RASNI ZAKONI NDH NISU ZAKONI PROTIV DRUGIH NARODA I NARODNOSTI…
G. Vuskic
To: “G. Vuskic”
(U jednom pismu general Luburić piše dru. Miljenki Dabi Peraniću 1968. godine prigodom otkrivanja spomenika takozvanog “cvijeća” kojeg je projekturao srpski arhitekt Bogdan Bogdanović, piše skoro ovako: “…taj spomenik je napravljen kao da su mene pitali…tu mira neće nikada biti…na njemu će se potući srpski i hrvatski komunisti zbog uveličavanja žrtava…” Mile Boban, Otporaš.)
Rasni Zakoni NDH nisu zakoni protiv drugih naroda i narodnosti…
Milan Boban
To:Tomislav Dragun,dragutin safaric,Milan Boban
Mon, Apr 13 2020. at 11:43 PM
Molim prijatelju Tomislave i Dragutine da u Vašim obrađivanjima ove teme, osobito tom širitelju miržnje i svake vrsti laži na Hrvatsku Državu sa tri (3) inicijala NDH., treba reći da i mi IMAMO KONJA ZA TRUKU, tj. odgovoriti na sve njegove laži sa našom istinom, našom hrvatskom istinom koja se nalazi u sadržaju priložene poveznice.
Želim Vam sve najbolje.
Bog! i veliki i prijateljski pozdravi.
Mile Boban, Otporaš.
https://otporas.com/krv-i-cast-hrvatskog-naroda-zasticeni-posebnom-odredbom-nisu-rasni-zakoni-protiv-drugih-naroda-i-narod
http://nezavisna-drzava-hrvatska.com/html/zidovi_u_ndh.html
DESET (10) ZAHTJEVA DRA. TOMISLAVA DRAGUNA ŠTA BI HRVATI TREBALI IMATI U ZAGREBU
Jugo-srpske lazi : Zidovi u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj.
Nezavisna Država Hrvatska
Unabhängiger Staat Kroatien – Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie –
Stato Indipendente di Croazia – Estado Independiente de Croacia
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 – 1994. I
Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 – 1994.
[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ VOJNA POVIJEST ] [ POVIJEST ] [ DIE VERBOTENE GESCHICHTE DER KROATEN ] [ SERBISCHE LÜGEN ]
SVE JUGO-SRPSKE LAŽI : Židovi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
“Sin Titovog partizana” predsjednik demokratske Hrvatske dr. Ivo Josipović je u službenom govoru u Knessetu Izraela, između ostalog, slijedeće izjavio:
„Nezavisna Država Hrvatska (NDH) od 1941. do 1945. godine je bila jedan od najužasnijih zločinačkih nacističkih kolaboracionističkih režima u Europi… Srbi, Židovi i Romi kao i protivnici Ustaša morali su biti izbrisani s lica zemlje … Slavnim antifašističkim otporom ta fašistička zmija je oslabljena, ali još uvijek tu … . Ispričavam se i molim za oprost preživjele žrtve tog holokausta, vas i sve druge žrtve.”
Tako sin oca Ante Josipovića, visoko rangiranog člana zločinačke Udbe u Titovoj diktaturi, o povijesti NDH.
O toj istoj NDH piše i profesorica dr. Hannah Arendt. Profesorica Arendt je dugo surađivala s poznatim filozofom Martinom Heideggerom i doktorirala u Heidelbergu kod profesora Karla Jaspersa. Arendt je rođena 1906. godine u Njemačkoj i kao židovka morala je dolaskom Hitlera 1933. na vlast emigrirati iz Njemačke.
Dolaskom u SAD postala je glavni urednik časopisa „The New Yorker” i profesorica na University of Chicago.
Godine 1961. bila je službeni dopisnik na procesu Adolfa Eichmanna u Jeruzalemu. U Jeruzalemu je, između ostalog, sakupila sve dokumente o zločinima Nacionalsocialističke Njemačke i njenih saveznika.
S tim materijalom napisala je knjigu koja je prevedena na mnoge jezike: Hannah Arendt, Eichmann in Jeruzalem, Ein Bericht von Banalität des Bösen, Serien Piper 1964, Band 308, München.
Paragraf XI te knjige počinje s deportacijom Židova iz takozvani balkanskih država : Srbije, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske, Grčke, … .
Njemački Reichminister unutarnjih poslova je naredio da NDH mora biti do veljače 1942. „Judenrein”, čista od Židova.
Eichmann, odgovoran za progon Židova na zapadnom Balkanu je poslao svog najbližeg suradnika Franz Abromeita u Zagreb da kontrolira i provede naređenje zajedno s njemačkim Polizeiattachéjom.
Nijemci su uočili da su mnogi Židovi iz okolnih država došli u Zagreb i odatle otputovali u Italiju.
Kad je Italija 1943. kapitulirala, trebalo je ispitati zašto naređenje „Judenrein” nije provedeno.
Nijemci su našli da u hrvatskom antižidovskom zakonu stoji čudni paragraf : svi Židovi koji su nešto pridonijeli (Sache Kroatiens) hrvatskoj stvari postaj „Ehrenarier”, počasni Arijevci i zato se ne smiju progoniti (stranica 225)!
Nadalje SS-Nachrichtendienst je otkrio da su mnogi članovi vladajuće elite sve do Poglavnika imali za žene Židovke, pa su javili Kaltenbrunneru da su ustaše „jüdisch versippt”, židovski u srodstvu i zato se ne provode radikalne čistke.
Sasvim je drukčija situacija bila u susjednoj Srbiji.
Tamo je s ponosom sekretar vojne uprave za civilna pitanja Harald Turner javio u Berlin: „Srbija je jedina zemlja u kojoj je problem Židova i Cigana potpuno riješe (stranica 226).”
Taj kontrast između Srbije i Hrvatske Eichmannova obrana je pokušala iskoristiti u njegovu obranu!
Pođimo od tvrdnje da je Poglavnik Dr. Ante Pavelić bio nacista. Nacizam – odnosno nacional-socijalizam – je ideologija Njemačke radničke stranke (kasnije Nacional-socijalističke njemačke radničke stranke), koja je osnovana 5. siječnja 1919. godine. Pod nacional-socijalizmom se podrazumijeva i politika koju je usvojila i provodila njemačka vlada od 1933. do 1945. godine, u periodu njemačke povijesti koji se naziva Trećim Rajhom (III. Reich).
Poglavnik Dr. Ante Pavelić je još kao gimnazijalac pristupio Stranci prava, čija ideologija će kasnije poslužžiti kao osnova za formiranje ustaškog pokreta. Stranku prava su još 1861. osnovali Ante Starčević, Hrvat iz okoline Gospića, i Eugen Kvaternik, pokatoličeni Židov iz Zagreba. Osnovno načelo Stranke prava bilo je: “Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku!”.
