IZVJEŠĆE FRANE SULIĆA DOGLAVNIKU MILI BUDAKU O PRILIKAMA U SPLITU I OSTALOJ DALMACIJI

(Ovaj izvještaj se nalazi u knjigi: Korespodencija dr. Mile Budaka (1907-1944) strana 392-400., Zagreb 2012., koju su priredili Tomislav Jonjić i Stjepan Matković. Iako je ovaj izvještaj gosp. Frane Sulića malo predug, ali poradi velike povijestne važnosti ovog izviješća koje zalazi u razloge tko je najviše od Hrvata kriv da je uopće moralo doći do Rimskih Ugovora, ja ga neću u nastavcima iznosti. Da bi se ovo izvješće moglo shvatiti u duhu i smislu kada je pisano, nesumnjivo i neohpodno bi bilo potrebno se staviti u odraz onog vremena, tj. 19 lipnja 1941. godine, dakle ni puna dva i pol mjeseca od proglašenja Hrvatima prve države u zadnjih 839 godina, tek onda, mi današnji Hrvati bi mogli razumijeti sve one koji su bili protiv Nezavisne Države Hrvatske, NDH, Poglavnika, Ustaša i protiv hrvatske države; a još više bi mogli razumijeti i one “hrvatske nacionaliste” koji su se svim mogućim dopustivim sredstvima suprostavljali onima koji su rušili hrvatsku državu. Prilažem poveznicu opisa generala Drinjanina: KONSPIRACIJA NA JADRANU https://otporas.com/konspiracija-jadranu-pise-maks-luburic-general-drinjanin/  i usporediti njegovo pisanje kada je (pro)putovao kroz Dalmaciju i opisivao svoje dojmove o hrvatskim komunistima u Splitu i drugdje.

Iz ovog izviješća će se nesumnjivo dati naslutiti izvori huškanja Hrvata protiv Hrvata, jednih protiv drugih, jednih koji su objeručke i srcem i dušom prigrlili svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao i onih drugih koji su povjerovali neprijateljskim smicalicama i huškanja Hrvata protiv Hrvata, te im se pridružili u blaćenju Poblavnika, NDH, Ustaše i na taj način stvarali teren: DA JE POGLAVNIK DR. ANTE PAVELIĆ PRODAO DALMACIJU TALIJANIMA.

Nastavlja se sa Predgovorom Ivana Meštrovića u knjigi: DR. ANTE TRUMBIĆ – SRPSKO HRVATSKI ODNOSI. Otporaš.)

Došao sam u Split iz Zagreba 18. IV. t. g. tj. osam dana poslije proglašenja Neza-visne Države Hrvatske.513 Dok smo imali civilnu vlast u Splitu, bio sam na dužnosti šefa propagande pri Poglavnikovu Povjereniku za Dalmaciju, gosp. Dr. Edi Bulatu. Kad su Ta-lijani preuzeli civilnu vlast, ostao sam i dalje u Splitu.514 Budući da dobro poznam prilike i probleme Splita, Korčule, Kaštela i srednje Dalmacije uopće, a ima vrlo važnih pojava, problema, potreba itd., osjećam za svoju ustašku dužnost da na gornji naslov pošaljem ovaj pismeni izvještaj.

I. Političko raspoloženje pučanstva

1/ Uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske proizvelo je oduševljenje cijeloga hrvatskoga, hrvatski orijentiranoga življa u Splitu i srednje [srednjoj] Dalmacije [Dalmaciji]. To se raspoloženje najbolje pokazalo u seljaka imotske krajine, u ustaško-starčevićanskoj mladosti u Splitu, u seljaka, svećenika, redovnika i sl., u sinjskoj krajini, te po nekim mjestima po primorju i otocima. Jugoslaveni su se zaprepastili bojeći se za svoju glavu. Komunisti su se većinom povukli i čekali što će se dogoditi. Članovi H.S.S. su se također po selima, a i mnogi po gradovima, obradovali uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Međutim mnogi su od njih promijenili to raspoloženje kad su čuli da će N.D.H. biti ustaška, da su članovi vlade ustaše, a da tamo više nema Mačeka, Krnjevića i ostalih preko kojih bi ti seljačko-demagoški laktaši mogli doći do položaja.

2/ Dolazak talijanske vojske.

Čim je došla talijanska vojska, odmah se promijenilo političko raspoloženje. U dalmatinskoj zagori ne toliko koliko u Splitu i po primorju. Sami je doček u Splitu bio vrlo hladan, pun nepovjerenja i naslućivanja slabe budućnosti za Dalmaciju. Seljaci su u imots-koj krajini gledali u talijanskoj vojsci samo oslobodilačkog saveznika. Inače se svugdje gledalo vrlo skeptično. Hrvatski su nacionalisti bili nešto nepovjerljivi prema talijanskoj vojsci, ali ipak nijesu pokolebali. Mačekovci su odmah stali napadati Italiju, a pomalo i Poglavnika i Ustaše. Komunisti su se i dalje držali povučeno i u strahu. Od Jugoslavena su neki bili vrlo uznemireni, a neki su bili obradovani vjerujući da će pod Talijanima spasiti glavu.

3/ Preuzimanje civilne vlasti.

Preuzimanje vlasti od strane Talijana proizvelo je na Hrvate upravo porazan uda-rac. Neki su od jugoslavena ostali po strani, neki privoljeli N.D.H. kad već nema Jugosla-vije, a mnogi su se odmah stavili u službu Italije. Komunisti su razvili propagandu i proši-rili vrlo oštar letak protiv Njemačke, Italije, Hrvatske, Poglavnika, Ustaša itd. Mačekovci su sve više i sve jače rovarili protiv nas. Vjerovalo se da će se Talijani dugo zadržati, ali da će ipak otići.

