IZVJEŠTAJ DRAGE DESPUTA O PARTIZANSKIM ZLOČINAMA POČINJENIM NAD HRVATSKIM NARODOM (14) kraj ovog Izvještaja

**DUH** · 18.4.2012, 17:53:03

Po ovome izgleda, kao da su u partizanima bili samo Srbi ….

A gde su ustaški i domobranski spiskovi i koliko su Srba, Jevreja i Roma pobili… mislim kako da napravimo razliku ?

**Otporaš** · 18.4.2012, 19:13:38

u vojnom institutu u Beogradu. Ako vas zanima mogu vam pronaći link te vam ga dostaviti. To je jedna stvar. Druga stvar koliki god maleni ili veliki ustaško/domobranski “zločini” bili, po svim međunarodnim zakonima mogu se svrstati u kategoriju SAMOOBRANE.

To vam je i logično razumljivo, jer Hrvati niti su rat željeli, niti su ga zapčeli, a još manje kome navijestili. Hrvatima se je rat nemetnuo i mi Hrvati nismo imali drugog izbora, OSIM: Ili biti Jugoslaveni, što mi nikako nismo htjeli, ili biti katolički Srbi, što opet nismo nikako htjeli, jer smo katolički Hrvati, ili izčesnuti s ove kugle zemaljske kao narod od više trinaest stoljeća i da nam se za ime ne zna, ili prihvatiti nametnuti nam rat da se branimo. Mi smo prihvatili nametnuti nam rat da se branimo i u toj na život ili smrt obrani smo i ubijali one koji su u nas uperili “kame”, napadali nas, naša sela i gradove rušili i naš hrvatski narod ubijali.

**DUH** · 18.4.2012, 20:03:30

Ja pitam za ustaše i domobrane u 2WW a ne u ratovima 90-tih, mada je i tu diskutabilna samodbtana, posebno kada su civili u pitanju ali to je druga tema, pitanje je vezano za 2WW…

**Otporaš** · 19.4.2012, 4:04:24

Poštovani ja i mislim na WW2. Svi oni koji misle da su Hrvati krivi za početak rata na području Hrvatske 1941. godine, su nemilosrdno u krivu. Neću ih kriviti za njihovo mišljenje kojeg oni u svojim mislima nose već godinama. Krivi su oni koji su im naturili svoja kriva mišljenja o zbivanjima prije, za vrijeme i poslije rata.

Da bi se moglo trijezno i s povijestnih pogleda o tome razgovarati, potrebno je početi iz početka.

(1) Prvi početak je bio Krfska deklaracija iz godine 1917. koju su potpisali kneževina Srbija i jugoslavenski odbor kojeg je, hoćeš/nećeš, predvodio Hrvat dr. Ante Trumbić.

(2) Ta deklaracija se je potpisala da u zajednici takozvanih “slavenskih” naroda, u ovom slučaju i u to doba su bili dominantni Hrvati i Srbi, radimo i borimo se protiv austrohugarske monarhije. Hrvati kao i pošteni Srbi su mislili da ćemo u zajednici biti jači i snažniji otresti se austrohugarske monarhije, te kasnije, svaki za sebe imati svoju vlastitu državu, Hrvati Hrvatsku a Srbi Srpsku državu.

(3) Kada je završio WW1 1918. i na Versaillskoj konferencija za MIR u lipnju 1919. godine ta zajednička zemlja je priznata kao kraljevina SHS, tj. Srba, Hrvata i Srba.

(4) Srbi opijeni pobjedama balkanskim ratovima iz 1912-1913 su odmah pomislili da je i Hrvatska njihova zemlja, koju da su im je Velika antenta darovala u tajnom Londonskom Ugovoru iz 1915. https://otporas.com/londonski-tajni-ugovor-1915-i-poglavnik-nezavisne-drzave-hrvatske-dr-ante-pavelic/

(5) Srbi su odmah počeli svim državnim aparatima i dekretima uskraćivati, isticati i zabranjivati Hrvatima svako nacionalno obilježje do te mjere, da svako isticanje hrvatstva i hrvatske nacionalne zastave bilo je ugušeno u krvi i žrtvama.

(6) Hrvati su počeli otvoreno govoriti da se mirno raziđemo, svak sebi i svak za sebe. Sazvana je skupština u Beogradu da se o tome raspravlja. Srpska radikalna stranka je potajno radila po direktiva kralja Aleksandra te izvršili najbrutalniji pokolj Hrvata u sred parlamenta i u sred Beograda 20 lipnja 1928. god.

(7) Taj zločinački srpski način obračunavanja s Hrvatima je Hrvatima dozlogrdio do te mjere da su se Hrvati počeli mobilizirati za vlastitu obranu.

(8) Tada je kralj Aleksandar uvidio opasnost za državu kojoj je on bio “njegovo visočanstvo”, te je raspustio stranke i konstitucije te uspostavio diktaturu 6 sijčnja 1929. godine. Tek tada počimaju svi gori jadi nad Hrvatima i Hrvatskom, sve u ime naroda i države.

(9) Dr. Ante Pavelić u svojoj ljubavi za Hrvatsku nije vidio drugog izlaza osim osnutka jedne revolucionarne organizacije sa svrhom da se svim raspoloživim sredstvima suprostavi srpskom nasilju, pa i uz potrebu oružja, s lozinkom: LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU. Dao je toj organizaciji ime USTAŠA, što je jedna stara hrvatska izreka koju su Hrvati u prošlosti koristili protiv svakoga tirana i tiranina kada su se Hrvati treba USTATI na obranu svojih Domova i svoje države Hrvatske.

(10) Hrvatski Revolucionarni Ustaški Pokret je osvetio hrvatske zastupnike HSS koje je Puniša Račić poubijao 20 lipnja 1928. god. usred parlamenta, ubivši srpskog kralja u Marseilleu 9 listopada 1934. godine.

(11) Poslije tog atentata srpska kraljevska Jugosklavija postaje sve više i više nepopularna u međunarodnim krugovima i činbenicima. Njegovo “visočanstvo” princ knez Pavle sa svojim ministrima pristupa 25 ožujka 1941. Trojnom Paktu u najvećoj nadi da mu se kraljevina SHS sačuva.

(12) Srpski radikalni krugovi oko mladoga princa Petra drugoga su bili nezadovoljni političkim ishodom koji je vodio do jedne minimalne olakšice Hrvatima sa njihovom Banovinom Hrvatskom na čelu dra. Vladka Mačeka i njegove HSS.

(13) Srpski general Simović sa svim svojim vojničkim kadrom u suglasnosti pukovnika Draže Mihailovića pripremaju puč 27 marta (hrvatski ožujka) 1941. s lozinkom: Bolje rat nego pakt. Svrgnili su kneza Pavla što je razljutilo Hitlera te je napao srpsku kraljevinu Jugoslaviju.

(14) Hrvati ne samo da koriste nego su iskoristili međunarodnu političku situaciju i Proglasili Svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku DESETOGA TRAVNJA 1941. godine.

(15) Srbima to nije bilo po volji te su svim silama i vojničkim potencijalom udarili na Hrvatsku koja uobće još nije imala ni vojske niti vojničkog kadra.

(16) Srbi, bolje rečeno srpski četnici Draže Mihailovića su nemilosrdno počeli ubijati Hrvate bez ikakvoga biranje. Njihova, četnička lozinka je bila ubijati sve što je hrvatsko, tako: DA OD ZLA RODA NEMA NI PORODA.

(17) Kada su nenaoružani Hrvati to vidjeli, počeli su se organizirati u vojničke skupine, vojničke redove, u ustaške postrojbe, ne da “kolju i ubijaju” kako su naši hrvatski neprijatelji to drugima govorili, pa i vama poštovani kolega DUH, nego da se brane.

(18) U toj isključivo nacionalnoj obrani Hrvati su imali svako Božije, ljudsko i međunarodno pravo da se brane i da se obrane. U toj borbi za obranu nacionalnih hrvatskih života, glupo bi bilo reći da nije bilo i nevini i nedužni žrtava.

(19) Trebamo uvijek imati na umu i pred očima činjenicu da svaki rat za sobom nosi više nedužni i nevini žrtava nego, recimo, vojnički žrtava.