Pisac prvog pravog političkog programa Stranke prava bio financijski stručnjak iz Osijeka, Židov Jozua-Josip Frank. Nakon smrti Ante Starčevića (1896), Frank preuzima vođenje stranke, ali je, bez obzira na svoje opredjeljenja za samostalnu Hrvatsku, od 1898. bio i član odbora za financijska pitanja Kraljevine Ugarske. Otuda su se i članovi i simpatizeri ustaškog pokreta u početku nazivali “frankovcima”.
Još jedan osiječki Židov i “frankovac”, koji je 1935. pristupio ustaškom pokretu, bio je dr. Ivo Korski. On se i danas smatra jednim od najutjecajnijih ideologa ustaškog pokreta.
Dr. Srđa Trifković, u svojoj knjizi navodi kako su prije Drugog svjetskog rata ustaše i u Hitlerovoj Njemačkoj tretirane kao separatistički i prokomunistički pokret, te su hapšeni i zatvarani.
Krajem 1930. godine, Poglavnik Dr. Ante Pavelić osniva organizaciju “Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija” (UHRO). Poglavnikovi najbliži suradnici u to vrijeme bili su Ivan-Ivica Frank, sin Josipa Franka, i Slavko Kvaternik. Osim toga što je i sam potjecao iz obitelji Židova, Kvaternik se oženio Olgom Frank, kčerkom Josipa Franka. I u logorima za vojnu obuku, koje je Poglavnik Dr. Ante Pavelić osnivao u Italiji, Mađarskoj i Austriji, bilo je Židova. Janka Pusta u Mađarskoj, nedaleko od današnjeg Novog Kneževca, bio je glavni ustaški centar za obučavanje diverzanstkih grupa. O Židovima koji su se u njemu obučavali, ali i o Židovima u samom vrhu ranog ustaškog pokreta, ovako svjedoči vitez Vjekoslav-Maks Luburić :
“Na Janka-pusti to je bio, kakva li slučaja, najprije Vlado Singer, a zatim Srećko Kremzir, obadvojica Židovi iz prve ruke … Duhovni vođa emigracije bio je Židov Ivan Frank, sin pravaškog vođe dr. Josipa Franka. Nikome nije bila tajna da je supruga Poglavnika, gđa Mara, bila iz židovske obitelji. Isto tako da je najpoznatija figura emigracije i cijele mlađe ekipe, Eugen-Dido Kvaternik bio židovske krvi, kao i najeminentnija figura u domovini, pukovnik i kasniji vojskovođa Slavko Kvaternik. Što da kažemo o dijelu domovinske elite oženjene čistim Židovka. I u državnom vodstvu, i u vojničkom i političkom vodstvu, pa iu samom Ustaškom pokretu, svugđe smo imali ‘svoga Židova’. Nikome nije ni na pamet padalo tražiti židovske pretke mnogobrojne Pohrvaćene srednje klase u cijeloj Hrvatskoj. “
(Šteta da se nije naveo izvor ovog generala Drinjanina citat. Mišljenja sam da se to nalazi u jedonoj DRINI iz godine 1963 ili 1964. godine. Pregledat ću pa kada pronađem, staviti ću ovdje kao dio hrvatske povijesti koju se ne treba zaboraviti. Moja opaska, Otporaš.)
Ivan Mužić, hrvatski povjesničar i rimokatolički publicista, u svom spisu “O državotvornosti dinarskih Hrvata” piše : “Pavelić nije bio antijudaist. On je samo u memorandumu Hrvatsko pitanje (iz 1936, napisan na njemačkom za njemački politički vrh) židovstvo tretirao kao neprijatelja Hrvata. Tekst je očito nadahnut političkim pragmatizmom pa je razumljivo da antijudaizma nema u drugim njegovim međuratnim tekstovima. U samom vrhu ustaškog pokreta bilo je osoba židovskog podrijetla “.
Čim je NDH bila proglašena, uspostavljen je državni aparat, sve državne službe, vojska, policija, kao i svi drugi prateći državni organi. U svim tim strukturama bilo je Židova, i to ne samo kao sitnih službenika, već ih je značajan broj bio na visokim državnim, vojnim i policijskim funkcijama.
Židov Vlado Singer bio je povjerenik Glavnog ustaškog stana, vrhovnog organa ustaškog pokreta, i šef Ustaške nadzorne službe. Članovi Glavnog ustaškog stana i doglavnici (zamjenici) Ante Pavelića bili su, između ostalih, i Židovi Slavko Kvaternik i Andrija Betlehem. Židov je bio i Ivo Heinrich, jedan od upravitelja logora Jasenovac i blizak prijatelj Ante Pavelića. Šef ustaške tajne policije bio je Oto Krezimir, također Židov. Član Hrvatskog državnog sabora, prof. dr. David Karlović je bio Židov, baš kao i dr. Stipe Mosner, opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi. U kulturnom životu NDH važne uloge su imali Židovi prof. dr. Mirko Breyer i dr. Zdenko Vinski. A zvanična tiskara vlade NDH bila je u vlasništvu zagrebačke židovske obitelji Sulhof.
U vojnim formacijama NDH bilo je 28 visokih časnika Židova. To su bili :
Nikola Štajnfel, admiral i posljednji ministar oružanih snaga NDH;
general Ladislav Aleman, pomoćnik glavara upravnog stožera i zamjenik zapovjednika garnizona u Zagrebu;
Rikard Kubin, admiral mornarice NDH;
Edgar Angeli, kontraadmiral mornarice NDH;
general Julije Fritz, zapovjednik Desete domobranske divizije;
general dr. Milan Praunšperger, zapovjednik pravnog odjela oružanih snaga NDH;
Glavnostožerni pukovnik Ferdinand Hala;
Glavnostožerni pukovnik Dragutin Helbiš;
pukovnik Julio Reš, zapovjednik garnizona u Koprivnici, kasnije zapovjednik Paške brigade sa sjedištem u Karlobagu;
Emanuel Balei, pukovnik domobranstva i zapovjednik Prve pješačke divizije;
inž. Hinko Alabanda, delatni pukovnik Ustaške vojnice;
Oton Čuš, pukovnik domobranstva;
pukovnik Ivan Šarnbek, zapovjednik Šeste pješačke divizije;
pukovnik Josip Šolc, zamjenik zapovjednika Prve hrvatske udarne divizije;
pukovnik Rudolf Vanero, upravnik obavještajnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH;
pukovnik Juraj-Đuro Iser, zapovjednik Drugog domobranskog zbora;
pukovnik Jozef-Josip Metzger, zapovjednik četvrog hrvatskog zbora;
pukovnik Julio Saš, zapovjednik Drugog zaštitnog područja narodne zaštite;
pukovnik Mirko Zgaga, zapovjednik Prve pješačke divizije;
pukovnik Božidar Zorn, najprije zapovjednik Druge brdske brigade, kasnije zapovjednik Devete brdske brigade, a na kraju zapovjednik Druge hrvatske udarne divizije;
dopukovnik Josip Gamberger, zapovjednik motoriziranog bataljuna sa sjedištem u Slavonskom Brodu;
dopukovnik Dragutin Rubler, časnik za vezu s Drugom talijanskom armijom;
general Milan Mizler, zapovjednik oružništva (žandarmerije NDH).
