IZVJEŠTAJ DRAGE DESPUTA O PARTIZANSKIM ZLOČINAMA POČINJENIM NAD HRVATSKIM NARODOM (12)

IZVJEŠTAJ DRAGE DESPUTA O PARTIZANSKIM ZLOČINIMA POČINJENI NAD HRVATSKIM NARODOM (12)

Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: SpiDom na 21 Rujan 2008, 19:36:53
6 3. o b l j e t n i c a

1 9 4 5 . – 2 0 0 8 .
B O L N O S J E Ć A N J E

Sveta misa zadušnica

u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu

služit će se u srijedu, 24. rujna 2008. u 17 sati

za 35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga,

7. srpnja 1945. godine, iz zagrebačkog zatvora Nova ves, uz sva usputna ponižavanja i vrijeđanja, otrpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je upriličeno takozvano suđenje, i gdje je 18 generala osuđeno na smrt,

što je uz teška mučenja izvršeno upravo 24. rujna 1945. godine. Za tjelesne ostatke im se ne zna.

Ostali su osuđeni na tešku robiju,

gdje ih je većina umrla ili ubijena.

Ti časnici mučenici su:

Artur Gustović, Đuro Grujić, Tomislav Sertić, Ivan Markulj, Ivan Tomašević, Slavko Skoliber,

Zvonimir Stimaković, Mirko Gregorić, Bogdan Majetić, Franjo Dolacki, Muhamed Kromić, Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip Šolc, Vladimir Metikoš, Rudolf Lukanec, Miroslav Sacher, Ivan Severović, Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesić, Rudolf Setz, Mićo Mičić, Zvonimir Jakšić, Vladimir Majer, Petar Sabljak, Anđelko Grabić, Ivan Pojić, Nikola Mikec, Zlatko Šintić, Franjo Džal, Antun Schuh, Hinko Hubl,

Julio Niderlender, Dragutin Čanić

Hrvatski rodoljubi, dođite na svetu misu i pozovite prijatelje!

Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadušnicama

hrvatskih mučenika u Beogradu!

Štovatelji

——————————————————————————–

Kako su nas ubijali…

Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada neće moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih preživjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima.

Dana 7. 7. 1945. svanulo je divno jutro. Kroz rešetke malih prozora “Nove Vesi” u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu vjerojatno sanjajući o svojima kod kuće koji ne znaju što se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, da li su na životu ili ne. “Diži se, brže, ustajte zločinaci!”, prolama se najednom hodnikom i već se otključavaju teška vrata uzničke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa šmajserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Začuđeni što to ima značiti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u grupama prozivali i odvodili uvijek oko ponoći. Dižemo se još sneni i užurbano oblačimo ono malo odjeće što nam je još ostavljeno. Isto nas je začudilo kada je komesar stigao i počeo prozivati.

l. Artur Gustović, 2. Đuro Grujić, 3. Tomislav Sertić, 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Tomašević, 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimaković, 8. Mirko Gregorić, 9. Bogdan Majetić, 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromić, 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip Šolc, 15. Vladimir Metikoš, 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Sacher, 18 Ivan Severović, 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesić, 22. Rudolf Setz, 23. Mićo Mičić, 24. Zvonimir Jakšić, 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. Anđelko Grabić, 28. Ivan Poić, 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko Šintić, 31. Franjo Džal, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin Čanić. Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki časnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici Švarc, Gestaldić i Lorin te mlađi časnici. Nakon proziva podijeliše nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadić marmelade. Potom nas odvedoše u dvorište zatvora koje je bilo načičkano s partizanima sa šmajserima i torbicama za kruh, po čemu smo odmah zaključili da se radi o nekom maršu. O maršu u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali zašto po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj našega puta. I da će svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje.

Iz zgrade smo pošli jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagrebačkoj katedrali je upravo otkucavalo četiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Naši koraci odzvanjaju uobičajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo još uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolazeći pored kuće kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga dotični vidi i javi njegovima da je još živ, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da će ga strijeljati ako samo još jednom pogleda na stranu.