(20) To se je najviše moglo vidjeti i osjetiti na području Hrvatsk za vrijeme WW2. Zašto? jednostavno zato što nam je sličan jezik, što smo izmješani, što u mnogim slučajevima poznajemo jedni druge, te, uz sve to, srpski četnici u zajednici sa partizanima su iz taktičkih i strateških razloga napadali pravoslavna sela u odori hrvatskih vojnika, kako bi dali do znanja srpskom pučanstvu da su to bili Ustaše. Nedugo iza toga dolaze četnici i partizani da im “pomognu” i da ih spase od ustaškog noža, te ih nagovaraju da im se priključe/pridruže i da sa njima pođu u šumu.

(21) Iz šume zna se šta se je radilo. Diverzije. Protiv koga? Protiv Hrvata i Hrvatske Države. S kim; četnici i partizani zajedno.

(22) Hrvatska Država kao i svaka druga država na svijetu je tražila te “diverzante”, hapsila ih i privodila hrvatskom narodnom sudu. (Vidi knjižicu DRINU 1956. i tu se može pronaći mnoge stavri što se tiče suda NDH.)

(23) Tako je nastala fama o ustaškim zločinima koji uobće, u smislu zločina, nisu ni postojali. Ekseca i neodgovornih čina pojedinaca dakako da je bilo. To je što svaki rat za sobom nosi.

(24) Da smo mi Hrvati dobili rat u drugom svjetskome ratu, povijest bi se drugačije pisala. Hrvati bi tada bili najbolji na svijetu. Svakako da smo mi i danas najbolji zahvaljujući našoj uljudnosti.

(25) Nadam se prijatelju DUHU da sam odgovorio na sva vaša mogu ća pitanja i želje. Uz iskrene pozdrave. Otporaš.

**DUH** · 19.4.2012, 17:28:00

Originalni autor citata je Otporaš Vidi poruku

u vojnom institutu u Beogradu. Ako vas zanima pronaću link te vam ga dostaviti. To je jedna stvar. Druga stvar koliki god maleni ili veliki ustaško/domobranski “zločini” bili, po svim međunarodnim zakonima mogu se svrstati u kategoriju SAMOOBRANE.

Pa ti nisi ekstremista, za tebe treba izmisliti novu reč…

Mislim čoveku koji Jasenovac i Staru Gradišku, Jadovno, Rab, jame po hrvatskoj i ostale logore u koje su ustaše bacale Srbe, žene, decu i starce u “SAMOODBRANI” mogu samo da citiram :

“Hrvati su najhrabriji narod na svetu ne zato sto se nicega ne boje, nego zato sto se nicega ne stide” – Jovan Ducic…. (ovo se ne odnosi na poštene Hrvate koji su se odrekli NDH)

**Otporaš** · 19.4.2012, 20:04:14

Pa ti prijatelju iz mržnje i mržnjom govoriš. Za mržnju se još nije pronašao lijek. Čovjek da se mržnje oslobodi, najprije sam sebe samoga mora pobjediti. To je teško ali nije nemoguće ako se poslužiš onom starom hrvatskom izrekom: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU! I veliki ubojica Hrvata Simo Dubajić je na koncu sam sebe pobjedio i priznao da je pod njegovim zapovjedništvom ubijeno u Sloveniji u svibnju 1945. preko 30 tisuća Hrvata svih dobi. Vidi knjiga: GREH, ZLOČIN I KAZNA.

Što se tiče Jasenovca to je jedna tema o kojoj se sve laži razbijaju. Zašto? Jednostavno zato što su partizani kada su došli u Jasenovac početkom svibnja 1945. godine uzeli svu moguću ARHIVU koju su tu pronašli i odnijeli u vojni institut u Beodgrad. Svakome zdravom čovjeku će biti jasno – ponavljam “svakom zdravom čovjeku” – da u ona vremena partizanske mržnje, kada su sliom i borbom, ponajviše Staljinovom komunističkom pomoći došli na vlast, uspostavili diktaturu proleterijata, i na sve što je bilo državotvorno hrvatski, trebalo je uništiti, a što se uništilo nije, trebalo je ocrnuti do te mjere da su se i poneki Hrvati – o kojima ti govoriš – zastidili NDH.

Također treba spomenuti – da se nezaboravi – da je Titova KPJ nametnula svoje partinsko mišljenje milijunima građana Jugoslavije, koji su za svoju osobnu sigurnost morali ići linijom partije, a oni koji su iz vlastitog prkosa prkosili partiji, tj. Titi, zna se gdje im je mjesto bilo: Goli otok, Stara Gradiška i drugi K.L. za nepoćudne.

Prijatelju DUH, nekada sam bio na jednom srpskom portalu “Beograd Cafe” i pisao onako kako sam ja to zamišljao da je istina o zbivanjima WW2. Donosio sam činjenice, dokaze, izvore svih mojih opisa, kopije i sve što bi moglo zdravog čovjeka uvjeriti da ne lažem. Otvorio sam posebnu stranicu o Jasenovcu s najboljom namjerom da se tu iznose istine a ne neke “čula, vidila pa kazala. Trebalo je imati konjske živce te smireno i staloženo odgovarati na komentare i uvrijede. Što god više sam iznosio dokaze i što god više sam nastojao ublažiti bol ucviljenih, tim više su se izživljavali iznoseći čak milijunske brojke nestalih Srba u Jasenovcu. Mnogo puta sam rekao i to još više puta ponavljao da mi je žao svake nevine žrtve u Jasenovcu i drugdje, i da je bolje da je što manje Srba stradalo na području NDH, ali komentatori su bili još više zajedljiviji tvrdeći da ja nastojim umanjiti srpske žrtve. Tek kada sam se izmorio uvjeravajući ih da je u Jasenovcu stradalo, umrlo, što od bolesti što od tifusa, od prvog pa do zadnjega dana Sabirnog Radnog Logora Jasenovac, po izlaganju Ilije Barbarića knjige: “NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – TO JE BILO PRAVO IME”, Split 2010, u kojoj Ilija Barbarić navodi činjenice s dokumentima, jer on je bio taj koji je bio zadužen, kao zapisničar, voditi evidenciju svih koji su prolazili – ulazili i izlazili – kroz Sabirni Radni Logor Jasenovac, da je tu umrlo oko 2 tisuće osoba. Na sve ovo sam bio napadnut do te mjere da sam napisao oko prilike ovako: Izgleda mene da vi Srbi želite da su vas Hrvati što više poubijali, dok mi Hrvate želimo reć istinu da smo vas što manje poubijali. Graknuli su na mene sa svih strana i svim komentarima da želim revidirati povijest Jasenovca te su zatražili od Administratora da me se izbaci. Tako je moje pisanje završilo na jednom srpskom portalu, po onoj kako je general DRINJANIN rekao 1968. godine u govoru za Deseti Travnja: RECI ISTINU I RAZBIŠE TI GLAVU! Pozdrav. Otporaš.

**Alex84** · 10.5.2014, 11:48:13

Tragična priča čovjeka čijeg su nevinog oca pred njegovim očima ubili partizani poslije završetka rata

U ime svih živih i mrtvih stradalnika i istinskih boraca za hrvatsku slobodu, od kojih mnogi iznova proživljavaju traume, patnje i boli zbog protuhrvatskih poteza neojugoslavenskih vlasti u institucijama slobodne države Hrvatske, javno se odričem predsjednika Josipovića, kao što se on odrekao hrvatskoga naroda jer je nacionalne interese podredio vlastitim interesima i vlastitoj servilnosti tuđim moćnicima i zato mora snositi punu odgovornost za političko, gospodarsko, moralno i sveukupno stanje hrvatske države.

Kada nam Ivo Josipović u svojim, samo naoko benignim, a u stvari duboko ideologiziranim javnim istupima, veliča vrijednosti propale jugoslavenske tvorevine ili posredstvom svoje dalekovidnice pod čvrstom palicom vjerojatnog KOS-ovog agenta Gorana Radmana, slavi i veliča zločinca Tita i njegov isti takav partizanski pokret, većini se običnih Hrvata diže kosa na glavi. A što li tek proživljavaju oni ljudi koji su kao istinske hrvatske žrtve proživjele različite torture tog nehumanog komunističkog društva, samo zato što su imali drugačije mišljenje, drugačiju viziju slobode i razvoja društva, vlastiti svjetonazor, humaniji sustav vrijednosti.

