JADIKOVKA MAKSA LUBURIĆA ZA ZBIRKU O STARČEVIĆU, 26. VI. 1966

 

JADIKOVKA MAKSA LUBURIĆA ZA ZBIRKU O STARČEVIĆU

     KNJIGA “STARČEVIĆ” – DRIPRESS # 25 1968

                              image.png

general DRINJANIN
26.VI.1966.

Dragi brate i prijatelju ! (Ovo pismo se nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969” na stranici 578/579. General je uputio ovo pismo svojim suradnicima. Iz sadržaja istog ćete sve saznati. Mo. mile Boban, Otporaš.)
GRB OTPORAŠ. – Otporaš

Ovo pismo šaljem petorici Vas s molbom, da mi dadnete u prvom redu Vaš iskreni savjet, a zatim, ako je to moguće i svoju posebnu suradnju za ZBIRKU STARČEVIĆ. (Ta Zbirka Starčević je izašla kao S T A R Č E V I Ć 25-ta knjiga Drinine knjižnice DRINAPRESS-a sa 180 stranica 1968 godine., mo, Otporaš.) Dobio sam iz sasma povjerljivih izvora od suradnika iz Odpora iz Domovine jednu vijest, koja me težko uznemiruje. Upravo kada sam se spremao izkoristiti nedjelju da obavim nešto korespodencije, dobih obavjest, da je već podpisan ugovor izmedju Beograda i Vatikana. (“OBRANA”, glasilo HNO je u svom broju 51-52 1966. na prvoj stranici donijela članak iz pera Mijo Tolj: PROTOKOL BEOGRAD – VATIKAN u kojem opširno opisuje razloge priblišivanja Beograda – Vatikana, mo.) I to sada upodpunjujem i izvješćem prijatelja, koji mi je dao neke podatke o namjeravanom potezu Beograda, da unese kavgu medju hrvatsku emigraciju na vjerskoj bazi. Tu je u prvom redu i pokušaj da se oživi preko zato zgodnih elemenata i antiklerikalizam, u isto vrijeme kada Beograd čini sve da si privuče simpatije Vatikana i novu tendenciju istoga prema koegzistenciji sa komunizmom. Beograd ne samo da nas ubija, izseljava, tjera, nego nastoji i duhovno desorijentirati.

Vidim u srpskim i komunističkim novinama namjeru da nam Starčevića prikažu običnim bečkim i peštanskim agentom, nazadnjakom, ćesarskim i apostolskim slugom , dok se u isto vrijeme pojavljuje u emigraciji i pokušaj, da ga se pred emigracijom prikaže kao antiklerikalca, pa tako nam javljaju da su na sastancima HOP-a govorili unaprijed izučeni govornici, da je Starčević bio zagriženi antiklerikalac, te da bi tako i svi sljedbenici tj. nacionalisti isto trebali biti. Tako se rodila i nesretna ideja, da se propagiraju stanoviti izvadci iz mnogobrojnih polemika svake vrsti, koji je kroz dugo godina Starčević žučljivo vodio sa svim i svakim. To je nepošteno, jer tako se može uništiti sve ljude, tendeciozno. To je i vrlo opasno, posebno za mladju generaciju, koja malo ili ništa zna o Starčeviću, koji je bio sljedbenik ideja francuske revolucije i nije bio reakcija, i bio borac protiv svima, a ne agent ovoga i onoga. Na putu smo da ostanemo bez velikana, jer jedne se ništi na jedan a druge na drugi način, i ostat će nam samo kajmakčalanski opančari i heroji iz Titinih sedam bježanija. Srbokomunisti nas sada hoće kao i pravoslavce zavaditi, (ovdje se radi o jednoj velikoj zavadi tih godina između srpske pravoslavne crkve i njegova “visečanjstva” kralja Petra drugog. Pratio sam tu svađu i polemiku, i koliko se sjećam da se je i na sud išlo, jer je stvar toliko daleko otišla, mo), da se koljemo i po sakrstijama, i neće biti težko to sprovesti. Kao jedna od mjera, koje mislimo poduzeti, jest tiskanje ove zbirke, a u novoj OBRANI (već sam spomenio br. 51-52 1966., mo. Mile Boban, Otporaš.) pisati ću o tome i sa drugih stanovišta.

