“Ja sam Mile Boban. Ja sam hrvatski Rodoljub, i to s velikim početnim slovom. To znači da izjavljujem da moja rodoljubna pripadnost i sve moje misli i sve moje djelatnosti su usmjerene u i prema tome pravcu. Ja sam ljubitelj pravde i pristaša demokratskih zasada. Ne vidim ni jedno društvo niti društveni stalež ispred mene, osim sreće u jedinstvu hrvatskog naroda, koji je sačinjen od Hrvatica i Hrvata, katolika, muslimana, pravoslavaca i drugih vjeroispovijesti,  sjedinjenih istom krvlju, ujedinjenih isitm jezikom i podređeni istoj zajedničkoj sudbini.

Ja volim moj hrvatski narod, a mrzim samo ovu trenutnu i prolaznu antifašističku, u stvari neokomunističku i jugoslavensku vladu RH predsjednika Ive Josipovića, jer opravdano smatram da ovi posljednji ne mogu predstavljati veličinu i većinu mog hrvatskog naroda kao što ne mogu predstavljati ni njegovu sreću. Hrvatsko/domoljubni prioritet kojeg državotvorni Hrvati danas osjećaju se vidi na svim hrvatski portalima, i vidi se da taj njihov cilj vidi k oslobođenju našeg naroda svih hipoteka prošlosti, kako ustaških, tako isto i partizansko/antifašističkih, kako iznutra tako i izvana.

Hrvatsko/domoljubni prioritet nastoji našem narodu pružiti one načine života koji njemu danas odgovaraju, njemu i njegovoj prirodi, i koji mu pomaže da se bolje izrazi na svim područjima svoje potrebe. Zatim, u skladu mojih hrvatskih osjećaja ja stremim k tome da na taj način, očuvam osobitost svoga hrvatskoga naroda, kao i to da ga i dalje kultiviram sistematskim odgajanjem njegovih najboljih ljudi i njegovanjem najvećih vrlina iz prošlosti.

Hrvatsko/domoljubni osjaćaj se bori za slobodu svog naroda, jer sloboda je jedina forma kroz koju narod može napredovati. Hrvatski se Domoljubi bore, a ja sam jedan od njih, za osnovna životna sredstva hrvatskog naroda zato što štiti njegova prava na postojanje i bori se za potreban hrvatski prostor, jer taj prostor predstavlja pravo hrvatskog naroda da živi u svojoj vlastitoj Državi Hrvatskoj.

Svojim konceptom unutarnje politike hrvatskodomoljubni osjećaj zato podrazumijeva napredak, jačanje i konsolidiranje egzistencije našeg naroda uvođenjem posebnog – za razliku od bivšeg YU sistema – načina života i takvih životnih zakona koji odgovaraju sa njegovom prirodom intiligencijom i uljudbom, i koji njegovu osnovnu snagu mogu učiniti maksimalno djelotvornom. Konceptom vanjske politike, on podrazumijeva osiguranje razvoja putem očuvanja slobode i stvaranja najneophodnijih preduvjeta za život.

Na taj način, u vezi sa vanjskom politikom, hrvatskodomoljubni osjećaj se razlikuje od prethodnih monarhokraljevsko srpskim i srpskokomunističkim učenjem, na primjer, u sljedećem: Hrvatskodomoljubna vanjska politika u svijetu mora biti politika čuvanja i očuvanja hrvatskih granica, nasuprot politike popuštanja međunarodnim pritiscima, koji nas nagone da ozbiljno, sada, poslije 73 godine podpisivanja rimskih ugovora, da priznamo Poglavniku dru. Anti Paveliću, da on tada nije imao izbora osim potpisati te silom jačega nametnute ugovore, ili ne imati ni ono što smo imali, a povijest nam govori da smo imali svoju, hrvatsku, NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. Mile Boban, Otporaš.