4/ Odlazak starijih Hrvata iz Splita u Zagreb

Preuzevši civilnu vlast Talijani su stali progoniti naše ljude / uhićeni i internirani: Jonić, Marčinko, Carević, Matijasi i djelomično Sulić. Tražili su Dr. Vukosava i prof. Cr-ljena itd/. U tome su ih poslu mnogo pomagali jugoslaveni-talijanaši.

513 Ovo je pismo priredio i objavio T. JONJIĆ, »Jedno izvješće o prilikama u Splitu i Dalmaciji u prvim mjesecima nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske«, ČSP, 33/2001., br. 3, 812.–836.

514 Talijani su civilnu vlast u Splitu preuzeli 21. travnja 1941. godine. Usp. izvješće Athosa Bartoluccija iz travnja 1941., Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.–1945. Zbornik dokumenata, knj. 1, Split, 1981., dok. br. 159. str. 414.–417. te brzojavku Ede Bulata od 21. IV. 1941. u istom zborniku, dok. br. 358, str. 783.

Mnogi iz straha a još više iz laktaštva pobjegoše iz Splita u Zagreb. U Splitu je na-stalo opće bezglavlje. Tako i u ostalim mjestima srednje Dalmacije. Svi su se osjećali napu-štenim[,] dezorganiziranim, bez uputa i vijesti. Jugoslaveni, komunisti, defetisti, mače-kovci, engleski propagatori, masoni, židovi i samostalci razvili su upravo nezapamćenu protuhrvatsku propagandu. Ustaška je mladost u Splitu bila upravo ogorčena kukavičkim i laktaškim bijegom mnogih od onih koji su se dugogodišnjim uspješnim ustaškim radom mladosti htjeli progurati na položaje. Nastao je opći nered. Sve je bilo demoralizirano. Naši su redovi slabili i ponegdje prelazili k defetizmu. Ustaška se mladost okupila, organizirala i proradila [poradila] na spašavanju morala i vjere u Poglavnika. U tome su najviše pomogli svećenici i redovnici po srednjoj Dalmaciji.

5/ Odjek dogadjaja u Rimu.

Ugovori sklopljeni u Rimu između Poglavnika i Ducea o podjeli Dalmacije i po-nudi Zvonimirove krune članu kuće Savoia proizvelo je [proizveli su] na Hrvate Splita i srednje Dalmacije upravo strahovito zaprepaštenje, razočaranje, duboku potištenost i očaj.

Neraspoloženje koje je do tog dana sve više raslo postiglo je tim dogadjajima vrhunac.

Neprijatelji su poduzeli nezapamćenu propagandu protiv N.D.H. Poglavnika, Us-taša, »Frankovaca” itd. Mačekovci su nas svugdje javno napadali nazivajući nas izdaji-cama. Komunisti su izdali ponovo strašan letak. Jugoslaveni su se zlurado smijali. Stotine iskrenih i dobronamjernih Hrvata plakalo je od bola. Činovništvo je bilo obezglavljeno. U Splitu je mnogo poraznije djelovala vijest o podjeli teritorija nego o ponudi krune. U dal-matinskoj zagori, osobito u imotskoj krajini, obrnuto. Vjerovalo se naime, da je podjela teritorija privremena i nastala uslijed akcije iredentista te zbog neuspjeha talijanske vojske u Africi i Grčkoj.

II. Rad ustaške mladosti u Splitu

Kad su Talijani preuzeli civilnu vlast, a mnogi naši stariji otišli u Zagreb /neki slu-žbeno pozvani, mnogo ih više iz poznatog Splitskoga kukavičluka, a najviše ih iz laktaškog uguravanja za položajima/ smatrao sam da moram ostati u Splitu te poduzeti i učiniti sve što se može. U tu sam svrhu odmah sazvao sastanak uprave, članova i suradnika H. A. D. »Ante Trumbić”. To je društvo od svog početka a i prije toga bilo samo na ustaškom prog-ramu, načelima i propisima. Bilo je jedina ustaško-starčevićanska politička organizacija u Splitu i srednjoj Dalmaciji. To je društvo bilo izvor cjelovite ustaške propagande i akcije u Splitu i cijeloj srednjoj Dalmaciji. Mogu tvrditi da je to društvo uz imotske Ustaše najzaslu-žnije u širenju ustaške propagande i ustaškoga pokreta. To priznaju i naši stariji i naši nep-rijatelji, a to svjedoče progoni i dokumenti stojadinovićevih i šubašićevih organa. Rad je toga društva bio usko povezan s imotskim Ustašama, s nekim starijim hrvatskim nacionali-stima u Splitu te sa svećenicima i fratrima. To je društvo u prvom redu osvojilo srednje škole i gradjansku mladost u Splitu. Uvijek je ustaški mislilo, ustaški osjećalo, ustaški se borilo i radilo pa i ustaški stradavalo.

