Priložena slika je polaganje vijenca na grob Georges Desbones na Mrtvi Dan 1962. S lijeva prva: gospođa u bijeloj kapici je supruga pok. Desbones, do nje Mara r. Škoro, udata za Milana Grepo, Šime Prtenjača, Milan Grepo, Veso Šaravanja, Perica Kelić, nepoznat, Dabo Peranić, izdignute glave Josip Čavčić, poćelavi Ivan Barun, Veso Šaravanja, Boro Ćorluka,pola glave što se vidi je Mate Kolić koji je 1966. oženio Branku Ćorluka, mislim da je ovo Žarko Luburić?, Ivan Velja, Mirko Kovačević, Mile Boban i prva s desne strana je: gđica Branka Ćorluka. Mile Boban, Otporaš.
Jedan dio povijestnih zapisa sa teme “HRVATSKA I USTAŠTVO” iz g. 2008.
Milan Boban <froate@hotmail.com>
To:dragutin safaric,Milan Boban
Oct 13 at 2:47 AM
Poštovani i dragi prijatelju Dragurine Safariću,
Evo mene opet. Neda mi se spavati, neda mi se mirovati, ne dam sam sebi mira i kao takav želim Vam poslati nešto što sam bio poslao našem prijatelju dru. Tomislavu Dragunu 7 travnja 2011. Molim Vas ako imate vremena, volje i živaca pročitajte priloženi sadržaj i komentare. Ja sam to pisao. Važan je razgovor između mene i dra. Andrije Artukovića. Vi kao majstor u kojeg ja polažem veliku važnost ćete znati ovo srediti za naše nove i nadolazeće hrvatske naraštaje. Ako mi to za njih ne učinimo, onda će nas oni prokleti, nazvati lijenčinama a oni će i delje ostati na tračnicama onih izvora što su u školama naučili, tj. što su naučili iz titovih škola i titovih sedam ofanziva, a da ništa neće znati o našoj lijepoj i slavnoj hrvatskoj povijesti…
Želim Vam sve najbolje.
Bog! Mile Boban.
Laku noć!
———
Thu 4/7/2011 1:51 AM
Tomislav Dragun
Poštovani g. Dragun,
Na žalost tu na tom linku nije sve.
Kako sam već rekao, imao sam sve ukupno 168 opisa, ne kontajući komentare koji su nekada bili bolji i duži nego izvorni opisi. To bi se donekle moglo i razumijeti, jer sadržaji komentara su vrlo rzaličiti na koja se mora različito i adekvatno odgovoriti. Nije bilo lako, jer sam naletio na ostatke ostataka simpatizera bivše YU i titovaca.
Ja tu i tamo (po)nekada naletim na internetu na neke opise koje je netko iz njegove ili njezine potrebe stavio na internet. Kada je naletim na neke od tih opisa i ako vi to hoćete za naše buduće potrebe, ja vam to mogu naknadno poslati.
Cijenjeni dr. Dragun, ne da se želim isticati, ali svakako vam želim reći da sam tu na tom portalu javno.com (koji je danas dalje.com na koji sam jučer jedan opis napisao, svima zaželio Sretan Uskrs i podsjetio sve Hrvatice i Hrvate da se iduće nedjelje sjete Desetog (10) Travnja 1941. i onih Hrvatica i Hrvata koji su dali svoje živote za istu Hrvatsku od osam (8) slova kojoj je danas predsjednik dr. Ivo Josipović. Jutros kada sam pregledavao vidio sam da su to izbrisali. Da sam to znao jučer, bio bih to kopirao i pohranio u moju pohranu) koplja lomio i iznosio sve moguće dokumente i izvore kako bih ćoravcima rastvorio oči.
Želim vama i vašoj obitelji, vašim suradnicima Sretan Uskts i još Sretnije najveličanstveniji državotvorni hrvatski narodni praznik DESETI TRAVNJA!
Pozdrav. Bog! MB.
——
Date: Wed, 6 Apr 2011 20:23:34 +0200
Subject: Re: HRVATKA I USTASTVO
From: hrvatska.uljudba@gmail.com
To: froate@hotmail.com
Cijenjeni g. Bobane,
Sve ćemo ovo objaviti u Glasniku, koji nastavlja s izlaženjem.
Je li ovo kompletno ili ima još nešto?
Pozdrav
t.d.
———
2011/4/2 Annie Boban <froate@hotmail.com>
Dragi moj Mrginjdžija,
Jutros sam slučajno naletio na ovaj link: lopus-istina.com. Molim te nadji vremena te pregledaj pomogućnosti sve. Što me je ovdje začudil – i to pozetivno – je to da je ovaj portal pomno pratio moje – OTPORAŠEVO – pisanje na portalu javno.com koji više ne postoji. Ovaj portal je skoro sve prenio sa javnog na svoj portal. Skoro se tu može pronaći sve što sam pisao na javnom, skoro svih 168 opisa pod imenom: HRVATSKA I USTAŠTVO. Ako ti se što svidji, koristi sa svojim prijateljima, jer je to naša zajednicka stvar. I ne sam to. Ti znaš tko je taj Otporaš. Mnogi to ne znaju. Pozdrav svima. MB.
——–
gracena
Poruka
Postano: čet svi 14, 2009 6:36 pm
Naslov: HRVATSKA I USTASTVO
Pošto je naša Hrvatska patila preko sedamdestet godina da dodje do naše HRVATSKE ISTINE, Otporaš je odlučio otvoriti osobnu stranicu i …
Želim otvoriti osobnu stranicu pod imenom HRVATSKA I USTASTVO. Odmah želim naglasiti da ova ” kontroverzna ” tema nije tema za ikakove provokacije, već za ozbiljne polemike pa koliko god one kritične bile.
Sa moje, Otporaševe strane, ja ću – ne samo nastojati – nego biti toliko tolerantan da se neću dati izazvati/provocirati. Zato, uljudno i hrvatski, molim sve one Gradjane Novinare i ostale koji iz bilo kojih želja i motiva žele pisati, odgovarati, razglabati, ili ako to oni hoće nazvati “bistrenje pojmova” o ovoj temi “Ustaštvo”, neka to bude na visini dostojanstva, na visine želje za saznati istinu o ovoj temi koja nam je toliko crnila nanijela na naše lijepo hrvatsko ime u zadnjih 65-70 godina. Otporaš će nastojati, strušno i uljudno, odgovarati na sva postavljena pitanja u svim svojim najboljim mogućnostima njegova znanja. Ipak, Otporas si zadržava svako pravo ne odgovarati na bilo koje osobne i ine uvrijede, kao niti biti odgovoran za nečije opise i ideje izražene o spomenutoj temi.
Svi su pozvani na DIALOG O USTASTVU. Nitko nije isključen. Ima prostora za svakoga a ponajvie za one koji budu tražili dlaku u jajetu. Ova tema o Ustaštvu je otvorena samo i jedinu zbog i poradi naše Hrvatske. Otporaš vas športski ošekuje na dijalog o Hrvatskoj.
Autor Otporaš/ http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25260&kategorija=0
—-
Ako šutiš
– šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
– govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
– (o)praštaj iz ljubavi.
sv. Augustin
Postano: čet svi 14, 2009 6:37 pm
Naslov:
Nastojat ću u kratkim crticama navesti Predzorje i Povode Ustaštva od 1918 pa do atentata na Stjepana Radića.
Godina 1918.
1. prosinca – Izaslanstvo Narodnog Vijeća ” Hrvata, Srba i Slovenaca ” predaje regentu Srbije Alexandru Karadjordjeviću u Beogradu zaključak Vijeća o stupanju u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Povijesno je poznato da je najveći utjecaj za to ujedinjenje imao prečanski Srbin Svetozar Pribičević. Takodjer je povijseno poznato da je upravo zbog te “žurbe za ujedinjenje” Stjepan Radić izjavio: “Ne srljajte kao guske u maglu”.