Gledajući Josipovića i njegovu vladajuću neojugoslavensku kliku, koja se od rigidnih boljševika preko noći preobrazila u liberalnu kapitalističku elitu, a u stvarnosti, u ljudski šljam i svekoliki moralni ološ, te istinske hrvatske žrtve, u svojoj dugo sanjanoj slobodnoj državi Hrvatskoj iznova proživljavaju one iste patnje, poniženja, boli. Tih je osoba, na žalost, jako puno, a da sve ne bi ostalo samo na priči nakon kojih se, u pravilu, svojim bljutavim komentarima javljaju dežurni partijski ideolozi i čuvari novoga državnog i svjetskog poretka, ispričat ćemo jednu tužnu životnu priču uglednog hrvatskog iseljenika, istinske žrtve Josipovićevog nikad prežaljenog zločinačkog jugo-režima.

Radi se o gospodinu Ivi Viliću, rođenom 1933. godine u Uskoplju (Gornji Vakuf), tada kotar Bugojno, sada nastanjenom u Lovranu. Evo te priče ispričane njegovim riječima:

Moj pokojni otac Anto je bio službenik u šumarskoj upravi, a pokojna majka Danica domaćica, s troje djece. Oca su mi ubili partizani nakon završetka rata 1945. na zvjerski način. Usred bijela dana na kućna nam vrata grubo udaraju dvojica naoružanih partizana i od moje su majke, koja je otvorila vrata, zatražili da odmah iz kuće iziđe moj otac. Čim je otac izišao, odmah su počeli vrlo grubo: „Govori! Gdje se u šumi skrivaju ustaše i križari?” On im mirno odgovara da o tome ništa ne zna jer je on službenik u kancelariji i da o tome trebaju pitati šumare koji su na terenu. Partizani mu grubo odgovaraju da on to sve zna i da ih i on skriva i u svemu tome sudjeluje. Otac je to negirao, a oni su ga počeli tući kundacima govoreći mu da je i on ustaša i da znaju da je postavljao ustašku zastavu na zgradu šumarije gdje je radio. Otac im je odgovorio da je on zastavu postavljao na državne blagdane kako je bilo određeno zakonom, a to je morao raditi i prije NDH. Tada je jedan od partizana, bijesan što nije dobio tražene informacije, ponovno počeo udarati moga oca kundakom po glavi nakon čega se obliven krvlju onesvješten srušio na zemlju. Moja je majka priskočila brišući mu krv s glave i lica, nakon čega ju je taj isti partizan odgurnuo nogom, a u moga oca ispalio iz pištolja sve metke te opet počep puniti pištolj u namjeri da ubije i majku. Ipak onaj drugi ga je zaustavio. To se sve zbilo pred očima troje maloljetne djece. Mene, koji sam imao 12, moje sestre od 14 i mlađega brata sa svega 4 godine.

Taj Salko, kako se zvao taj revolucionar i „osloboditelj” koji mi je ubio oca, bio je neki teški primitivac iz najzabitijeg sela Vesela, kod Bugojna, kasnije je obnašao visoke partijske dužnosti. Nakon ubojstva, majka je s nama otrčala mjesnom župniku te mu sve ispričala, a nakon što smo se vratili kući poslije pola sata, mrtvoga oca više nije bilo u dvorištu. Susjed nam je rekao da su ga partizani u našoj karjoli odvezli i bacili u nabujalu rijeku Vrbas. Nakon dugog traganja njegovo mrtvo tijelo nikada nismo uspjeli pronaći.

U Zagrebu sam 1958. g. završio Šumarski fakultet. Pošto sam bio „ustaško dijete”, iako mi otac nije bio ustaša, znao sam da u toj državi nemam nikakve šanse za život dostojan čovjeka, a nisam imao niti osobne sigurnosti kao svjedok zvjerskoga ubojstva. Stoga sam prvom prilikom pobjegao iz „komunističkog raja” u SR Njemačku gdje sam sreo dosta naših ljudi sličnih tragičnih sudbina, a k tome potpuno nedužnih. To je bila ta „ekstremna ustaška emigracija” koja se najvećim djelom sastojala od ljudi koji u Jugoslaviji nisu mogli dobiti posao, te su ilegalno prelazili državnu granicu budući da im kao Hrvatima nisu htjeli izdavati putovnice.

Međutim, ni u Njemačkoj mi UDBA nije davala mira iako sam tamo postao ugledan čovjek koji je završio strojarski fakultet i radio na rukovodnim poslovima velike građevinske kompanije diljem svijeta. Najbolji primjer je bio kada sam pristao biti kum djeteta svog velikog prijatelja, također hrvatskog emigranta. Bila je to 1971. godina. Krštenje je bilo u njemačkoj crkvi, a na našu radost, umjesto njemačkog svećenika, dječaka je došao krstiti Hrvat, fra Mate. Nakon što smo mu se ispovjedili i dali po 100 DEM milodara, svi smo zajedno otišli u slavljenikov stan gdje smo se častili i pjevali hrvatske pjesme (Lijepa naša, Oj ti vilo, Ustani bane), a u dnevnom boravku bila je razapeta hrvatska zastava. Tri mjeseca kasnije vraćajući se u Jugoslaviju, na graničnom prijelazu milicajac me detaljno pretresao, pitavši me različite detalje, da bi mi onda rekao da parkiram auto sa strane i uđem u kancelariju. Tamo sam čekao duže od jednog sata, a na upite zašto čekam, odgovarali bi mi sa „samo ti sjedi, uskoro ćeš sve doznati”. Nakon dva sata došla je marica s dva milicajca te su me sproveli u riječki istražni zatvor gdje sam prenoćio, da bi me naredno jutro sproveli u Zenicu radi istrage. Tamo sam, a bez da je itko od mojih najbližih znao gdje se nalazim, proveo puna tri mjeseca. Istragu su vodili drug Đoka, stručnjak za emigraciju i drug Dule – psiholog. Čim su me prvi put vidjeli rekli su mi: „Ivica, čuli smo da lijepo pjevaš ustaške pjesme pa ti dajemo priliku da sad i nama propjevaš!” Odmah mi je bilo jasno da me je netko s proslave krštenja cinkao jugoudbi. Samo sam se pitao tko je to mogao biti. Svi su na proslavi, a nije ih bilo puno, bili iskreni domoljubi, pa smo svi počeli sumnjati na izvjesnu Milenu, Srpkinju i suprugu jednoga od njih. Nitko nije mogao ni sanjati da je to bio fra Mate. Milena je bila obrazovana žene i mrzila je istinski jugokomuniste i brzo smo shvatili svoju grešku. Iz Zenice sam se izvukao uz Božju pomoć.

Nakon 10 godina vratio sam se u Lovran gdje sam u međuvremenu sagradio kuću, i dolaskom u opatijski hotel „Admiral” ugledah na recepciji u službenoj odori osobu izgledom identičnu fra Mati. Upitah ga odmah ima li on brata svećenika, a on se kiselo nasmije i odgovori kako uopće nema brata. Kada je u Opatiji 1991. osnovan HDZ čemu sam nazočio, za predsjednika je izabran taj isti čovjek iz navedenog hotela, po imenu Marko Božić, stalno koristeći izraze pune Božjega imena. Nedugo potom iz Njemačke nam dođe informacija da je naš fra Mate Udbin agent koji je radio u jugoslavenskom trgovačkom predstavništvu i da se zove, pogodite, Marko Božić! Nas nekoliko smo odmah uputili pismo središnjici HDZ.a kako je udbaš došao na čelo opatijske podružnice stranke ali nikakav odgovor nismo dobivali. Tada mi je jedan stranački kolega rekao da što svi mi očekivali.To je isto kao da ste Boljkovcu prijavili Manolića da je radio za Udbu. Ono što osobno znam jest i to da u Lovranu i sada aktivno djeluje i rukovodi riječkim udbašima bivša saborska zastupnica, Marija Petković, čijom je „zaslugom” i pozicijom u propaloj Jugoslaviji, ponosni turistički gradić i biser još iz doba carske Austro-ugarske, dobio za pobratima, ni manje-ni više nego Bajinu Baštu iz Srbije.