I u ovim najtežim danima našli smo se svi na okupu. Saopćio sam im vijesti i izlo-žio političke prilike. Odmah sam organizirao rojeve po primjeru ustaških rojeva na sveučili-štu. Izabrao sam rojnike. Smatrao sam za bezuvjetno potrebno da ih zakunem. To sam uči-nio. Razdijelio sam im dužnosti. Svaki je rojnik organizirao svoj roj. Organizirali smo oko 200 omladinaca/akademičara, srednjoškolaca i gradjanske omladine/. Uputio sam ih u pro-pagandu i povjerljivu službu. Mnogi su išli kao kuriri po Kaštelima, Korčuli, Sinjskoj kra-jini, imotskoj krajini, po makarskom primorju itd. Ostalim sam društvima dao na znanje da ne smiju ništa poduzimati politički bez moga znanja, e da se nebi dogodila koja nepoželjna posljedica zbog Talijana i tako još više otežao napor Poglavnika da spasi Split i ostale kra-jeve. To sam smatrao bezuvjetno potrebnim. Odmah su mi se stavili na raspoloženja orga-nizacije i društva kao:

»Križari”, »Domagoj”, »Junak”, »Domobran”, te mnogobrojni svećenici, gradjani, financi, članovi bivše »Zaštite” neki intelektualci itd. Sa svima sam bio u neprestanom do-diru. Svi su bili neprestano u radu. U medjuvremenu je stigao u Split izaslanik b.[ivšega] Ustaškoga Nadzora akademičar g. Kezić s nalogom da se u Splitu osnuje Ustaški Stožer s pročelnikom, zamjenikom i pet pobočnika. Po tom se taj Nadzor raspustio, pa stožer nismo osnovali. Nastavili smo započetim radom. Propaganda naših organiziranih rojeva mladosti i starijih uspjela je potisnuti neprijateljsku propagandu bar djelomično i povratiti vjeru u klo-nule duše. Naša organizirana povjerljiva služba /oko 250 članova/ uspjela je pronaći legla, izvore i vodje neprijateljske propagande i akcije. Skoro svakoga sata sam primao pismene izvještaje o kretanju i radu neprijatelja. Medju ostalim smo pronašli da se u K.[aštel] Kam-belovcu nalazi veća količina skrivenog oružja i municije. To se nalazi u rukama komunista. Komunisti su inaće i po drugim mjestima naoružani. Pronašli smo da se u Sutivanu na Braču neko vrijeme nalazilo središte protihrvatske propagande. Tu su boravili mason Niko Bartulović515 i samostalac Ljubo Leontić516 kod nekog samostalca. Pronašli smo lokale i mjesta gdje se sastaju Jugoslaveni, komunisti, propagatori Velike Britanije, b.[ivši] srbijan-ski oficiri itd. u Splitu /”Srebrena vrata”, ”Zlatni fazan”, ”Plitvice”, ”Kragujevac”, ”Vila Ruža”, »Abesinija”, ”Praha” itd./. U Splitu boravi i Milan Ćurčil [Ćurčin] u Meštrovićevoj vili.517 U Splitu se sleglo sva sila židova /oko 3000/, Srba, oficira, masona itd.518

Popis činovništva.

Rojnicima, ostalim organiziranim ili povjerljivim ljudima iz svih nadleštava dao sam upute kako će popisati i ocjeniti sve činovnike i namještenike. Uz ime i prezime, naro-dnost, vjeroispovjest i zanimanje, opisana je trostruka ocjena: prva je politička /s oznakom glasanja 1935 i 1938 te političko uvjerenje i rad i učestvovanje u društvima i organizaci-jama/. Druga je oznaka etičko-moralno-socijalna. Treća je ocjena stručna /sposobnost i marljivost/. Zamolio sam sve naše ljude da prikupe te podatke o svim poznatim činovni-cima i namještenicima. O pojedinim sam nadleštvima dobio po desetak izvještaja. Tako se može dobiti sigurna i jasna slika o političkim, karakternim i stručnim kvalifikacijama či-novnika i namještenika. Kad budu svi ti popisi sredjeni, moći će biti na uvidu Glavnom Ustaškom Stanu i pojedinim ministrima. Ustaška mladost i sada prednjači u svemu.

III. Glad

Glad je nažalost vrlo mnogo pomogla neprijateljskoj, osobito komunističkoj pro-pagandi, kao što je prisustvo talijanskih vlasti pomoglo jugoslavenskoj, britanskoj i defetis-tičkoj protuhrvatskoj propagandi. U Dalmaciji je već nekoliko mjeseci glad kao 1917 go-dine. Vidio sam na svoje oči kako seljaci u dalmatinskoj zagori čupaju običnu travu i jedu je. Lutaju po nekoliko dana i tjedana po Bosni i Dalmaciji da nadju bar koje kilo žita.

515 Niko Bartulović (Stari Grad na Hvaru, 23. XII. 1890. – ?, jesen 1943.), književnik i publicist, 1921.–1926. upravitelj splitskoga kazališta. Zagovornik unitarnog jugoslavenstva, jedno vrijeme potpredsjednik Direktorija Organizacije jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA). U doba Drugoga svjetskog rata pristaša jugoslavenske iz-bjegličke vlade i četničkog pokreta, ubili ga jugoslavenski partizani.

516 Ljubo Leontić (Studenci kraj Imotskoga, 18. VIII. 1887. – Zagreb, 13. XI. 1973.), odvjetnik, političar i publi-cist. Od rane mladosti jugoslavenski orijentiran. Sudjelovao u osnivanju Jugoslavenskog odbora, a nakon Prvoga svjetskog rata blizak Demokratskoj, odnosno Samostalnoj demokratskoj stranci. Od 1941. do 1943. u talijanskoj konfinaciji na Liparima, a 1943. stupa u partizanski pokret. Nakon rata radi u jugoslavenskoj diplomaciji. 517 Milan Ćurčin (Pančevo, 14. XI. 1880. – Zagreb, 20. I. 1960.), književnik i publicist, izrazito jugoslavenske orijentacije. Prvotno pristaša centralističko-unitarističke Jugoslavije, tridesetih godina 20. stoljeća počinje zagova-rati decentralizaciju i umjerenu federalizaciju. Od 1920. do 1941. izdaje i uređuje časopis Nova Evropa. U vrijeme ovog izvješća doista je boravio kao Meštrovićev gost u Splitu.