3. prosinca – Predsjedništvo Hrvatske Stranke Prava izdaje proglas u glasilu “Hrvatsko Pravo” u kome u ime HSP prosvjeduje protiv zaključku Narodnog Vijeća i stapanje Hrvatske se Srbijom pod vlast srpskog kralja.
5. prosinca Hrvatski vojnici u Zagrebu uskratili su položiti prisegu srbijanskom kralju Petru Karadjordjeviću, te napustili vojarne stupajući kroz grad. Na Jelačićevom trgu je došlo do napadaja iz zasjede na njih, te je ovom prilikom poginulo 14 vojnika, naravno Hrvatskih.
Godina 1919.
25 ožujka – Zatvoren je predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić i zadržan u zatvoru jedanaest (11) mjeseci.
28. lipnja na Konferenciji za Mir u Versaille-u Hrvate i Hrvatsku je predstavljao srpski kraljeski ministar Vesnić i kao delegat na Konferenciji je govorio “Oslobodjenim krajevima Srbije” da ni jedinom riječi nije spomenio Hrvatsku. Pa i zašo bi!? Treba slijediti ideje Ilije Garasanina “Načrtanije”: gdje je Srbin, tu je Srbija.
Godina 1920.
Dr. Ante Pavelić sa šestoricom radnika osniva – Hrvatski Radnički Savez -, koji je u kretko vrijeme postao najjača radnička organizacija.
Godina 1927.
23 siječnja – Izabran je na izborima Dr. Ante Pavelić oblasnim zastupnikom. Na prvom nastupu dao je izjavu, u kojoj je tražio da se svi zastupnici izabrani u hrvatskim zemljama pozovu u Hrvatski Sabor i proglase podpunu samostalnost Države Hrvatske. (Tako je učinio i postupio dr Franjo Tudjman u lipnju 1991. godine kada je kroz Hrvatski Sabor i iz Njega odcijepio od Jugoslavije Hrvatsku i proglasio ju Neovisnom Državom Hrvatskom.)
11. rujna – Dr. Ante Pavelić izabran je za narodnog zastupnika za Glavni Grad Zagreb.
28. listopada – Procčtao je narodni zastupnik Dr. Ante Pavelić u beogradskom parlamentu izjavu, potpisanu po dru. Anti Trumbiću (dr. Ante Trumbic, Ivan Mestrovic i Frano Supilo su bili prvi pokretači osnivanja jugoslavenskog odbora u Parizu 1915. god. moja opaska, Otporaš.) i njmu, u kojoj u ime Hrvatskog Bloka izjavljuju, da njihovo prisuće (tj. njihova nazočnost, moja opaska, Otporaš.) u Beogradskoj Skupštini ne znači priznanje države – Srba, Hrvata i Slovenaca -, te da će Hrvatski Blok raditi za uspostavu Nezavisne Drzave Hrvatske. (Dr. Ante Trumbic je bio prvi predsjednik Jugoslavenskog Odbora i potpisnik poznate Krfske Deklaracije, ministar prve kraljevske vlade i prvi koji se je razočarao u koncepciju Jugoslavije. Kao razočarani Jugoslaven, 1936 god. piše dr. Ante Trumbić dr. Anti Paveliću: Dr. Paveliću, dajem vam ključe kojima sam ja stvarao Jugoslaviju, da ju vi sada rušite, moja opaska).
7. prosinca – Dr. Ante Pavelić brani u Skoplju na sudu makedonske rodoljube protiv kojima je bio poveden po srbijanskim zakonima kazneni postupak radi pripadnosti makedonskoj oslobodilačkoj organizaciji.
Iz gore navedenog se mogu uočiti dvije stvari: (1) Da se spominje Nezavisna Drzava Hrvatska = NDH i (2) da je dr. Ante Trumbic kao stvaratelj Jugoslavije postao prvi razočarani Jugoslaven.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25272&kategorija=0
———
Postano: čet svi 14, 2009 6:40 pm
Naslov:
Nastojat ću u kratkim crtama ići redodljedom dogadjaja od svršetka WW1 koji su vezani za A dra. Pavelića i za uzroke osnutka USTAŠKE organizacije
Godina 1928.
20. lipnja – U Beogradskoj parlamentu srbijanac Puniša Račić puca na hrvatske narodne zastupnike ranivši vodju hrvatskog naroda Stjepana Radića. Tom zgodom su poginuli narodni zastupnici Pavle Radić i Djuro Basariček. (Dr. Ante Pavelić je bio tu u dvorani, nasloljen na zid kod ulazni vrata. Tada je on, dr. Pavelić, rekao jednom Hrvatu koji je bio uz Pavelića: Mi nemamo šta više raditi ovdje u Beogradu. Moja opaska, Otporaš.) Novinar i dopisnik VUS-a Mato Rajkovic (alijas Mile Sertić, kapetan Udbe, odnosno Ozne, koji živi u Zagreba i djeluje kao novinar, Ivan Prusac Tragedija Božidara Kavrana…) je o toj temi (zločinu) rekao u svojim feljtonima “Povijest na Optužničkoj Klupi (6)” od 18 ožujka 1970 godine:…”Odlučio sam se za inostranstvo (dr. Pavelić je znao bolje hrvatski nego što ga Rajković citira, inozemsto bi se reklo hrvatski, moja opaska. Otporaš.) i upotrebu sile…” “tek onda kada je Puniša Račić pucao u skupštini u Beogradu na Stjepana Radića i druge hrvatske zastupnike.”
8. kolovoza – Umro je vodja hrvatskog naroda, predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić od zadobivenih rana prigodom atentata izvršenog u beogradskom parlamentu.
Sve ove podatke ako netko želi može pronaći preko interneta ili u knjižnicama, ali nije zgorega kadkada poredati ove dogodovštine jednu do druge, kako bi se imao što bolji pregled istih. Što više i točnije poznajemo činjenice, lakiše ćemo doći do uzroka zašto je došlo do osnutka Ustaškog Revolucionarnog Pokreta.
Opisane činjenice su se dogadjale. Nacionalna napetost je iz dana u dan sve više rasla. U toj tada, 1928 godini, nacionalnoj napetosti, poslije smrti Stjepana Radića, šta su Hrvati tada trebali poduzeti?! Otići u SKJ i pristupiti Titi koji je od nas Hrvata htio stvoriti Jugoslavene ?! Otići u SKH kod Andrije Hebranga koji je tada bio nepoznanica, kako na nacionalnoj ljestvici tako i na političkoj. Prigrliti status Quo i pomiriti se činjenicom da su nas Srbi oslobodili, kako je to izjavio srpski ministar Vesnić 28 lipnja 1919. godine na konferenciji mira u Versaille-u i postati katolički Srbi?!
To je upravo to što su neprijatelji Hrvatsko Državotvorne Ideje htijeli tada, a i danas ih ima koji tako misle. Na svu sreću bilo je vatrenih Hrvata okupljeni u HPRO = Hrvatska Pravaška Revolucionarna Omladina na čelu sa dr. Branimirom Jelić koji su potpuno drugačije mislili: mislili su Hrvatski.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25277&kategorija=0
——–
Postano: čet svi 14, 2009 6:41 pm
Naslov:
Poslije krvoprolića 5 prosinca 1918 godine, srpski kralj A. Koradjordjvić je dao Hrvatima veliku praznu čašu u koju se gomilao hrvatski GNJEV.
Poslije ubojstva Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini, dr. Ante Pavelić je izjavio da se borba nastavlja za otcijepljenje Hrvatske od srpske dinastije i dominacije. Čaša se puni hrvatskog gnjeva; kako je rekao za odlučne ljude francuski pisac Cyrano de Bergerac (1619-1655): ” On n’abdique pas l’honneur d’etre une cyble “…” Ne odustajem od časti da postanem meta “. Ova izreka bi se mogla primijeniti na svakog upornog i uspijelog čovjeka u svojim idejama.