Na Jelačićevu trgu skrećemo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo ćemo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpaše u jedan vagon za stoku. Zatvoriše vrata i prozore. Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Naš vlak vrlo sporo napreduje. Svaki čas zastajemo. Na kolodvorima se čuje kako se plešu partizanska kola. Drugoga dana pred večer stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put puštaju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez ičega kupajući se u znoju ljetne žege. Nakon jednoga sata krećemo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji viču žene i muškarci: “Ustaše vode na sud. Da im oči iskopamo. Mi ćemo im suditi!” To sve bacajući kamenje i blato na naše prozore, tako da smo sakrivali glave rukama.

Tako je išlo sve do sljedećega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na suđenje, da nam sude Srbijanci, u čijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izišli iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju štapovima i šakama, pljujući po nama hrvatskim časnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tražeći da nam oni odmah sude. Slučajno se okrenuh prema našemu vagonu i tada mi posta jasno zbog čega ono po kolodvorima pri prolazu našega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano “Vodimo ustaške zločinace na suđenje!”, “Smrt Ustašama!”, kao i druge slične parole. I to sve ogromnim slovima. Stražari su očito uživali sa srbijanskom masom koja nas je dočekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli čuvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred naše kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno pojačalom ponavlja: “Narode vodimo ustaše, dođite ih vidjeti!” I zaista narod se skupljao sa svih strana cijelim našim putem do beogradskog kolodvora pa i dalje do našega zatvora. U početku se čuje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. Što smo se više približavali središtu Beograda to masa postaje sve veća i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom dođe do vrhunca napetosti strasti i psovki Počeše nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stražara. Tek tada komesar naredi stražarima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao kiša. Jedan oveći kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija stražari uzeše oružje “na gotovs” po naredbi komesara. Po nama kamenje više prestade padati, niti ima više smrtnih slučajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon našega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posjećuju neki Srbijanci sa psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su još prostije. Nakon nekoliko dana premjestiše nas u Dobrinjčevu ulicu a potom u Đusinu u sudski zatvor. “Posjete” ne prestaju. Konačno početkom rujna, dođe nas posjetiti i javni tužitelj partizanski pukovnik Crnogorac Malović. I reče nam kako čaršija traži da nam sudi kao što se sudilo i nekakvom četničkom centralnom komitetu Srbijanaca, te da više nismo zarobljenici nego ratni zločinci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da će nas ipak na sudu suditi čemu do sada nismo bili navikli. Pored toga suđenje četničkom komitetu nije bilo drastično. Samo jedan je bio osuđen na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izrečene minimalne kazne od šest mjeseci zatvora.

Dana 13. rujna počelo je suđenje sada trideset i četvorici hrvatskih generala i visokih časnika Vojske NDH u Beogradu. I to suđenje je bilo javno. Gradska općina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za suđenje hrvatskim časnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na čelu im predsjednik partizanski pukovnik Hrnčević, bivši domobranski sudski časnik. Dodijelili su nam čak i branitelja i sudi se “po zakonu”… Javni tužitelj je Crnogorac pukovnik Malović. On traži za svakoga od nas osim apotekarskog pukovnika Pajića, smrtnu kaznu. Nakon pročitane optužnice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se počeli pozivati na svjedoke, što se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke koje nitko od nas nije nikada niti očima vidio. Tako je to išlo punih sedam dana, cijeli tjedan. Još uvijek smo vjerovali da ćemo se ipak moći braniti. Neki se počeše žaliti protiv novinarskih izmišljotina dočim nas pukovnik Hrnčević uvjerava da ćemo to moći reći kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Miletić drži svoje uloge branitelja i na kraju hoće dokazati kako djela navedena u optužnici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tužitelj. Jedan poručnik poče riječima kako ga je sram braniti nas hrvatske ustaše, najzloglasnije zločinace. Njega pukovnik Hrnčević ne prekida kao pukovnika Miletića, kojemu je zabranio govoriti. Nakon te sudske ceremonije pozvaše prvo generala Gustovića. “Da li se osjeća krivim?” Odlučnim “Ne!” odgovori ovaj hrvatski general. “Dobro, sjednite!” Više mu ništa ne dozvoli reći general Hrnčević, osim te jedne jedine riječi “Ne”. Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tuče i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili došli na suđenje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvršene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odsluženih godina robovanja ili s pomilovanjima pušteni. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik Šintić, dok je u zatvoru ubijen pukovnik Čanić. Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec. I zemni ostaci pobijenih hrvatskih generala i visokih časnika leže u Beogradu i Srbiji. Kada će biti vraćeni i dostojno pokopani u svojoj zemlji Hrvatskoj?

