IZVORNO HRVATSKI PUT U DESET TOČAKA, piše dr. Ivica, Ivo Josipović, Melbourne, Australija

Dr. Ivica Ivo Josipović Melbourne au.

IZVORNO HRVATSKI PUT U DESET TOČAKA

piše dr. Ivica, Ivo Josipović

(RAZMIŠLJANJE HRVATA U ISELJENIŠTVU O USTROJSTVU SUVREMENE HRVATSKE DRŽAVE)

Prvo, suvremena Hrvatska Država, s formalno-pravne strane Nezavisna i Samostalna, utemeljena je na Hrvatsko-obrambenom ratu protiv srpske agresije kao oblik oružanog otpora pokušaju teritorijalnog cijepanja Hrvatskog područja i stvaranja tkz.Velike Srbije.

To je temelj suvremene Hrvatske Države a istovremeno je njena zaštita prvi nacionalni interes.

Drugo, izvorno Hrvatske narodnjačke ili narodne stranke, pokreti i bratstva su idejni, politicki i svetonazorski nosilac koncepta nezavisne i samostalne države. Otuda dolazi oživljavanje i reafirmacija ovakvih stranaka i pokreta je drugi nacionalni interes. Odredjene stranke i pokreti koji su 90-tih godina bitno utjecale na nastanak moderne Hrvatske Države tijekom dogadjanja i vremena, izgubile su izvorni narodnjački koncept.

Obnavljanje narodnjačkih vrijednosti na unutarnjem i vanjskom planu bitan je čimbenik izvorno Hrvatskog modela državne organizacije. To se može označiti kao narodnjačke vrijednosti:

· teritorijalni integritet i suverenitet Hrvatske u političkom i ekonomskom smislu ,

· kršćanstvo kao temeljni princip duhovne, socijalne i društvene organizacije, a time i političke,

· obitelj kao osnovna kršćanska zajednica muškarca i žene,

· hrvatsko pismo i hrvatski jezik,

· tradicionalne kulturne, vjerske i socijalne vrijednosti i običaji primjereni pripadnicima hrvatskog naroda.

Izvorne narodnjačke stranke i pokreti, budući da proizilaze iz naroda i promoviraju nacionalne interese su druga točka izvorno hrvatskog državnog modela. Ujedno i idrugi nacionalni interes.

U sklopu druge točke, treba se jasno odrediti prema hrvatskoj državi u razdoblju 1941-1945. godine. Ona, NDH je predstavljala izraz volje i stoljetnog nastojanja Hrvatskog naroda za ponovnim uspostavljanjem vlastite državne organizacije. Kao izraz volje većine pripadnika Hrvatskog naroda, obje državne organizacije, dakle ona iz navedenog perioda i suvramena, formalno pravno medjunarodno priznata 1992.godine, s normativno-pravnog gledišta imaju državno-pravni kontinuitet i legitimitet.

Treće, umjesto da se sadržina novonastale državne organizacije – zakonodavna, sudbena i izvrsna vlast –popuni osobama koje su formirane sukladno ideji nezavisne hrvatske države i razvijale se unutar izvorno narodnjačkih stranaka i pokreta, odnosno osobama kojima je opći boljitak mlade hrvatske države prije vlastitog, značajan dio navedenih državnih atributa popunjem je osobama koje su mentalno i ideoloski formirane unutar starog sustava. Otuda je rasvjetljavanje uloge pojedinih ličnosti i grupa u starom sustavu jedna od pretpostavki izvorno Hrvatskog državnog modela ali i ujedno nacionalni interes. Pretpostavka je da osobe i grupe koje su mentalno, vrijednosno i ideološki formirane unutar starog sustava, ne mogu primjereno obnašati značajnije državne funkcije unutar tro-diobne podjele vlasti.

Četvrto, priznanje samostalnosti odnosno autokefalnosti hrvatske pravoslavne crkve je važna pretpostavka u manifestiranju elemenata pune državnosti. Postojeća pravoslavna crkvena organizacije predstavlja ne u tolikoj mjeri religioznu i duhovnu instituciju koja brine za duhovni život svojih članova, koliko instrument pritisaka i ucjena. Što više, empirijski podaci i brojni izvori /povijesni dokumenti, nedvojbeno upućuju na zaključak da je ista crkvena institucija stanoviti ideološki tvorac, nosilac i izvodjač, povijesno gledano,projekta tkz.” Velike Srbije”.