Za dr. Antu Pavelića se može rerći da je on imao svoju uspavanu ideju, koja se je počela u njemu buditi i razvijati prilikom svih srpskih napada na sve što je Hrvatsko i Hrvatima sveto. Tako on, dr. Ante Pavelić, 3 rujna 1928 godine, ni puni mjesec dana poslije ukopa Hrvatskog Vodje Stjepana Radića, osniva u Zagrebu sa svojim istomišljenicima “Hrvatski Domobran”. To ime, kasnije, za vrijeme drugog svjetskog rata, bilo je službeno ime Hrvatske regularne vojske, Domobran(i), kojom je u početku rata zapovjedao, najprije časnik austrohugarske vojske, zatim pukovnik jugoslavensko/kraljevske vojske Slavko Kvaternik, da bi kao opunomoćnik dr. Ante Pavelića proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, NDH, 10 Travnja 1941. godine i, kao povjerljiva Poglavnikova osoba, postao zapovjednik Hrvatskih Oružani Snaga, HOS, s naslovom “Vojskovodja” kojega, u svom feljtonu u VUS-u od 18 ožujka 1970. god. Mato Rajković nazivlje “…vrlo teškim ratnim zločincem…”
Prošlo je deset (10) godina od ujedinjenja sa Srbijom. Hrvati su nevoljno stupili u taj savez; i uvijek gajili ideju u ravnopravnost i nadu da smo mi svoji na svome, sto se nikada nije ostvarilo. Srbi su sa druge strane mislili kako su nas Hrvate oni “oslobodili” i da smo mi katolički Srbi. Kako se ta srpska želja nije olako i nikako ostvarivala, pa čak ni likvidacijom hrvatskih zastupnika u njihovoj skupštini 20 lipnja 1928. godine, srpski kralj Aleksandar Karadjordjević je 6 siječnja poništio ustavno stanje i proglasio Diktaturu. Najbolje tu odluku ukidanja ustava i uvodjenje Diktature objašnjava u svojoj knjigi na francuskom jeziku Svetozar Pribičević: La Dictature du Roi Alexandre, Diktatura Kralja Aleksandra. To je upravo taj Svetozar Pribičević koji je, kao prečanski Srbin, u ime Narodnog vijeća, na pladnju 1 prosinca 1918. godine, “darovao” Hrvatsku srpskoj dinastije. Zbog svojih prijateljkih veza sa Stjepanom Radić i drugim hrvatskim zastupnicima, poslije proglašenja Diktature on pada u nemilost kod kralja Aleksandra, te biježi i spašava svoju glavu u Francusku, gdje i umire 1936. godine.
Već sutra, 7 siječnja dr. Ante Pavelić osniva Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju Ustaša, HROU, koju se je kasnije promijenilo u ” HRUO ” sa geslom:
“Ljuta trava na ljutu ranu”.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25292&kategorija=0
——–
Postano: čet svi 14, 2009 6:42 pm
Naslov:
Dok narod hoće da bude narod, dotle će biti i za svoju državnu samostalnost i nezavisnost, rekao je Otac Domovine, dr. Ante Starčević.
Po svim poznatim nacionalno hrvatskim postupcima i nastupima dr. Ante Pavelića, moglo be se reći da je on doslovno u svoj rad uzeo gore navedenu izreku Otca Domovine dr. Ante Starceviča. Kako se je pričalo po Zagrebu u ono doba, i kako je to opisivao dr. Branko Jelić u svojoj novini “Hrvatska Država” koju je uredjivao i izdavao u Njemackoj sve do svoje smrti 1972., da je dr. Ante Pavelić bio potpuno opsjednut idejom za Državom Hrvatskom. Poslije prvog svjetskog rata političke prilike nisu bile povoljene za Hrvate niti su išle u ikakav prilog Hrvatske. Sa svojim dizanjem ruku u znak predaje sa poznatom izrekom “Mama mija” Italija je dobila Londonskim tajnim ugovorom Istru i dio Dalmacije, što https://hr.wikipedia.org/wiki/Londonski_ugovor je Antu Pavelića najviše smetalo. Evo šta o tome kaže Mato Rajković u svojim feljtonima u VUS-u od 18 ožujka 1970 god. “Povijest na Optužničkoj Klupi (6) “: …“Doktor Pavelić je skupa s dokturom Skruljom bio izaslan u Pariz 1927. godine na kongres gradova. Na putu za Pariz zaustevio se u Beču gdje se sastao sa generalom Sarkotciem, pukovnikom Dujićem i (Gustav,moja opaska) Perčevićem…U Petričevicevoj arhivi, na primjer, U jednoj promemoriji te grupe, u aktu od 2 Vlll 1928, govori se o borbi za uspostavu nezavisne države Hrvatske, koja će obuhvaćati sva svoja etnička i povijesna područja. Ali glede Dalmacije, zaključuje ovako:
” Dalmacija svakako imade NAROČITI POLOŽAJ (podvukao pisac, Mato Rajković, m. Otporaš.) te bi u svakom pogledu bila zajamčena jednaka prava Talijana i Hrvata, to jest tome mora biti glavna misao vodilja, da se nadje sretno rješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako dalmatinskih Hrvata, tako i dalmatinskih Talijana”.
Ako se sadržaj ove izreke uzme u analizu, doći ćemo do zaključka da se je vlada drugog rata za drugu Državu Hrvatsku predsjednika Franje Tudjmana takodjer zalagala ovakovim načinom da dodje “da se nadje sretno rješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako Kninskih Hrvata, tako i Kninskih Srba. Otporaš osobno ne vidi ništa loše u gore navedenoj izreki, dapače, jedan veliki demokratski izražaj dr. Ante Pavelića i još jednu veću brigu za hrvatske krajeve koja je Italija zaposjela kao svoje. Mate Rajković to tako ne analizira. On to vidi i analizira stavom KPJ koja je u svojem programu imala cilj kako naturiti fašizam na dr. Antu Pavelića i na USTAŠTVO preko kojeg i na cijeli Hrvatski Narod, uzimajući ovu izreku kao podlogu hrvatskog fašizma.
Dr. Ante Pavelić odlazi u Emigraciju 17 siječnja 1929. godine, a već 22 travnja u Sofiji podpisuje sa makedonskim predstavnicima u ime Ustaške Organizacije “Sofijsku Deklaraciju”.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25300&kategorija=0
—-
Postano: čet svi 14, 2009 6:43 pm
Naslov:
Dr.Ante Pavelić osniva sa svojim istomišljenicima Ustaški Pokret sa lozinkom : Ljutu travu na ljutu ranu.
U to nezadovoljno doba za Hrvate nitko nije mogao predvidjeti domet ovih riječi, šta će se kasnije, tj. poslije 12 i više godina dogoditi. Uzevši ovo razdoblje od 12 godina u razmatranje, korak po korak, doći ćemo do zakljuzka da se je srpski kralj Aleksandar Karadjordjević sa svojom svitom u kraljevskom dvoru, počeo pripremati kako će do temelja obračunati sa Hvatima i iskorijeniti kljicu svakog HRVATSTVA.
Diktatura je tu, osnovana je i na noge postavljena. Sada ju treba srpskom diktaturom okrutno sprovoditi u djelo sa svim državnim aparatom. Počimaju zabrane hrvatskih obilježja, znakova, itd. Svi znakovi hrvatstva se službeno brišu; jezik, zastave, folklor i slično. Ime bivše države SHS ne postoji, iako se je kroz to ime moglo malo naslućivati sa onim “H” da još Hrvati postoje. Od uspostave srpske diktature i promijene imena države sa SHS u kraljevina Jugoslavija, za “zaštitu države” hravtsko ime je izvan zakona i zabranjeno je. Do ove diktatute i promijene imena državi, za sigurno nije došlo zbog srpstva i zbog Srba, nego isključivo zbog Hrvata i njihovih težnja za slobodnom i nezavisnom državom Hrvatskom.