Anonimni sudionik događaja

Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 24 Rujan 2008, 09:33:35
I z v j e š t a j.

rada Povjereništva OZN-a za trg. Pakrac od oslobadjanja do 25.IX.44.

Nakon oslobodjenja Pakraca i Lipika već prvoga dana izdan je proglas o zabrani kretanja gradjanstva danju i noću preko bubnja i otštampanih letaka, o predaji oružja i vojne spreme. Zatim se pristupilo hapšenju najistaknutijih tipova. U hapšenju istih u Pakracu su ipak postignuti lijepi rezultati, tako da se tek manji broj domaće bande uspio izvući, dok u Lipiku nije bilo naročitog uspjeha, pošto su izbjegli baš oni najteži banditi sem izvjestitelja Hojke, Pere Štefančića i nekih drugih. U Pakracu je uhapšeno od početka do sada oko 170 lica što domaćih, Španovčana i ostalih uljeza od kojih 90 ljudi upućeno u logor Mihače, oko 60 na prisilni rad u novogradiško područje, a to su svi Španovčani i iz Dragovića čiji nam podaci nisu još poznati dok ih ne provjerimo. Ostale smo uputili u Komandu mjesta kao domobrane na raspored. Vrlo mali broj nakon preslušanja tih hapšenika vraćen je i pušten kući na slobodu uz daljnju pasku naše povereničke mreže.
U Lipiku je pohapšeno 31 ljudi od kojih se 24 nalaze u logoru Mihačima, ostalo nešta nakon preslušanja pušteni kući a nekoji upućeni na prisilni rad u novogradiško područje. Nastavlja se postepeno hapšenje ovih mesta kao i čitavog kotara.
Dana 17.IX.o.mj.t.g. provedeno je generalno čišćenje i istjerivanje svih uljeza-izbjeglica Španovčana, Dragovčana, Bosanaca, Hercegovaca i ostalog ološa iz okolnih sela kako iz Pakraca tako i Lipika. Izbjeglice Španovice i Dragovića su istjerani u Kapetanovo Polje na napuštenu Švapsku zemlju, a Bosanci i Hercegovci na neoslobodjeni teritorij u pravcu Okučana i drugih uporišta. Što se nije rečenog dana uklonilo i izgnalo to se narednih dana sve do sada čistilo. Ljudi od tih osim starih i djece su većinom pohapšeni i otjerani na prisilni rad.
Kasnije poslije prvog hapšenja izdano je u oglasu preko bubnja slobodno kretanje gradjana preko dana od 6 sati ujutro do 8 sati na veče. Istovremeno se pristupilo izdavanju dozvola boravka svim gradjanima domaćima kao i strancima koji su dulje vrijeme u mjestima. Strancima se taj rok boravka ograničio sa 20 do 30 dana, dok se domaćima izdavalo do opoziva. Ove su dozvole izradjene prema dobivenim formularima od naših nadležnih rukovodioca u knjižari Filipovića, no kasnijim saopštenjem nadležnih iste nisu odgovarajuće što će se uskoro zamjeniti sa običnim propusnicama koje će odgovarati za boravak i kretanje gradjanstva. Inače nema naročitih razlika u tim obrazcima. Strancima kojima je dozvola izdana do odredjenog roka, produljivat će se prema izgledu i nahodjenju. Izvršio se popis svih državnih činovnika i službenika te uvedeni kratki podaci o njihovom stavu prema NOB-i i ustaštvu. Izdano je u oglasu točenje alkoholnog pića po gostionama do odredjenih sati, oglas kojim se odobrilo i preporučilo otvaranje svih trgovačkih radnja kao i obrtničkih na koje se to odnosilo. Odobreno je oglasom kretanje gradjana do 23 sata.
Dana 23.IX.1944. streljan je ustaški tabornik iz Sirača Krco Valenta koji je poznat svojim terorom i pljačkom po čitavoj okolici Sirača, a na temelju konkretnih dokaza i svjedočanstva.
Dna 24.o.mj. počelo se sa popunjavanjem kartoteka svih gradjana koji će rad trajati vjerojatno tri a možda i više dana dok se svi ne upišu.
Od prvoga dana pa na ovamo izdalo se ogroman broj propusnica kojekakovim raznim licima.
Školovanje našeg kadra, postavljanje i učvršćivanje naše obaveštajne mreže bili su takodjer medju najvažnijim zadacima našega rada.
Vodjenju kancelarijskog rada i pravilne administracije na osnovu do sada stečenog iskustva dolaskom ovamo posvećuje se puna pažnja.
Danas 25.IX.44. cenzurisanjem filmova u kinu izbačen je jedan film fašističke propagande.
Još u početku zaplenjena je sva poverljiva arhiva po ovdašnjim svim uredima tako i Lipiku.
Zaplijenjene su sve fotografske slika fotografskih radnji sav neprijateljski propagandni materijal-štampa.