Nema provjerenih podataka o značajkama koje su u vojnim snagama NDH obavljali Židovi : general Ivo Šnur, pukovnik Kvintijan Tartaglija, Oscar Kiršbaum, Rudolf Kraus-Tudić i Julio Simović. Imena ovih Židova, ili Hrvata židovskog porijekla, časnika u vojsci Nezavisne Drzave Hrvatske, objavljena su i na zvaničnom sajtu rimokatolikog hrama sv. Jelene Križarica u Kastav kod Rijeke.
Prema rezultatima istrage “Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača”, na spisku onih koji treba da odgovaraju za navodna užasna nedjela izvršena u Jasenovcu, nalaze se i Židovi : ustaški poručnik Ante Altarac, Bruno Dijamantštajn, Herman Špiler, Vladimir Bornemisa, te izvjesni Viner, koji su bili ustaški povjerenici, odnosno članovi interne uprave u radnim logoru Jasenovac.
Nedavno je o ovome progovorio i Vice Vukojević, bivši sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je izjavio da su “logorom Jasenovac upravljali Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora” . Predsjednik židovske vjerske zajednice u Zagrebu, Ivo Goldstein, odgovorio je da su Vukojević tvrdnje laž i da je “židovska općina u Zagrebu nastojala pomoći svojim članovima koji su bili zatočeni u Jasenovcu, ali u konačnici to gotovo nikome nije pomoglo”. Vukojević je zauzvrat optužio Goldštajna da “dokumente o financiranju uprave Jasenovca, od Židova, skriva kao zmija noge” .
Kakav je doista bio odnos ustaškog pokreta prema židovskoj populaciji na teritorijima koje je obuhvatila NDH? A kakav je mogao biti ako su, kao što vidimo, Židovi zauzimali neke od najvažnijih položaja u hrvatskoj vlasti. Srpski intelektualac u emigraciji, dr. Laza M. Kostić, u svojoj “Vidovdanskoj besedi”, održanoj 22. lipnja 1958. u Ontariju (Kanada), kazao je: “Ne treba zaboraviti da je najveći dio vodećih ustaša ili bio židovskog porijekla, po tankoj krvi, ili je bio ženjen Jevrejkama, i oni su svi nerado poduzimali mjere istrebljenja Židova, samo da se dodvore Nijemcima ili na zahtjev Nijemaca.“
Ovo potvrđuje doglavnik Slavko Kvaternik : “Progoni Židova otpočeli su u Osijeku. Za mene nema dvojbe da su inicijatori bili Nijemci, agresivna njemačka osječka Volksgrupa … Ti su progoni bili nastavljani u raznim mjestima u Srijemu i Slavoniji u kojima su bili nastanjeni, odnosno u kojima su obitavali Židovi i Nijemci. Ti progoni iznenadili su svih, pa i Pavelića. Oni su i požurili u donašanje židovskih zakona. U vladi nitko nije pomišljao na progone Židova, jer je bilo izgrađeno mišljenje o rješenju židovskog problema … Sigurno znam da Nijemci nisu bili zadovoljni, što mi je saopćio kapetan Kojentinski iz njemačkog poslanstva rekavši kako u poslanstvu postoji mišljenje da su Hrvati premeki i judenhezrig. Mene su čak prozvali judenprotektor, jer skrivam Židove u ministarstvu oružanih snaga, u bolnicama i jedinicama, te izdajem uvjerenja da ih se ne smije dirati.“
Eugen-Dido Kvaternik dopunjuje tvrđenje svoga oca ovako: “Što se tiče Židova, i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio, da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vođeni od Nijemaca, i da su započeli već 1941/4/11. Ja sam tada bio još u Italiji. Jedan je pak zagrebački rabin za vrijeme istog procesa nakon opisa progona i stradanja Židova s podruja NDH otvoreno priznao, da, ako je s područja Hrvatske ipak spašen dosta velik broj Židova, onda se to imade pripisati djelovanjem visokih ustaških funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa Židovima. Samo apolitički mozak može iz osobno-sektaških motiva kriviti Hrvate za progon Židova, namjesto da ističe sve što je s hrvatske strane učinjeno, da se Židovi spase. A učinjeno je vrlo mnogo. “
Hannah Arendt, njemačka teoretičarka politike i filozof židovskog porijekla, u svojoj knjizi o suđenju Adolfu Eichmannu navodi da je vlada Poglavinka Dr. Ante Pavelića tri tjedna nakon svog uspostavljanja donijela antijevrejske zakone. Međutim, Nijemci su tek u jesen 1943. godine u tim zakonima zapazili “zanimljiv paragraf kojim su u ‘počasne arijevce’ pretvoreni svi Židovi koji su dali doprinos ‘hrvatskoj stvari’. Naravno, broj tih Židova je u međuvremenu uveliko narastao “. Arenta dalje navodi : “Još zanimljivija je bila činjenica koju je otkrila obavještajna služba SS a (…), da su skoro svi pripadnici vladajuće elite, od predsjednika vlade do ustaškog vođe, bili oženjeni Jevrejkama”.
Hrvatski autor Mladen Ivezić na svojoj internet stranici tvrdi da je on “prvi na svijetu koji je pronašao i objavio dva pisma (što su ih antifašisti skrivali u arhivu) koja je 1943. godine bio poslao zagrebački nadrabin Frajberger Kaptolu i hrvatskim vlastima, moleći da se negdje osnuje tabor za one Židove koji nisu podanici NDH a nemaju kamo otići! Hrvatski bi ih Židovi sami hranili, kažu pisma. Ivezić tome dodaje : “Budući da su Židovi bili pod strogim pritiskom njemakoga režima u Njemačkoj i na ratnim područjima, mnogi su, očito dovedeni dobrim vijestima o NDH, dolazili ovamo, nemajući ni državljanstva ni pripadništva NDH. Pozor dolazili iz Mađarske i Italije, u koje prvih mjeseci bijahu bježali, uzdajući se u popustljivost njihovih režima. “
Da veza Židova i ustaštva nije samo stvar prošlosti, već da je živa i danas, svjedoči primjer Mladena Švarca, Židova koji predvodi organizaciju “Nova hrvatska desnica” i jednog od najglasnijih ustaša u današnjoj Hrvatskoj. U jednom intervjuu, objavljenom na njegovom sajtu, Schwarz o NDH kaže: “Ako Ivo Goldstein priznaje tu činjenicu da je čitava ustaška vrhuška bila obiteljski vezana za židovstvo, impregnirana židovstvom, time ugledni povjesničar nehotice priznaje da Nezavisna Država Hrvatska nije bila antisemitska država, jer da je to bila, onda bi Poglavnik prvo svoju vlastitu ženu Mariju, rođenu Lovrenčević (po majci Židovka), morao ubiti ili strpati u logor. Zamislite vi državu u kojoj vlada službeni antisemitizam, rasističkog tipa, a u kojoj je cijela vrhuška povezana sa Židovima! Uostalom, u Hrvatskoj je uvijek bilo Židova koji su se osjećali hrvatskim patriotima. To je stara pravaška tradicija, koja vuče konce od pokrštenoga osječkog Židova Josipa Franka. U toj staroj Stranci prava bilo je mnogo pokrštenih Židova, ali je bilo i mojsijevaca, koji su bili židovski vjernici. “
Bilo kako bilo, iz svega navedenog nije teško izvući zaključak : Židovi u NDH nisu bili samo žrtve, jer je ustaštvo bilo ideologija i pokret ne samo Hrvata, već i Židova u Hrvatskoj.