Da se narodu dadne do znanja da diktatura funcionira jako dobro, već 17 srpnja 1929. godine srpski kralj Aleksandar po zakonu “za zaštitu” države osudjuju u Beogradu dr. Antu Pavelića i Gustava Perečca na smrt u odsutnosti. Smrtne kazne su dobivali i neki makedonski rodoljubi iz organizacije VMRO, poimenice Vanca Mihailev je po istom postupku kao i Pavelić, osudjen “za zaštitu” države na smrt. Ante Pavelić neumorno traži istomišljenike i državotvorne Hrvate u borbu za Oslobodjenje Hrvatske od srpske dominacije. Zadržava se jedno vrijeme u Austriji, Beču, sve dok mu bečka policija nije pokucala na vrata i rekla: “Uskraćujemo vam azil”, bez ikakovog daljnjeg obrazloženja. Dakle, po ovome se može vidjeti da diplomacija diktature srpskog kralja Aleksandra “funcionira”. A da je Ante Pavelić ostao u Austriji i iz Austrije širio ustašku borbu za oslobodjenje Hrvatske, a ne iz Italije, pitam se dali bi taj udbaški piskaralo Mato Rajković Antu Pavelića i ustaški pokret prozvao “fašističkim”? Od tada Ante Pavelić najviše sprovodi svoje vrijeme u Italiji, organizira logor vojničke naravi, u kojima se treniraju Hrvati Ustaše za osloboditi Hrvatsku.
Već u početku 1930. godine osnovan je prvi Ustaški logor u emigraciji u mjestu BOVEGNO, u provinciji Brescia. To nije izmaklo oku srpskom kraljevskom policijskom doušniku Vladi, Vladeti Milićeviću, koji je sa svim državnim vezama progonio i uhodao kretanje Hrvatskih Ustaša. Ali, i sa druge strane, naše hrvatske, ili ako hoćete, Pavelićeve strane, skoro svaki pokret ovog Vlade Milićevića je bio Paveliću više-manje poznat, tako da bi se Ustaše mogli na vrijeme prebaciti na drugo još Vladi Milićeviću nepoznato mjesto. Tako, u tom cik-caku, moglo bi se reci, da je Ante Pavelić proživljavao godinu 1930 tu.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25335&kategorija=0
——
Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 6:47 pm; ukupno mijenjano 1 put.
Postano: čet svi 14, 2009 6:44 pm
Naslov:
Dr. Anti Paveliću je bilo nepunih četrdeset godina kada se je odlučio boriti za Hrvatsku iz emigracije. Bilo je teško ići njegovim stazama.
Da, bilo je teško ići njegovim stazama. Staze Ante Pavelića i u to doba uski krug njegovih istomišljenika su bile staze revolucionarnog puta i revolucionarnog karaktera za oslobodjenje Hrvatske. Mnogi su pisali o Anti Paveliću, o Ustašama i o svemu onome što je proizašlo iz Ustaške ideologije, ali rijetki su oni koji su pisali o tim teškim stazama, još manje koliko je u to doba bilo dobri/loši staza za osloboditi Hrvatsku od monarhisticko/srpske Jugoslavije. Svakako da je bili oni iz “linija lakišeg otpora” koji su čekali da im netko drugi, sa strane, na srebrenom pladnju, donese Slobodnu i Neovisnu Državu Hrvatsku.
Te linije su išle linijom srpskog zakona ” za zastitu drzave ” gdje je bilo protizakonito isticati hrvatska obilježja bilo koje vrsti, osobito naš dragi hrvatski barjak:
CRVEN, BIJELI, PLAVI, TO JE HRVAT PRAVI.
Borba za oslobodljenje Hrvatske se ne može voditi bez barjaka. Barjak smo već imali, mnogi u svojim skrovištima i ladicama, ali bez vojske. Dakle, sada je trebalo stvarati vojsku koja će taj naš sveti barjak hrabro i visoko nositi, kao i sve druge vojske svijeta. Da bi se to postiglo, trebalo je ići korak po korak. Prvi korak je već napravljen osnutkom Hrvatskog Ustaškog Revolucionarnog Pokreta u siječnju 1929. godine. Sada se treba stvarati i u djelo sprovesti drugi korak Pokreta koji je prikupljanje Hrvata Dobrovoljaca u tu našu hrvatsku vojsku izvan Hrvatske. Evo šta o tome kaže Oznaško/Udbaški novinar Mato Rajković u svojim VUS-u feljtonima od 18 ožujka 1970. godine: “…Doktor Pavelić je tražio i trebao osobno roblje, ljude bez vlastitog ja, pristaše koji ne misle svojom glavom i koji nemaju dar prosudjivanja…” “… Ustaski pokret u Italiji je 95 posto sastavljen od priprostog svijeta, većinom iz naših pasivnih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Iz jugozapadne Bosne i Like bio je broj podjednak, ali ne velik…Broj Ustaša iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Srema, Gorskog kotora i Korduna, bio je neznatan.” Tako misli i piše udbaško piskaralo Mate Rajković.
Gledajući danas poslije 70-80 godina, u ovu karakteristiku koju nam je predočio Mato Rajković, može se nedvojbene reći da su tada Hrvati bili Hrvati i žrtve srbiokraljevske diktature bilo u kojoj pokrajini Hrvatske. Nije ih se pitalo niti prozivalo po provinciji, već po državotvornom hrvatskom osjećaju. Sada bi se, i to sa velikim pravom, mogle velike pohvale pripisati dr. Anti Paveliću, koji je u svojim državotvornim vizijama imao na umu isključivo Hrvate bez ikakovih provincijalnih prozivki.
Ustaški pokret u emigraciji još nije “propupio” niti se je još dovoljno razgranao, beogradsko/kraljevske vlasti vrše svoj teror i pritisak nad Hrvatima.
Žrtve se povećavaju. 18 veljače 1931. godine u Zagrebu je ubijen hrvatski političar i ušenjak dr. Milan Šufflay. To ubojstvo je počelo otvorati oči Hrvatima (ponekim) koji još nisu uopće znali za postojanje Ustaškog Pokreta, ali su zato uvidjeli kuda ide srpska kraljevska diktatura.
U idućem opisu izlaze Ustaška Načela.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25359&kategorija=0
——–
Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 7:09 pm; ukupno mijenjano 1 put.
Postano: čet svi 14, 2009 6:45 pm
Naslov:
Kada je dr. Ante Pavelić osnovao Ustaški Pokret 1929 godine, dali je on tada slutio da je Ustaški Pokret poistovjećen sa Hrvatskim Narodom!?
Mnogo koješta se može prigovarati dr. Anti Paveliću, ali za sigurno mu se ne može zanijekati da nije volio Hrvatsku.
Za tu ljubav prema Hrvatskoj je osnovao Hrvatski Revolucinarni Pokret Ustaša, jedina u to doba hrvatskodržavotvorna organizacija, kojoj su falile sve moguće državničke prakse i iskustva.
To je donekle i moglo bi se reći potpuno razumljivo, jer nismo imali svoje vlastite države Hrvatske sa uhodanim državničkim aparatom i iskustvom. Zato je sve to palo za brigu i na ledja dr. Anti Paveliću. On je uzeo vrlo jako ozbiljno osnutak Ustaškog Pokreta. Da bi ovaj mogao djelatvorno služiti osnovanoj svrhi, dr. Ante Pavelić izradjuje USTAŠKA NAČELA. Ja ću ih ovdje u nastavcima iznositi u originalu kako su bili zamišljeni, tiskani 1 lipnja 1933. godine i (djelomično) u djelo sprovodjeni. Cijenjenim GN, komentatorima i čitateljima ostavljam na raspolaganje da stavljaju svoja zapažanja na svaku i pojedinu točku, misao, riječ što je bilo dobro a što loše u ovim Ustaškim Načelima za Hrvatski Narod i njegovu državu koju on tada nije imao, a trebao ju je imati. Samo tako i jedino tako možemo doći do identične ideje i potrebe za osnivanje Ustaškog Pokreta, a ne one ideje koju nam naš neprijatelj sustavno prisilno prišiva.