25.IX.1944.
Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

Za poverenstvo
Branko . [v.r.]

Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 24 Rujan 2008, 09:34:35
SEKRETAR PARTIJSKE ORGANIZACIJE
IV UDARNE BRIGADE III UD. DIVIZIJE
Dana 31. V. 1945.

SEKRETARU DIVIZIJSKOG KOMITETA KPH
III UDARNE DIVIZIJE
POLOŽAJ.

Šaljem Ti izvještaj o partijskom radu za mj. maj 1945. g.

1./ POLITIČKI IZVJEŠTAJ:
Političko stanje u brigadi za ovaj mjesec dana je slijedeće:
Naši borci prilikom napredovanja od Papuka pa do Austrijske granice bili su zadovoljni t.j. izdržali ove tolike maršrute naročito preko tih planina znajući da oslobađaju svoju zemlju. Za to vrijeme nije bilo dezertera što se očituje u političkom stanju. Bilo je boraca koji nisu mogli da idu od nažuljanih nogu ali su ipak dolazili i stizali brigadu. Borcima se govorilo usput i u koloni o značaju takovoga marša odnosno napredovanja naše armije na Austrijsku granicu. U vezi s tim pokretom i tako napornim maršem mi smo borcima objasnili značaj maršrute od Dilja pa na Austrijsku granicu i zarobljavanja nekoliko stotina hiljada ustaških krvnika koji su pokušavali da pobjegnu Englezima. Ta direktiva je prenešena na borce i borcima je to objašnjeno. Nekog masovnog političkog rada nije bilo ali ipak se radilo individualno sa borcima.
U Sloveniji naši borci su se interesovali kada će mo krenuti u Slavoniju, stari borci t.j. stariji ljudi su govorili kada će mo njih odpustiti kući, mi smo im na to odgovorili da kuće nema i da treba tekovine narodno oslobodilačke borbe čuvati puškom u ruci.
Mržnja kod naših boraca postoji dosta slaba naročito kod novih boraca koji su u zadnje vrijeme došli u naše jedinice, naročito Mađara i drugih novaka. To se očitovalo prilikom pratnje zarobljenika iz Maribora prema Slavoniji. Mi smo s naše strane poduzeli preko partije da se ta mržnja poveća održavajući sastanke kratke sa rukovodiocima i ukazivajući da su to najveći krvnici našega naroda i da treba prema njima postupati oštro i oprezno da nebi koji utekao. Uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vrijemeborci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t.j. koji ne može da ide, ali još uvijek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vode, kruha i t.d. /./

SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU!

