Udbi, da će za nju u emigraciji raditi, i to medju “jugoslavenima”, pristašama “Kralja Petra II.” a to sve sve da je učinio samo da izidje van, a Udbu da prevari. Tako da je postupio. Meni se je ovo objašnjenje učinilo mogućim. “Što sve nisu ljudi pripravni učiniti, samo da izidji izvan komunističkih pandža”, rezonirao sam ja. A učinio sam tada samo jednu primjedbu Peraniću: Kada se čovjek ovakovom cijenom spasi, onda nema prava pretandirati na uzor borca, a može nastupati samo kao skroman redov u masi…Na drugu točku optuživanja: da je on i nakon dolaska u Pariz vraćao se je u zemlju, Peranić mi je dao i ovo objašnjenje: Odlazio sam natrag a po svoju vjerenicu (simpatičnu, jednostavnu otočanku, iz jnegovog rodnog mjesta na Pagu), koju nisu kod mog prvog izlaska pustili i – dodao je on – imao sam sa sobom otrov, da se ubijem, ako ju ne puste i mene opet uhapse. Ja sam i ovo Peranićevo objašnjenje potpuno prihvatio.
Odgojen i imajući neposredno iskustvo komunizma samo one prve idealističke, takoreći, faze, ja sam sve do iskustva s Varoš-Orlovićem i Varoševim-Udbinim zarobljenikom, Draganovićem, vrlo naivno i ograničeno gledao da opseg i kompliciranost komunističko-udbaških metoda, akcija i provokacije. Moglo bi mi se tako reći, da sam bio naivan uzimajući kao 100% tnu točnost objašnjenja Peranića. Priznajem, ja sam mu vjerovao bez svake rezerve ili unutarnje ograde. Površna sumnjičenja, uobičajna u emigraciji, u mom naivnom ipak povjerenju, učvršćivala su me. Sve je ostajalo tako, dok se nije desio novi dogadjaj, koji je za mene kao sumnja prerezao nit povjerenja. Peranić je otišao u titovsko poslanstvo u Parizu…
On mi je dao slijedeće objašnjenje: Išao sam da uskorim vizu za put u Jugoslaviju moga strica koji živi još od prije rata u Parizu kao ekonomski iseljenik i nisam tom prigodom rekao svog imena…(Toga strica sam i ja poznavao i on je doista bio ekonm. iseljenik prije rata). Moj je zaključak bio brz i kratak i ja sam ga otvoreno rekao odmah na mjestu Peraniću: Vi ste učinili korak koji se nikako ne može opravdati ni prihvatiti. Čovjek koji potpisao u domovini UDBI da će u inozemstvu za nju raditi, a onda svoju obavezu nije ispunio i UDBU prevario, a aktivno se angažirao k tomu još i u emigrantskom političkom radu, ne može nikako više odlaziti u Poslanstvo, predpostavivši, da je sve upravo tako kako Vi pričate, onda to znači da ste Vi potpuno neodgovoran čovjek, koji poduzimlje najopasnije stvari, neshvaćajućni nimalo što to znači. U takvom slučaju treba prekinuti svaku vezu s Vama kao neodgovornim, lakoumnim čovjekom. Vjerojatno je i logičnije drugo objašnjenje, da ste Vi ipak u poslanstvo ičli da pružite dokaz svoje vjernosti u potpisu danom u domovini…Poslije toga, koliko da mi je to i žao, moram tim više prekinuti svaku vezu s Vama. Kod toga sam i ostao. Gledam i danas tako na slučaj Peranića. kako u daljnoj djelatnosti Peranića – koliko je meni poznato nisam vidio provokacije kao kod Varoš-Orlovića (ni provokaciono pošiljanje ljudi u domovinu, niti provokac. “terorističke” akcije u inozemstvu. Ja njegov slučaj nisam iznosio niti ocjenjivao u Biltenu).
Njegovi članci u “Obrani” su interesantni, ozbiljno obradjeni, ali i pretjerano optimistički i pozetivni za hrvatske komuniste i za stvarni stepen evolucije u Jugoslaviji. Hoće li stvari “evolucijom” ići tako daleko koliko Peranić tvrdi da su već došle, veliko je pitanje. U svakom slučaju one nisu danas došle tako daleko i tako pozetivno. Ostavljajući Vama, Vašem velikom iskustvu i još većoj vještini, da povučete zaključke i odredite odnose prema Peraniću kako smatrate pravilnim i svrsihodnim. Smatrao sam svojom dužnošću, da Vam saopćim iznesene činjenice. Tim više što sam vidio, da ste se i Vi bili prevarili i dali svoju suradnju (članak) Orlović-udbinoj “Mladoj Hrvatskoj” (isto kao je bio dao i Pešti), kad je Orlović uz protekciju i “garanciju” Draganovića pripremao provokaciju s ekspedicijom “Devetorice”. (Ovdje dr. Ante Ciliga nesumnjivo misli na “Tolić/Oblak” akciju iz 1963. godine, mo. Otporap.) Ne velim da je isto. Ali činjenice su teške i u Peranićevom slučaju. Sve su Peranićeve okolnosti teške, a kruna je svemu ona šutnja u titovsko poslanstvo. Dixi et salvavi animam mean. (Mislim da bi ta latinska izreka mogla značiti: rekao sam što sam imao reći. Mo. Otporaš.) Ako biste kada, ne dao Bog imali neprilika, zbog Peranića, neću si morati predbaciti da Vam na vrijeme nisam saopćio sumnjive činjenice.
Svako dobro s poštovanjem. Ante Ciliga.
(Ne znam šta bih rekao na ovo izlaganje dra. Ante Cilige osim da “mrtva usta ne govre”, ili “Zemlja se je zaklinjala Raju da se na njoj svake tajne znaju”. Prepisao Mile Boban dan prvi svibnja 2019., Dan sv. Josip Radnik. Otporaš.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.