Pismo Židova upućeno tadašnjoj zagrebačkoj policiji baca posve novo svjetlo na sve dosadašnja, povijesna saznanja o tom teškom dobu koja su nam prezentirana kao jedina, isključiva i istinita.
Pismo, naime, govori o želji stranih Židova da se tijekom rata sklone u NDH, a u njemu se žale i kako su “do sada (1943!) najnormalnije dobivali boravišne dozvole”.
Priča o sudbini Židova u NDH svakim novim istraživanjem, zapisom, knjigom ili otvorenim stolom otvara neka sasvim nova pitanja.
Pismo Židovske bogoštovne općine u Zagrebu iz travnja 1943. svakako možemo nazvati prešućenim, iako je prošle godine objavljeno u knjizi Mladena Ivezića “Titov Jasenovac”. Iako je prilikom predstavljanja ove knjige dvorana bila puna do posljednjeg sjedala, o samom djelu i onome što ono u sebi čuva, mediji nisu objavili. Nije ni čudo jer, kako smo već naveli, pismo Židova upućeno tadašnjoj zagrebačkoj policiji baca posve novo svjetlo na sve dosadašnja, povijesna saznanja o tom teškom dobu koja su nam prezentirana kao jedina, isključiva i istinita.
Pismo, naime, govori o želji stranih Židova da se tijekom rata sklone u NDH, a u njemu se žale i kako su “do sada (1943!) najnormalnije dobivali boravišne dozvole”.
Pročitajte pismo u izvornom obliku :
Da se razumijemo : svaki hrvatski Židov koji je stradao za vrijeme NDH i koji se nije ogriješio prema istoj državi je nacionalna katastrofa toga doba.
Na pitanje o rasnim zakonima Višnja Pavelić, kći Poglavnika Dr. Ante Pavelića na sljedeća pitanja kaže :
Kako objašnjavate donošenje rasnih zakona u NDH?
Višnja Pavelić : “U onim teškim prilikama Poglavnik je morao učiniti neke neželjene stvari. Stvorio je državu s nizom problema i nedostataka, ali alternativa je bila da nema nikakvu državu. Njemačka nije jednostavno i lako priznala NDH. Jedan je od uvjeta bilo i donošenje tih zakona. Glede rasnih zakona treba znati da se otac koristio svim mogućnostima da te zakone izbjegne i zabaci. Uostalom, moja majka Mara podrijetlom je Židovka. To su bile i žene brojnih ustaških dužnosnika. Otac je ustanovio titulu počasni arijevci kako bi zaštitio Židove od primjene tih zakona.”
Jeste li za vrijeme rata čuli za Jasenovac?
Višnja Pavelić : “Ne, nikada za vrijeme rata. Bila sam očeva tajnica od najvećega povjerenja, ali tome nikada ništa nisam čula. Moj otac ni poslije rata nije mnogo pričao o Jasenovcu. Moguće je da je u ratnome metežu bilo nevinih žrtava, ali vidjela sam više dokumenata Crvenog križa, koji je obilazio logor, koji svjedoče da se tamo humano postupalo. Iako sam Hrvatsku napustila kao mlada djevojka, temeljem ozbiljnih istraživanja znam da se radi o lažnome mitu koji je broj žrtava monstruozno preuveličao. Žalim zbog svakoga nevino stradalog čovjeka, ali nedopustivo je da se zbog političkih potreba brojke preuveličavaju. Žrtava je ionako uvijek previše, koliko god da ih ima.”
Pogledajmo malo točnije tko je zbilja bio odgovoran za stradanja Židova u Nezavisnoj Držžavi Hrvatskoj :
1. ZLOČIN SRBIJE NAD ŽIDOVIMA I PREPISIVANJE ŽRTAVA NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ :
Današnje predgrađe Beograda, Zemun, bio je u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske grad na njezinim teritoriju.
Iako je taj koncentracijski logor bio na podrucju Nezavisne Drzave Hrvatse, je njemački SS u Zemunu vodio konzentracijski logor Staro Sajmište. Taj logor su koristili radi blizine Beogradu srpski fašisti nedićeve Srbije.
Ta nacistička Srbija je tamo ubila Židove i dio Roma iz Beograda i cijele Srbije.
Taj logor je bio jedan od najgori logora u cijeloj Evropi. 1942. godine se je Nedić hvalio Hitleru da su Srbi očistili Beograd i cijelu Srbiju od Zidova.
Nakon što su 80.000 Židova i jedan dio Roma uništili su povečali logor za srpske antifašiste i protivnike njemačkog III. Reicha.
I logoru Staro Sajmište su ubijali Židove pištoljem ili puškama. Srbi su imali jedini takozvanu “dušegupku” (njemački : Gaswagen), koji je bio kamion pretvoren u mobilnu plinsku komoru gdje su odmah ljudi ubijani s plinom kad se je takozvana “dušegupka” vozala po ulicama Beograda.
Kamp je tada poslužio kao mjesto skupljanja odakle su Židovi bili raspoređeni u druge kampove diljem Europe.
Srbi su poslje rata uspjeli slagati da su te zrtve fašistiscke Srbije bile odgovorne ustaše i Nezavisna Država Hrvatska i tako prepisali uspješno te židovske žrtve nedićeve Srbije Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Lijevo : Srpska “dušegupka”, kamion ubica kojeg su Srbi koristili od 1942 godine i koji je pokupljao Židove i partisane.
Nitko od njih nije napustio “dušegupku” živ.
Srbi su u njoj ubili 8.000 Židova i 500 partizana.
Lijevo : Srpski Žandari vode Rome u Šapcu 1941. godine na ubijanje.
Lijevo : Zarobljeni Židovi u Beogradu 1941 godine.
Od ukupno 16.700 Židova u Beogradu su preživjeli samo 1.700.
Ne zaboravljamo : rasni zakoni su u Kravjevini Jugoslaviji već uvedeni u 1940. godini.
Od 1941 – 1944 su u Srbiji od Srba ubijena 80.000 Židova.
Antižidovska propaganda u Srbiji se vidi i na poštanskim markicama koje su bile izdane 1942. godine u Srbiji :
Srpski mitomani i vjekovni lažovi vole tumaćiti svijetu da su Srbi navodno antifašistički narod, a vole zatajiti sljedeće tri točke :
1. “Kraljevina Jugoslavija” (= Velika Srbija) je 25. 3. 1941 pristupila državama osovine.