Sekretar:
Obradović Stanko [v.r.]

Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 24 Rujan 2008, 09:35:53
Mjesni N.O.O Stari Mikanovci
Broj Službeno
4.VI.1945

Kotarski N.O.O
Predsjedništvu
V i n k o v c i

Šaljemo Vam izjavu Baumgartner Rudolfa koju smo primili od istog 8.V.1945.
Moli se gornji naslov da se njegovi navodi opravdaju da ga uzmu po mogučnosti u zaštitu, jer taj čovjek je zaista pravi suradnik bio našeg pokreta, i od onoga dana kada je stigao iz Beća.
Meni je dobro poznato jer sam imao vezu sa njime da je bio veliki Antifašista proti Hitlerovac i kao takvoga dužnost nam je spasiti.-

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU !

M.P.
Tajnik:
. [v.r.]
[.]
KOTARSKI N.O.O. VINKOVCI
Pov. broj 14 / 1945
dana 4 /VI 1945

Nema razloga puštanju Vink. 6-VI 45
pošto je Nemac i član
Kulturbunda. U spise Nemože

Šef odseka
Blagojević [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis i rukopis
DAO SC Vinkovci, Kotarski NO Vinkovci, 1945., Pov. 14/45.

Naslov: POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA – Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 26 Rujan 2008, 19:49:25
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA FNRJ
Opunomoćstvo uprave državne bezbjednosti
za kotar Imotski
Br. 468
3. V. 1948. god.
IMOTSKI

Predmet: Spisak likvidiranih – dostavlja se.

UPRAVI DRŽAVNE BEZBEDNOSTI ZA DALMACIJU

SPLIT

Predmet: Spisak likvidiranih – dostavlja.-

UPRAVI DRŽAVNE BEZBEDNOSTI ZA DALMACIJU
SPLIT

U vezi Vaše depeše broj 57 od 10. aprila 1948. godine u prilogu Vam dostavljamo spisak likvidiranih na ovom kotaru od oslobođenja do danas.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

Za Opunomoćstvo:

Drago Barbarić, V. R.

Naslov: POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA – Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 26 Rujan 2008, 19:50:33
Spisak likvidiranih na kotaru Imotski poslije oslobođenja

637. BILIĆ MATE Antuna i majke Mare Ljubičić, rođen 27. V. 1922. godine u Runovićima, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Anom Glavota. Streljan je od jedinica Jugoslavenske Armije 1945. godine, kao ustaški jamar.

638. BUBALO MARIJAN Josipa i majke Šanter Ive, rođen 5. IV. 1919. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e. Ubijen kao 1945. godine.

639. BABIĆ MARIJAN Jakova i majke Barić Ane, rođen 5. X. 1902. godine u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Marijom Udovičić i imao troje djece. Streljan od UDB-e za Dalmaciju 1945. godine kao saradnik bande.

640. BILIĆ – KOVAČEVIĆ IVAN pok. Mate i majke Bilić Ane, rođen 16. V. 1874. g. u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Matutinović Jokom – imao 8 djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Splitu od UDB-e za Dalmaciju.

641. ČEŠLJAR JOSO pok. Jose i majke Radelj Lucije, rođen 3. XII. 1901. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Kokić Anđom. Streljan u Zagrebu 1945. godine kao dezerter.

642. ČORIĆ IVAN pok. Mate i majke Kokić Jose, rođen 21. I. 1900. god. u D. Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Grabovac Jelom. Streljan kao ustaša 1946.