Otuda priznanje hrvatske pravoslavne crkve predstavlja bitan atribut punoće, odnosno mjerilo izgradjenosti državne organizacije. Ujedno nacionalni interes i cilj. (Prilažem ovdje poveznicu “Zakonske Odredbe NDH o Priznanju Hrvatske Pravoslavne Crkve”. Mo. Mile Boban, Otportaš.)  https://otporas.com/zakonska-odredba-nezavisne-drzave-hrvatske-hrvatskoj-pravoslavnoj-crkvi/

Peto, izborni zakon treba biti u službi ostvarivanja vlasti naroda preko direktno izabranih narodnih predstavnika. Tkz. direktna demokracija stoga treba biti važna sadržina izvornog Hrvatskog državnog modela, odnosno puta. Temeljni je princip da su svi Hrvatski državljani ravnopravni u vršenju prava i odgovornosti. Naravno, a to je posebna tema. Nikada i nigdje se neće ostvariti potpuna ravnopravnost, budući da su osobe drugačije, različitije i sa posebnim željama, ambicijama i mogućnostima. Ako su formalno-pravno svi Hrvatski državljani ravnopravni u svojim pravima  odgovornostima, ne postoji potreba posebnog ili specijalnog statusa nacionalnih manjina, odnosno grupa. U suprotnom, svi koji nisu pripadnici nacionalnih manjina su u neravnopravnom položaju u smislu prava. Hrvatski državljani se trebaju definirati kao politički Hrvati u domenu prava i odgovornosti promicanja i ostvarivanja nacionalnih interesa. Živjeti u Hrvatskoj a promicati interese koji su protivrječni hrvatskim probitcima, je neprimjereno.

Šesto, Hrvati unutar Hrvatske i izvan nje su ravnopravni u pravima i odgovornostima. To je ključan temelj izvorno Hrvatskog modela. Veze izmedju Hrvata unutar Hrvatske i izvan njenih granica su značajan elemenat punoće i kvaliteta državnosti, budući da su Hrvati izvan njenih granica, posebno BiH, dali veliki doprinos u toku Hrvatko-Domovinsko-obrambenog rata. Ovo možemo smatrati jednim od temeljnih nacionalnih interesa i ciljeva a ujedno i uvjet za procjenjivanje izgradjenosti i ustrojstva suvremene Hrvatske Države.

Sedmo, nacionalna suverenost u ostvarivanju prava i odgovornosti u formuliranju i ostvarivanju nezavisne i samostalne unutarnje i vanjske politike. Mogu se identificirati dva osnovna koncepta u domenu nacionalne suverenosti. Prvi koncept je tkz. ogranicčna nacionalna suverenost koja se obično označava kao globalistički model i drugi kao prihvatljiva ili očekivana nacionalna suverenost ili suverenistički concept.

Koncept ograničene nacionalne suverenosti se temelji na otklonu od nacionalne države i njenih vrijednosti odnosno multinacionalnom krupnom kapitalu kao izvorištu tkz. nad-nacionalnog suvereniteta. Formiranjem nad-nacionalnih organizacija, primjer EU i njenih institucija, vrši se prijenos jednog značajnog dijela nacionalne suverenosti na institucije kojima upravljaju birokratske elite. Ovakve duboko otudjene strukture su de facto nezavisne u odnosu na birače, a s druge strane, su transmisija uskih interesnih grupa. Hrvatska je ulaskom u EU de facto prenijela značajan dio nacionalnog suvereniteta na nad-nacionalne institucije EU. Time se uvrstila u grupu država koje se nalaze stvarno u neo-kolonijalnom položaju prema vodećim državama EU, prije svega modernog njemačkog ekspanzionizma.