Rasni zakona je bilo u toj velikosrpskoj tvorevini već od
1940. godine!!!
Evo slika veliki prijatelja srpskog princa Paula Karađorđevića i Adolfa Hitlera.
b. Nacistička Srbija pod Nedićem je 1942 ponosno javila Hitleru da je Srbija “judenfrei”, to znaći : “ocisćena od Židova”. Nedićeva Srbija je bila do kraja rata čvrst saveznik III. Reicha.
U Srbiji je ubijeno 80.000 Židova a nakon rata su četnici preobućeni u partizane i sa pomoću naših crveni hrvatski sluga Beograda te žrtve prepisali Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
c. Fašisticke četnicke horde su u po “bečkoj liniji” podjelenoj zoni Nezavisne Države Hrvatske surađivale sa talijanskim fašistima, jer se je Italija bojala snažne Nezavisne Države Hrvatske i da bi NDH vratila hrvatska područja koje joj je obečao srpski ministar vanjski poslova Nikola Pašić već 1916 godine a koje je poklonila Kraljevina Jugoslavija u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920.
1941. godine je fašisticka Italija okupirala hrvatski Sandžak koji je od 29. 4. 1941 bio dio Nezavisne Države Hrvatske.
U talijanskoj zoni “bečke linije” te u od fašisticke Italije okupiranog hrvatskog Sandžaka su fašisticki četnici surađivali sa fašistićkim Talijanima sve do kapitulacije Italije 1943. godine kad su vraćena od Italije okupirana područija u Dalmaciji Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Cak su još i tada Talijani podupirali četnike, jer su im ostavili oružije i strijelivo da dalje destabiliziraju Nezavisnu Državu Hrvatsku.
2. POGLEDAJTE ISTINU KAKO SU SE ŽIDOVI SPAŠAVLJALI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ :
Židovska povjesničarka dr. Eshter Gitman : U NDH su spašavali Židove!
Američka povjesničarka židovskog podrijetla, doktorirala je na temu ‘Spašavanje Židova u bivšoj Jugoslaviji’ prilikom čega je pregledala nevjerojatnih pet tisuća dokumenata iz tog doba koji su ju naveli da se danas bori kako bi pobila sve optužbe koje su se strovalile na blaženog Alojzija Stepinca za kojeg tvrdi da je zaista imao osobine svetaca.
‘On je spašavao Židove, i grupe i pojedince’ rekla je dr. Eshter Gitman koja je gostovala na Laudato televiziji na kojoj je u intervjuu izrekla mnogo zanimljivih stvari o kojima Hrvati nemaju pojma jer ih razni Goldsteini i sl. desetljećima trolaju iskrivljenom povijesti koja nalaže da su ‘Hrvati genocidan narod’.
Međutim Gitman tvrdi upravo suprotno, da se Hrvatima divi cijeli svijet jer ono što je ona pronašla kopajući po dokumentima nije nađeno niti u jednoj drugoj zemlji.
To su dokumenti koje su za vrijeme NDH potpisivali obićni ljudi, Hrvati koji su svojim potpisom i pismom Paveliću spašavali Židove koji su im bili susjedi, prijatelji, rođaci itd.
‘Kad sam te dokumente pokazala svojim profesorima u Americi oni nisu mogli vjerovati. U tim dokumentima je iskazana dobrota Hrvata i to obićnih ljudi koji se nisu bojali, koji nisu čak možda ni razumjeli da bi ih njihov potpis mogao stajati života.
Usprkos životnoj opasnosti na tisuće obićnih ljudi potpisalo je da ne žele da se progone njihovi susjedi, rođaci, prijatelji, židovi, a takva dobrota nije zabilježenja nigdje u povijesti, ni u jednoj zemlji’, rekla je Gitman.
Židovska povjesničarka dr. Eshter Gitman piše da je Nezavisna Država Hrvatska pokušavala spasiti toliko Židova koliko je mogla, pošto je dio vodstva NDH ili potjecalo iz židovski obitelji ili su bili sa židovkama oženjeni.
Pisac prvog pravog političkog programa Stranke prava bio financijski stručnjak iz Osijeka, Židov Jozua-Josip Frank.
U ustašama su bili dosta Židova a od 131 generala NDH su bili 28 Židova (i čak 10 Srba).
Nelogično je da bi NDH bila od sebe objavila rasne zakone za Židove, znaci protiv svoji članova vlade, svoji generala, svoji stranački lidera, svoji židovski zena, svoji židovski obiteljski korijena, … .
Rasni zakoni su izključivo objavljeni radi pritiska III. Reicha.
Posljedice tih rasni zakona nije NDH mogla predvidjeti.
Radi za njemački SS premladi postupaka prema Židova vlasti NDH je SS uzeo stvari u svoje ruke.
Hrvatska vlada se tome nije mogla oduprijeti a radi savezništva sa III. Reichom su u deportaciji Židova iz hrvatski radnički logora u njemačka koncentracijska logora širom Evrope su morala i hrvatske vojne formacije u tome sudjelovati.
To se ne može nikako u očima sadasnjosti oprostiti, ali u očima onih dana nije bilo drugog riješenja nego sa arijevskim izkaznicama koja je izdavana NDH toliko Židova spasiti koliko je bilo moguće.
Ovo potvrđuje doglavnik Slavko Kvaternik : “Progoni Židova otpočeli su u Osijeku. Za mene nema dvojbe da su inicijatori bili Nijemci, agresivna njemačka osječka Volksgrupa … Ti su progoni bili nastavljani u raznim mjestima u Srijemu i Slavoniji u kojima su bili nastanjeni, odnosno u kojima su obitavali Židovi i Nijemci. Ti progoni iznenadili su svih, pa i Pavelića. Oni su i požurili u donašanje židovskih zakona. U vladi nitko nije pomišljao na progone Židova, jer je bilo izgrađeno mišljenje o rješenju židovskog problema … Sigurno znam da Nijemci nisu bili zadovoljni, što mi je saopćio kapetan Kojentinski iz njemačkog poslanstva rekavši kako u poslanstvu postoji mišljenje da su Hrvati premeki i judenherzig. Mene su čak prozvali Judenprotektor, jer skrivam Židove u ministarstvu oružanih snaga, u bolnicama i jedinicama, te izdajem uvjerenja da ih se ne smije dirati.“
Hannah Arendt, njemačka teoretičarka politike i filozof židovskog porijekla, u svojoj knjizi o suđenju Adolfu Eichmannu navodi da je vlada Poglavinka Dr. Ante Pavelića tri tjedna nakon svog uspostavljanja donijela antijevrejske zakone. Međutim, Nijemci su tek u jesen 1943. godine u tim zakonima zapazili “zanimljiv paragraf kojim su u ‘počasne arijevce’ pretvoreni svi Židovi koji su dali doprinos ‘hrvatskoj stvari’. Naravno, broj tih Židova je u međuvremenu uveliko narastao “.