518 Bivši katolički svećenik, a uskoro jedan od ideologa srpskoga četništva Đuro Vilović, koji je i sam sredinom

1941. došao u Split, tvrdio je 1946. pred jugoslavenskim sudom: »Tada sam video u Splitu masu Srba izbeglica, nisam ih brojao, ali općenito se govorilo da ih ima do 12.000.« (Nikola ŽUTIĆ, Đuro Vilović. Od župnika do četnika, Beograd, 2012., 119.)

U selu Grabovcu, kotar Imotski, umrlo je nekoliko djece od glada. To je ustanovilo liječničko povjereništvo. Velika većina obitelji jede jedva jednom na svako 3 – 4 dana. Glad je užasno pokvario i oslabio oduševljenje za N.D.H., Poglavnika i Ustaše. Komunisti su izvanredno izrabili tu nesreću. U tom su mnogo uspjeli osobito u Makarskom Primorju i u Kozjačkoj Zagori (gdje su inače sela siromašna i prilično zaražena komunizmom).

IV. Kritika.

Sasvim je opravdano da na mnoge nepoćudne činjenice stavim opravdane prim-jedbe svoje, ustaške mladosti i njima slično. Ovaj izvještaj šaljem sa svojim potpisom, a govorim iz vlastitog zapažanja, iz priopćenih podataka i priloga naših suradnika, govorim iz duše idealne, borbene i politički nikad ne kompromitirane ustaške mladosti.

1.) Otvaranje vrata politički kompromitiranim i laktaškim ljudima.

Dužnost mi je da istaknem da se za vrijeme civilne vlasti u Dalmaciji postavljalo politički kompromitirane i laktaške ljude na ona mjesta na kojima mogu biti samo Hrvati, Starčevićanci, Ustaše-Pavelićevci, kristalni značajevi i sposobni ljudi. Razumijem da se u ovakvim prilikama može svašta dogoditi. Razumijem i to da se u nedostatku naših ljudi mora postavljati i Radićevce i neke blage jugoslavene, ako su zaista vrlo sposobni, pošteni i vrlo potrebni. Medjutim svi smatramo da nije potrebno postavljati na povjerljiva (ustaška) mjesta kompromitirane emigrante, Krnjevićeve stipendiste, poznate mačekovske anglofile, nedisciplinirane bolesne ambicije, nekadašnje poznate Sokolaše, Orjunaše i ostale integ-ralne jugoslavene, one koji su do nedavno davali izjave protiv Poglavnika, Doglavnika Dra Budaka i t.d.. Takvih se slučajeva dogadjalo, a nisu bili potrebni. Takve su pogriješke stra-hovito ogorčile i demoralizirale ustašku mladost i sve ostale poštene, iskrene nesebične i od davnine poznate Hrvate.

2.) Zapostavljanje ustaške mladosti iz H. A. D. »Ante Trumbić” i njima sl.

Moram napomenuti da se za vrijeme naše civilne vlasti postavljalo nezgodnih ljudi, a zapostavljalo cvijet ustaškog pokreta u Dalmaciji – ustašku mladost. Osim pretsjed-nika društva Frane Sulića i potpretsjednika Vlade Jonića, nitko drugi nije bio na povjerlji-vim (Ustaškim) dužnostima, iako se cijela ustaška mladost stavila na raspolaganje. Napo-minjem da naše društvo broji oko 40 akademičara, 120 srednjoškolaca i kojih 50 članova gradjanske mladosti. Dapače uvlačili su se na povjerljiva mjesta, pa čak i na nekakva usta-ška vijeća takvi omladinci, kakvi bi se morali stidjeti zbog svog rada i izjava protiv Poglav-nika, Doglavnika, »Hrvatske Pošte”,519 H. A. D. »Ante Trumbića” i t.d.

Mogu primjetiti da su i mnogi stariji, koji su prije nezasluženo pobirali plodove ustrajnoga rada i borbe ustaške mladosti u danima hrvatske civilne vlasti potpuno zaboravili na ustašku mladost, jagmili se za položajima, a u prvim teškim danima talijanske civilne vlasti brzo pobjegli iz Splita, ostavivši mladost na cijedilu. Tako je zapostavljanje ustaške mladosti naišlo na ogorčenje. Ustaška mladost u Splitu, koja i u ovim najtežim danima radi upravo nevjerojatno marljivo i ustaški svjesno, opravdano se boji da će pojedini politički kompromitirani i laktaški ljudi i opet zasjesti na nezaslužena mjesta ako dodje ponovno do hrvatske civilne vlasti u Splitu. Ustaška mladost u Splitu želi raditi, želi se boriti, želi čistiti, želi izgradjivati, želi ostvarivati načela ustaškoga pokreta. Medjutim zapostavljena od stari-jih može se samo jadati i izjedati.

519 Hrvatska pošta, ilegalno nacionalističko (ustaško) glasilo, koje je izlazilo tijekom 1940., navodno dvotjedno i u nakladi uvijek većoj od 10 000 primjeraka. (M. JAREB, Ustaško-domobranski pokret, 548.)