Spasio me Branko Mikulić, partizanski „prvoborac” i visoki državni dužnosnik

Za kraj bih želio ispričati kako sam se uspio spasiti iz zatvora u Zenici gdje mi je trebalo započeti suđenje i gdje su mi prijetili minimalnom 10-godišnjom zatvorskom kaznom zbog moje „ustaške djelatnosti u inostranstvu”. Igrom životnoga slučaja 20-ih godina XX. stoljeća moja je obitelj primila jednog dječaka koji je ostao bez majke i othranila ga skupa s nama kao svoga sina. Taj se dječak zvao Branko Mikulić, kasniji visoki državni dužnosnik i član Predsjedništva SFRJ. Taj se dječak zajedno sa mnom skrivao po okolnim šumama od povremenih upada partizana u naše selo, skrivajući se od nasilne mobilizacije. Zajedno smo u šumi skrivali našu stoku i zakapali pšenicu koju su partizani poput drumskih razbojnika od seljaka pljačkali. Nikoga se narod nije toliko plašio koliko partizanskih hordi, neukih, primitivnih ljudi koji su s oružjem u rukama uživali pokazivati svoju moć i iživljavati se na nedužnim ljudima. U jednom takvom naglom upadu partizana u selo, Branko Mikulić i ja uspjeli smo se samo sakriti u našoj štali ali su njega, pošto je bio dosta stariji i veći od mene, u sijenu primjetili i na silu ga unovačili davši mu odmah u ruke neku kratku talijansku pušku.

Doslovno tri dana prije početka mog sudskog procesa moj mlađi brat je u lokalnoj gostionici slučajno čuo od lokalnih partijskih drugova da se nalazim u zeničkom zatvoru i odmah je otrčao to kazati našoj majci koja nije niti trenutka oklijevala. Uputila se s jednim pršutom u Sarajevo i ušla u ured Branka Mikulića koji je tada obnašao visoku republičku funkciju. Zavapila je riječima:”Branko sine, othranila sam te ko svoga, a sada mi spasi sina!” Kada je čuo gdje se nalazim, Mikulić je odmah obećao učiniti sve što može da me spasi. Moja se majka nije uspjela ni vratiti u naše selo, a ja sam već bio slobodan. Naime, iz ćelije su me odveli Đoki i Duletu koji su me, na moje veliko čuđenje, dočekali s osmjehom i toplim riječima me pozdravili. Rekli su kako su oni malo razmislili, da znaju da ja imam obitelj, djecu i da sam uvijek bio dobar s ljudima i svirao na priredbama (svirao sam klavir i harmoniku) te da će me pustiti jer vjeruju da će sve biti dobro. Istog časa su me i pustili da se vratim u Njemačku, ali su mi dali jednu ceduljicu s telefonskim brojem, naglasivši da odmah po dolasku u Njemačku nazovem taj broj. Po dolasku u Njemačku ostao sam bez prijašnjega posla jer se nisam javljao tri mjeseca zbog zatvora, ali sam uskoro pronašao drugi, a na onaj telefonski broj sam zaboravio. Nisu prošla tri dana, a tajnicu direktora su nazvali i tražili mene na telefon. Kada sam se javio rekli su mi da obvezatno sutra moram doći u konzulat SFRJ u Studgartu. Dolaskom u konzulat primio me konzul osobno i dočekao riječima: „Pa gde si bre Ivo, šta se ne javljaš. Mi smo čekali tvoj poziv, a ti ništa!” Uslijedio je pokušaj moga vrbovanja za Udbu i ubacivanja u ustašku emigraciju, što sam kategorički odbijao pravdajući se nesposobnim za takve poslove, strahom od osvete i sl. Uslijedile su ponude dobivanja specijalnih potvrda za jugo-carinu posredstvom kojih bih mogao uvesti preko granice sve što želim i td. i td. Nakon mog negativnog odgovora (pobogu, ubili su mi oca pred mojim očima i još se usuđuju tražiti moje usluge!) konzul je postao nervozan govoreći kako ja po ustavu moram štititi svoju domovinu i sl. gluposti koje su završile neuspjehom, tako da sam i dalje bio praćen i psihički maltretiran od strane jugo-agenata. Želim samo reći kako hrvatski narod više ne smije šutjeti niti dozvoliti da ga gaze neojugoslavenski ideolozi u državnim službama, instalirani od onih istih osoba koje su prema nama u bivšoj državi provodili otvoreni teror i bavili se državnim terorizmom. Moja priča neka bude primjer mladima da se Domovina mora braniti inače nam nema budućnosti. Takvih je priča puno ali šutjeti se ne smije i njih hrvatski građani moraju čuti kao zalog svoje budućnosti tj. da nam se povijest ne ponovi.

Josipović nije moj predsjednik

U ime gospodina Vilića i svih drugih živih i mrtvih stradalnika i istinskih boraca za hrvatsku slobodu, od kojih mnogi iznova proživljavaju traume, patnje i boli zbog protuhrvatskih poteza neojugoslavenskih vlasti u institucijama slobodne države Hrvatske, javno se odričem predsjednika Josipovića! Ne želim da me ta ljudska i politička karikatura predstavlja u inozemstvu, omalovažavajući i vrijeđajući moj hrvatski narod i moju Domovinu, govoreći u tuđinskim parlamentima o „ustaškoj zmiji” u Hrvatskoj, ili posredstvom svog, izvana mu nametnutog savjetnika Dejana Jovića, u stranim medijima iznoseći neistine o porastu fašizma u Hrvatskoj, netolerancije, diskriminacije i kojih sve laži ne!

Imam ga se puno pravo odreći, isto tako kako se Josipović odrekao hrvatskoga naroda prevarantskom predizbornom kampanjom u kojoj je lažno promovirao svoju „novu pravednost” koja se u stvarnosti ogleda u selektivnoj primjeni pravde kroz, npr. degutantnim pokušajima zaštite udbaških nalogodavaca počinjenja zločina nad Hrvatima, Perkovića i Mustača, čak i promjenom Ustava. Nije Josipović u predizbornoj kampanji govorio o svom podređivanju hrvatskih nacionalnih interesa u korist njegove agitacije za, od naroda neodobren strani projekt obnove nekakve regije, niti je u kampanji rekao da će se „čitava Hrvatska uskoro zacrveniti”! Tu je odvratnu frazu izrekao netom nakon svoje pobjede na izborima. On je nacionalne interese podredio vlastitim interesima i vlastitoj servilnosti tuđim moćnicima i zato mora snositi punu odgovornost za političko, gospodarsko, moralno i sveukupno stanje svijesti hrvatskoga naroda i njegove države. Josipović je notorni manipulator kojega se zato imam puno pravo javno odreći, a pozivam i druge kolege i građane koji ovako misle da isto učine. Svojim zajedničkim glasom ne dozvolimo, u ime svih naših povjesnih žrtava i boraca za hrvatsku slobodu i državnost, da Josipović dobije još jedan mandat kojim će hrvatsku državu pohraniti u grobnicu povijesnog zaborava.

**bracko** · 10.5.2014, 18:10:13

Josipović dobije još jedan mandat kojim će hrvatsku državu pohraniti u grobnicu povijesnog zaborava

Samim ulaskom u EU Hrvatska je izgubila sve i otišla u zaborav, evo sad čak ni antifašistički praznik nesmijete da slavite da ne uvredite EUROPLJANE.Žalosno da žalosnije ne može da bude.

**Otporaš** · 20.3.2015, 13:09:29

Ako želiš sve znati, potrebno je sve pratiti i sve čitati, rekao je francuski državnik Charles de Gaulle.

JUGOSLAVENSKI TERORISTI IZA REŠETAKA, piše “OSLOBOĐENJE” 27.6.1981
POSTANAK I PRIZNANJE NEZAVISNE DRŽAVE

**Otporaš** · 12.3.2016, 17:31:15

>>Pročitajte i>> Grof Nikolai Tolstoy – BLEIBURŠKI POKOLJ

Pročitajte više na POVIJESNO OTKRIĆE GROFA TOLSTOJA – ‘Znam tko je naredio da se Hrvati na Bleiburgu moraju izručiti partizanima. Imam za to i dokaz’ | Kamenjar, Kamenjar toplo preporučuje kolumnu Politika, tema Iz Otporaševe Torbe gdje možete naći mnoge dogodovštine rata NDH.