U S T A S K A N A C E L A
(1)
Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; On je narod sam po sebi, te u narodnostnom pogledu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojeg drugog naroda.
(2)
Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime Hrvat, pod kojim se je pojavio u davno poviestno doba, pod kojim je prije 1400 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti niti jedno drugo ime.
(3)
Svoju današnju postojbinu ušinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom srastao i dao joj izvorno i naravno ime Hrvatska. To se ime ne može i ne smije zamieniti s ni jednim drugim imenom.
(4)
Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema prava da bilo koju od tih pokrajina svojeta za sebe.
(5)
Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno slobodan narod i to u vrieme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.
Za sada ovoliko.
Razglabajući o ovim Hrvatskim Ustakim Načelima trebamo se pitati: Dali smo mi Hrvati u prošlosti imali neka državotvorna NAČELA, i ako jesmo, GDJE SU???
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25376&kategorija=0
——
Postano: čet svi 14, 2009 6:48 pm
Naslov:
U domovini srpski teror ne prestaje, povećava se. Hrvatskom narodu treba: “Plug i brana Hrvatu su hrana, a Ustaša to mu je obrana.”
Poslije ubojstva dr. Milana Šufflaya, srpska kraljevska diktatorska vlast ne prestaje s ubijanjem Hrvata. Već sutra, 19 veljace srpske vlasti su objesile Antuna Pogorelec zakonom “za zastitu drzave”. Čije drzave? Naravno Srpske. Hrvatska časa GNJEVA se puni. Hrvati u Argentini, u Buenos Airesu osnivaju organizaciju “Hrvatski Domobran” i pokreću novinu mjesečnik pod imenom “Hrvatski Domobran”. U Belgiji, gradu Seraingu gdje je bilo mnogo Hrvata, okupljaju se i osnivaju “Hrvatski Savez za Slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku”. U Ameriki oni Hrvati koji su u tu zemlju došli sa Austrijskim i Madjarskim putovnicama kao Austrijanci i Madjari, a ne Hrvati, počeli su se okupljati u hrvatska društva, učlanjivati u “Hrvatski Domobran”, upoznavati američku vlast sa srpskim terorom nad hrvatskim narodom u domovini Hrvatskoj; sve to srpska kraljvska vlast pomno prati i svako izraženo hrvatstvo sudi po zakonu “za zastitu drzave”. U Beogradu je objesen 11 kolovoza 1931. godine hrvatski borac Ivan Rošić kao Ustaša, iako nije bio Ustača, a u našem glavnom gradu Zagrebu obješeni su 25 rujna iste godine Marko Hranilović i Matija Soldin kao Ustaše. Svi ovi zločini su povod Hrvatskim Ustaškim Načelima.
U S T A S K A N A C E L A
(6)
Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno izgradjen (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu državu sa svim obilježima državnosti.
(7)
Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drudog prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tudjinska sila spriečila, da dalje vrši svoja vrhovnička (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi, u Hrvatskoj.
(8)
Hrvatski narod ima pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj na cielom svom narodnom i poviestnome podrušju oživotvoriti, to jest svoju podpunu samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uzpostaviti. Tu uzpostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja. Hrvatski narod ne vežu nikakove medjunarodne ni državopravne obveze iz sadašnjosti ni iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima, niti će se na takve u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obazirati.
(9)
Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili ikakve druge državne tvorevine.
(10)
Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima pravo vladati u svojoj državi i upravljati sa svim državnim i narodnim poslovima.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25387&kategorija=0
———
ostano: čet svi 14, 2009 6:49 pm
Naslov:
Dr. Ante Pavelić je uvidio da je u politiki važna dinamika dogadjaja, koja je smisao povijesnog razvitka, a ne nikakovih zasluga.
Kako smo već rekli da je dr. Ante Pavelić imao ustaške logore/poligone za treniranje Ustaša u Italiji i u Madjarskoj. Najpoznatiji od svijuh je bio Janka Pusta u Madjarskoj. https://otporas.com/nepoznata-strana-janka-puste-i-tko-je-bio-laslo-jure-francetic-na-janka-pusti/
Jugoslavenske vlasti su vršile svake moguće pritiske na ove dvije zemlje da zabrane svako djelovanje “ustaških terorista”. Pavelić je imao razgranate Ustaške ćelije po svoj Hrvatskoj, i već početkom 1932. godine on se titularno podpisije: Poglavnik dr. Ante Pavelić. Ustaška Hrvatska Revolucionarna Organizacija UHRO i pod tim imenom 1932. godine službeno imenuje dr. Andriju Artukovića “urpavnim i nadzornim zapovjednikom” svih Ustaških organizacija na području Hrvatske. Dr. Artuković je bio odvjetnik i imao svoj ured u Gospiću. Tu je on sa Jozom Dumandžićem i Markom Došen razgranao vrlo uspješnu rodoljubno hrvatsku djelatnost. Ante Brkan je djelovao u Zadru. Ovdje je potrebno istaknuti da je Zadar u to vrijeme pripadao Italiji kojeg nije dr. Ante Pavelić “prodao” Italiji kako to hrvatski neprijatelji žele prikazati, tako da putovanje hrvatskih djelatnika po Italiji u Zadar i dalje nije bilo u pitanju niti problematično. dr. Andrija Artuković i Ante Brkan iz Zadra su usko suradjivali i uskladjivali sve Ustaške veze zajedno.
Srpsko/kraljevska šestosiječanjska diktatura ne miruje. U Beogradu je obješen 21 travnja Ustaša Franjo Zrinski. 7 lipnja je izvršen atentat na hrvatskog političara dr. Milu Budaka, kojom prilikom je bio jako teško ranjen. Hrvatska Časa GNJEVA se puni. Kraljevska srpska vlada ponovno vrši pritiske na Italiju da dr. Anti Paveliću i Ustašama zabrane svaku djelatnost protiv Jugoslavije. Mussolini je kroz duple naočale pregledao sve Ustaške aktivnosi u Italiji i u Madjarskoj, te došao do zaključka da je to jedna ultra nacionalno/revolucionarna a ne ideološka organizacija koja bi njemu, Mussoliniju, mogla u bilo čemu naškoditi u fašističkom smislu. Zato Mussolinijova vlada nije mnogo obraćala pažnje jugoslavenskim prijetnjama/molbama a niti Ustaškom treniranju u Italiji. Ne bar za sada.
Poglavnik dr. Ante Pavelić se odlušuje na akciju te se sastaje u gradu Rijeci 2 rujna 1932. godine sa Vjekoslavom Servatzyjem i Andrijom Artukovićem. I ovdje je potrebno spomenuti da je u to vrijeme Rijeka bio pod talijanskom vlašću, pa su se Hrvati mogli slobodno šetati. Takodjer je ovdje važno istaknuti da te hrvatske gradove nije Poglavnik dr. Ante Pavelić prodao, poklonio, darovao 18 svibnja 1941. godine Mussoliniju. To je Italija dobila tajnim Londonskim ugovorom iz 1915, godune. Na tom sastanku se je odlučilo da se kraljevsku Jugoslaviju pod svaku cijenu uzdrma puškom i bombom. Poglavnik salje dvije grupe Ustaša, jednu iz Belgije: Rafu, Ranka Boban, Antu Pejakovića, Milu Barišića. Osobno sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića u Parizu prilikom sprovoda hrvatskog prijatelja, Francuza George Desbona, odvjetnika koji je branio hrvatske atentatore na kralja Aleksandra 9 listopada 1934. godine. Tom prilikom smo bili par dana zajedno i imali priliku o sveme pričati. Sada nastavljam sa Ustaškim Načelima.