Dne 17. VI. 1941. otišlo je odaslanstvo od 12 istaknutijih ustaških omladinaca u Omiš velikom Županu g. Anti Luetiću i stožerniku velike Župe Cetina g. Stipi Šuti520 da im prikažu probleme Splita, splitske mladosti i t. d. te da čuju od njih jasan i odlučan njihov stav. Isto izaslanstvo želi što prije doći u Zagreb da pred najkompetentnijim mjestima pri-kaže pravu istinu o našim unutrašnjim problemima Splita i Srednje Dalmacije, pa već sada najtoplije molim da gornji naslov izvoli primiti našu zlatnu mladost iz Dalmacije.

Opažam sam, a i čujem s mnogo strana da se u velikoj Županiji [sic!] Cetina,521 osobito u Imotskoj krajini ne čisti. Ustaše se tuže, a tako i svi ustaški suborci Imotske kra-jine što se ne poduzimlje nikakovo čišćenje u kuli ustaškog pokreta, kako je Imotski kotar nazvao sam Poglavnik.522 Neprijateljska propaganda uspjeva slabiti vjeru i oduševljenje za N. D. H. Poglavnika i Ustaše, pa je bezuvjetno potrebno da se odmah , i odlučno uhvate i kazne kolovodje neprijateljske propagande i akcije.

3.) Nikakve veze Zagreba sa Splitom.

Žalosno je to da se za cijelo vrijeme od kako Talijani imaju u Splitu civilnu vlast ne podržavaju nikakove veze izmedju Zagreba i Splita. Činovništvo se svakog dana nalazi pred novim nemogućim činjenicama sa strane Talijana. Naši su redovi bez ikakvih vijesti, uputa, naloga i veza uopće. Hrvatsko je pučanstvo obezglavljeno, a nalazi se u središtu strahovite jugoslavenske, komunističke, engleske, židovske, talijanske, i defetističke propagande. Činovništvo je doduše primilo u početku jednu opću uputu, ali svakog dana im Talijani stavljaju nove zahtjeve, pa se uopće nikako ne znaju vladati, jer nemaju nikakove veze s Zagrebom. Navodim, da ni ja, koji moram sve raditi i voditi u Splitu u našem smislu kroz cijelo ovo teško vrijeme nemam nikakovih veza, nikakovih uputa, nikakovih kurira, nikakovih vijesti iz Zagreba. Smatram da su se zato imali brinuti oni, koji su bili imenovani za predstavnike Poglavnikove Hrvatske u Dalmaciji i tzv. Ured za Dalmaciju. Dapače ni kroz ono vrijeme kad Talijani nisu dozvoljavali pristup »Hrvatskog Naroda” i »Novog Lista” u Splitu nitko se iz Zagreba nije pobrinuo da bi nam svakog dana uputio bar po nekoliko primjeraka. Treba razumjeti, da nijesmo znali što se dogadja u Hrvatskoj, što se dogadja po svijetu, a neprijatelji su širili upravo strahovite vijesti. Jasno je, da ustaški izgradjeni ljudi nisu nasjedali tim vijestima, ali tko može tražiti od široke javnosti da ne vjeruje tim neprijateljskim vijestima? U takovom stanju nepovezanosti Splita i Zagreba nalazimo se još uvijek.

4.) Namještanje Dalmatinaca u Zagrebu.

Doznajemo da se u Zagrebu i drugim mjestima u Hrvatskoj namješta sva sila ljudi iz Splita i ostalih krajeva Dalmacije. Medju takvima ima zagriženih sporazumaša, anglofila

520 Stjepan Šuto (Runović, Imotski, 25. VII. 1906. – ?), seljak, ustaški stožernik. Pristupio ustaškomu pokretu kao radnik u Belgiji 1932., a iduće godine došao u logor u Italiji. Godine 1938. vratio se u domovinu te nastavio usta-ški djelovati u rodnom kotaru, gdje je u travnju 1941. postavljen za zamjenika ustaškog povjerenika za kotar Imotski. U lipnju 1941. imenovan ustaškim stožernikom Velike župe Cetina. (Ustaša. Vijesnik hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta, 11/1941., br. 2, 13. VI. 1941., 12.), a 17. IX. 1941. postao stožernikom za Usoru i Soli. (Ustaša. Vijesnik hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta, 11/1941., br. 13, 28. IX. 1941., 1.) Navodno je u svibnju 1945. krenuo u povlačenje prema zapadu, a daljnja mu je sudbina nepoznata.

521 Upravo na dan kad je Sulić pisao ovo izvješće, u NN, 57/1941. od 19. VI. 1941. donesena je »Objava o početku poslovanja velike župe Cetina«, koju je potpisao veliki župan A. Luetić.

522 Tako je Imotsku krajinu Pavelić nazvao 17. IV. 1941., kad je primio ustaško izaslanstvo iz Splita i Imotskoga.

(»Pozdrav Splita i Imotske Krajine«, Novo doba, 24/1941, br. 104, Split, 17. IV. 1941., 3) Zagrebački HN, 3/1941., br. 65 od 18. IV. 1941., 7. pod naslovom »Dalmatinski Hrvati kod Poglavnika. Poglavnik pozdravlja dalmatinske Hrvate i ističe svoju naročitu ljubav prema dalmatinskim Hrvatima« izvijestio je kako je poglavnik dan prije primio Lovru Vidjaka, Danila [sic!] Crljena i Franu Sulića, koji su ga došli pozdraviti u ime Dalmacije. Dan prije njih primio je ing. Ivu Bulića, ustaškoga političkog povjerenika za Dalmaciju, dr. Marka Tarlu, dr. Relju iz Zadra, dugotrajnoga ustaškog povjerenika za vezu između emigracije i domovine, te direktora Zagrebačkog zbora Ćirila Ćudinu i dr. Jerka Iljadicu. Nekoliko mjeseci poslije književnik Ivan Raos održao je 2. i 8. XI. 1941. na Državnoj krugovalnoj postaji Zagreb predavanje pod naslovom »Ustaška kula Imotski«.