643. GLAVOTA IVAN Matin i majke Anđe Grepo, rođen 8. XI. 1924. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, bio oženjen – imao jedno dijete. Streljan od jedinica NOV-e 1946. godine kao saradnik bande.

IVANOVIĆ IVAN Lukin i majke Ruže Bakota, rođen 22. vI. 1927. godine u Krstatici, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao bandit od KNOJ-a 20. II. 1947. godine.

644. JUROŠ MATE pok. Marijana, rođen 1910. godine u Gornjim Vinjanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Janjić Anom. Streljan kao ustaški dopukovnik po oslobođenju u Zagrebu.

645. JAKIĆ IVAN Antin i majke Ane Urlić, rođen 23. VIII. 1920. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao dezerter NOV-e 1945. godine.

646. JAKIĆ IVAN Marijana i majke Ive Jakić, rođen 29. III. 1923. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od NOV-e 1945. godine radi širenja neprijateljskih parola.

647. JUKIĆ IVAN Šimuna i majke Matije Šabić, rođen 2. XI. 1914. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, oženjen sa Šbero Anom – imao troje djece. Streljan 1945. godine od NOV-e, jer je odao vojničku tajnu.

648. JAKIĆ STIPAN “Jukišić” Matin i majke Mare Ljubičić, rođen 1. III. 1923. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine, radi širenja lažnih parola.

649. MILAS LUKA pok. Luke i majke Ive Janjić, rođen 15. X. 1920. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od jedinica NOV-a 1. III. 1947. godine kao bunkeraš – bandit.

650. OLUJIĆ ANTE Grgin i majke Peričević Antice, rođen 13. VI. 1918. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen – ima jedno dijete. Streljan je 1947. godine kao pomagač bande.

651. STRINIĆ ANTE Ivanov i majke Brnas Anđe, rođen 10. VI. 1909. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Vidoš Katom – ima jedno dijete. Streljan 1946. godine kao ustaški emigrant.

652. TOLIĆ IVAN “Ratko” pok. Mate i majke Vuksan Luce, rođen 21. X. 1917. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od UDB-e Imotski kao saradnik bande.

653. VUKOVIĆ MARIJAN Marijana i majke Znavor Matije, rođen u Grubinama, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, oženjen sa Janić Anom ima petero djece. Streljan kao ustaša kamišar.

654. ŽDERO JURE pok. Ivana i majke Ive Buljan, rođen 20. IV. 1899. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Marom Lešina, ima četvero djece. Streljan od NOV-e 1946 godine, jer je imao vezu sa bandom.

655. DRAGUN VATROSLAV Ivanov i majke Mare Mikulić, rođen 19. IV. 1913. godine u Lokvičićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan kao narodni neprijatelj u Zagrebu 1945. godine.

656. ŠUTO ANA žena Stjepana i majke Ljubičić Mande, rođena 1921. godine u Runoviću, kotar Imotski. Streljana kao jatak bande od UDB-e Imotski 16. II. 1947. godine.

657. ŠUTO MARIJA žena Stjepana i majke Milas Mare, rođena 8. IX. 1919. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvatica, domaćica. Streljana kao pomagač bande 16. II. 1947. godine.

658. GALOV LUKA Ivanov, majke Mijač Matije, rođen 16. IV. 1922. godine u Vidonjama, Bodžula, kotar Metković. Ubijen kao bandit 16. II. 1947. godine od UDB-e Imotski.

659. KUJUNDŽIĆ STJEPAN “Anton” pok. Luke, rođen 22. VII. 1927. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski, streljan kao jatak bande 15. II. 1947. godine.

660. VILENICA PAVAO Ivanov i majke Lončar Luce, rođen 30. VI. 1927. godine u Vinjanima, kotar Imotski, streljan kao pomagač i saradnik bande 15. II. 1947. godine.

661. IVANOVIĆ IVAN Lukin, rođen 22. VI. 1922. godine u Krstatici, kotar Imotski. Streljan 15. II. 1947. godine kao jatak bande.