**Otporaš** · 26.6.2016, 12:51:48

“JASENOVAC – ISTINA” koja optužuje Goldsteina, Mesića, Josipovića i druge

Kliknite na dva priložena linka na kojima ćete više saznati.

Subject: “JASENOVAC – ISTINA” koja optužuje Goldsteina, Mesića, Josipovića i druge

‘Jasenovac-ISTINA’ optužuje Goldsteina, Mesića, Josipovića, ali i Jergovića, Tomića, Butkovića » Kultura i politika

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pril…ujan-2010.html

Croative.netIstaknuto Kultura i vjera Najave‘Jasenovac-ISTINA’ optužuje Goldsteina, Mesića, Josipovića, ali i Jergovića, Tomića, Butkovića
‘Jasenovac-ISTINA’ optužuje Goldsteina, Mesića, Josipovića, ali i Jergovića, Tomića, Butkovića

Srijeda, 6 Travanj 2016 10:58 Autor: admin13 Komentara
jasenovac-iz-zraka

UZ DANAŠNJU PROJEKCIJU FILMA U SPLITU

Učili smo da je Stepinac zločinac, a Tito jedan od najvećih svjetskih državnika te da je u Jasenovcu ubijeno milijun ljudi! Kasnije smo shvatili da to nije baš tako.

Bio sam začuđen tolikim lažima, a još sam više začuđen da mnogi ostaju i dalje kod tih laži. Izradu filma o Jasenovcu od 2011. do 2015. odbili su sufinancirati Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti te HRT istaknuo je redatelj uoči premijere

Kako se publicist Slavko Goldsteinosjećao sinoć na premijeri dokumentarnog filma ‘Jasenovac – istina’, u prepunoj dvorani kina Europa, kada je vidio da je upravo on ‘glavni negativac’ tog dokumentarca, možemo samo naslutiti, jer ga nakon projekcije više nismo uspjeli vidjeti….

>> DANAS: Prikazivanje filma ‘Jasenovac – istina’ u Splitu

Vjerojatno mu nije bilo ugodno gledati brojne dokumente i slušati o mnogim činjenicama iz kojih se može zaključiti da je upravo on, kao osoba koja se najviše bavila temom broja žrtava i karakterom stradavanja u logoru, godinama falsificirao i prešućivao punu istinu o Jasenovcu.

Sedlarov dokumentarac, koji je već izazvao veliku pozornost na projekcijama u Izrealu, New Yorku, Berlinu i drugim europskim gradovima, govori, naime, o tome da su komunističke vlasti destljećima skrivale i falsificirale pravu istinu o logoru Jasenovac, kako bi Hrvati mogli sustavno biti proglašavani ponajvećim zločincima u Drugom svjetskom ratu.

Ovaj film NISU POMOGLI...
Ovaj film NISU POMOGLI…

Podatke o broju i imenima žrtava, komunističke su vlasti ili uništile, ili odnijele u Beograd, kako se nikada ne bi mogla doznati puna istina o stvarnom broju žrtvava te o činjenici da je više ljudi u Jasenovcu, sudeći po informacijama u dokumentarcu, ubijeno nakon 1945. godine (od strane Titova komunističkog režima), nego od 1941. do 1945. (od strane ustaškom režima).

Na osnovu višegodišnjeg istraživanja i preispitivanja svih dostupnih informacija i dokumenata (mnoge je pronašao u Izraelu) Jakov Sedlar i njegovi suradnici su došli do zaključka da je za vrijeme NDH u logoru Jasenovac ubijeno oko 20.000 ljudi, a da je od 1945. do 1951. godine na istom mjestu u komunističkom logoru (o kojemu se sve donedavno šutjelo) ubijeno još više ljudi. No taj dio hrvatske povijesti jako je teško istražiti, jer su komunisti sakrlili ili uništili gotovo sve pismene dokaze i podatke o tom periodu.

Valja napomenuti da Jakov Sedlar i Hrvoje Hitrec (napisao tekst za film) ne tvrde da je Jasenovac za vrijeme NDH bio samo radni logor u kojemu nije bilo masovnih zločina (i takve netočne teze su se nedavno pojavile). Naprotiv, u filmu ‘Jasenovac – istina’, govori se o brojnim zločinima i zvjerskim ubijanjima mnogih logoraša za vrijeme NDH, ali se također navode informacije i dokazi iz kojih je bjelodano da su mnogi živi izašli iz logora, jer je za njih intervenirao netko od predstavnika tadašnje vlasti, dok su mnogi amnestirani i oslobođeni. No, navode se i dokumenti s imenima i prezimenima brojnih Židova koje je spasio kardinal Alojzije Stepinac, koji je dao upute da se formalno pokrste svi oni Židovi kojima prelazak na kršćanstvo može pomoći da spase glavu.

Objavljeni su i dokumenti (pisma) iz kojih se vidi da je i Ante Pavelić osobno intervenirao te pismeno tražio da Maks Luburić prestane naređivati i osobno izvršavati ubojstva logoraša.

Objavljena je i činjenica da je supruga Ante Pavelića bila Židovka te da se Pavelić tijekom rata više puta založio da Židovska općina u Zagrebu opstane tijekom cijelog rata. Navedeno je da je to jedina Židovska općina koja je svo vrijeme ostala netaknuta u državama koje su bile pod nacističkom kontrolom. Također je razbijen mit prema kojem su u Jasenovcu ubijani isključivo Srbi, Židovi, Romi i drugi nehrvati, jer je navedeno da je na tom mjestu pogubljeno i zatvoreno na tisuće Hrvata, koje je tadašnji režim smatrao svojim nepijateljima. Tako su se, zajedno sa Srbima, Židovima i Romima, u logoru našli i brojni Hrvati (kojih prema podacima u dokumentarcu nije bilo manje nego Srba) poput Vladka Mačeka, te mnogih istaknutih hrvatskih umjetnika ili intelektualaca…

Sedlar je i u filmu, ali i na pozornici uoči premijere, više puta naglasio da je strašno to što su nam godinama u bivšoj državi prešućivali pravu istinu o Jasenovcu, ali da je još strašnije što se istina i danas prešućuje i iskrivljuje u samostalnoj Hrvatskoj!

Kao osobe najodgovornije za krivotvorenje povijesti i skrivanja pune istine o Jasenovcu, ali i o karakteru Titova režima, Sedlar navodi bivše predsjednike: Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, ali i brojne hrvatske novinare koji u medijima napadaju one koji pokušavaju iznijeti nova saznanja o Jasenovcu te informacije koje govore da je Titov režim bio zločinački, a Titova Jugoslavija stratište stotina tisuća nevinih žrtvava.

Kao glavni medijski krivotvoritelji istine o Jasenovcu i komunizmu navedeni su mnogi novinari izdanja EPH poput Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Jurice Pavičića…, potom Davor Butković, Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Slavko Goldstein i drugi…

”Odrastao sam u državi koja je bila tamnica za mnoge Hrvate. Učili smo da je Stepinac bio zločinac, a da je Tito jedan od najvećih svjetskih državnika te da je u Jasenovcu ubijeno milijun ljudi, odnosno najmanje njih 700.000 tisuća. Kasnije smo shvatili da to nije baš tako. Bio sam začuđen tolikim lažima, a još sam više začuđen da mnogi ostaju i dalje kod tih laži. Očito je da povijest treba pisati ponovno. Ovaj film nije nastao da bih nekoga uvrijedio, već da se dođe do istine koja je sakrivana, iskrivljena i koja će kad-tad pomiriti strasti. Ako smo tijekom izrade filma nešto promašili, ispričat ćemo se”, istaknuo je uoči sinoćnje premijere Jakov Sedlar, koji je potom posebno pozdravio veleposlanicu Izraela u Hrvatskoj, gospođu Zinu Kalay Kleitman, koja je nazočila premijeri, potom ministra kulture Zlatka Hasanbegovića te sisačkog biskupa Vladu Košića.