U S T A Š K A N A Č E L A
(11)
U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po pokoljenima i po krvi član Hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske države ni jedan strani narod ni država.
(12)
Seljačtvo je temelj i izvor svakoga života, pa je kao takav prvi nosilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi imaju ne samo svoj korien i porieklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, u devedeset slučajeva od stotine nije hrvatskog poriekla ni krvi, već je doseljeni stranac.
(13)
Sva tvarna (materialna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasništvo su naroda, te je on jedini vlastan njima raspoladati i njima se koristiti. Prirodna bogadstva hrvatske domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom posebničke (privatne) trgovine. Zemlja može biti vlasništvo samo onoga, koji je obradjuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka.
(14)
Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakovih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život.
(15)
Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda ili države vrši javne poslove bilo kakove vrsti, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela ili propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskog naroda.
Oprostite ako se je malo oduljilo.
U iducem opisu cu nastojati malo opsirnije opisati Licki Ustanak iz 1932 godine.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25413&kategorija=0
—–
Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 7:10 pm; ukupno mijenjano 1 put.
Postano: čet svi 14, 2009 6:50 pm
Naslov:
Kako sam nastojao u kracim crtama ici kronoloskim redom prikazati razloge i uzroke osnivanja Ustaskog Pokreta, ukazuje se potreba…
da kadkada popunim moj opis o kojem pišem onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Molim da se ovo uzme u obzir!
Kurt Adelfels kaže:
“Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cillju, realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije”. Iz knjige : Dometi Duha, tisak “Iskra” Vinkovci, 1969.
Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelić ove izreke ima u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i našao, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta rijec Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je ustati. Radnja ili radnje se ne mogu izvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se je USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Madjarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave. I bas upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignu ustanak. U kratkim crticam iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Crne Legije Mile Barišić.
Godine 1962 u Parizu je umro hrvatski prijatelj, francuz George Desbons, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića u Marseille-u 9 listopada 1934 godine; Pospišila, Kralja i Rajića. Slika sa sprovoda Georges Desbones koncem rujna 1962. Sprovod je predvodio Fra. Branko Marić iz Madrida. Mene je zapala dužnost nosti četiri (4) odlikovanja NDH. Ja sam uz stablo, bijela košulja i kravata, do mene lijevo je gđ-a Desbone.
Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbons i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolinici, javila mi je da je umro i da bi željela da budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Matrić iz Madrida je vodio pogrebnu sluzbu. Mene je zapala duznost da nosim i položim hrvatska odlikovanja (ukupno četiri (4) mala jastučića) na mtrački sanduk prije spustanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan od sudionika velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije general Vitez rafajel Boban. U idućem nastavku navest ću priče koje sam čuo od Mile Barišića.
Teror beogradske čaršije ne prestaje. Batinjanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinjanje Hrvata njegovih žandara. Sve to skupa puni čašu hrvatskog GNJEVA.
U S T A Š K A N A Č E L A
(16)
Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje; obranbena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama.
Prosvijetni ili kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Veleobrt, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnog rada i vrelo dostojnog života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).
(17)
Skladno gojenje, promicanje i usavršavanje svih narodnih vrlina i grana narodnog života zadaća je svih pregnuća javnog rada i državne vlasti kao takove, jer one daju podpuno jamstvo obstanka, vjekovnog bivstvovanja i blago stanja sadašnjih i budućih pokoljenja i cijelokupnog hrvatskog naroda, te obstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.
Dano dne 1. Lipnja 1933.
Poglavnik
Dr. ANTE PAVELIC.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25465&kategorija=0
Postano: čet svi 14, 2009 6:51 pm
Naslov:
Bruno Bušić – kratko prije svoje smrti – je rekao slijedeće:
” Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska svijest,tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti smisao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze izmedju hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica”. Iz Hrvatski Tjednik, 10.4.1979, st. 6.
Istini za volju tako je to bilo u početku onoga vremena kada se je čaša hrvatskog GNJEVA počela puniti, tj. odmah od 1 prosinca 1918. pa sve do ubojstva Stjepana Radića, te još gore od šestosiječanjske diktature 1929. god. Samo što nije istina je to što su razni “majstori i povjesničari” to izvrćali onako kako su to oni htijeli ili kako je to partijska linija htijela. Sve se je to pisalo s jednim ciljem: da se omalovaže želje, zahtijevi i borba Hrvata za njihovom slobodnom državom Hrvatskom.
To se je sustavno činilo preko svih mogućih sredstava.
Citirat ću neke stavke iz spomenutog “Hrvatski Tjednik” koje je Bruno Bušić spominjao u jednom “pamfletu” iz 1978. godine, prije mučeničke smrti: “… Fikreta Jelić-Buntić radila je na ovoj monografiji skoro punih petnaest godina, pa je stoga razumljivo da knjiga obiluje mnogim podatcima, koji su i najupućenijem čitatelju, slabo ili nikako poznati…” Autorica je olako dopustila da je zavedu “istražni i sudskih materijali narodne vlasti (zna se čije Otporaš) iz procesa održanih jednom broju glavnih nosilaca ustaškog režima”. Tako ona, Fikreta Jelić-Buntić, ustvrdjuje da su ustaše, u svojoj isključivosti i mržnji, najveću važnost polagali “na objašnjavanju opravdanosti upotrebe sile svih sredstava prinude i terora u postizanju glavnih ciljeva pokreta”, te da je “parola osvete davala (je) osnovni ton i u obuci kadra i u samoj propagandi” (str.26) Tu svoju tvrdnju ona potkrepljuje citatima iz Ustaše, vjesnika hrvatskih revolucionaraca, u kojima se kaže: “Revolucijom, krvlju i oružjem treba srušiti tudjinsku tiraniju i uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku. U tu svrhu kupe se borci u revolucionarne ustaške redove, za taj cilj opremaju se i naoružavaju ustaše. Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija znade uzroke nesreće, nu znade i sredstva, kojima se stiče sloboda, spas i sreća hrvatskog naroda. U tom cilju, na tom putu, pregaziti će sve zapreke čvrstom oružanom rukom. Ustaša, veljača 1932. god.
Fikreta Jelić-Buntić citira iz Ustaše iz listopada 1932. god. (odmah iza Ličkog Ustanka, moja opaska, Otporaš.) u kojem se napadaju svi oni “koji ne znaju i koji neće da znadu, da je doba papirnate i jezične borbe prošlo, da ništa nije koristilo, da sada vodi i da će voditi glavnu riječ požrtvovanost, revolveri, bombe i oštri bodeži hrvatskih ustaša(…)”, a pri tome potpuno zaobilazi činjenicu da je u to vrijeme, a i mnogo godina kasnije komunistička promidžba imala ista obilježja i da je ustvrdjivala iste neosporne činjenice u čemu se posebno isticao Proleter, glasilo Centralnog Komiteta Komunističke Partije Jugoslavije, koji je izlazio od 1929 do 1942. Radi ilustracije navodimo nekoliko citata iz Proletera, kojemu je jedno vrijeme bio urednik Josip Broz Tito.