662. GABELICA-KOLEBIĆ ANTE pok. Ivana i majke pok. Jele Šalić, rođen 7. III. 1902. godine u Podbablju, kotar Imotski, likvidiran kao pomagač bande 10. III. 1947. godine.

663. MILAS LUKA pok. Luke i majke Ane Jonjić, rođen 10. XI. 1920. godine u Podbablju, kotar Imotski. Likvidiran kao bandit 16. II. 1947. god.

664. KUJUNDŽIĆ JOZO “Alfir” Ivanov i majke Ruže Kujundžić, rođen 2. I. 1925. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski. Streljan kao jatak i aktivni pomagač bande 16. III. 1946. godine.

665. ZEC ANTE pok. Ivana iz Krstatica. Streljan u III. mjesecu 1947. god., kao bandit.

666. OLUJIĆ MARIJA kći Marijana iz Ciste Prova. Streljana u Makarskoj 1945. godine kao narodni neprijatelj.

667. PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Matije Bašić, rođen 1. V. 1923. godine u Raštanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan kao bandit – odmetnik 7. II. 1948. godine.

Naslov: POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA – Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 26 Rujan 2008, 19:51:27
668. JUKIĆ PAŠKO pok. Joze i majke Marije Šabić, rođen 10. VII. 1921. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-zločinac.

669. KUNDID IVAN pok. Mije i majke Marije Jakić, rođen 10. VIII. 1906. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Kundid i imao 6 djece. Streljan u II. mjesecu 1946. godine od jedinica KNOJ-a, jer je imao vezu sa bandom.

670. KUJUNDŽIĆ MIRKO pok. Jure i majke Karoblan Mile, rođen 7. VIII. 1918. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.

671. KUJUNDŽIĆ IVAN pok. Ilije i majke Popić Ruže, rođen 25. I. 1920. godine u Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.

672. KUJUNDŽIĆ MARIJAN “Kuljan” pok. Petra i majke Kljenjak Ane, rođen 8. X. 1912. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Kudžić Anom. Streljan kao ustaša – kamišar.

673. KUJUNDŽIĆ MILAN “Čila” pok. Luke i majke Kujundžić Ane, rođen 8. II. 1924. godine u Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen. Streljan kao ustaša- kamišar.

674. LUBINA IVAN “Barišić” pok. Marijana i majke Ive Gudelj, rođen 29. III. 1897. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Matijom Todorić – imao 9 djece. Streljan od NOV-e 1945. godine kao ustaški špijun.

675. LOZO ANA ud. Milana od oca Prgomet Mate i majke Ane Ivanko, rođena 1914. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, domaćica, udata. Streljana 1946. godine u Zenici.

676. LEKO ANĐA Josipova i majke Cvitanović Matije, rođena 24. III. 1923. god. u Postranju, kotar Imotski, domaćica, Hrvatica. Streljana 1945. godine u Zagrebu kao ustaša.

677. LOZO MILAN pok. Mije i majke Ante, rođen 25. VIII. 1914. godine u Gornjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Prgomet Anom. Ubiven 1945. godine kao ustaša u Zenici.

678. LOVRIĆ IVAN-MILAN Matin i majke Livajić Mare, rođen 1921. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar ustaša.

679. LOVRIĆ ANTE Ivanov i majke Kujundžić Ane, rođen 1920. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar-ustaša.

680. LOVRIĆ IVAN Ivanov i majke Ane Kujundžić, rođen 1. I. 1923. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar-ustaša.

681. LASIĆ JOSO pok. Stjepana i majke Meter Jele, rođen 1884. godine u Šumetu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen. sa Talo Anom ima troje djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Imotskom.

682. LJUBIČIĆ IVAN Petrov i majke Jakić Ive, roođen 4. VI. 1922. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen sa Bitanga Anom, imao jedno dijete. Streljan je od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-zločinac.