Jakov Sedlar također je naveo da je film, kojeg smo vidjeli, rezultat višegodišnjeg rada brojne filmske ekipe, a nije propustio naglasiti da su dokumentarac, u period od 2011. do 2015. godine odbili sufinancirati Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (Andrea Zlatar-Violić), Ministarstvo znanosti (Željko Jovanović) te Hrvatska radio televizija (Goran Radman)! Ta je informacija u dvorani primljeni s podsmjehom i glasnim negodovanjem prisutnih.

Najglasniji aplauz uoči premijere dobio je često prozivani ministar Zlatko Hasanbegović.

Valja primijetiti da su u dokumentarnom filmu ”Jasenovac-istina” objavljeni brojni dokumenti i dokazi iz kojih se može zaključiti da su komunističke vlasti svjesno i namjerno uvećavale broj žrtava u logoru. Navedene su i informacije da je Jasenovac kao logor, u koji su partizani dovodili i likvidirali “narodne neprijatelje” postojao do 1951. godine, što je doskora prešućivano.

Promociji su, među ostalima, nazočili ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić, ministar graditeljstva i prostornog uređenja Lovro Kuščević, zamjenica ministra Ana Lederer, istražitelj Udbinih zločina Roman Leljak, glumica Anja Šovagović-Despot, redateljica Irena Škorić, HRT-ova novinarka i urednica Karolina Vidović-Krišto, Vice Vukojević, dr. Josip Jurčević, dr. Zdravko Tomac, Branko Borković, Mladi Jastreb.

Valja napomenuti da je film premijerno prikazan u Izraelu gdje je izazvao veliku pažnju tamošnje javnosti.

”Nadam se da će i publika u Europi, a posebno u Hrvatskoj, pokazati slično zanimanje za ovaj film”, rekao je Jakov Sedlar netom nakon svjetske premijere. Podsjetimo, svjetska premijera bila je u Tel Avivu jer je veliki broj novih dokumenata koji su ekskluzivno prikazani upravo u ovom dokumentarcu, redatelj dobio i prikupio na ovome mjestu.

”Izuzetno sam zadovoljan prijemom publike koja je i pljeskom na kraju filma te pitanjima koja su mi postavljali pokazala veliko zanimanje za ovu tešku temu kojom se film bavi”, izjavio je ranije Jakov Sedlar. (Damir Kramarić/promise.hr)

**Otporaš** · 18.8.2016, 17:43:47

Originalni autor citata je Otporaš Vidi poruku

>>Pročitajte i>> Grof Nikolai Tolstoy – BLEIBURŠKI POKOLJ

Pročitajte više na POVIJESNO OTKRIĆE GROFA TOLSTOJA – ‘Znam tko je naredio da se Hrvati na Bleiburgu moraju izručiti partizanima. Imam za to i dokaz’ | Kamenjar, Kamenjar toplo preporučuje kolumnu Politika, tema Iz Otporaševe Torbe gdje možete naći mnoge dogodovštine rata NDH.

http://komunistickizlocini.net/2016/…kcije-u-marse/

**rozalija** · 18.8.2016, 18:33:24

Interesantno starac od 80 godina pise istinitu istoriju, sve ostale su lazne

**Otporaš** · 19.8.2016, 1:15:55

Originalni autor citata je rozalija Vidi poruku

Interesantno starac od 80 godina pise istinitu istoriju, sve ostale su lazne

Istina najviše vrijeđa, kaže francuska poslovica. Staerac od 80 godina je iznio što su pisali YU antifašisti, partizani, titini obožavatelji koji se sve te zločine činili i počinili u ime partite i tita. Starac od 80 godina je donio što je ruski povijestničar Tolstojev unuk iznio a starac od 80 godina samo prenio i tebi dao pregledaš. Starac od 80 godina je jako zadovoljan s tvojim komentarom, jer starac od 80 godina uistini midli da si ipak nešto shvatila što prije nidi znala što su pisali obi koji su svoje izvještaje završavali sa: “Smrt Fašizmu, Sloboda narodu!”.

Iskreni poZDravi od 80 godina starca.

**Alan_SP** · 19.8.2016, 23:51:26

Samo, jedini problem je sto ljudi isticu zlocine Tita, a ne vide zlocine vlastite strane.

Jer, koliko vidim, pozdravljas sa ZD – Za Dom (kripto ustastvo valjda? ), a sto znaci da podrzavas ustase i ustastvo opcenito (doduse, nije da ne znam da si proustaski orijentiran). No, pri tome ne zelis vidjeti sto su ustase radile.

I ne samo da su ustase to radile drugima, vec i Hrvatima koji nisu mislili kao oni, a bome, uradili su to i samima sebi, jer osnove poznavanja prirode govore: Akcija ima reakciju. Kada se ponasas kao sto se ustasa ponasa, onda se uskoro prema ustasama ponasaju jednako tako. Uostalom, sam pricas kako su tebe progonili, sto je sve posljedica toga sto su tvoji radili drugima.

Mislis da si dobar, da su drugi losi, a zapravo, ne shvacas da zastupas stranu koja je pocinila najvise konkretnog zla Hrvatskoj i Hrvatima kao naciji. A toga ne zelis biti svjestan, valjda mislis da ako ne vidis, da to ne postoji…

**Otporaš** · 28.8.2016, 6:41:57

Originalni autor citata je Alan_SP Vidi poruku

Samo, jedini problem je sto ljudi isticu zlocine Tita, a ne vide zlocine vlastite strane.

Jer, koliko vidim, pozdravljas sa ZD – Za Dom (kripto ustastvo valjda? ), a sto znaci da podrzavas ustase i ustastvo opcenito (doduse, nije da ne znam da si proustaski orijentiran). No, pri tome ne zelis vidjeti sto su ustase radile.

I ne samo da su ustase to radile drugima, vec i Hrvatima koji nisu mislili kao oni, a bome, uradili su to i samima sebi, jer osnove poznavanja prirode govore: Akcija ima reakciju. Kada se ponasas kao sto se ustasa ponasa, onda se uskoro prema ustasama ponasaju jednako tako. Uostalom, sam pricas kako su tebe progonili, sto je sve posljedica toga sto su tvoji radili drugima.

Mislis da si dobar, da su drugi losi, a zapravo, ne shvacas da zastupas stranu koja je pocinila najvise konkretnog zla Hrvatskoj i Hrvatima kao naciji. A toga ne zelis biti svjestan, valjda mislis da ako ne vidis, da to ne postoji…

Alan, evo mene opet.
Sve u svoje vrijeme. Poslovica kaže: Vrijeme kule gradi i razgrađuje. Naš hrvatski Vitez i junak Domovinskog rata Miro Barešić je bio po YU režimu proglašen “U”stašom, teroristom, fašistom i svim drugim YU etiketima, a danas mu se spomenik podigao u njegovu rodnom mjestu. To se zove pravda!
PoZDrav.

**Alan_SP** · 28.8.2016, 23:28:42

Cek, hoces reci, ako nekome podignu spomenik, onda on mora biti heroj, dobar covjek, sto god vec ne?

A dizali spomenike i Titu, Lenjinu, Staljinu, a bome i cijeloj hrpi drugih.

Kod dizanja spomenika uglavnom vidim dvije stvari:

a) Ili netko dize spomenike samom sebi (recimo, Bandic, ali nije usamljen, cak sto vise, nije ni najagresivniji u Hrvatskoj)
b) Ili nekome dizu spomenike oni koji se iz nekog razloga identificiraju s njime.

Sam spomenik kao takav zapravo nista ne znaci, vec je odraz ideologije ljudi koji dizu spomenik. Tvrditi da to bilo sto znaci o bilo kome kada se tome nekome digne spomenik meni samo kaze da imam posla s osobom koja ne razumije osnovne stvari o tome kako ljudi funkcioniraju.

Ne znam zasto izbjegavas suocavanje s vlastitim zlocinima, tj. zlocinima ideologije koju tako vatreno zastupas. Ako si prava ljudina, pravi covjek, onda svjesno i s namjerom stojis iza ubijanja zene, djece i staraca, opcenito nemocnih ljudi koji bivaju ubijeni u ime tvoje ideologije. Ako se skrivas iza nekakvih racionalizacija (eto, dizu mu spomenik, kazes ti, to znaci da je sve u redu s njime), to si manji covjek.