čak jugoslavena i komunista. Najgore je to što svaki od njih prije odlaska iz Splita u Zagreb govori da ima u Zagrebu stanovitu vezu preko koje će doći do namještenja. To takodjer stvara ogorčenje i neraspoloženje u hrvatskim redovima. Smatram da bi bilo bezuvjetno potrebno, da se za svaku molbu za namještenje Dalmatinaca iz Splita i okolice traži prista-nak našeg foruma iz Splita. Za to bi trebalo odmah odrediti forum od nekoliko ljudi iz H. A. D. »Ante Trumbića” i po jednog ili dva naša povjerljiva čovjeka iz svakog pojedinog nadle-štva. Inače gdje ćemo dospjeti?

5.) Tako zvani »ured za Dalmaciju”.

Iz vlastitog zapažanja, a i po pričanju i kritikama mnogih očevidaca Ured je za Dalmaciju nezgodno sastavljen i nezgodno radi. U tom uredu ima namještenih ljudi, koji ne spadaju u hrvatske, a pogotovo ne u Ustaške redove. Osim toga taj ured ništa ne radi za Split. Ne podržava nikakove veze sa Splitom. Ne brine se ni za kakav propagandni materi-jal, vijesti, kurire i sl. za Split i Dalmaciju. Nije zgodno što se za taj ured govori na sva usta, da mu je poslovnica u Gradskom Podrumu. Smatramo da bi poslovanje toga ureda trebalo jako ograničiti, a mnoge Dalmatince, tamo namještene poslati, u Dalmaciju, u narod.523

V. POSTUPAK TALIJANA

Talijanske se okupatorske Vlasti vladaju različito prema mjestima i prilikama. Kao privatni pojedinci Talijani nisu loši, dapače su dobri i ljubazni prijatelji. Medjutim Talijani su kao politička vlast tako nesnosni kao što nijesu bili ni Srbijanci. Čim su preuzeli civilnu vlast, stali su sustavno progoniti i zatirati sve što je hrvatsko. Odmah su uhitili i internirali Jonića, Marčinka, Carevića, Matijacija, i djelomično Sulića. Tražili su Dra Vukosava i prof. Crlenja [Crljena]. Skidali su hrvatske zastave i njima čistili kamione. Prigodom dočeka njemačke vojske skidali su i njemačke i hrvatske zastave, a zatvarali ljude, koji su pozdrav-ljali »Heil Hitler”. Odmah su iz policijskog zatvora pustili na slobodu sve jugoslavene, a zadržali neke Hrvate. Već su u prvim danima prisilno tražili vješanje talijanskih i dalmatin-skih zastava, ne samo na svakoj kući, nego i na svakom prozoru od kuće (osobito u središtu grada i pokrajnim ulicama). Neposluh u tom smislu, plaća se u Trogiru kaznom od 1.000. – lira. U Veloj Luci na Korčuli traže da se skine ploča Kralja Tomislava. Hoće da dignu u Trogiru spomen majstoru Radovanu (Meštrovićevo djelo). Sa splitskih ulica i trgova dižu sva hrvatska imena. Izmjenjuju ih s talijanskim i protuhrvatskim. Tako na pr. :

Trg Dra Ante Pavelića – Piazza Pavelić

Zagrebačka ulica – Via Tommaseo

Peristil – Piazza del Peristilio Wilsonova obala – Riva San Marco

Beogradska – Via G. d’ Annuncio

Nelipićeva – Calla U. Foscolo

Bulatova Poljana – Piazza Vittorio Emmanuelle

Štrosmajerova obala – Riva N. Saura

Mletačka obala – Riva T. Gulli

Ulica Dra M. Luetića – Corso Italia

Prokurative – Piazza Littorio

Dubrovačka – Via Dante

523 Dnevnik HN, 3/1941., br. 78 od 1. V. 1941., 2. donio je »Upozorenje svim Hrvatima na području Dalmacije«. Njime se pozivaju svi Hrvati iz Dalmacije koji žive u Zagrebu, »a vrše bilo kakvu funkciju naročito političke naravi« da se obrate Uredu za Dalmaciju, Frankopanska 12/II, gdje će dobiti naputke i propusnice. Sredinom srp-nja Ured je preselio u Đorđićevu 7, a u istom listu br. 196 od 29. VIII. 1941., 14. u ime poglavnikova povjerenika za Dalmaciju (E. Bulata) Mile Vukosav priopćuje da Ured za Dalmaciju prestaje s radom 1. rujna »pošto je ured-jenje naše Nezavisne Države Hrvatske privedeno kraju«, pa se od sada valja obraćati na redovite državne vlasti.