” Mase radnog naroda dovedene do nezapamćene bede i nevolje pljačkaškom kapitalističkom i veleposjedničkom politikom velikosrpske (ovo nije Srbin pisao, jer on nebi protiv srpstva pisao “velikosrpske”, moja opaska, Otporaš.) vojno-fašističke diktature i privrednom krizom dižu se na borbu protiv vlade krvavog kralja Aleksandra posljednog. Po čitavoj zemlji valja se talas protesta protiv zločinačke vojno-fašističke diktature. (Upravo poradi te diktature pritiv hrvatskog naroda je osnovana organizacija USTASA o kojoj se mora više i istinitije znati. Čaša hrvatskog GNJEVA se puni, moja opaska. Otporaš.) Usprkos zabrana održavaju se sastanci i zborovi, sve češće…” “… Svi kao da očekuju dan opšte osvete, dan kada će otpočeti opšta i odlučujuća borba protiv omrženog režima. (…) U takvim slučajevima radnicima i seljacima treba tumačiti, da nije dovoljno ako se sa stisnutom pesnicom u džepu čeka neki osvetnički dan…” “…Vojnofašistička diktatura neće se raspasti automatski sama od sebe. Svrgnuće velikosrpske voj.fas. diktature neće se izvršiti na taj način što će jednog lijepog dana da se dignu mase same od sebe na oružani ustanak. Oružani ustanak masa se mora pripremiti i to uporno i sustavno. Put koji vodi ka oružanom ustanku masa je uvlačenje njihovo u svakodnevnu borbu za pojedine i djelomične zahtjeve, širenje i jačanje te borbe i podizanje njeno na stupanj opšte borbe protiv duktature…” “… Uzdaj se u se i u svoje kljuse”- veli narodna poslovica. Proleter, broj 2, veljača 1933. god.
Molim čitatelje da analiziraju što su Ustaše htijele i zašto su se borili, kao i to što su komunisti htijeli i zašto su se oni borili. Ovo neka ne bude ili neka ne budu neka “propicavanja”. Neka ovo budu naše sa hrvatske strane analize iz prošlosti kako bi svrhodnije znali reći: Tko je bio za Hrvatsku Državu i uvijek spominjao njeno izvorno ime Hrvatska, a tko je bio protiv nje i nikada nije spominjao njno izvorno ime Hrvatska.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25482&kategorija=0
Postano: čet svi 14, 2009 6:53 pm
Naslov:
U prošlim opisima iznijeli smo 17 točaka Ustaških Načela, koje bi mogli nazvati: Hrvatska Načela.
Sada iznosimo USTAV Ustaških Načela.
Koncem ljeta 1932. godine Poglavnik je poslao deset istreniranih Ustaša u Velebit da dignu ustanak. Taj ustanak je bio više simbolične i povijestne nego opće naravi. Zašto simbolicne?! Kada sam se 3 prosinca 1977. godine u Los Angelesu sastao sa dr. Andrijom Artukovićem, imalo smo priliku o mnogim stvarima pričati. Pošto sam znao da je on za mene kao i za mnoge druge Hrvate Encikopledija dogadjaja Ustaškog Pokreta i Velebitskog Ustanka, izmedju mnogih pitanja pitao sam ga i to da mi kaze nesto o tom ustanku.
Ja sam u časopisu ” Otpor ” br. 1. 1988. godine dao kratki osvrt sa dr. Artukovićem. Sada ću navesti neke stvari kako bi se dalo malo više svijetla sa naše hrvatske strane o tom ustanku, a ne uvijek sa neprijateljske strane.
Ja sam bio odvjetnik u Gospiću, priča dr. Andrija Artuković, i bio sam u tajnoj suradnji sa Poglavnikom i ustaškim pokretom. Mojim prohrvatskim i antidržavnim držanjem sam ubrzo postao antidržavnim elementom kraljevslke Jugoslavije i kao takav bio sam na udaru. To sam javio Poglavniku koji se je u to vrijeme nalazio u Zadru, jer je ovaj u to doba bio pod Italijom i pod zaštitom kao medjunarodna zona. Poglavnik mi javlja da on namjerava dignuti ustanak u Dalmaciji i da ja dočekam Ustaše pod Velebitom. Oni dolaze brodom iz Zadra. Tajni kanali iz Zadra (tadasnje Italije,moja opaska. Otporaš.) isli su preko profesora Ante Brkana. Moja zadaća je bila pronaći sigurno i zaštićeno mjesto gdje će se Ustaše moći iskrcati, i to javiti što prije. Ja sam to mjesto pronašao i dao znak za dva sata u jutro sa pet puta užeći šibicu. Ovaj prvi u nizu revolucionarnih poteza je uspio bez ikakovih smetnji i problema; ali nikako nisam mogao shvatiti zasto ustanak u Dalmacije a ne negdje drugdje, dok nisam u jesen 1932. godine došao u emigraciju i sa Poglavnikom o tome pričao.
Koliko se sjecam Andrija Artuković mi je pričao da je brodom iz Zadra došlo deset Ustaša koji su se razdjelili u dvije grupe, svaka po pet Ustaša. U prvoj grupi su bili, koliko se Andrija Artuković sjeća, Petar Sarlija, Mile Barišić, Ventura Baljak, Stipe Devčić i Rafajel Boban. Pukovnik Mile Barišić mi je pričao 1 studenoga 1962. godine u Parizu slično, jer je bio u prvoj grupi s Rafajelom Boban koji su napali žandarmerijsku postaju u Brušanima. Povlačeći se prema Zadru nabasali su na pet lovaca (kakve li sličnosti sa Bugojanskim Ustancima iz 1972., moja opaska, Otporaš.) i došlo je do vatrenog okršaja, kojom prilikom je teško ranjen Ustaša Stipe Devčić. U pomanjkanju svih potrebnih sredstava za liječenje rana, Stipino stanje se je naglo pogoršalo. Uvidjevši opasnost u kojoj se je nalazio, Stipe je izvukao ručnu bombu i stavio ju pod sebe, rekavši drugima da se udalje i da se ovako gine za Boga i Hrvatsku!
Poslije praska bombe, pokupili smo Stipine posmrtne ostatke i zakopali, rekavši: Ustaša Stipe Devčić s nama je! Od tada se govori kada hrvatski rodoljub pogine za svoj ideal Hrvatsku: S NAMA JE !!!, a ne kako je to podrugljivo meni objašnjavao gosp. Jozo Bajurin u San Franciscu 1970. godine u kući Drage Novaka, da se Ustaše time izruguju onima koje zakopavaju…
U daljnom razgovoru sam pitao Andriju Artukovića dali poznaje Milu Barišića našto je on odgovorio da ga pozna i da je bio dobar borac i rodoljub, koji se je samo Hrvatskoj posvetio. Andrija nije znao da je Mile živ i da se nalazi u Francuskoj i da je pri povlačenju kod Dravograda izgubio desno oko, kao i za neke druge stvari joje sam ja čuo od dva hrvatska pukovnika Crne Legije, Joze Mamića i Mile Barišića.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25487&kategorija=0
Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 7:11 pm; ukupno mijenjano 1 put.
HYPERLINK “http://www.lupus-istina.com/forum/viewtopic.php?p=26746#26746”
Postano: čet svi 14, 2009 6:54 pm
Naslov:
Ovdje ću sažeto iznijeti što mi je rekao dr. Artuković o Velebitskom ustanku, zašto je Poglavnik odlučio dignuti ustanak u Dalmaciji.
Andrija Artuković je imao svoje poglede o Hrvatskoj kao i o svojoj sudbini glede izručenja Jugoslaviji. On nije vjerovao da će ga Amerika ikada moći izruciti Jugoslaviji za optužbe koje se ne samo ne mogu dokazati, nego jednostavno zato što se ta (zlo)djela nikada nisu niti dogodila na području NDH, za koja se mene optužuje. Ali nikada ne znaš šta nosi dan a šta nosi noć, kaže dr. Artuković. Amerika ima svoje račune i kada njoj bude to odgovaralo, ona će to učiniti bez grižnje savjesti.
Dok smo sami u jednoj Hotelskoj sobi razgovarali, sigurnosna služba na hodniku je čuvala, a ljubezna poslužavka nas dvorila kavom i prikladnim doručkom, obadvojica smo ljubomorno jedan drugoga pitali za mnoge stvari koje su se ticale naše Hrvatske, Ustaškog Pokreta, Ličkog Ustanka, NDH, rata, njegovih dužnosti u redovima hrvatske vlade, itd.