3. PARTIZANI, PREOBUČENI ČETNICI I DOMAĆI IZDAJNICI SE USELJAVAJU U KUĆE ŽIDOVA :
Pogotovo u Zagrebu su se u prijašnje ždovske kuće i stanove nastanili okupatori Nezavisne Države Hrvatske : partizani, preobučeni četnici i domaće hrvatske crvene izdajice.
Oni su tijekom srbokomunističke okupacije živjele od 1945-1990 u tim objektima a njihova djeca do dan danas.
4. PARTIZANI, PREOBUČENI ČETNICI I DOMAĆI IZDAJNICI RUŠE ŽIDOVSKE HRAMOVE NAKON 1945
Gore : Sinagoga u Rijeci, srušena od jugo-srpski okupatora Nezavisne Države Hrvatske 1948. godine!
Velika riječka sinagoga, koja se nalazila na uglu današnjih ulica Pomerio i Ciottine, bila je otvorena 1903. godine.
Tijekom II. Svijetskog rata nije bila srušena i ako jugo-srpska propaganda govori da je “sinagoga minirana i nestala 1944. godine”.
Srušena je od “narodne vlasti” 1948 godine, sto svjedoci i Maks Peć, koji je dobio nalog iz tadašnjeg Komiteta da se Sinagoga sruši kao nepotrebni vjerski objekt.
Orahovica je 1942. godine nekoliko puta napadana od strane partizana, no bez većeg učinka.
Međutim 20. prosinca 1942. godine partizani (u čijim redovima su bili gotovo svi srpske narodnosti iz Slavonije), pokrenuli su akciju čišćenja u Duzluku i Donjoj Pištani i likvidirali tamošnje lokalne civilne predstavnike vlasti i zatvorili navedeni prostor.
Istog tog dana izvršen je i napad na Orahovicu, koji je prema izvješću štaba 12. Slavonske brigade NOP-a, izvršila ta brigada u 2 sata u noći, a upad u samo mjesto izvršili su 3. i 4. udarni bataljoni dok su 1.i 2., bili u zasjedama prema Humljanima, Čačincima, Zdencima i Feričancima.
Lijevo : Sinagoga u Orahovici.
Napadi su dolazili sa svih strana, a borbe su trajale sve do 16 sati do kada su partizani uspjeli ući u samo mjesto Orahovicu.
Domaći iz Orahovice su se uspjeli povući prema klancu ali tu nailaze na zasjedu 1. Bataljuna NOP.
U borbi tada pogiba četvorica orahovačkih branitelja, a četvorica su zarobljena te odvedena u Kokčak i Drenovac gdje su pogubljena.
U okruženju je ostalo 86 branitelja domobrana koji su zarobljeni, a 10 ih je odmah strijeljano dok se za sudbinu većine preostalih ništa ne zna!
Treba reći da su partizani ulaskom u Orahovicu opljačkali i uništili sve što se moglo, a na kraju potpuno spalili i srušili židovsku sinagogu u Orahovici.
Sinagoga je bila smještena u današnjoj ulici Kralja Zvonimira.
Gore : Pismo Poglavnika dr. Ante Pavelića Ministru Mile Budaku u kojim zahtjeva da
se židovski hramovi zaštite! Poglavnik je u pismu nazvao židove “Naša po vjeri starija braća”!
Žrtve Auschwitza korištene za jasenovački popis!
Jasenovački mrežni popis prepun je nepravilnosti i pogrješnih podataka te sadrži zapise za mnoge osobe koje tamo nisu stradale o čemu je već pisao veći broj autora. Tako je za neke osobe moguće pokazati da su preživjele rat, da su bile u Jasenovcu pa su kasnije puštene, ali i da su stradale i na nekim drugim mjestima.
Ta mjesta uključuju kao što je već pokazano i njemačke koncentracijske logore uključujući i zloglasni Auschwitz. U poznatiju dokumentaciju vezanu za koncentracijski logor Auschwitz se ubraja i preko 60.000 smrtovnica koje su za pojedine zatvorenike izdali liječnici u logoru i koje je Crvena armija tamo zatekla.
Te su smrtovnice otpremljene u Sovjetski Savez te su postale dostupne tek 1989. godine. Danas su dostupne i u elektroničkom obliku, primjerice na stranici http://cleveland.indymedia.org/news/2007/03/24627_comment.php ili na njezinim arhiviranim inačicama dostupnima preko javnih internetskih arhiva. U tim elektroničkim podacima se za pojedine osobe navode ime, prezime, datum rođenja i smrti, mjesto rođenja i prebivališta te vjeroispovijest.
Zanimljivo je da je tu moguće pronaći zapise koji se nalaze i na mrežnom jasenovačkom popisu.
Ako se na oba popisa uzmu u obzir podudaranja u imenu, prezimenu, godini rođenja te mjestu rođenja ili prebivališta, onda se može reći da dodatne greške na mrežnom jasenovačkom popisu predstavljaju Samuel Altarac, Fritz Bäuml, David Celermajer, Srećko Donner, Heskel Goldenberg, Samuel Heršković, Jakob Kalderon, Kalmi Kabiljo, Gustav Kohn, Marko Löbl, Aron Silber, Hana Stern, Moric Stern, Natan Stern, Rezinka Stern, Slavko Stern, Đuro Stark i Rozika Trinki. Zanimljivo je da je o Fritzu Bäumelu već pisano u jednom prethodnom članku kad je objavljeno da je on jedna od onih osoba koje su naknadno dodane na mrežni jasenovački popis tek nakon lipnja 2015. godine. Osim ovih spomenutih i očitih podudaranja, postoje još neka kod kojih se neki podaci ne slažu posve. Primjerice, postoje zapisi na oba popisa kod kojih se ne slaže godina rođenja, ali kao što je već mnogo puta pokazano u prethodnim člancima, godina rođenja na mrežnom jasenovačkom popisu nije pouzdan podatak što i sami administratori često priznaju. Ako se dakle gledaju podudaranja u imenu, prezimenu i mjestu rođenja ili prebivališta, ali različite godine rođenja, na oba popisa se nalaze i ove osobe : Zora Angelus (1922. i 1921.), Rajko Brandajs (1933. i 1926.), Leo Havas (1886. i 1887.), Jovan Ilić (1903. i 1900.), Slavko Klein (1892. i 1901.), Filip Rosendorn (1902. i 1909.), Leo Schön (1897. i 1900.), Milan Schwarz (1919. i 1905.), Milan Steiner (1923. i 1925.), Lazar Stern (1911. i 1899.), Simon Wamoscher (1893. i 1897.) i Mirko Weiner (1914. i 1918.). Kod nekih osoba na mrežnom jasenovačkom popisu nije poznato mjesto rođenja, ali zbog izvora podataka te manjih odstupanja u godinama rođenja ima smisla vjerovati da se radi o istim osobama i to su u konkretnim slučajevima Marko Ivošević (1915. i 1914.) i Dragica Pollak (1920. i 1921.). Kod ostalih podudaranja se radi o individualnim posebnostima. Primjerice, na oba popisa se nalazi Hinko Urman za kojeg se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je rođen u Vukovaru bez da se navodi godina rođenja. U smrtovnici iz Auschwitza se osim da je prebivao u Vukovaru još navodi i to da je rođen 1916. godine.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Milan Ignjatović rođen 1885. godine bez navođenja mjesta rođenja, ali prema izvoru podataka radi se gotovo sigurno o Vojvodini. S druge strane se među smrtovnicama nalazi i jedna za Milana Ignjatovića rođenog 1906. godine u Donjem Tovarniku u Vojvodini što daje naslutiti da se možda radi o istoj osobi. Isti izvor podataka kao za Milana Ignjatovića je na mrežnom jasenovačkom popisu korišten i za Reginu Müller o kojoj je već ranije pisano. O njoj su jedini dostupni podaci ime i prezime, a jedna Regina Müller iz Hrvatske se također nalazi i među smrtovnicama iz Auschwitza. Nadalje, na mrežnom popisu se nalazi Ilija Filipović rođen 1905. godine u Donjim Andrijevcima.