ZBIRKA O STARČEVIĆU sastojala bi se iz više radova, u kojima bi se prikazalo Starčevića kakav je bio, i to u cjelini, a ne u detaljima, koje nijedan veliki čovjek ne bi preživo, kad bi ih sudili po tim zaboravljenim, nevažnim, sporednim ili časovitim detaljima. Imam dosada:

1.) Iz knjige Mile Budaka: HRVATSKI NAROD U BORBI ZA DRŽAVU, koja je izišla negdje 1933. u izdanju Hr. Kola u Americi jedan oveći prikaz pod naslovom ANTE STARČEVIĆ – OTAC DOMOVINE. pun je autentičnih Starčevićevih odlomaka. Poduži i kompletan rad.

2.) Knjižica ANTE STARČEVIĆ, koju je tiskao Glavni Ustaški Stan, i gdje se predstavlja Oca Domovine kao prvoborca protiv slavosrba i borca za jedinstvo katolika i muslimana na Drini.

3.) Izvadak iz POVIESTI HRVATA od fra. Otona Knežovića, gdje se opisuje razdoblje povijesti, kada su djelovali Otac Domovine i Eugen Kvaternik.

4.) Jedan izvadak iz Hrvatske Revije od Franje Nevistića prigodom stogodišnjice pravaštva, koje je imalo temelje na starčevićevoj naumi.

Iako se ponegdje ponavljau stvari, ipak su svi prikazi dosta različiti i kao cjelina ipak daju neku sliku Starčevića, njegove doktrine, doba, itd.

Sada bi trebalo sve to uskladiti i prikazati Radića (izgleda meni da je generali htio reći Starčevića a ne Radića. Ostavljam ovo za svakog pojedinca da odgonetne, mo.) kao čovjeka napredna, borbena, ustrajna i konzervativna u pogledu DRŽAVNOSTI, itd. a time zadati udarac pokušajima da nam predstave Starčevića, izključivo kao pristašu Pešte, ili ti antiklerikalca, koji je rekao da su “popovi poživinčili narod”.

Zatim predstaviti Starčevića kao dijete svoga doba, a ne presadjivati ga u 1966. godinu ! Zatim da li baš i on uvjek ima pravo, jer se na pr. ideja o Hrvatskoj “vuru širokoj i dugoj” pokazala ubitačna 1941. godine, te je tako danas neaktualna, jer nam novo doba donosi nove probleme, pa trebamo i nove parole i uzrečice, taktike i ideje.

Da li uopće jedan čovjek može sve viditi dobro, i da to uvjek slijedi kao dobro. Možemo i analizirati kritički i njega, i Radića, i Poglavnika, pa ako treba u političkim problemima i Sv. Oca Papu i Vatikan, uvjek na način, kako to može biti koristno za hrvatsku stvar. (General je sve svoje izreke svodio na hrvatsku i za hrvatsku stvar, mo.)

U koliko Vam je prije spomenute stvari i izvori nisu poznati, ja sam voljan poslati Vam već otiskane i slivene probe na upotrebu, da olakšam rad. Ja sam te četiri stvari već slio, i nalaze se u fazi prvog ispravka. Čak bi i iz njih mogli izostaviti što nije aktuelno, potrebno ili pametno, kako bi dali ideju o Starčeviću, koja bi mogla podnijeti kritiku doba u kojem na žalost živimo. On je bio naprednjak svog doba, a kako znamo ni Stranka Prava nije mogla mimoići sudbinu, koju je kasnije slijedila HSS: birati izmedju dva zla. I on je morao birati, kao i Radić, kao i Poglavnik, kao I MI SUTRA AKO HOĆEMO BITI SLOBODAN NAROD. On je bio demokrat i protiv “gonića”, stvaratelj jasne ideje o granici na Drini, prava itd. Dajmo, dakle, ZBIRKU STARČEVIĆ U RUKE malim ljudim, a mićemo tiskati jedno popularno i jeftino izdanje u mnogo primjeraka, da dodje u što više ruka.

Očekujući Vaše mišljenje i suradnju.

Pozdravljam Vas, odani Vam
general Drinjanin.