Svatko se moze skrivati iza cega god zeli, jedino pravi ljudi stoje i gledaju u lice onome sto jesu.

**Otporaš** · 29.8.2016, 0:23:56

Originalni autor citata je Alan_SP Vidi poruku

Cek, hoces reci, ako nekome podignu spomenik, onda on mora biti heroj, dobar covjek, sto god vec ne?

A dizali spomenike i Titu, Lenjinu, Staljinu, a bome i cijeloj hrpi drugih.

Kod dizanja spomenika uglavnom vidim dvije stvari:

a) Ili netko dize spomenike samom sebi (recimo, Bandic, ali nije usamljen, cak sto vise, nije ni najagresivniji u Hrvatskoj)
b) Ili nekome dizu spomenike oni koji se iz nekog razloga identificiraju s njime.

Sam spomenik kao takav zapravo nista ne znaci, vec je odraz ideologije ljudi koji dizu spomenik. Tvrditi da to bilo sto znaci o bilo kome kada se tome nekome digne spomenik meni samo kaze da imam posla s osobom koja ne razumije osnovne stvari o tome kako ljudi funkcioniraju.

Ne znam zasto izbjegavas suocavanje s vlastitim zlocinima, tj. zlocinima ideologije koju tako vatreno zastupas. Ako si prava ljudina, pravi covjek, onda svjesno i s namjerom stojis iza ubijanja zene, djece i staraca, opcenito nemocnih ljudi koji bivaju ubijeni u ime tvoje ideologije. Ako se skrivas iza nekakvih racionalizacija (eto, dizu mu spomenik, kazes ti, to znaci da je sve u redu s njime), to si manji covjek.

Svatko se moze skrivati iza cega god zeli, jedino pravi ljudi stoje i gledaju u lice onome sto jesu.

xxxxx

Alan, pobogu brate, pitam ja tebe: dali su se spomenici počeli dizati sada, tj. od Mire Barešića ili su se spomenici počeli dizati od početka svijeta, dakle još od starog Zavjeta.

Pitam je tebe opet kakova bi povijest bila jednog naroda kada taj narod nebi imao u svojim gradovima spomenike onih svojih odvažnih sinova koji su u svim epohama i odrazima vremena znali djelovati za dobrobit svojeg naroda. Prošetajmo se malo zemljama drugih naroda kod kojih ćemo vidjeti njihove gradove, njihove ulice, trgove, parkove ukrašene likovima i spomenicima onih koji su sve svoje snage žrtvovali u onom pravcu koji ih je vodio da pomognu svojem narodu očuvati dostojanstvo, ime, tj. identitet, suverenitet i državnu cjelovitost.

Pitam ja tebe opet, ponovno Alane, kakove bi danas Crkve bile kada u njima nebi bilo spomenika i kipova onih koji su se žrtvovali i sve od sebe dali u očuvanju Kršćanstva i vjere? I nedavno proglašena sveticom Majka Tereza je svojim radom, svojom žrtvom – nesumnjivo – zaslužila da joj se na polju Kršćanstva podižu spomenici diljem kršćasnkog svijeta u znak zahvalnosti, isto kao što su drugi ZASLUŽNICI zaslužili da im se spomenici podižu kao znak zahvalnosti za njihove žrtve na polju očuvanje nacionalnog imena. U ovom slučaju i tvojem komentaru se radio o Miri Barešiću. Miro Barešić je jedan rijetak Hrvat, kako u emigracije tako i u domovini Hrvatskoj, sin partizana i kasnije kapetana YU milicije, koji je shvatio poziv svoje hrvatske krvi, suprostavio se političkom i ideološkom mišljenu i mišljenjima svojeg oca, prkosio YU vlastima koje su gnjavile hrvatski narod, na poziv svoje hrvatske nacionalne savijesti otišao u emigraciju, pridružio se onim hrvatskim državotvornim snagama, među kojima sam i ja bio, i sve od sebe dao pa i svoj život za ljubav naše zajedničke Hrvatske. To je Miro Barešić koji će mnogima svojom nesebičnom žrtvom otovriti oči HRVATSTVA. Zato je Miro Barešić jedni Hrvata u cijeloj drugoj hrvatskoj političkoj emigraciji, tj. od 1945. pa do 1991. bio u mnogim hrvatskim novinama proglešen skoro svake godine od 1971. pa do 1991. HRVAT GODINE.

Poštovani prijatelju Alan mene veseli tvoje mišljenje, jer mi daje snagu da usporedim moje mišljenje sa tvojim. To sve skupa ne znači da ću ja biti ti ili ti ja, ali znači mnogo u tome jer smo našli temu o kojoj možemo razglabati na demokratski način kao slobodni ljudi i slobodni Hrvati. Ja ću kasnije ovdje donijeti nekoliko linkova o Miri Barešić, ne, Bože sačuvaj, da ga veličam ili kritiziram, nego samo da iznesen ono o njemu što mnogi ne znaju a ja znam, jer mi je bio kućni prijatelj u najteža njegova vremena kada su ga sve policije svijeta progonile.

**Otporaš** · 29.8.2016, 19:52:07

Alan kako sam ti bio obećao u problem opisu br. 20 da ću staviti link o Miri Barešiću, to činim ovim putem i prilažem link intervjua spurge pok. Mira Barešića Slavice. To nije moj intervju nego njezin, njegove supruge Slavice, pa, po svim pravilima moglo bi biti da ona njega poznaje više nego biko koji od nas.
Pozdrav.
Slavica Barešić: Nije me strah, moj je narod uza me i pokojnoga supruga Mira Barešića | Kamenjar

**Alan_SP** · 30.8.2016, 1:11:34

Originalni autor citata je Otporaš Vidi poruku

Pitam ja tebe opet, ponovno Alane, kakove bi danas Crkve bile kada u njima nebi bilo spomenika i kipova onih koji su se žrtvovali i sve od sebe dali u očuvanju Kršćanstva i vjere? I nedavno proglašena sveticom Majka Tereza je svojim radom, svojom žrtvom – nesumnjivo – zaslužila da joj se na polju Kršćanstva podižu spomenici diljem kršćasnkog svijeta u znak zahvalnosti,

Ti ili ne zelis shvatiti ono o cemu ja pricam, ili ne mozes shvatiti.

U praksi, dode ti na isto.

Zastupas zlocine, zastupas zlocince i predstavljas ih kao heroje. To je tvoja ideologija, a samo je zamaskirana u “Hrvatsvo” i pod parolom “Za Hrvatsku” se rade najgore stvari, sto samo sramoti Hrvatsku i Hrvate.

Jasno, ti to nisi u stanju vidjeti (ili ne zelis to vidjeti, ali kao sto rekoh, na kraju je to jedno te isto).

Primjera radi, tvrdis da i drugi dizu spomenike. I pri tome ocito ne shvacas ono sto sam napisao. Nigdje nisam negirao postojanje spomenika, vec sam napisao da spomenici predstavljaju ono sto ljudi zele da ih predstavlja. Ako ljudi zele da ih predstavlja zlo i zlocini, dizu spomenike zlu i zlocinima.

Kada si se dotaknuo “Crkve” i Krscanstva (velika slova jer ih i ti koristis), svakako da su to odlicni primjeri zla, zlocina, lazi, manipulacije, oduzimanja slobode, porobljavanja i opcenito govoreci, neceg sto osobno smatram izuzetno negativnim.

Spomenici i kipovi u “Crkvama” idu direktno protiv Bozje zapovjesti. Bog je “Capo di tutti capi” u “Crkvi”, glavni autoritet, a ne Papa, nadbiskup, biskup, svecenik, ili na kraju krajeva, obicni vjernik. Ako je Bog rekao da ne smije biti kipova, spomenika, onda “Crkva” cini teski zlocin protiv svojeg vrhovnog zapovjednika, sefa, gazde, ili jednostavnije receno: Boga.

Muslimani postuju tu Bozju zapovijest, krscani bas i ne.

Ti ocito nisi dobar krscanin kada nisi u stanju shvatiti tako jednostavne stvari, jer, to su ipak direktne Bozje zapovijesti svima, a pogotovo njegovim slugama.