I među smrtovnicama iz Auschwitza postoji jedna za Iliju Filipovića rođenog 1905. godine, ali u obližnjoj Velikoj Kopanici. Naime, ako se pogleda na kartu, vidi se da se radi o mjestima koja su vrlo blizu jedno drugome, odnosno opet je riječ o pogrješci na mrežnom jasenovačkom popisu. Kao potencijalnu pogrješku valja spomenuti i Rozu Demajo koja je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođena 1914. godine u Dubrovniku. Naime, u smrtovnicama iz Auschwitza se spominje jedna Roza Demajo rođena 1915. godine u Mostaru što budi sumnju da se radi o jednoj te istoj osobi. Naravno, postoji još više podudaranja kod kojih se međutim više podataka ne slaže u potpunosti kao što je slučaj kod Josipa Štepaneka koji je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1910. godine u Međuriću, a prema smrtovnici iz Auschwitza 1912. godine u Slatini. Radi li se ovdje o pogrješci u mrežnom jasenovačkom popisu ili samo o slučajnosti? Budući da je na to teže odgovoriti, ostala slična podudaranja se neće navoditi. Ako nekoga od čitatelja zanimaju ostali osobni podaci o spomenutim osobama, oni su dostupni na stranicihttp://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/.
Pregledom samo preko 60.000 smrtovnica iz Auschwitza bilo je moguće 38 osoba povezati s osobama na mrežnom jasenovačkom popisu – neke su veze čvrste i očite, dok su neke nešto manje pouzdane, ali još uvijek indikativne. Budući da su korištenjem drugih izvora podataka u prethodnim člancima već uspješno pronalažene navodne jasenovačke žrtve koje su zapravo stradale u Auschwitzu, što bi se dogodilo da su dostupni podaci za prema nekim procjenama 1.1 milijuna žrtava Auschwitza? Ako se u obzir uzmu proporcije, bi li bilo moguće pronaći i do preko 600 novih veza i potencijalnih pogrješaka na mrežnom jasenovačkom popisu? Na temelju dosadašnjih iskustava se svakako smije pretpostaviti da bi se određen broj potencijalnih pogrješaka sigurno našao. Ovdje se automatski postavlja nekoliko pitanja. Zašto ovaj posao nije odradilo osoblje Spomen-područja Jasenovac?
Nadalje, zašto ga nije odradio S. Goldstein? Mrežni portal Telegram je u sklopu intervjua s njim objavio kako je Goldstein nesumnjivo najbolji poznavatelj onoga što se u ustaškom logoru u Jasenovcu događalo za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske jer je tome posvetio značajan dio svog povijesno-istraživačkog rada. Ako je zaista nesumnjivo najbolji poznavatelj, zašto onda nije ispravio ove pogrješke? Radi li se o n mjernom nedjelovanju ili možda ipak o ne baš tako vrhunskom poznavanju? Nijedan od oba slučaja svakako nije pozitivan i otkriva spregu jedne politike i neznanja. Treba reći da osim spomenutih mogućnosti postoji i treća.
Moguće je da srpski Telegram jednostavno opet bez provjeravanja piše činjenice koje naprosto nisu istinite što ne bi bio prvi put. Naime, u jednom nedavnom članku o Jasenovcu je Telegram slično kao i neki drugi portali uključujući net.hr i index.hr umanjio broj žrtava u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa. Svi spomenuti portali su spominjali broj od 83.145 pri čemu se zapravo radi o stanju iz 2013. godine kako piše i na samim mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac. Ako se uzme u obzir da popis trenutno sadrži 2094 stranice od kojih svaka osim zadnje ima podatke o 40 ljudi, jednostavnim množenjem se da zaključiti da se trenutno na mrežnom jasenovačkom popisu zapravo nalaze podaci za znatno više od 83.145 osoba – u trenutku pisanja ovog članka taj broj iznosi 83.745. Je li to tako teško provjeriti? Izgleda da je ipak jednostavnije pisati bez provjere čak i kad je tako jednostavna.
Nadalje, ako su već razgovarali s prema vlastitim riječima nesumnjivo najboljim poznavateljem događanja u Jasenovcu, zar je tako teško bilo pitati ga nešto o tome? Doduše, možda ni on zbog stalnih promjena na mrežnom jasenovačkom popisu ne zna taj podatak za trenutno stanje. Da se možda ne radi o slučajnom propustu, već o nekoj vrste loše prakse govori i činjenica da je Telegram nedavno otišao i dalje te je pomoćnom biskupu zagrebačkom Valentinu Pozaiću pripisao lažnu izjavu o Željku Joksimoviću kao istinitu, iako je preuzeta sa satirične mrežne stranice News-bar. U istom tom članku se dalje tvrdi i kako je papa Franjo imenovao Matu Uzinića za biskupa radi navodnog nastavljanja velikih preslagivanja u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, iako je to učinio njegov prethodnik papa Benedikt XVI. Radi se dakle o amaterskom pristupu problemu izvještavanja.
Na popis jasenovačkih žrtava stavljana su imena iz raznolikih izvora koji vrlo često nemaju nikakve veze sa žrtvama Jasenovca što je već u više navrata pokazano i što će se još i pokazivati korištenjem novih, spremnih i dosad neobjavljenih podataka. Teško je dakle govoriti o slučajnim pogrješkama, već prije o nekoj vrsti planiranog obrasca ponašanja. Kako to objasniti? Možda činjenicom da su komunističke vlasti odmah nakon rata za vrijeme nacionalizacije potpuno opljačkale hrvatske Židove koji su uspjeli preživjeti strahote i stradanja rata. Jesu li i Spomen-području Jasenovac hrvatska, srpska, židovska i ostala imena danas isto samo potrošna roba? Postoje naznake da je zaista tako. Zadnji očiti primjer se dogodio nakon nedavnog intervjua S. Goldsteina u kojem on govori kako je na popisu jasenovačkih žrtava i Aleksandar Aco Rosenberg, suprug njegove tetke. Međutim, u trenutku davanja intervjua koji je objavljen 21. ožujka 2016. godine to nije bio slučaj. I što sad? Kako riješiti taj problem?