Osim toga razbili su Trumbićevu ploču na Marjanu. Prigodom dolaska visokog komesara G. Ba[s]tianinija524 prisiljavali su gradjanstvo Splita da izvjese talijanske zastave. Talijani se u Splitu druže sa svim protuhrvatskim i do jučer protutalijanskim elementima (jugoslaveni, komunisti, židovi, anglofili, i t.d. samo ne s Hrvatima). Talijanske vlasti uvode u neke urede talijanski jezik uz hrvatski a u neke samo talijanski izbacivši hrvatski. Cijeli su Split obljepili poklicima: Viva Duce, Viva Italia, i sl. Neki dan je komesar za Split Tacconi525 u svome govoru rekao da će i Dubrovnik brzo doživjeti svoju slobodu! Prigo-dom dolaska Bastianinija u Split, Talijani su vikali, Vogliamo tutta Dalmazia, Clissa nos-tra!526 Neće uopće da potpisuju na pojedinim odjelenjima uredske akte, koji idu na veliku Županiju Cetina. Komesar Splitske općine kidao je svaku vezu s Zagrebom i prije rimskog pakta.527 Tražio je na općini dvojezičnost, i t.d., i t. d.

VI. RAD NEPRIJATELJA.

1.) Jugoslaveni:

Najjače su zastupani u inteligenciji. Medju samim odvjetnicima ima ih oko 25 – 30. Zatim ih ima i u mladosti a i u gradjanstvu. Kad se uspostavila Nezavisna Država Hr-vatska, našli su se u strašnom strahu da si sačuvaju svoju glavu. Čim je došla Italija, privo-ljeli su Italiji. Vode silnu propagandu da u Dalmaciji ostane Italija. Za tu akciju kupe i pot-pise (Brač, Hvar i slučaj Nike Novakovića-Longe).528 Potpuno su u službi talijanskih vlasti.

Mnogi njihovi žandari, financi i sl. prešli su u talijanske vlasti. Talijani ih rado primaju. U Split je došla sva sila bivših srpskih oficira. Oni se neprestano sastaju s vodećim jugoslave-nima u Splitu i provode jaku jugoslavensku protu-hrvatsku propagandu. Sastaju se najviše po poznatim splitskim lokalima (»Srebrna Vrata”, »Zlatni fazan”, »Kragujevac”, »Dobri kuhar”, »Bellevue” i t.d.). Splitski Sokol je i opet na okupu. Splitski jugoslaveni su nepres-tano s talijanskim oficirima. Neprestano se govori o velikoj Srbiji s Bugarskom i Rumunj-skom i o ”majci Rusiji” ili o Italiji. U tom smislu samostalci i masoni stoje na čelu davanja smjernica za cijelu propagandu. Samo neki od starih jugoslavena suradjuju za Nezavisnu državu Hrvatsku, a protiv Italije, kad već nema Jugoslavije. Treba ipak napomenuti da su mnogi jugoslaveni za Italiju samo zbog silnog straha da spase glavu od Ustaša. Oni su prili-čno jaki u donjim Kaštelima, a djelomično i na Korčuli. Ima ih i po ostalim krajevima po Primorju i srednjoj Dalmaciji. Najveće zlo za Hrvatstvo u Dalmaciji jest bivši Sokol Kr.[aljevine] Jugoslavije, zatim samostalci i masoni i komunisti.529

2.) Komunisti.

Najjače su zastupani u radništvu. Tomu je razlog socijalna bijeda. Oko Splita ima mnogo cementnih tvornica pa stoga i mnogo komunista. Oni su u uspostavi Nezavisne Dr-žave Hrvatske bili povučeni. Medjutim su dolaskom Talijana i preuzimanjem civilne vlasti sa strane Talijana razvili vrlo jaku propagandu i akciju protiv N.D.H., Poglavnika i Ustaša.

524 Giuseppe Bastianini (Perugia, 8. III. 1899. – Milano, 17. XII. 1961.), talijanski političar i diplomat, 7. VI. 1941.

imenovan guvernerom Guvernatorata Dalmacija. 525 Antonio Tacconi.

526 Vogliamo tutta Dalmazia, Clissa nostra! (tal.), Hoćemo cijelu Dalmaciju, Klis je naš!

527 Misli se na Rimske ugovore, potpisane 18. V. 1941.

528 Splitski dvojezični okupatorski list San Marco izvijestio je 8. V. 1941. (dakle prije sklapanja Rimskih ugovora) da su bivši ministar Novaković-Longo i obrovački odvjetnik Boško Desnica, u pratnji kninskoga kotarskog povjerenika (komesara za građanske poslove), dr. Carla De Hoeberta, posjetili Athosa Bartoluccija, talijanskoga komesara za gra-đansku upravu u Dalmaciji, te u ime 100 000 pravoslavnih Srba iz Sjeverne Dalmacije zatražili da Italija anektira čitavu Dalmaciju. U Splitu su takvu predstavku podnijeli svećenik Sergije Urukalo u ime JRZ-a te senator Uroš Desnica u ime JNS-a. Slične su predstavke srpski političari, u ime cjelokupnoga srpskoga pučanstva, predavali mjesnim talijanskim posadama u Zadru, Šibeniku, Kistanjama, Benkovcu i Obrovcu. U tom snjeru djelovao je i Stevo Rađenović, sa sjediš-tem u Srbu, a u Hercegovini dr. Novica Kraljević. 529 Posljednje dvije riječi dopisane su rukom.

Najveće im je pomagalo zato glad, kao što jugoslavenima prisustvo Italije. Njih ima pone-što i u inteligenciji, te nešto i u gradjanskoj omladini. Njihova je propaganda vrlo jaka. U nekim su mjestima naoružani (u Makarskom primorju, Kaštel Kambelovcu i u Splitu). Sa-staju se po splitskim lokalima, po splitskom polju i na Marjanu. Izdali su vrlo oštar i opši-ran letak. Traže spas u boljševičkoj Sveslaviji. Njima pomažu mnogo defetisti. Bili su or-ganizirani u URS-u,530 a ima ih mnogo organiziranih u S. K. ”Split”-u, S. K.”Nada”531 i pomalo u ostalim društvima. Inače su vrlo strašljivi i neodlučni. Dade ih se vrlo lahko uk-rotiti.

