“Ja sam hrvatski Domoljub, i to s velikim početnim slovom. To znači da izjavljujem da moja rodoljubna pripadnost i sve moje misli i sve moje djelatnosti su usmjerene u i prema tome pravcu. Ja sam ljubitelj pravde i pristaša demokratskih zasada. Ne vidim niti jedno društvo niti društveni stalež ispred mene, osim sreće u jedinstvu hrvatskog naroda, koji je sačinjen od Hrvatica i Hrvata sjedinjenih istom krvlju, ujedinjenih isitm jezikom i podređeni istoj zajedničkoj sudbini.

Ja volim moj hrvatski narod, a mrzim samo ovu trenutnu i prolaznu antifašističku, u stvari neokomunističku i jugoslavensku vladu RH predsjednike Ive Josipovića, jer opravdano smatram da ovi posljednjini ne mogu predstavljati veličinu i većinu mog hrvatskog naroda kao što ne mogu predstavljati ni njegovu sreću. Hrvatskodomoljubni prioritet kojeg državotvorni Hrvati danas osjećaju se vidi na svim hrvatski portalima, i vidi se da taj njihov cilj vidi k oslobođenju našeg naroda od svih hipoteka prošlosti, kako ustaških, tako isto i još više partizansko/antifašističkih, kako iznutra tako i izvana. Zato donosim ovdje jednu vrlo značajnu i nadasve povijestnu izreku zadnjeg zapovjednika HOS-a NDH generala Vjekoslava Maksa Luburića koju je on izrekao u svojem povijestnom govoru Hrvatima za Deseti Travnja 1968. godine:

“Oni koji bi htjeli svojh tar, svoj bivši rat proslijediti u ustaško partizansko hrvatski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI!”. Ja pomastio.

Hrvatskodomoljubni prioritet nastoji našem narodu pružiti one načine života koji njemu danas odgovaraju, njemu i njegovoj prirodi, i koji mu pomaže da se bolje izrazi na svim područjima svoje potrebe, zatim, u skladu svojih hrvatskih osjećaja stremi k tome da, na taj način, očuva osobitost svoga hrvatskoga naroda, kao i to da ga i dalje kultivira sistematskim odgajanjem njegovih najboljih ljudi i njegovanjem najvećih vrlina iz prošlosti.

Hrvatskodomoljubni osjaćaj se bori za slobodu svog naroda, jer sloboda je jedina forma kroz koju narod može napredovati. Bori se za osnovna životna sredstva naroda zato što štiti njegova prava na postojanje i bori se za potreban prostor jer on predstavlja pravo ovog naroda da živi u svojoj vlastitoj Državi Hrvatskoj. Svojim konceptom unutarnje politike hrvatskodomoljubni osjećaj zato podrazumijeva napredak, jačanje i konsolidiranje egzistencije našeg naroda uvođenjem posebnog – za razliku od bivšeg YU sistema – načina života i takvih životnih zakona koji odgovaraju sa njegovom prirodom intiligencijom i uljudbom, i koji njegovu osnovnu snagu mogu učiniti maksimalno djelotvornom.

Konceptom vanjske politike, on podrazumijeva osiguranje razvoja putem očuvanja slobode i stvaranja najneophodnijih preduvjeta za život. Na taj način, u svezi sa vanjskom politikom, hrvatskodomoljubni osjećaj se razlikuje od prethodnih monarhokraljevsko srpskim i srpskokomunističkim učenjem, na primjer, u sljedećem: hrvatskodomoljubna vanjska politika u svijetu mora biti politika čuvanja i očuvanja hrvatskih granica, nasuprot politike popuštanja međunarodnim pritiscima, koji nas nagone da ozbiljno, sada, poslije 76 godine podpisivanja rimskih ugovora, da priznamo Poglavniku dru. Anti Paveliću, da on tada nije imao izbora osim potpisati te nametnute ugovore, ili ne imati ni ono što smo imali, a povijest nam govori da smo imali svoju, hrvatsku, NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. Otporaš.