Koncept punije nacionalne suverenosti sve je prisutniji ne samo na razini teorijskih i političkih koncepcija već i praktičnih odnosa. Za razliku od globalističkog pokreta koji predstavlja, povijesno gledano, nastavak modificirane i prilagodjene novim uvjetima komunističke internacionale, model potpune nacionalne suverenosti utemeljen je na realnom čovjeku, njegovim potrebama, naciji i nacionalnoj pripadnosti. Konceptualni protagonist modela pune nacionalne suverenosti je Trump, ali i u nizu drugih država kao sto su Rusija i Kina jasno se prepoznaju elementi pune suverenističke politike na unutarnjem i vanjskom planu. Model pune nacionalne suverenosti je sve prisutniji u Europi uprkos svim pokušajima da se otkloni. Što više suvremena Europa pokazuje trend rasta utjecaja ovakovih koncepcija i politika. Hrvatska je takodjer na tom tragu i procjena je da će koncept pune nacionalne suverenosti dobivati vremenom veću političku težinu i značaj.

Izvorno Hrvatski model podrazumijeva concept pune nacionalne suverenosti u formuliranju i ostvarivanju unutarnjih i vanjskih nacionalnih interesa. U skladu sa time, Hrvatski vanjski i nacionalni interes je uspostavljanje dobrih odnosa sa svim susjedima u skladu sa nacionalnim interesima Hrvatske (po principu Hrvatska prije svega). Budući da je EU pretvorena u političku (izvorno je

nastala kao ekonomska organizacija) nad-nacionalnu organizaciju, Hrvatski nacionalni interes je afirmacija ekonomskih veza. Hrvatski stav treba biti: EU je prihvatljiva samo kao oblik ekonomskog udruživanja nezavisnih, suverenih i nacionalnih država. Da zaključim, izvorno hrvatski put podrazumijeva punu nacionalnu suverenost na unutarnjem i vanjskom planu. Ujedno, ovo je jedan od temeljnih nacionalnih interesa  ciljeva.

Osmo, Hrvatski nacinalni interes je kuna kao unutarnje i vanjsko sredstvo plaćanja. Nacionalna valuta je jedna od osnovnih odlika nacionalno suverenih država. Svakako, postoje brojni ekonomski, socijalni i društveni pokazatelji koji nedvojbeno govore u prilog prednosti postojanja nacionalne valute. Nacionalna valuta jeste ključna odrednica punoće i ekonomske izgradjenosti državne organizacije, odnosno ekonomske suverenosti.

Deveto, puna državnost podrazumijeva ustavno-pravnu zaštitu i reguliranje korištenja državnih simbola: grb,s tijeg i himna. Državni simboli ne mogu biti predmet tkz. umjetničke slobode. Na tom tragu, kršćanski svjetonazor, tradicionalne vrijednosti i stavovi kao proizvod više stoljetnog formiranja nacionalne svijesti, predstavlja preovladavajući duhovni, socijalni i društveni concept na kojem se treba temeljiti suvremena Hrvatska Država a ujedno i politička organizacija. Ovo se može smatrati ujedno bitnom sadržinom pune nacionalne suverenosti i oblik prakticiranja političkog djelovanja narodnjačkih stranaka i pokreta.

Deseto, proglašenje nacionalnog gospodarskog pojasa uključujući i morski pojas, je Hrvatski nacionalni interes i bitno načelo izvornog hrvatskog modela. Zakonska zaštita nacionalnih gospodarskih interesa, unutarnjih i vanjskih, je važan atribut kvaliteta svake države.

U zaključku, nedvojbeno da suvremena Hrvatska Država ima otklone/ defekte u nekim važnijim segmentima u poredjenu sa opisanim konceptom. Primjereno ju je opisati kao državnu tvorevinu ogranicenog nacionalnog suvereniteta u vanjskoj i unutrasnjoj politici, kao previše izloženoj utjecaju EU, time nedovoljno primjerenu izvornom hrvatskom modelu naznačen u deset točaka. Primjereno je govoriti o prilično ograničenoj državnoj suverenosti i de facto državnom ustrojstvu kojima se negiraju, odnosno dovode u pitanje neki od ključnih atributa pune nacionalne državnosti i suverenosti.