U hrvatskoj političkoj emigraciji popularno je bilo reći “HRVATSKI RODOLJUB”, što je isto kao i Hrvatske Oružane Snage, HOS i Hrvatske Obranbene Snage, HOS.
Avatar

Ova slika, nisam ja. Ovo je slika vojnika NDH. Zaljubio sam se u  sliku i odoru ovog vojnika, te sam to tu sliku uzeo kao moj Avator. Mile Boban, Otporaš.

Ja sam Mile Boban, Hrvatski Rodoljub iz hrvatske političke emigracije. To pišem velikim slovima HRVATSKI RODOLJUB. Danas se to u Hrvatskoj kaže: Hrvatski Domoljub,  i to pišem velikim slovima HRVATSKI DOMOLJUB. To znači da su ove dvije riječi u smislu i u značenju iste; samo prilikom odraza vremena i političke klime ljudi koriste te riječi kako im što bolje odgovara i kako bi se što fleksibilnije drugima udvarali.

Zato ja izjavljujem da moja rodoljubna pripadnost i sve moje misli i sve moje djelatnosti su usmjerene u i prema tome pravcu. Ja sam ljubitelj pravde i pristaša demokratskih zasada. Ne vidim nijedno društvo niti društveni stalež ispred mene, osim sreće u jedinstvu hrvatskog naroda, koji je sačinjen od Hrvatica i Hrvata: katolika, muslimana, pravoslavaca i drugih vjeroispovjesti, sjedinjenih stoljećima istom krvlju, ujedinjenih isitm jezikom i podređeni istoj zajedničkoj sudbini.

Ja volim moj hrvatski narod, a mrzim samo ovu trenutnu i prolaznu antifašističku, u stvari neokomunističku i jugoslavensku vladu RH predsjednika Ive Josipovića, jer opravdano smatram da ovi posljednji

ne mogu predstavljati veličinu i većinu mog hrvatskog naroda kao što ne mogu predstavljati ni njegovu sreću. Hrvatsko/domoljubni prioritet kojeg državotvorni Hrvati danas osjećaju se vidi na svim hrvatski portalima, i vidi se da taj njihov cilj vidi k oslobođenju našeg naroda od svih hipoteka prošlost, kako ustaških, tako isto i partizansko/antifašističkih, kako iznutra tako i izvana.

Hrvatsko/domoljubni prioritet nastoji našem narodu pružiti one načine života koji njemu danas odgovaraju, njemu i njegovoj prirodi, i koji mu pomaže da se bolje izrazi na svim područjima svoje potrebe, naravno bez ustručavanja, bez cenzure i straha od odozgora, tj. politike sa VRHA, zatim, ponavljam, da sve bude u skladu svih hrvatskih osjećaja koji streme k tome da, na taj način, očuva osobitost svoga hrvatskoga naroda, kao i to da ga i dalje kultivira sistematskim odgajanjem njegovih najboljih ljudi i njegovanjem najvećih vrlina iz prošlosti. Hrvatsko/domoljubni osjaćaj se bori za slobodu svog naroda, jer sloboda je jedina forma kroz koju narod može napredovati. Bori se za osnovna životna sredstva naroda zato što štiti njegova prava na postojanje i bori se za potreban hrvatski prostor, jer je on jedini koji predstavlja pravo sovog hrvatskog naroda da živi u svojoj vlastitoj Državi Hrvatskoj.

Svojim konceptom unutarnje politike hrvatsko/domoljubni osjećaj zato podrazumijeva napredak, jačanje i učvršćivanje postanka/egzistencije našeg hrvatskog naroda uvođenjem posebnog – za razliku od bivšeg YU sistema – načina života i takvih životnih zakona koji odgovaraju sa njegovom prirodom intiligencijom i uljudbom, i koji njegovu osnovnu snagu mogu učiniti maksimalno djelotvornom. Konceptom vanjske politike, on podrazumijeva osiguranje razvoja putem očuvanja slobode i stvaranja najneophodnijih preduvjeta za život. Na taj način, u vezi sa vanjskom politikom, hrvatsko/domoljubni osjećaj se razlikuje od prethodnih monarhokraljevsko srpskim i srpskokomunističkim učenjem, na primjer, u sljedećem:

hrvatsko/domoljubna vanjska politika u svijetu mora biti politika čuvanja i očuvanja hrvatskih granica, nasuprot politike popuštanja međunarodnim pritiscima, koji nas nagone da ozbiljno, sada, poslije 73

godine podpisivanja rimskih ugovora, da priznamo Poglavniku dru. Anti Paveliću, da on tada nije imao izbora osim potpisati te nametnute ugovore, ili ne imati ni ono što smo imali, a povijest nam govori da

smo imali svoju, hrvatsku, NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU.

SLAVA PALIMA!

ŽIVI NA OKUP! Otporaš.