Velebitski Ustanak, priča dr. Artuković, Poglavnik je odlučio imati u Dalmaciji kako bi dokazao URBI ET ORBI cijelom svijetu da tu žive Hrvati, da su područja koja Italija sada posjeduje i svojeta, da su to hrvatska područja i da su to Hrvati koji dižu ustanak a ne neki Talijani. To je bio razlog za Talijane i razlog za Jugoslaviju da Hrvati hoće svoju hrvatsku državu odvojenu od Srbije. Tu je dr. Andrija Artuković usporedio Bugojanski Ustanak kojeg su u lipnju 1972. godine organizirali braća Adolf i Ambroz Andrić sa drugim svojim suborcima, i da će taj ustanak imati dublji i veći povijesni domet nego velebitski ustanak. Ti momci su svojim ustankom povratili Hrvatskoj ono što je Tito povratio svojim istarskim i dalmatinskim partizanima. Tako kaže meni dr. Andrija Artuković.
Skoro sam bio siguran da nikada više neću imati priliku vidjeti i popričati sa dr. Andrijom Artukovićem. Tako se i dogodilo. Nikada više ga nisam vido niti pričao sa njim. Zato sam sa sobom ponio “hrpu” papira, ne da ga provociram sa istim, nego da raspravljamo o razlozima i uzrocima koji sustavno govore protiv nas i bez nas, kako bi se mogli braniti. Dr. Artuković je bio naslonjen na stolicu na kojoj je sjedio, prigurnuo ju bliže uz zid, gleda mene direktno, prodorno u oći, i kaže: Mile, Otporašu dragi, mi Ustaše nismo crni! Nije Poglavnik crn! Nas su drugi ocrnili a medju te “druge” spadaju neki prvaci HSS, koji su iz ljubomore nabacivali i drvlje i kamenje na Ustaše i Poglavnika, Bobana, Luburića, mene i druge i sve one koji su nešto značili u borbi za spas Hrvatske Države.
Kako sam već rekao, Poglavnik je htio dignuti ustanak u Dalmaciji koji je Italija uvijek svojetala za sebe, tako da Ligi Naroda dokaže da područja pripadaju onome narodu koji se tu pobuni. Za taj Lički Ustanak Italija nam se je kasnije grdno osvetila, svalivši sav svoj, tj. talijanski fašizam na nas.
U S T A V “USTASE” – Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta
1. ZADAĆA POKRETA
Točka 1. – Ustaša – Hrvatski Oslobodilački Pokret, ima zadaću, da svim sredstvima, pa i oružanim ustankom, oslobodi izpod tudjinskog jarma Hrvatsku, da ona postane podpuno samostalna i nezavisna država, na cielom svom narodnom i poviesnom području.
Točka 2. – Kada taj cilj bude postignut, Ustaški će Pokret braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda, te se boriti zato, da u Hrvatskoj Državi uviek bude vladao samo hrvatski narod, te da on bude podpunim gospodarom svih tvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno uredjenoj u duhu Ustaških Načela.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25495&kategorija=0
Postano: čet svi 14, 2009 6:55 pm
Naslov:
Da je za pregled poredati sve laži od svibnja 1945. do svibnja 1990, s užasom bi uvidjeli kolika je tu mržnja izražena protiv Ustaša i NDH.
Već sam spomenuo pukovnika Crne Legije Milu Barišića kojeg sam sreo i upoznao na sprovodu Georges Besbons u Parizu 1962. godine. Poslije sprovoda on i ja smo otišli u moj stan. Mnogo smo pričali o sveme, naravno najviše o Hrvatskoj. On je bio jako riječit. Slušao sam ga i postavljao mu pitanja. Sa velikim ushićenjem pričao mi je kako su srpski žandari došli u kuću njegova oca 1926-27 godine i kundecima tukli njegova oca samo zato što je po selu pričao da ima sliku Stjepana Radića i hrvatsku zastavu u kući. Ja sam tada njima rekao da ću im se osvetiti. Čekao sam tu priliku sve do 1931. godine kada sam se učlanio u Ustašku organizaciju. Tu sam upoznao mnoge, medju kojima najistaknutijeg Ranka Boban. Sa njim sam se sprijateljio i bio sam u njegovoj grupi u Ličkom ustanku. Nikada ne mogu zaboraviti kada smo napali zandarmerijsku postaju u Brušanima. Rankan je zaovijedao a mi smo slušali. Najprije smo potrgali sve telefonske žice da spriječimo bilo kakvu pomoć iz Gospića. Prišuljali smo se na odredjeno mjesto. Velika tišina je vladal. Nigdje nikoga. Na juriš, pali, ni prozori, ni vrata nisu ostala više tu.To je bilo u noći izmedju 6 i 7 rujna 1932.
U S T A V ” USTASE “ – Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta.
ll. SASTAV POKRETA
Točka 3. – “Ustasa” – Hrvatski Oslobodilački Pokret, sastoji se od: zbirova, tabora, logora, stožera i Glavnog Ustaškog Stana.
Zbir je ustaška jedinica u pojedinom selu.
Tabor je skup svih zbirova na području jedne upravne obćine.
Logor je skup svih tabora na području jednog upravnog kotara.
Stožer je skup svih logora na području jedne župe (županije ili okružja).
Mladost sveučilišta i visokih škola okupljuena je u zasebnom stožeru pod nazivom ” Sveučilišni stožer “, a neposredno je podvrgnut Glavnom Ustaškom Stanu.
Cielokupni pokret ustaše usredotočen je u Glavnom Ustaškom Stanu, koji upravlja svim poslovima, što se odnosi na cielokupni Pokret i oslobodilački rad.
Točka 4. – Na čelu zbira stoji zbirnik, na čelu tabora tabornik, na elu logora logornik, na čelu stožera stožernik, a na čelu Glavnog Ustaškog Stana Poglavnik.
Zbirnika imenuje i rješava dužnosti stožernik na priedlog logornika, a tabornike, logornike i stožernike imenuje i rješava dužnosti po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan, a Poglavnika biraju ustaše temeljitelji, odnosno po izpražnjenu Glavni Ustaški Stan.
Točka 5. – Glavni Ustaški Stan sačinjavaju Doglavničko Vieće i Pobočnički Zbor.
Doglavnike, njih najviše dvanaest na broju, te poglavne pobočnike, njih najviše sedam na broju, imenuje i razrješava dužnosti Poglavnik.
Točka 6. – Uz bok zbirnika, tabornika, logornika i stožernika imenuje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika do šest zbirnih, tabornih, logornih, odnosno stožernih pobočnika za obavljanje pojedinih grana poslova, koje se u dotičnoj jedinici ukazuju potrebnim, a te poslove vrše oni po nalogu dotičnog zbornika, tabornika, logornika, odnosno stožernika.
Točka 7. – Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika prema potrebi stručne osobe, te im opredjeljuje čin i službu, koju imadu izvršiti u zbiru, taboru, logoru, stožeru, Glavnom Ustaškom Stanu, u Pokretu uobće, te u ustanku i izvidjanju ustaških djela napose.
Točka 8. – Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika i posebne ustaške dužnostnike, kojima se povjeravaju po potrebi naročiti poslovi.
Nastavlja se.
http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25501&kategorija=0
(Za pojasniti je. Ovo priloženo je jedan Hrvat na internetu pronašao temu “HRVATSKA I USTAŠTVO”. On pronašao nekoliko opisa i stavio na jedno mjesti i meni nedavno poslao. Zato svaki opis nosi isti datum: čet. svi 14 2009. Ovim putem se najiskrenije želim zahvaliti tom Hrvatu koji živu susjednoj državi Sloveniji, gradu Velenje za njegov trud i uloženo vrijeme. Mile Boban, Otporaš.
Austin, Texas, 29 srpnja 2020.
(….)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.