U Spomen-području Jasenovac se to napravilo tako da se, kao što je već pisano u jednom od prethodnih članaka, 6. travnja 2016. godine Adolfa Rosenberga rođenog 1886. godine u Vinkovcima jednostavno preimenovalo u Aleksandra Acu. Zar je Adolf potrošna roba da ga se koristi i miče kako nekome padne na pamet? Je li njegov život bio manje vrijedan od života drugih? Postoji li možda netrpeljivost prema njegovu imenu? Ili se možda radilo o izmišljenoj osobi? Kako god bilo, da se naslutiti da Spomen-području Jasenovac nije zapravo toliko stalo do samih žrtava. Što se tiče ostatka obitelji S. Goldsteina, tu je još zanimljivih stvari o kojima će se još pisati.
Komunistima je pljačka bila rutinska djelatnost te su kasnije uvjetno rečeno pljačkali židovske identitete kako bi što više pokušali opljačkati tadašnju Saveznu Republiku Njemačku u slučaju isplate reparacija te što više ocrnili i demonizirali Hrvatsku. Kao što je spomenuto primjerom Aleksandra Ace Rosenberga, određena vrsta pljačke i zloporabe židovskih imena traje i danas. Ipak, istinu je teško trajno skrivati i ona prije ili poslije uvijek dođe na vidjelo. Tako će se prije ili poslije dogoditi i s jasnim utvrđivanjem stvarne slike o Jasenovcu lišene bilo kakvih politički motiviranih konstrukcija.
Srpske laži o Jasenovcu : koriste kao “dokaz” slike iz Auschwitza!
U Srbiji se u dnevnim i tjednim novinama gotovo svaki tjedan pojave članci o navodnim masakru i mučenju i ubijanju Srba za vrijeme 2. Svijetskog rata sa slikama o Jasenovcu i ostalim navodnim stratištima u Hrvatskoj popračene užasnim slikama.
U tim člancima prednjaće srpski “Telegraf” i srpske “Večernje novosti”.
Sve bi to i proslo da ja te slike nisam vidio i prije i na drugim mjestima snimljene u logorima širom Evrope.
Nabrojat ću samo neka mjesta :
Slike iz logora u SACHSENHAUSEN
logor MAUTHAUSEN
logor BERGEN-BELSEN
logor AUSCHWITZ
logor u FLOSSENBURGU
Upotrebljavaju se i najviše slike iz Holodomora, gladnih godina u Ukrajini zahvaljujući komunističkoj partiji na čelu Staljina, koji su pokupili svu ljetinu u Ukrajini za kaznu zbog neposlušnosti Ukrajinaca prema komunističkoj partiji!
Zatim se uzimaju slike iz ruskih Gulaga logora u Sibiru gdje su stradali milioni od Staljinove čistke. To su užasne slike gladnih i izmućenih ljudi koji vise liče na kosture već na ljude.
Zatim imate slike iz Poljskih stratišta koje su počinili Njemci i Ruska vojska nad Poljskim stanovništvom. Slike pokazuju iskopavanje tih leševa.
Dosta slika partizanskog i četnickog zloćina takodje se pokušava prikazati kao “ustaški zloćini”!
Eto vidite i sami : ”U lažima su duge brade!”
Srpski akademik Dobrica Ćosić o svojim Srbima :
– „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
– Lažemo zbog slobode.
– Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
– Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
– „Laž je srpski državni interes.“
– „Laž je u samom biću Srbina“.
– „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
– „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Ima i A. G. Matoš nesto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Crnogorac dr. Sekula Drljević kaže o takozvanim Srbima : “Nitko ne umije tako podvaliti kao što to može Srbin.”
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : “Cijela srpska povijest je laž!”
Jugo-srpske lazi : Zidovi u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj.
b. Nacistička Srbija pod Nedićem je 1942 ponosno javila Hitleru da je Srbija “judenfrei”, to znaći : “ocisćena od Židova”.Nedićeva Srbija je bila do kraja rata čvrst saveznik III. Reicha. U Srbiji je ubijeno 80.000 Židova a nakon rata su četnici preobućeni u partizane i sa pomoću naših crveni hrvatski sluga Beograda te žrtve prepisali Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
nezavisna-drzava-hrvatska.com
PROČITAJ VIŠE :
[ POČETAK ]
- Srbi su genetski Turci
- Srbi su ukrali svoj grb od bizantske obitelji Palaiologos
- Srpska laž o srpskim jeziku
- Lažni srpski vladari
- Srpska laž o srpskim prezimenima
- Srpska laž o Sorbima
- Srpska laž o hrvatskim banovima
- Srpska laž o hrvatskim vladarima
- Jugo-srpski progon iranista
- Srpska laž o navodnim napisu u Magdeburgu
- Laži Srpske Pravoslavne Crkve
- Srpska laž o Velebitskom ustanku
- Srbi u Ustašama i organizacijama NDH
- Četničke sluge Ustaša i Nezavisne Države Hrvatske
- Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve NDH
- Židovi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Srpska laž o Jasenovcu
- Kako su Hrvati na popisu žrtava Jasenovca “preko noći” pretvoreni u Rome
- U lažima su duge brade
- Srpska laž o genocidnosti Hrvata
- Srpski genocid nad Hrvatima
- Četnički zločini u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Jugosrpski zločini u Bleiburgu i križnim putevima
- Jugosrpski zločini u okupiranoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Partizanski zločin nad djecom iz dječjeg doma Jastrebarsko
- Jugo-srpski progon Nijemaca
- Masovno i nasilno iseljavanje Hrvata iz Istre
- Jugo-srpske laži o Istri
- Jugo-srpske laži o Dalmaciji
- Jugo-srpske laži o Duklji
- Jugo-srpske laži o Paganiji
- Jugo-srpske laži o Travuniji
- Jugo-srpske laži o Zahumlju
- Jugo-srpske laži o Bosni
- Jugo-srpske, četničke i laži domaćih crveni izdajnika o hrvatskim grbu
- O Hrvatima i takozvanim Srbima
- Trojedina Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
- Turska Hrvatska
17 attachments — Download all attachments View all images
image.png
298K View Download
image.png
105K View Download
image.png
110K View Download
image.png
71K View Download
image.png
121K View Download
image.png
71K View Download
image.png
120K View Download
image.png
127K View Download
image.png
418K View Download
image.png
734K View Download
image.png
479K View Download
image.png
97K View Download
image.png
610K View Download
image.png
405K View Download
image.png
337K View Download
image.png
547K View Download
image.png
429K View Download
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.