MIKULIĆ IVO Grgin, rođen 27. IV. 1926. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat. Streljan od jedinica NOV-e 15. XI. 1945. kao ustaški zločinac.

683. MILAS IVAN pok. Bariše i majke Trutin Ruže, rođen 12. VII. 1904. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Perkušić – ima dvoje djece. Streljan 13. VIII. 1946. godine kao ustaša-kamišar od NOV-e.

684. VILENICA ANTE Ivanov i majke Mare rođene Gudelj, rođen 22. II. 1920. god. u Vinjanima, svršio 8 razreda srednje škole. Ubiven od jedinica NOV-e 1946. godine.

685. BULJAN ANTE pok. Mate i majke pok. Miserić Ruže, rođen 15. XI. 1922. godine u Gornjem Podbablju, kotar Imotski, zemljoradnik. Ubiven od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.

686. ŠABIĆ ANTE Ivanov i majke pok. Puljiz Matije, rođen 18. XI. 1922. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Bio ustaša od 1941. godine. Likvidiran kao bandit-odmetnik.-ž

687. GUDELJ MARIJAN Petrov, rođen 1919. godine u Podosoje-Podbablje, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.-

STRINIĆ ANTE Ivanov i majke Anđe Bradas, rođen 10. VI. 1909. godine u DonjemPrološcu, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.

688. MIKULIĆ ANTE pok. Stipana i majke Ive Strinić, rođen 2. XII. 1920. godine u Donjem Prološcu. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.

689. MUSTAPIĆ ILIJA pok. Petra, rođen 1898. godine u Lokvičiću, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u VII. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.

690. ČORIĆ MATE Ivanov i majke Jele Grabovac, rođen 15. II. 1925. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao jatak bande.

691. KNEZOVIĆ MATE pok. Mije i majke Jele Knezović, rođen 22. XI. 1894. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubiven kao jatak bande od UDB-e Imotski u IX. mjesecu 1947. godine.

692. KNEZOVIĆ JOKA pok. Mate i majke Pavice Knezović, rođena 30. I. 1921. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubivena 24. IX. 1947. godine kao aktivni pomagač bande od UDB-e Imotski.

693. KNEZOVIĆ KRSTO Ivanov i majke Joze Tolić, rođen 4. IX. 1927. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski, ubiven kao bandit-odmetnik 20. IX. 1947. godine od UDB-e Imotski.

694. VRLJIĆ MATE “CAR” Petrov, rođen 20. II. 1904. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvat, radnik. Likvidiran u bijegu, bio bandit-odmetnik, dana 20. aprila 1948. godine.

695. PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Marije Bašić, rođen 1. V. 1923. godine u Rašćanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u bijegstvu od UDB-e Imotski 7. II. 1948. godine.

696. ZEC MATE pok. Ivana i majke Gudelj Mare, rođen 17. XII. 1912. godine u Krstaticama, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen, ima jedno dijete. Likvidiran 12. III. 1947. godine kao bandit-odmetnik.-

697. JUKIĆ NEDILJKO pok. Mare i majke Mande, rođen 1929. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran kao bandit odmetnik od UDB-e Imotski 1947. godine.-

698. DRAGOVIĆ IVAN pok. Ante i majke Anđe, rođen 1922. godine u Podosoju, kotar Imotski. Likvidiran od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.

699. LAŽETA PETAR pok. Mate iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. god. od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.

SIČENICA IVAN iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. godine od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.

Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
Autor: Insomnia na 26 Rujan 2008, 20:38:19
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA FNRJ
Odeljenje uprave državne bezbjednosti
za oblast Dalmacija
Br. 598. A – 20. XII. 1947. god.
SPLIT

Prijemni štambilj:

MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA FNRJ
Opunomoćstvo uprave državne bezbjednosti
za grad Dubrovnik
Br. 3. A – 1. I. 1947. god.
DUBROVNIK

OPUNOMOĆSTVU UDBE ZA KOTAR

DUBROVNIK