“JASENOVAC” – KOME SMETAJU ČINJENICE DA BI SE KONAČO SAZNALA PUNA ISTINA?

JASENOVAC: Kome smetaju činjenice da bi se konačno saznala puna istina?

JASENOVAC: Kome smetaju činjenice da bi se konačno saznala puna istina?

Nakon što se digla haranga na gostovanje Igora Vukića na HRT-u postavlja se pitanje kome je stalo da se ne sazna puna istina oko Jasenovca? Kako vidimo, Igor Vukić nije onaj koji izbjegava suočavanje nego je to suprotna strana kojoj, izgleda, ne odgovara da se sazna istina. Pitamo se zašto?

Tekst: Mladen Ivezić

Sada antifašisti napadaju Igora Vukića, koji je u petnaest minuta na HTV-u rekao istinu o Sabirnome i radnome logoru Jasenovac. Nije stigao reći sve.

Ondje nije bilo nikakva genocida, nikakva zacrtana iztrebljivanja.

Ne postoje nikakvi dokazi o takvim činima hrvatskih vlasti, premda su milijarde dolara potrošene na knjige, filmove i drugu promidžbu s hrvatoždernim lažima o Jasenovcu.

Antifašistička se bezobzirnost ogleda i u tome što su istih manje od stotinu svjedoka rabili priglupo, jednom ih citirajući na jedan, a drugi put na suprotan ili bitno drukčiji način. Zatim su otvoreno u javnosti lagali o sadržaju zakona Nezavisne Države Hrvatske. Otvoreno su lagali o tome što piše čak i u njihovim službenim spisima, znajući da se nitko ne će usuditi otići u arhiv i provjeriti njihove laži. Desetak tisuća čestitih ljudi, koji su kroz Logor prošli živi, ali nisu htjeli lagati, nisu pitani, makar bili i komunisti. Treći, tobože sustavno likvidirani, nisu ni postojali. Njih antifašisti izmisliše.

U tim je hrvatoždernim lažima u novije doba najzagriženiji Ivo Goldstein.

Tako su slagali i o sustavnome nasilnome katoličenju pravoslavaca. Krivnju su za to lažno prebacili na poglavnika Pavelića i nadbiskupa Stepinca.

A postoje poslanice prvoga s državničke, a drugoga s vjerske strane, kojima se takve radnje ‘expressis verbis’ zabranjuju, osim, kaže Stepinac, ako bi se time kome moglo spasiti život. Ludosti su se, dakle, mogle dogoditi, ali rijedko i protiv vrhovničke volje. Za to se išlo pred streljački vod.

Ni Država ni Crkva nisu htjele lažne katolike, premda se mnoštvo pravoslavaca radi karijere tiskalo u tome smjeru.

Udbinski župnik Moguš govorio je: ‘Vuka krsti, vuk u šumu’. Onda su ga antifašisti u Crikvenici bez suda objesili.

Igor Vukić, dakle, piše i govori istinu. On čak i ne izvlači zaključke, već samo navodi ono što je pročitao iz onovremenih vrela i, čak, antifašističke literature, iz koje se vidi da je jedno ono što oni lagahu narodima, a drugo istina, koju znaju i taje.

Ja ću izvesti zaključak: antifašizam je najgori sustav koji je ikada vladao nad Hrvatima i pristojnim državljanima Hrvatske.

Lažima se poticao genocid nad Hrvatima 1945. i kasnije.

Na lažima je rastao genocid nad Hrvatima 1990-ih godina. Jamčim, proučivši zapisnike Haaškoga sudišta, da nije bilo nijednoga ondjeosuđenoga Srbina, koji svoje zločine nije obrazložio na način ‘morali smo se boriti protiv Hrvata, jer znate vi, što su oni nama činili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj’. Čak je i Biljana Plavšić, priznavši svoju krivnju, ipak ponavljala tu mantru.

Nisu oni bili toliko neuki. Oni su imali korist od gnječenja hrvatskoga naroda tim lažima.

Slično i današnji neki zagovornici i zastupnici genocida nad Hrvatima, koji i opet potiču na likvidaciju našega naroda, dobro znaju da su prije svega zahvaljujući jasenovačkomu i drugim hrvatoždernim mitovima stekli skoro sve što imaju.

Kupujte i čitajte knjigu Igora Vukića.

Kupujte i čitajte moje knjige o toj tematici, koje je zabranjeno širiti, jer knjižarstvom u Hrvatskoj vladaju antihrvati.

Ne mogu Vam ovako iznijeti sadržaje tih knjiga, ali ću vam dati samo ilustraciju neba i zemlje.

Pitanje: kako se zvala ova pjesma, koju je napisao Stjepko Trontl uz posvetu nepoznatoj majci koju je stalno sretao na groblju, usred studeni, vjetra i mraza?

Bio je s onima što nisu
vjeru u pravdu i Boga gubili,

Godinu dana je tomu,
s njima i sinka su joj ubili.

A bio je majci velika sreća,
mrtav jedina misao.

Ne plači za mnom, mamo moja,
tako je sinak pisao.

Razcvietalu trešnju poniela mu je.
Pred grobom zastala mama.

Tu bukti baklja, vienac tu je
i trobojka: on je s nama!

A znate li tko je napisao donju pjesmu?

MRZIMO VAS!

Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi, pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu
utrobe svih žena.

Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit
u crnoj vam krvi

Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.

Nijednu vjerojatno prije niste čuli.

Prvu su skrivali zbog njene ljepote. Njezin je naziv ‘Ustaški grob’.

Drugu su antifašisti objavili 1943. u svojim novinama, a poslije rata u knjizi pjesama Ivana Gorana Klein Kovačića, koji ju je bio i napisao.

Takvih je krvoločnih priloga bilo na tisuće po antifašističkim novinama u vrijeme i na tlu Nezavisne Države Hrvatske. Kleina Kovačića na tzv. HTV i danas slave i hvale.

A Igoru Vukiću zabranjuju izricati istinu!