Steta sto takve stvari ne mozes shvatiti i sto nisi u stanju razumjeti sto pisem. Ne da se moras slagati sa mnom, ali bi bilo zgodnije kada bi bio u stanju inteligentno i logicno diskutirati na temu.

Takoder, kada spominjes Majku Terezu, zgodna tema o njoj: http://slobodni.net/t123737/

Svakako mogu shvatiti da ju “Crkva” velica, kao i krscani, ali osobno sam protiv onih koji povecavaju ljudsku patnju, a pogotovo oni koji su u tome licemjerni, pa kada njih zaboli hrle u bolnice po pomoc od skupih strucnjaka. Ali, licemjerje, opcenita okrenutost od Boga nije nesto sto se pojavljuje u pojedinim slucajevima u krscanstvu i nesto sto je rijetko.

Ako mogu ne slusati direktne zapovijesti od Boga, svakako mogu i velicati i uzivisivati osobe koje produbljuju patnju ovog svijeta. Na kraju krajeva, to je samo jos jedna od Bozjih zapovijesti koju ne fermaju dva posto.

Nego, ja bih se vratio pomalo temi, a i tebi koji velicas ustastvo, zlo i zlocine nad ljudima. Te ti postavio pitanje: Zasto to radis? Mislis li da se Hrvatom moze biti samo ako se cini zlo i zlocini drugima? Zasto Hrvati ne bi postali poznati po dobrocinstvima, cinjenu svijeta boljim za sve ljude i sva ziva bica?

**Otporaš** · 31.8.2016, 2:23:00

Alan, dali ti hoćeš da ti ja na ovo odgovim i po demokratskim načelima ti u točkama dadnem moj odgovor bez da ćeš me tvojom snagom Adminstratora banirati.
Pozdtav. Otporaš.

**Leilani** · 31.8.2016, 10:01:03

Ajde da i ja kažem za svojih 5 centi …

S obzirom da je tema partizansko antifašistički zločini nad hrvatskim narodom, onda je u redu da se upravo o tome i piše.

Osobno ne vidim da Otporaš igdje zagovara niti veliča bilo kaka zločin, zlodjela ili nasilje nad bilo kime.
Njegova ideologija je vrlo jasna – ona ističe nepravdu koja je nanesena hrvatskom narodu tijekom komunističke vladavine poslije 2. svj. rata sve do raspada SFRJ i ti su zločini stvarni, dokumentirani, evidentirani, proživljeni.

Osobno o njima znam iz prve ruke jer su neki od žrtava bili članovi moje obitelji pa imam puno insajderskih priča.

Ustaštvo nit zagovaram nit me političke ideologije uopće privlače, ali baš me zanima ima li koji ustaški zločin razmjera jednog Bleiburga npr. Pa zatim ima li neki pandan 45 godina sustavnog maltretiranja i proganjanja jednog naroda samo zbog nacionalnosti, što je Titov sistem uporno i marljivo činio.

Mislim da je ustaštvu prišiveno jako puno negativnih konotacija, a ono je izraslo iz okolnosti koje su bile jako teške za hrvatski narod koji je stoljećima sustavno potlačivan i guran u svakojake zajednice. U jednom se trenutku oportunistički uklopio u ratna zbivanja, no ne vidim u njegovim načelima ništa loše … ili da bolje kažem, ništa lošije od bilo kojeg današnjeg političkog sustava. Recimo, kad usporediš s korporativnim kapitalizmom i politikom SAD, onda je ustaštvo zajednica izviđača predškolaca.

Trebamo se malo odmaknuti od bajki koje nam mediji serviraju i proučiti stvarne povijesne činjenice.

**Otporaš** · 31.8.2016, 13:38:50

Leilani, svaka ti čast na napisanom.

Ja mnoge razumijem i nastojim razumijeti njihovo tapkanje i lutanje u traženju istine. Mnogi svoje istine crpe i koriste iz prokomunističkih i projugoslavenskih izvora, a ti su izvori bili za očuvanje prve i druge Jugoslavije.

Sada se postavlja pitanje: tko su bili najžešći neprijatelju prve srpske kraljevske Jugoslavije? Naravno Hrvati, Ustaše. Tko su bili najžešći branitelji srpske kraljevske Jugoslavije? Naravno Srbi, četnici.

Sada kada znamo da su Srbi bili ti koji su svim raspoloživim sredstvima branili i čuvali svoju srpsku monarhističku Jugoslaviju, morali su se boriti protiv onih koji su se borili protiv njihove Jugoslavije, a to su bile Hrvati i hrvatski Ustaše i, koji su, hoćeš/nećeš u toj borbi predstavljali hrvatski narod, kao što su četnici predstavljali srpski narod.

Sada kada znamo da je to tako i da je tako počelo, dolazi do rata, do rata kojeg Hrvati niti su željeli, niti su započeli, i to su činjenice koje možemo požaliti ali nikako zanijekati i ignorirati.

Sada je rat tu i rat je Hrvatima nametnut. Hrvati nisu imali izbora: ili se braniti ili biološki nestati kao narod. Tadašnja politička elita okupljena oko HSS-e koja je usko surađivala sa srpskom kraljevskom vladom nije bila toliko nacionalno i hrvatski državotvorno zrela i svijestna svoje zadaće da se politički i borbeno suprostavi diktaturi Petra Živkovića i njegovu četničkom borbenom aparatu.

Iako je vođa HSS-e dr. Vladko Maček bio suglasan i pristao dizanjem svoje desne ili lijeve ruke u znak pristupa TROJNOM PAKTU 25 ožujka 1941. godine, što je bio očiti znak PRISTUP NACIZMU I FAŠIZMU I OČUVANJE MONARHISTIČKE srpske Jugoslavije, što nije smetalo ni kraljevskoj ni komunističkoj Jugoslaviji, jer su i jedni i drugi za svoje političke probitke usko surađivali i sa jednima i sa drugima. A kada je treblo prišiti etiketu FAŠIZMA ILI NACIZMA nekome, tada su se i monarhisti, četnici i komunisti zadojeni svih boja jugoslavenstvom požurili da tu etiketu FAŠIZMA/NACIZMA prišiju Hrvatima i Ustašama a preko njih i na cijeli hrvatski narod.

Sada kada je to tako i kada se je Hrvatima silom rat nametnuo a Hrvati se morali silom i svim raspoloživim sredstvima braniti da ne izginu, Srbi, četnici, komunisti i Jugoslaveni su se ujedinili protiv onih koji su zavjetovano rušili i prvu monarhističku i drugu komunističku Jugoslaviju.

E sad tek počima vrijeme za svake etikete, svake laži, svake ucijene, svake prijetnje, svaki strah, svako hapšenje do tolike mjere da se skoro nigdje nije mogao čuti glas državotvornog hrvatstva, osim onih varljivih krilatica: bratstvo i jednistvo, partija, Tito, smrt fašizmu, sloboda naroda, u ime naroda, i u ime narodne vlasti, domči izdajnici (misli se na državotvorne Hrvate), govori ustaškim rječnikom (mnogi su završili na Golom otoku i u drigim zatvorima samo zato što su u dnevnom razgovoru koristili hrvatske riječi kao: tisuća, Općina, Kotar, umirovljenik itd. Osobno sam prošao kroz ove gore navedene prozivke) fašisti, koljači, peta kolona, kvislizi itd.

Poštovani Leilani mogao bih ja nastaviti s ovim ne da sam sebi ovo pišem, jer ja to znam, nego da novim hrvatskim naraštajima iznesem ono što oni nisu imali priliku čuti, ili su krivo čuli, a ja želim da oni to znaju. To se zove povijest, iako će kolega Alan iz ovoga izvući da ja veličam nekoga ili neke ideologije. ja ako bih ikoga veličao, to bi bio JA, ali je sebe ne veličam…

Primi iskrene poZDrave.

Bog! Otporaš.

IZVJEŠTAJ DRAGE DESPUTA O PARTIZANSKIM ZLOČINAMA POČINJENIM NAD HRVATSKIM NARODOM (14) kraj ovog Izvještaja

Poštovani kolega DUH

Odgovor možete naći

Poštovanome DUHU,

Komentari

Odgovori