3.) H.S.S.

Najjači su u redovima gradjana. Splitski su H.S.S.-ovci mješavina od nekadašnjih radićevaca, pučkaša, nekih federalista, pa i nekih ljevičara. Nisu ni duhovno jaki, ni bor-beni, niti baš agilni. Neki su za nas, a neki za Jugoslaviju. Oni koji su za Jugoslaviju, stra-šno napadaju Poglavnika, te nas javno nazivaju izdajicama i plaćenicima Italije. Šire defeti-stičku i anglofilsku propagandu. Njima je ideal anglofilsko-jugoslavensko-mačekovska seljačka demagogija. Nemaju pristaša ni u inteligenciji ni u mladosti (osim nešto malo).

4.) Židovi.

Problem židova nije nikada u Splitu bio jako aktuelan. Njih je naime zavičajnih u Splitu jako malo. Oni su trgovci. Medjutim sada ih se toliko naselilo, da daju materijal, novac i smjernice cjelokupne neprijateljske propagande. U Splitu se doselilo oko 2.500 do 3.000 židova. Oni ne žale novac za propagandu. Komesar za Split bio je izdao nalog da se popišu svi stanovnici Splita, posebno židovi. Medjutim židovska je delegacija isposlovala kod Tacconia da im produži boravak u Splitu na godinu dana. Židovi se sastaju u elitnim lokalima i na kupalištu. U Splitu se uopće sastaju i suradjuju svi protuhrvatski elementi, makar medjusobno potpuno heterogeni.

VII. POTREBE I PRIJEDLOZI

1.) Da se odmah uspostavi makar interno forum u Splitu za održavanje službenih odnosa izmedju Splita, Korčule i Kaštela i Zagreba.532

2.) Da se uredi pitanje činovničkih plaća, neke naime činovnike Talijani uopće ne plaćaju. Državni su službenici primili plaću za mjesec svibanj posticipatno, t.j. koncem mjeseca i to u lirama, pa čak sa svim odbitcima. Službenici se na to gorko žale. Plaće u li-rama su nemoguće, jer vrijednost lira jako varira u okupiranom teritoriju i Hrvatskoj. Či-novnici traže da budu od hrvatskih vlasti plaćeni dinarima. Moglo bi se naći načina, da se novac pošalje Poreznoj upravi u Omiš, gdje bi se mogle pridići plate. Ili tako urediti s tali-janskim vlastima da im plaće budu u dinarima i to anticipatno i bez ikakovih odbitaka.

3.) Povlačenje hiljadarki.

Naredbom Ministra narodnog gospodarstva Dra [Lovre] Sušića povlećene [povu-čene] su iz prometa novčanice od Din.1.000.-. Medjutim talijanski organ u Splitu »San Marco” obavijestio je, da se to ne odnosi na okupirani teritorij. Što se ima činiti?

4.) Pitanje soli, petroleuma i barila za ribare.

Započela je sezona ribolova plave ribe. Od goleme je važnosti, da se ribarima u tom pogledu smjesta izidje u susret, jer su im to najhitnije životne potrebe. Talijani se u tom pogledu nimalo ne brinu a naši ribari čekaju pomoć od Hrvatske. Treba pomoći i ribarima na otoku Visu e da se tako što više u njima uzdrži hrvatski duh.

5.) Natpis u činovničkim uredima.

530 URS, Unija radničkih sindikata.

531 Splitski športski klubovi.

532 Na izvorniku rukom dopisano: »već urađeno!«

Predlažem da se u svim uredima stavi na zidovima natpis slijedećeg sadržaja iz Poglavnikova govora na Markovom trgu od 21. V. 1941.: »Za sve čine cjelokupnog činov-ništva i svih državnih organa ja ću nositi odgovornost pred cijelim Hrvatskim narodom. Ali svi državni organi, svi činovnici i namještenici nosit će odgovornost predamnom, a Vi svi znate, da se ja ne šalim !”. Poglavnik 21.V.1941.

6.) Prehrana.

Bezuvjetno je potrebno da se što prije i u što večim količinama pošalje hrana iz-gladnjeloj Dalmaciji. Neka se hrana šalje izravno u kotareve na logornike.

7.) Propaganda.

U Dalmaciji sa ne zapaža nikakva hrvatska propaganda. Uopće se još ne osjeća Hrvatska, a pogotovo ne ustaška vlast ni duh. Trebalo bi propagandnim materijalom stvoriti onakav duh, kakvoga traže Poglavnik i ustaška načela.

8.) Političke skupštine u Dalmaciji.

Potrebno je da se što prije održe političke skupštine u Dalmaciji. U prvom redu u Imotskom i u Sinju. Smatram medjutim da to nebi bilo nikako uputno prije nego se narod nahrani i prije nego se provede propaganda. Time će se utući neprijateljska propaganda!!

9.) Riječ ustaške mladosti.

Smatram da je potrebno za sve političke i ostale probleme Splita i srednje Dalma-cije čuti riječ ustaške mladosti Splita i Cetinjske [sic!] Županije. To se odnosi u prvom redu na uredjaj civilne vlasti N. D. H. u Splitu i sami postupak u tim krajevima.

U Splitu, dne 19. lipnja 1941.

Predsjednik H. A. D. »Ante Trumbić”

/Frane Sulić/